El_comadante wrote:slušam advokata ratkovog kaže Mladić nije bio u BiH za vrijeme genocida u Srebrenici. e vala ako ovo dokažu trebaju ga osloboditi ja hajvana
Bio je jedan dan, 14. ili 15.07. na pregovorima sa Miloševićem i Biltom u Beogradu. Ali pošto je putovao helikopterom, trebalo mu je vrlo kratko vrijeme da ode i da se vrati.
Sve i da je duže odsustvovao sa područja Srebrenice, to ne dokazuje ništa. Zna se da je odluka da se muškarci odvoje od žena u Potočarima i pobiju (tada još nije bilo uhvaćeno nekoliko hiljada ljudi iz kolone koja se povlačila, i koji će činiti veliku većinu pobijenih) donesena u noći 11/12.07.1995, ili najkasnije ujutro 12.07. To znamo, jer je Momir Nikolić više puta, nakon svog priznanja krivice, svjedočio da mu je potpukovnik Vujadin Popović, oficir za bezbjednost Drinskog korpusa ujutro 12.07. ispred hotela "Fontana" u Bratuncu rekao da je donešena odluka o razdvajanju muškaraca i deportaciji žena i djece, a na Nikolićevo pitanje šta će biti sa izdvojenim muškarcima rekao je "Sve balije treba pobiti", što se i desilo. Jasno je da je takvu odluku mogao donijeti jedino Mladić, koji je tad bio u Bratuncu, i na sastanku sa predstavnicima UNPROFOR-a i Srebreničana u istom tom hotelu istog tog jutra rekao da će muškarci biti izdvojeni, da bi se vidjelo da nema među njima ratnih zločinaca.
Takođe prema Momiru Nikoliću, sutradan, 13.07. Mladić je obišao zarobljenike iz kolone u Novoj Kasabi i kad ga je nikolić pitao šta će biti s njima, pokazao je rukom kao kada se kolje.
Jasno je da je Mladić zadatak za ubijanje svih zarobljenika dao svojim organima bezbjednosti, od nivoa Glavnog štaba naniže, linijom Tolimir (nije bio na području Srebrenice u vrijeme ubijanja, ali je aktivno učestvovao u naredbama, kontroli i redovno je informisan)-Beara-Popović-Drago Nikolić, koji su , u saradnji sa komandantom Drinskog korpusa i komandantima brigada obezbijedili ljude i municiju za ubijanje, mjesta gdje će se zarobljenici držati, ubiti i pokopati, a od vojnih i civilnih vlasti dobili gorivo i mehanizaciju za prevoz zarobljenih do gubilišta i prevoz i pokapanje leševa.
Uloga Mladića bila je samo da izda osnovnu naredbu, a onda je, uz dosta problema, uhodana i dobro kontrolisana ubilačka mašinerija odradila svoje. Mladić je sve to mogao dalje da prati i iz druge države. Samo bi budala pomislila da je jedna izolovana grupa u VRS-u bila u stanju da ubije 6000-7000 ljudi za četiri dana, a da njihov komandant ništa o ome ne zna ili da to bude suprotno njegovim naređenjima. I da se među organizatorima pogubljenja nalaze neki od njegovih najbližih saradnika, poput Beare i Tolimira, generala Krstića, ili potpukovnika Popovića koji je, uprkos relativno niskom činu, pripadao "kninskoj grupi" Mladićevih najpovjerljivijih saradnika.