Forum Klix.ba

Svatko vidi kako izgledaš, ali ih malo zna ono što jesi!

hanny12 wrote:" Ne razmišljaj o onome što nemaš. Razmišljaj o tome šta možeš učiniti s onime što imaš. "

Ernest Hemingway

Da bi dobio ono sto nemas, je l'

Juče me susrete Hanara i reče mi u prolazu:
- Nije misao koplje da joj sagledaš metu. A ni ljubav rijeka da joj u dno uroniš. I znaj, Amra, da je radost podijeljena između svjetla i boje,
jer i jedno i drugo oči su prirode.
I tek kad Mahrur sagleda sebe u njima, podijeli imanja svoja i štapom razmahnu na strane svijeta četiri, govoreći: "Evo mi cio svijet!"
Ali, na svijetu slijepih je najviše i riječi moje ne dopiru do njih. Jer, moj put nije staza utrta. I znaj, Amra, oni koji biraju puteve utrte, ne pale
svjetla onima koji dolaze.

Hamza Humo

Pa dobro, po utrtom putu se moze i bez svjetla, ne?

Entropio wrote:Juče me susrete Hanara i reče mi u prolazu:
- Nije misao koplje da joj sagledaš metu. A ni ljubav rijeka da joj u dno uroniš. I znaj, Amra, da je radost podijeljena između svjetla i boje,
jer i jedno i drugo oči su prirode.
I tek kad Mahrur sagleda sebe u njima, podijeli imanja svoja i štapom razmahnu na strane svijeta četiri, govoreći: "Evo mi cio svijet!"
Ali, na svijetu slijepih je najviše i riječi moje ne dopiru do njih. Jer, moj put nije staza utrta. I znaj, Amra, oni koji biraju puteve utrte, ne pale
svjetla onima koji dolaze.

Hamza Humo

Žene ustvari imaju samo dva problema: višak kilograma i bivše momke. I, ma koliko se trudile, i jedni i drugi im se uvijek vraćaju.

Jabuke su rodile sad ce i banane, srkao sam neke klitorise male. (A. Nigrutin)

Ako voliš nešto pusti ga neka ide, ako ti se vrati tvoje je. Ako ne, nikada nije ni bilo.
Vuk Karadžić

hanny12 wrote:Ako voliš nešto pusti ga neka ide, ako ti se vrati tvoje je. Ako ne, nikada nije ni bilo.
Vuk Karadžić

"Često živimo u iluziji da sve naše rane mogu zacijeliti. Izliječenjem smatramo da se rane zatvore i da ih više ne osjećamo. Dok se ne pretvore u brazgotinu, kružimo oko svojih rana i uvlačimo se sve dublje u njih. Bogu predbacujemo što je dozvolio tu ranu. Tek kad smo spremni pomiriti se sa svojom ranom, može ona za nas postati ulazom u našu nutrinu, u zdravi i svijetli prostor. Rana nas prisiljava da potražimo lijek u svojoj nutrini, a ne u vanjskoj marljivosti i snazi."

Anselm Grün - "Slomljeno srce-otvoreno srce"

"A šta da radiš kad sve ne dođe u svoje vrijeme? Šta da učiniš, kad ti se život iščaši onako kao kad ti se rebra pogrešno uglave, srce objesi s lijeve na desnu stranu i zaboraviš ono radi čega si se uputio da se grebeš po ovom trnjaku. Slomiš li nogu, ruku, uglave ti nekako pa zaraste. Nema na ovoj kurvi zemlji majstora to unutrašnje da namjesti."

Ivo Andrić - "Prokleta avlija"

"O, Bože ... šta ćeš još navaliti na moju glavu!? Nije ni najpametnija, ni najgluplja.
Toliki krivi i nekrivi prožive život zijevajući. Zašto baš mene izabra da mi nikad ne bude dosadno?
I uvijek moram da rješavam neriješive zadatke, kao treći brat u priči.
A volio bih da mi malo bude i dosadno, i lako, i glatko i da mirno spavam ljetni dan do podne,
i da se budim bez misli i bez muke, i da ne pomislim na sutrašnji dan sa strahom."

Meša Selimović - "Tvrđava"

"Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom...potopljen njime, kao vodom...plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek...i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude, umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom, moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina, sačinjena od straha i pristajanja... Ako je ponekad tužan, to je zato što se sjeća sebe željenog, sebe nasmijanog, kakav bi mogao biti da nije ono što jest...i da svijet nije ovakav kakav jest...
Neću tako! Kažem: ne bojim te se, sudbino! Ne bojim te se, sutrasnji dane! Ne bojim te se, moćni čovječe!....ali to kažem u sebi... i kažem strijepeći, upola slobodan, udvojen...jedan se usamljuje jer ne može da pristane, drugi šuti jer ne želi da strada!"


Meša Selimović - "Tvrđava"

A samo sam htjela da budem tvoj neko...

Ti se vjerovatno i ne sjećaš stvari koje ja nikada neću zaboraviti...

vesela_sveska wrote:

hanny12 wrote:Ako voliš nešto pusti ga neka ide, ako ti se vrati tvoje je. Ako ne, nikada nije ni bilo.
Vuk Karadžić

Tebi jedinoj kažem
tajnu života ti govorim
i ne ostavljaj me negdje
na nekoj pustoj zaspaloj stanici
ne daj mi da idem
sam da se snađem
na ovoj ljubavnoj stranici
jer si uvijek veliko slovo
i kava jutarnja
i ljubav i navika
Sve si iza zaključanih vrata
U vjetru sa Sljemena te mirišem
u Zimi Zagreba te grijem

Tebi jedinoj kažem
Tebi jedinoj ne lažem
ne daj mi da odem
da te izgubim u ovom gradu
u ovom životu

Kad te tako mogu voljeti
kako bih te mogao preboljeti

Željko Krznarić

frameni wrote:"Često živimo u iluziji da sve naše rane mogu zacijeliti. Izliječenjem smatramo da se rane zatvore i da ih više ne osjećamo. Dok se ne pretvore u brazgotinu, kružimo oko svojih rana i uvlačimo se sve dublje u njih. Bogu predbacujemo što je dozvolio tu ranu. Tek kad smo spremni pomiriti se sa svojom ranom, može ona za nas postati ulazom u našu nutrinu, u zdravi i svijetli prostor. Rana nas prisiljava da potražimo lijek u svojoj nutrini, a ne u vanjskoj marljivosti i snazi."

Anselm Grün - "Slomljeno srce-otvoreno srce"

frameni wrote:"A šta da radiš kad sve ne dođe u svoje vrijeme? Šta da učiniš, kad ti se život iščaši onako kao kad ti se rebra pogrešno uglave, srce objesi s lijeve na desnu stranu i zaboraviš ono radi čega si se uputio da se grebeš po ovom trnjaku. Slomiš li nogu, ruku, uglave ti nekako pa zaraste. Nema na ovoj kurvi zemlji majstora to unutrašnje da namjesti."

Ivo Andrić - "Prokleta avlija"

frameni wrote:"O, Bože ... šta ćeš još navaliti na moju glavu!? Nije ni najpametnija, ni najgluplja.
Toliki krivi i nekrivi prožive život zijevajući. Zašto baš mene izabra da mi nikad ne bude dosadno?
I uvijek moram da rješavam neriješive zadatke, kao treći brat u priči.
A volio bih da mi malo bude i dosadno, i lako, i glatko i da mirno spavam ljetni dan do podne,
i da se budim bez misli i bez muke, i da ne pomislim na sutrašnji dan sa strahom."

Meša Selimović - "Tvrđava"

frameni wrote:"Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom...potopljen njime, kao vodom...plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek...i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude, umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom, moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina, sačinjena od straha i pristajanja... Ako je ponekad tužan, to je zato što se sjeća sebe željenog, sebe nasmijanog, kakav bi mogao biti da nije ono što jest...i da svijet nije ovakav kakav jest...
Neću tako! Kažem: ne bojim te se, sudbino! Ne bojim te se, sutrasnji dane! Ne bojim te se, moćni čovječe!....ali to kažem u sebi... i kažem strijepeći, upola slobodan, udvojen...jedan se usamljuje jer ne može da pristane, drugi šuti jer ne želi da strada!"


Meša Selimović - "Tvrđava"

"Želim da me zvižduk vjetra zagluši, da zasvira kroz mene kao kroz trsku, mislim kako bi lijepo bilo ne misliti, mislim kako bi lijepo bilo naći se sad na rijeci, šiban olujom, u ribarskoj barci, ili u štrkljastoj drvenoj kućici na obali rijeke, okružen divljom stihijom, sam sa njom, bez tuge u sebi i oko sebe. Ali to je samo trenutna želja, davnašnja potreba za bijegom, i za odvajanjem tereta u sebi, neostvariva čežnja za tišinama."
Meša Selimović - Tišine

frameni wrote:"O, Bože ... šta ćeš još navaliti na moju glavu!? Nije ni najpametnija, ni najgluplja.
Toliki krivi i nekrivi prožive život zijevajući. Zašto baš mene izabra da mi nikad ne bude dosadno?
I uvijek moram da rješavam neriješive zadatke, kao treći brat u priči.
A volio bih da mi malo bude i dosadno, i lako, i glatko i da mirno spavam ljetni dan do podne,
i da se budim bez misli i bez muke, i da ne pomislim na sutrašnji dan sa strahom."

Meša Selimović - "Tvrđava"

frameni wrote:"A šta da radiš kad sve ne dođe u svoje vrijeme? Šta da učiniš, kad ti se život iščaši onako kao kad ti se rebra pogrešno uglave, srce objesi s lijeve na desnu stranu i zaboraviš ono radi čega si se uputio da se grebeš po ovom trnjaku. Slomiš li nogu, ruku, uglave ti nekako pa zaraste. Nema na ovoj kurvi zemlji majstora to unutrašnje da namjesti."

Ivo Andrić - "Prokleta avlija"

"Biva da naiđe u ljudskom životu trenutak kada se izlaz nigdje ne vidi i ne naslućuje, kad čovjek osjeća da je izgubljen, on i sve što je ikad njegovo bilo ili moglo biti. Tada pritješnjenom i ugroženom stvorenju ne ostaje ništa do jedna misao, obična i slaba, ali jedina. I čovek se hvata za nju. I misli.
Tako je, izgubljeno je sve i potpuno! Pa ipak postoje, jer mora biti da postoje, na svijetu i drugi krajevi, sa drugim ljudima, drugačijim odnosima i uslovima života, sa drugim izgledima, pa i sa stvarnim izlazom za onog koji se kreće i živi. Znači da ne moramo prihvatiti bezizlaznost ovog položaja kao stvarnu, svudašnju, potpunu i konačnu, ma kako ona izgledala očigledna.
U toj sumnji u potpunu stvarnost naše nesreće postoji zračak nade koji može biti spasonosan, pokazati nam put ka izlazu i pomoći da donesemo pravu odluku i u trenutku kad sve izgleda izgubljeno.
Nije ta misao samo ona koja nas izbavlja i spašava, nego mogućnost njenog postojanja u nama.


Ivo Andrić - "Znakovi pored puta"

frameni wrote:"Biva da naiđe u ljudskom životu trenutak kada se izlaz nigdje ne vidi i ne naslućuje, kad čovjek osjeća da je izgubljen, on i sve što je ikad njegovo bilo ili moglo biti. Tada pritješnjenom i ugroženom stvorenju ne ostaje ništa do jedna misao, obična i slaba, ali jedina. I čovek se hvata za nju. I misli.
Tako je, izgubljeno je sve i potpuno! Pa ipak postoje, jer mora biti da postoje, na svijetu i drugi krajevi, sa drugim ljudima, drugačijim odnosima i uslovima života, sa drugim izgledima, pa i sa stvarnim izlazom za onog koji se kreće i živi. Znači da ne moramo prihvatiti bezizlaznost ovog položaja kao stvarnu, svudašnju, potpunu i konačnu, ma kako ona izgledala očigledna.
U toj sumnji u potpunu stvarnost naše nesreće postoji zračak nade koji može biti spasonosan, pokazati nam put ka izlazu i pomoći da donesemo pravu odluku i u trenutku kad sve izgleda izgubljeno.
Nije ta misao samo ona koja nas izbavlja i spašava, nego mogućnost njenog postojanja u nama.


Ivo Andrić - "Znakovi pored puta"

frameni wrote:"Biva da naiđe u ljudskom životu trenutak kada se izlaz nigdje ne vidi i ne naslućuje, kad čovjek osjeća da je izgubljen, on i sve što je ikad njegovo bilo ili moglo biti. Tada pritješnjenom i ugroženom stvorenju ne ostaje ništa do jedna misao, obična i slaba, ali jedina. I čovek se hvata za nju. I misli.
Tako je, izgubljeno je sve i potpuno! Pa ipak postoje, jer mora biti da postoje, na svijetu i drugi krajevi, sa drugim ljudima, drugačijim odnosima i uslovima života, sa drugim izgledima, pa i sa stvarnim izlazom za onog koji se kreće i živi. Znači da ne moramo prihvatiti bezizlaznost ovog položaja kao stvarnu, svudašnju, potpunu i konačnu, ma kako ona izgledala očigledna.
U toj sumnji u potpunu stvarnost naše nesreće postoji zračak nade koji može biti spasonosan, pokazati nam put ka izlazu i pomoći da donesemo pravu odluku i u trenutku kad sve izgleda izgubljeno.
Nije ta misao samo ona koja nas izbavlja i spašava, nego mogućnost njenog postojanja u nama.


Ivo Andrić - "Znakovi pored puta"

Moram i ja

trebam neki citat,nekad sam naisla na njega
spominje se pametan muskarac i zenidba