arzuhal wrote:Kikibombona wrote:
Jednako tako, za razliku od religija, ateizam ne generise mrznju. Ateizam ne generise ni ljubav ni mrznju. Radi se o stavu, odnosu prema religijama.
U svakoj religiji postoje uporista za mrznju prema drugom i drugacijem. Svaka religija istice posebnost svojih i destruktivnost sljedbenika drugih religija. Materijala za dehumanizaciju i u konacnici mrznju/zlocin koliko hoces.
Ovo si dobro rekao:
postoje uporišta. Ali ne i smjernice. Mene, recimo, islam ne uči da mrzim bilo koga kao osobu (osim
jednog 
, mada ga mnogi, u drugim religijama ili svjetonazorima ne doživljavaju
uosobljenog nego više kao
depersonalizovano zlo), odnosno da mrzim
same ljude, ali me uči da mrzim i prezirem određena
sama djela. Ali, u nastavku na tvoj post ću kazati nešto...
Smatram kako ce se religijski sukobi odvijati sve dok religije postoje ili dok jedna ne pobijedi sve ostale. Vidi sta se desava u Evropi. Islam se siri kao vjera a krsanstvo dramaticno propada. Iako se mnogi Evropljani odricu krscanske duhovnosti, ne odricu se krscanskih korijena i krscanskog fundamentalizma. Predvidjam velika sranja u Evropi ako se islam nastavi siriti i postanje prijetnja krscanskoj dominaciji. Pojavit ce se novi Hitler. I sada imamo rasisticke pokrete poput Pegide koje plivaju na valovima ksenofobije. Antiislamska histerija sve vise dobija na snazi.
Ne bi se Evropi svidjalo da moc preuzmu pravoslavci, a kamoli muslimani. I sa tim se nece pomiriti i na to nece pristati. Isto tako ne bi pristali pravoslavci. Ne bi ni muslimani u Iranu ili Saudiji.
Ako se proces ateizacije ne ubrza i ne prosiri na cijeli svijet, ocekuju nas religijski ratovi, tamo gdje odredjana grupa demografski ugrozava postojecu i vladajucu vecinu.
...stvari se nikada ne mogu ili ne smiju posmatrati fatalistički i idealistički, a ti pominješ taj idealni "izlaz" o kojom zasad nemaš jasnu sliku, samo ti se čini, kroz maglu, da nudi neko rješenje - "ateizacija". Ja, opet, tvrdim da mi moramo raditi s onim što imamo na način da pronalazimo ono što nam je, u tom svijetu različitosti, jednako i isto, pa da se na osnovu toga povezujem, razumijemo i izbjegnemo sukobljavanja. To je teško, ali ništa nije s ljudima lagano.
Evo, recimo, rasizam i mržnja (ili osjećaj neke nadmoći, superiornosti, šta već) prema ljudima drukčije boje kože. Ja ne znam da ima religija koja poziva ljude da ljude jedne boje kože smatra boljim od ljudi drukčije boje kože. Jednom sam samo čuo, davno nekada budalesajući uz jednu emisiju Džerija Springera, kako naka WASP-ovka viče kako Biblija ne tvrdi da su ljudi bijele kože bolji od onih crne, ali da se rase ne bi smjele miješati međusobno, da je to, kao grijeh, da to nije Božiji plan. Nemam stvarno pojma o tome, usput navedoh, pa može neko ko poznaje Bibliju to lijepo ratumačiti ima li to nešto takvo u Bibliji i kako već stoji. Što se tiče islama, jasno je: nema bijeli čovjek prednost nad crnim, niti žuti nad crvenim, nema prednost Arap nad nearapom i svaka njihova razlika je moguća jedino u stepenu njihova odnosa prema Bogu, dakle po pitanju svjesnosti samog Boga. Inače, boja kože, rasa (naravno,
rasizam nije isključivo vezan za
boju kože), ne igra nikakvu ulogu i svako pozivanje na prednost po pitanju boje kože po islamu je - neislamsko.
Pa ipak, unatoč tome, ja znam i upoznao sam muslimane koji imaju rasističkih crta i stavova, počev od rasizma prema crncima, pa do smatranja Arapa nekakvom rasom i narodom nad drugima, i slične ublehe.
Za rasizam nema utemeljenja u vjeri, ali ga ima kod ljudi! Iako islam uči suprotno, opet ima muslimana rasista! Dakle postoji nešto što je ljudsko, bez obzira na vjeru ili nevjeru, što radi i djeluje, što nas usmjerava i goni...Nešto izbije iz ljudi, nadjača i vjeru i sve...
Da mi je ponovo proživjeti život pa da ne pravim greške koje sam pravio nego da pravim neke nove, reče jednom profesor Bosto. Kada bismo zamislili svijet potpuno očišćenog od religija koje poznajemo i o kojima pričamo, o kojima imamo neka saznanja i iskustva (islam, kršćanstvo...), dobili bismo nove
religije ili nove oblike nečeg što bi nas suprostavljalo jednim drugima jer time ne bismo pobjegli od samih sebe.
U svom nezavršenom romanu
Krug Meša Selimović, riječima jednog svog lika, akademskog slikara i boema, objašnjava svom bratiću, mladom profesoru filozofije i marksizma, aktivnom članu Partije, kako je Partija, nakon što je sklonila u stranu crkve i vjerske zajednice, preuzela sve odlike religije: ona propisuje vrhovne istine koje se ne smiju dovoditi u pitanje, kažnjava one koji se suprostavljaju, gradi svoj vlastiti sistem moralnih vrijednosti, ima svoje hramove, obredna okupljališta (plenume, komitete..), ima svoje simbole, inicijacije...Sve, isto religija.
Dakle, hajmo mi, umjesto što bismo sanjali nekakve islamske države ili planetarnu ateizaciju, krenuti od onoga što imamo, čime raspolažemo. Recimo, evo nas dva, kao ateista i musliman, možemo se veoma dobro složiti oko masu stvari i da radimo neke društvene poslove zajedno a da ni moj islam ni tvoj ateizam ne sprječava jednog ili drugog, odnosno ne moramo obijica biti muslimani ili ateisti da ne bi bilo sukoba, mržnje i ratova? A glavna stvar je da se ne kaže odmah:
jes', ali to smo samo nas dva, a pogledaj... To nije tačno
Kada neki musliman dođe da počne prijetiti nekom nevjerniku i napadat ga - to nije do islama, to je do tog čovjeka, muslimana, kao što neki ateista dođe pa vjernike naziva budalama koji vjeruju u nake mitove i gluposti koje nemaju veze s mozgom - to nije do samog ateizma kao stava, nego do tog čovjeka, do njega samog. Ima ateista koji nemaju potrebe vjernike nazivati budalam i ponižavati ih, i obratno.
Bez obzira na sve naše razlike i na sve podjele, na sve grupe koje postoje i koje će postojati, samo upoznavanje, dijalog, djelovanje u dobru i za dobro može preduprijediti sukobe i nesreće, nikakve
-zacije i
-izmi. Samo tako možemo opstati na ovoj zemaljskoj klackalici...
