S4mpion wrote:Naveo si većinu stvari koje su danas čista potreba, a ne luksuz
Ja ti kažem, uzoran musliman će pomagati i odricati se u korist drugih, ali ti nikad nećeš saznati za to. Nazivat ćeš ga bogatom škrticom i pohlepnikom, a nećeš imati pojma da je on taj mjesec nahranio 100 ljudi ili nekom dao 100-200KM, nekom kupio ogrjev i sl., nikad nećeš saznati.

Mani supljiranja Sampion. Mislim da jako dobro znas o cemu govorim.
Mnogi ljudi pomazu i o tome ne govore. To je u redu. Mada, po meni, nije lose ni govoriti ako je cilj animirati ljude da ucine isto. Ako je cilj hvalisanje, onda je to ruzno.
Ovdje ne govorim o pomaganju, govorim o kontinuirnom odricanju.
Uzmimo kao pretpostavku da moja primanja iznose 2 000 KM. Ja mogu pomoci tu i tamo, ponekad pogurati nekoga za 50 - 100 KM. Mogu i svaki mjesec izdvajati toliko ako treba. Nista se nece promijeniti, opet cu za sebe imati vise nego dovoljno, neuporedivo vise od prosjeka ili siromasnih. Al ako bih za pomoc izdvajao svaki mjesec 1 500 KM, to bi vec bilo jako znacajno sa svakog aspekta. Sa 500 KM bih mogao prezivjeti, zive mnogi u ovoj drzavi i sa manje. Ne bih oskudjevao sa hranom i picem. Imao bih dovoljno za skroman zivot. Sa 1 500 KM mogao bih konkretno pomoci makar tri porodice. To bi sigurno pricinjavalo zadovoljstvo covjeku, posebno ako vjeruje da taj njegov gest i Bog odobrava. Sta je ovaj kratki zivot u odnosu na vjecni zivot? Nista, nula.
Koliko bi se vjernika odlucilo na ovakav zivot da bi pomogli bracu ljude, vjernike?
Cijenim da ih u ovoj drzavi mozes prebrojati na prste jedne, eventualno dvije ruke.
Potrebnije je nekome siromasnom djetetu mlijeko nego tebi auto, android telefon, skupocjen namjestaj, vikendica, luksuzno putovanje ili cime vec sebe castis.
Medjutim, vjernici se ponasaju prirodno, kao i ateisti. Daj ti meni sad, za poslije cemo vidjeti. Zbog toga sumnjam da vjerujuci 1000% vjeruju.
Da sam 100% uvjeren, da sam siguran duboko u sebi, da nemam ni truncicu dileme...... pa bih alturista i covjekoljubac kakvog svijet nije vidio.
