pussysmoke wrote:bosanska senzacija wrote:Pregledah i ja Interstellar i nakon samog završetka filma imao sam osjećaj da sam gledao stvarno jedan vrhunski film.
Ali kako vrijeme odmiče i počinjem razmišljati o samoj radnji, zapletima i raspletima uviđam toliko nelogičnih rupa i nedosljednosti da ni sam više ne znam šta da mislim...
Možeš li nam objasniti koje si "nelogične rupe" uvidio i šta je to nedosljedno u filmu? Zaista me zanima tvoje mišljenje. Hvala unaprijed!
OT:
http://www.imdb.com/title/tt0363988/?ref_=nv_sr_1
Nedosljedno i nelogično je dosta toga ali ću pokušati što kraće odgovoriti na tvoj upit.
Spojeleri na svakom ćošku, ko nije gledao nek zaobiđe!
Prva stvar je sam početak filma i početak zapleta. Glavni junak filma sa kćerkom prati signal i nabasa, onako sasvim slučajno, na tajno skrovište gdje se kuju planovi za spas čovječanstva i gdje on dobija ponudu da bude jedan od 4(?) člana posade od koje zavisi sudbina planete. Ma hajde!? U Armagedonu su barem raspisali konkurs za članove posade.
Nekom je ovo možda sitnica ali meni itekako bitno za nešto što nazivaju vrhunskim filmskim dostignućem.
Druge stvari koje mene žuljaju režiser vjerovatno pravda fenomenom crne rupe, o kojoj ljudi u stvari skoro ništa ne znaju, a od koje je Nolan napravio ono auto iz filma "Povratak u Budućnost" gdje Michael J. Fox upali auto i odluta u prošlost ili budućnost pa se tom mogućnošću poigrava kako mu paše. Pa tako glavni junak u pola filma svojoj kolegici iz posade daje high-five i prije nego je ušao u crnu rupu(to je onaj momenat kad pruža ruku Ani Hathawey). Velika nelogičnost je i momenat kad glavni junak, dok se nalazi u nekoj dimenziji crne rupe iza zida kćerkine sobe, dolazi na spoznaju da je on u stvari sebe poslao na to putovanje iako mi gledaoci vidimo njega u stvari kako u agoniji vrišti sam na sebe da ostane sa kćerkom i ne ide u misiju spasavanja čovječanstva. Kako, zašto, kad i zbog čega je on to sebe prvobitno poslao nikad nije objašnjeno.
Treća stvar, i to ona koja mi je najviše zasmetala, i zbog koje mi je Interstellar čak u rangu spomenutog Armagedona je činjenica da je glavni junak nakon svega ostao živ te je nakon što ga je crna rupa izbacila iza zida kćerkine sobe i neke dimenzije crne rupe lebdeći svemirskim prostranstvima u svom skupom svemirskom odijelu nabasao, opet onako slučajno, na svemirsku letjelicu sa zemljanima koji ga vraćaju na novu planetu gdje ulice nose njegove ime. Previše "cheesy" ili otrcano, a možda i previše holivudski očekivano pa ja cjepidlačim.
Na početku sam napisao da ću biti kratak ali sam poprilično odužio, a dosta toga sam moram priznati i izbrisao, ali je ovo ono glavno što mi je zasmetalo da bi jedan ovakav film dobio ocjenu kao umjetničko djelo kako ga nazivaju.
Za mene 7/10 i to najviše zbog muzike.
