Forum Klix.ba

Ductus Holedocus wrote:trebam neki citat,nekad sam naisla na njega
spominje se pametan muskarac i zenidba

Pametan muskarac se ne zeni ako nije siguran da je ona prava

nije taj al ima logike

btw

Ništa,ama baš nije bilo tako teško kao ta samoća.Osjećaj buđenja ujutro sam,bez ičeg u blizini a ni u daljini je bio grozna.Probadao mi je prsa,kao veliki debeli nož od 30cm koji bi ulazio kroz srce,izlazio na drugu stranu I onda se polako vraćao nazad da bi opet ušao.
Gušio sam se u tome,nisam mogao disati,bespomoćno sam se prevrćao po krevetu sa stomaka na leđa,lijevo pa desno,ustajao,hodao,pokušavao se smiriti.
No,nisam uspjevao.Ta agonija bi prestala kada bi netko ušao.Neko kao ja,bez igdje ikog I bez ičeg.Jedino što smo imali tad I ono što još imamo su sjećanja koja sve vise blijede I polako nestaju,kao da naprosto propadaju u veliku crnu rupu.Ostale su još noći,ali one su uvijek tu,ne prospavene I bile su tu sa ciljem da se vrate sjećanja,no ništa nije pomagalo,ni one ni razgovori,ništa.Sve je nestajalo,sve je postajalo,sve je prolazilo,I sve je na kraju postajalo jedno veliko ništa.

"Ni Bogovi ni molitva!
Pa ipak biva ponekad, da čujem nešto kao molitveni šapat u sebi.
To je moja stara i vječno živa želja.
Javlja od nekud iz dubina i tihim glasom traži malo mjesta
u nekom od beskrajnih vrtova rajskih,
gdje bih najposlije našao ono što sam oduvijek uzalud tražio ovdje:
Širinu i prostranstvo, otvoren vidik, malo slobodna duha."

Ivo Andrić - "Molitveni šapat"

"Više me uopšte ne čudi što nebo staje u baricu, a zemlja u sebe ne staje. U neki komadić sebe. To me je i naučilo da umem da obuhvatim, ali da pristanem pri tom da i sam budem obuhvaćen. To je ta jedina umetnost čija je unutrašnjost okrenuta ka spolja.
Ko nauči da želi, taj će me odmah razumeti."


Miroslav Antić - "Izdajstvo lirike"

Brak je nesto zbog cega se covjek uvijek kaje, bilo da ga sklopi ili ne sklopi. Pa ti sad budi pametan

"Umire ljubav. Zapali se i uništava jezikom mržnje i uzajamnih optužbi. U bijesu i žestini se slama. Nakon razaranja medjutim, ipak ostane nešto njena traga što se poput neispunjene nade, sjećanja na strast koja nikad nije stigla do užitka, uhvati za misli i srce. Onda napokon umre, s nekoliko jednostavnih, skoro bezazlenih riječi. I odlaze duhovi, nestaju grijesi. Tako jest i uvijek će tako biti. Bez obzira što poduzimali."


Harold Robbins -''Kamo ljubav ode''

Vraćamo se
Stara mjesta obilazimo
Stare puteve nalazimo iste onakve
Kakvi su bili
Napade nostalgije sve teže podnosimo
Kao da nečiji život u sebi nosimo
A sa svojim se nismo oprostili
Vraćamo se
Stare pjesme
Stari izlozi
Što se događa i ne shvaćamo
Ali se vraćamo
Vraćamo se

Željko Krznarić

Zar ne shvaćaš, ti, moj dječače, da ti se zato sviđam i zato sam ti važna, jer sam ti kao neka vrsta tvojega zrcala, jer je u meni unutra nešto što tebi pruža odgovor i tebe razumije? Zapravo bi svi ljudi jedan drugome trebali biti takva zrcala i jedan drugome tako pružati odgovore...

Herman Hesse

Kada bi čovjek mogao kupiti sreću, sigurno bi izabrao jedan broj preveliku!

frameni wrote:"Ni Bogovi ni molitva!
Pa ipak biva ponekad, da čujem nešto kao molitveni šapat u sebi.
To je moja stara i vječno živa želja.
Javlja od nekud iz dubina i tihim glasom traži malo mjesta
u nekom od beskrajnih vrtova rajskih,
gdje bih najposlije našao ono što sam oduvijek uzalud tražio ovdje:
Širinu i prostranstvo, otvoren vidik, malo slobodna duha."

Ivo Andrić - "Molitveni šapat"

Zelenu granu s tugom žuta voća
u kakvom starom spljetskom perivoju
sanjarim s mirom dok se duša noća
i vlaga snova hvata dušu moju;

al čežnja dršće kao ptiče golo,
ko plava pjesma naglo prekinuta,
ko neko blijedo i beznadno kolo,
ko bosi prosjak na pô pusta puta.

Sva ljubav moja usred ceste kisne,
moje je srce od sedam komada;
pod svakim mačem jedan plam da vrisne;
nad mojim dahom mramorna gromada.

Tmurne se misli reska svjetla boje;
krv u moždane, mozak van da skoči;
nad mojim mrakom sijevaju tek tvoje,
tuđinska ženo, samilosne oči.

Tin Ujević

frameni wrote:Zelenu granu s tugom žuta voća
u kakvom starom spljetskom perivoju
sanjarim s mirom dok se duša noća
i vlaga snova hvata dušu moju;

al čežnja dršće kao ptiče golo,
ko plava pjesma naglo prekinuta,
ko neko blijedo i beznadno kolo,
ko bosi prosjak na pô pusta puta.

Sva ljubav moja usred ceste kisne,
moje je srce od sedam komada;
pod svakim mačem jedan plam da vrisne;
nad mojim dahom mramorna gromada.

Tmurne se misli reska svjetla boje;
krv u moždane, mozak van da skoči;
nad mojim mrakom sijevaju tek tvoje,
tuđinska ženo, samilosne oči.

Tin Ujević

potočanka wrote:Zar ne shvaćaš, ti, moj dječače, da ti se zato sviđam i zato sam ti važna, jer sam ti kao neka vrsta tvojega zrcala, jer je u meni unutra nešto što tebi pruža odgovor i tebe razumije? Zapravo bi svi ljudi jedan drugome trebali biti takva zrcala i jedan drugome tako pružati odgovore...

Herman Hesse

"Svako dijete prilikom rodenja ima inteligenciju ciji je potencijal veci nego što je potencijal inteligencije koju je koristio Leonardo Da Vinci. "

Doman Glenn

Možda bih ja postao pravi pesnik da je ta divna žena ostala kraj mene. Ovako ja sam onaj što se igrao vatrom i izgoreo. Poraz ne može biti pobeda ma koliko veliki bio. Izgubivši Nju ja sam izgubio i svoju snagu, i svoj dar. Ja više ne umem da pišem.

frameni wrote:"Život je čudan, zar ne? U jednom trenutku ti se čini da si sve shvatio i napokon nešto počneš planirati, obuzme te uzbuđenje i pomisliš da znaš kamo ideš, ali tada odjednom staza skrene, putokazi se pomaknu, vjetar promijeni smjer, sjever je iznenada na jugu, zapad na istoku, a ti ...ti si izgubljen. Tako je lako izgubiti put, izgubiti smjer. U životu je malo toga sigurno, ali sigurno je da moraš trpjeti posljedice svojih djela. Stvari, jednostavno, moraju ići svojim tokom."


Cecelia Ahern - "Na kraju duge"

Ovo je super knjiga.

Epohalno je otkrice da poraz ne moze biti pobjeda. A napose ma koliki bio...

Chasning rainbow - that have no end...

"Kada je otkriveno da je Zemlja okrugla i da se vrti oko Sunca, mnogi se posteni Nijemac masio za nocnu kapicu, zabrinut sto mu kuca dubi na glavi..." - pisase svojevremeno jedan stari laf.

"Ko se najveći dio svog života, uz moć navike, tuži, ko se loše volje predaje orgijama neraspoloženja, truje svoju krv, upropaštava crte lica, kvari ten, jer se u nevidljivom laboratoriju duha proizvodi otrovno sredstvo? Misao, koja kad se stavi u akciju, tj. kad se misli, po nekom neizbježnom zakonu privlači k sebi iz okoline sebi slično. Predati se razdražljivom, bespomoćnom raspoloženju, znači isto što i otvoriti vrata fluidu misli svakog razdraženog bespomoćnog čovjeka u čitavom gradu. To znači puniti svoj veliki magnet, svoj duh štetnim, razarajućim strujama i uspostaviti kontakt među svojim mentalnim baterijama i svim drugima iste vrste!"

Prentice Mulford - "Moć duha"

kad ti neko kaže da vrijeme rane nam liječi, ti mu udari šamar i reci sačekaj malo, proći će

"Možda...
Najmudriji odgovor na konačna pitanja.

Riječ koja ukazuje na otvorena vrata i široke horizonte. Ne vjerujem u to da je značenje života zagonetka koju treba razriješiti.
Život jeste. Ja jesam. Svašta može da se desi.
A ja vjerujem da svome životu mogu dati novo značenje.
Neizvijesnost je sreća u formi nesreće.
Da sam apsolutno siguran u sve, proveo bih život u patnji, bojeći se smrti. Ali, pošto je uvek sve moguće, čuda su uvek negdje u blizini i nikada neće prestati da se događaju.
Vjerujem da čovjekova sloboda može da se definiše jednom jedinom riječju koja, poput sićušnog podupirača, omogućava vratima postojanja da ostanu otvorena.
Ta reč je: Možda."


Robert Fulgam - "Možda da, možda ne"

Ko je u stanju da ovlada svojim srcem, taj je kadar osvojiti cijeli svijet.

Paulo Koeljo

Ono što sam ja imao s njom, desi se samo jednom u životu, i nikada više. Neću to nazvati ljubavlju, jer, oboje smo šutjeli o osjećajima, iako su svi oko nas znali... Nije mi bila prijateljica, bila je mnogo više, puno tajni, uspomena, tajnih sastanaka i skrivenih osjećaja. Nikada nisam mislio da ću je izgubiti, a izgubio sam je. Otišla je. Valjda je shvatila da joj ja nikada neću moći ponuditi ono što joj nudi on, sigurnost i sreću. Ali neka je s njim, meni je ionako uvijek bilo važno samo da je ona sretna. Ja ću se već snaći, iako će dio mene uvijek čekati na nju... Đ.B.

"Ljudima ne mogu udahnuti svoju ljubav, i oni ne mogu da mi je vrate. Gledaju me hladno, sumnjičavo odmjeravaju opasnost koja im od mene prijeti i, zatvoreni svakako, zatvaraju se još više, na prvu neočekivanu riječ, na prvi nenaviknut pokret, ili odmah napadaju, braneći se, jer više vole da ubiju nego da strahuju.
Ljudi se u stvari boje, zato su surovi. Napad je odbrana koju naređuje opreznost, i tako nema lijeka surovosti, jer nema lijeka ljudskoj nesigurnosti. "


Meša Selimović - "Tvrđava"

frameni wrote:"Možda...
Najmudriji odgovor na konačna pitanja.

Riječ koja ukazuje na otvorena vrata i široke horizonte. Ne vjerujem u to da je značenje života zagonetka koju treba razriješiti.
Život jeste. Ja jesam. Svašta može da se desi.
A ja vjerujem da svome životu mogu dati novo značenje.
Neizvijesnost je sreća u formi nesreće.
Da sam apsolutno siguran u sve, proveo bih život u patnji, bojeći se smrti. Ali, pošto je uvek sve moguće, čuda su uvek negdje u blizini i nikada neće prestati da se događaju.
Vjerujem da čovjekova sloboda može da se definiše jednom jedinom riječju koja, poput sićušnog podupirača, omogućava vratima postojanja da ostanu otvorena.
Ta reč je: Možda."


Robert Fulgam - "Možda da, možda ne"

Zivot jeste - sigurno. Ti jesi - mozda. A mozda i nisi Ko zna - sve je moguce, je l' de?
Neizvjesnost nije ni sreca ni nesreca, osobito ne sreca u formi nesrece, ona je naprosto - neizvjesnost.
Nikad nije moguce sve - moguce je samo ono sto je moguce. Cuda nikad nisu "uvek"negdje u blizini, iz prostog razloga sto se nikad ne desavaju.
I nimalo nije ohrabrujuce covjekovu slobodu definisati nekakvim "sicusnim podupiracima" i ostalim slicnim pomagalima.
Mozda je samo mozda, i ne vrijedi puno

Od Bosanca se može svemu nadati. Godinama živi kao pametan čovjek, a onda sve učini da bi dokazao da je budala.

frameni wrote:"Možda...
Najmudriji odgovor na konačna pitanja.

Riječ koja ukazuje na otvorena vrata i široke horizonte. Ne vjerujem u to da je značenje života zagonetka koju treba razriješiti.
Život jeste. Ja jesam. Svašta može da se desi.
A ja vjerujem da svome životu mogu dati novo značenje.
Neizvijesnost je sreća u formi nesreće.
Da sam apsolutno siguran u sve, proveo bih život u patnji, bojeći se smrti. Ali, pošto je uvek sve moguće, čuda su uvek negdje u blizini i nikada neće prestati da se događaju.
Vjerujem da čovjekova sloboda može da se definiše jednom jedinom riječju koja, poput sićušnog podupirača, omogućava vratima postojanja da ostanu otvorena.
Ta reč je: Možda."


Robert Fulgam - "Možda da, možda ne"