Ko je to tvrdio? Jačina nečijeg ličnog uvjerenja može biti...beskonačnaTowelie wrote:Otkad je jacina necijeg uverenja u korelaciji sa javnim ispoljavanjem, da ne kazem paradiranjem, uverenjem?
Ali bezmudnost je konačna.Ma čim te neko forsirano ubjeđuje ili uvjerava da je ovo ili ono, ovakav ili onakav .....Towelie wrote:Otkad je jacina necijeg uverenja u korelaciji sa javnim ispoljavanjem, da ne kazem paradiranjem, uverenjem?
Ah, toliki mnogi iz camca religije tacno propisanih gabarita i oznaka devame o naklonosti tudjim rijecima koje govore o tome kako kap postaje okean. Naravno, ne brane oni Rumijevu vjeru predaka zbog Rumija, nego brane svoj camac.fatamorgana wrote:Ne radi se o napuštanju Islama već o napuštanju forme kao u priči gdje kaže kad jednom pređeš rijeku uz pomoć čamca nema potrebe da ga uprtiš na leđa, više ti ne treba.Nurudin wrote:malo si se prosvjetliodadinjo33 wrote:Naravno da je licemjerno.
a šta ćemo sa upornim "tumačenjem" Rumijeve poeme (šta da se radi o muslimani) , kao njegovim odricanjem
od islama? Kako ćemo to nazvati ...zlobnim?
On govori da se ne identifikuje sa stranama svijeta, sa svojim tijelom (zemljom) , sa bilo kakvom oznakom
(neoznačenost moj je znak) ...ali ne ne , tu se ko biva radi o Rumijevom napuštanju islama.
Jeste, radi se o tome, jednako kao što se radi i o napuštanju tijela, planete Zemlje itd
Nurudin wrote:Arzuhal, nisi me razumio za ovo zadnje. Naravno da postoji pripadnost nečemu koja je datost
rođenjem samim ali postoji pripadnost kojoj je vezivno tkivo - ljubav.
U oba slučaja je pripadnost (ovdje dakle govorimo o pripadnosti islamu) dio identiteta.
Ti svoj identitet voliš , dok ovi neki se možda stide ili su iskompleksirani pa imaju potrebu da se sa
istim onim šta su juče bili, ismijavaju ili čak mrze to.
Međutim , to je i dalje njihov identitet i sve to što rade, rade samima sebi.
Ali to je smiješna konstatcija da si "do jučer bio ovca" , a još je nerazumnije napadati nešto što ti je do jučerasurbanipal wrote:Nurudin wrote:Arzuhal, nisi me razumio za ovo zadnje. Naravno da postoji pripadnost nečemu koja je datost
rođenjem samim ali postoji pripadnost kojoj je vezivno tkivo - ljubav.
U oba slučaja je pripadnost (ovdje dakle govorimo o pripadnosti islamu) dio identiteta.
Ti svoj identitet voliš , dok ovi neki se možda stide ili su iskompleksirani pa imaju potrebu da se sa
istim onim šta su juče bili, ismijavaju ili čak mrze to.
Međutim , to je i dalje njihov identitet i sve to što rade, rade samima sebi.
Neki izgleda obožavaju tzv. islam, tj. sistem koji je kreirala ljudska ruka. Sasvim regularno, kada ih taj sistem odgaja i hrani.
Reći i priznati sebi da si jučer bio ovca nije iskompleksiranost. Sve su to etape u razvoju čovjeka. Doduše, neko više voli da tapka u mjestu, da bude šejh i hadžija u svojoj mahali, međ' rajom, nego ćato u Stambolu na dvoru.
Nurudin wrote:
Ali to je smiješna konstatcija da si "do jučer bio ovca" , a još je nerazumnije napadati nešto što ti je do jučer
bilo ideal . To je samo znak da si još duboko vezan za to, samo sad na drugi način i drugu emociju.
pa sufizam i jeste nauk o halovima ili psihičkim stanjima čovjeka...asurbanipal wrote:Nurudin wrote:
Ali to je smiješna konstatcija da si "do jučer bio ovca" , a još je nerazumnije napadati nešto što ti je do jučer
bilo ideal . To je samo znak da si još duboko vezan za to, samo sad na drugi način i drugu emociju.
Sad se malo igramo psihologa. Ne kažem da je loše biti ovca, i od nje ima fajde. Daje meso, mlijeko, vunu. Šta poslije ostaje?
Ma super što si pomeo, ona zadnja priča o magarcu postojala je mogućnost da se niko ne prepozna u priči pa šta će onda džabe da troši forumski prostor!arzuhal wrote:Pometlao sam zadnjih par stranica od spama i trolanja. @dadinjo, otvori temu na BC-u ili Umjetnosti i pričaj priče, suzdrži se od njih na ovim temama, ne trolaj.
Stihovi su priznajem prejaki. Svaki nacin velicanja boga je tacan i to je jedina mudrost religije.Nurudin wrote:Naravno , ti si u pravu da je Istina jednaGreat Cornholio wrote:Jedan je Bog, jedna je istina o Njemu, ne može postojati više istina, ja ne vjerujem da je Muhamed bio Božji poslanik, pa samim tim brojna religijska učenja ( a sufizam je jedno od njih) koja su nastala tumačenjem Kur'ana, ne smatram istinom o Bogu.
Oprostite na off -u,tebi @nurudine pozdrav, toliko od mene što se tiče ove teme
ali je nivo svijesti i znanja o istoj kod ljudi i svih stvorenja različit pa je samim time različita i percepcija Boga.
Ta riječ "Bog" je tako upotrebljavana na različitim nivoima svijesti o Njemu i različitim nivoima znanja o tome , da je na neki način postala zaogrnuta svim i svačim do neprepoznatljivosti.
Kršćanstvo i ostale abrahamovske vjere su putevi ka Bogu (iako se Njemu ne putuje jer On je tu ,nego se podiže svijest o prisutnosti božanskog) ali zbog toga što Boga dž.š. daju i predstavljaju kao čovjeka kao osobu to se u svim ezoterijskim duhovnim učenjima smatra vrlo niskom sviješću o Bogu dž.š. Jer On Uzvišeni nije osoba , ne obuhvata ga mjesto a On sve obuhvata ,nije rodio niti je rođen ,ništa mu nije slično
Iz ovih riječi koje jesu božiji sifati (atributi) se da zaključiti da o nečemu što bi mogli nazvati božije Biće (Zatillah) mi nemamo apsolutno nikakvog znanja niti ga možemo imati jer naše umno znanje se uvijek orijentiše na osnovu nekog prijašnjeg znanja ili usporedbe sa nečim (ako je crno nije bijelo ,crno i bijelo su različiti itd) ali Boga ne možeš ni sa čim usporediti jer nije ničemu sličan pa samim time um nema alate sa kojim može da operira po tom pitanju.
Ali mi muslimani zato Boga dragog spoznajemo putem njegovih izdanja u pojavnom (materijalnom ) svijetu u kojem se On manifestuje kroz svoje ismove- imena. Dakle ta imena su božija izdanja kao kad čovjek ima svoja izdanja
pa je na ulici ovakav , na poslu onakav, sa prijateljima ima drugačije izdanje bliskije ,a opet intimno izdanje sa voljenom osobom je sakriveno od očiju.
Međutim i kod muslimana postoje struje sa niskim nivoom svijesti o Bogu dž.š koji također Boga doživljavaju kao osobu i daju mu ljudske osobine ne shvatajući nekad prenešeno metaforičko značenje ,već se brutalno držeći forme riječi spuštaju na nizak nivo poimanje . Npr piše u Kur'anu parafraziram "božija ruka milosti je otvoorena" ,oni uzimaju da Bog neuzubillah ima ruku te time Allaha dž.š. ograničuju ,a samim time i sebe jer kako vjernik doživljava Allaha dž.š. tako će se i ponašati , u ovom slučaju ograničeno jel.
Ipak oni koji su na višem stepenu svijesti treba da razumiju one koji su na nižem ,pa tako jedan od sufijskih velikana hazreti Mevlana Dželaludin Rumi objašnjava slikovito kroz slijedeće stihove ljudsku moć spoznaje
Musa je čuo nekog pastira kako se moli na drumu:
»Bože,
gde si? Želim da ti pomažem, da ti opravljam cipele
i češljam kosu. Želim da ti perem odeću
i trebim vaške. Želim da ti donosim mleko
i da ti ljubim ručice i nožice kad dođe vreme
da pođeš na spavanje. Želim da ti čistim sobu
i održavam je urednom. Bože, moje ovce i koze
su tvoje. Sve što mogu da izustim kada na tebe mislim
je ajjjj i ahhhhhhhhh.«
Mojsije više nije mogao da izdrži:
»Kome se ti to obraćaš?«
»Onome koji nas je stvorio,
i koji je stvorio zemlju i nebo.«
»Ne razgovaraj sa Bogom
o cipelama i čarapama! I šta ti znači to tvoje ručice
i nožice? Takva bogohulna familijarnost zvuči kao da
ćaskaš sa svojim tečama.
Samo onome ko raste
treba mleko. Samo nekome sa nogama trebaju čarape.
Ne Bogu! Čak i ako si mislio na Božje ljudske izaslanike,
kao kad Bog reče: ''Bolovao sam, i niste me posetili'',
čak i tada bi taj način govora bio budalast i nepristojan.
Koristi podesne izraze. Fatima je lepo ime za ženu,
ali ako muškarca nazoveš Fatima,
to je uvreda. Govorenje o telu i porodici
u redu je za nas s ove strane reke,
ali ne i za obraćanje ishodištu,
ne za Allaha.«
Pastir se pokajao i iscepao svoju odeću i uzdisao
i lutao pustinjom.
A onda Musau dođe
neočekivano otkrovenje. Božji glas:
Razdvojio si me
od jednog od mojih ljubljenih. Jesi li došao kao Poslanik
da sjedinjuješ ili da razdvajaš?
Svakom biću sam dao
poseban i jedinstven način viđenja i znanja i kazivanja
tog znanja.
Ono što tebi deluje pogrešno za njega je ispravno.
Što je za jednog otrov za nekog drugog je med.
Vrlina i grešnost, lenjost i marljivost u bogosluženju,
to meni ne znači ništa.
Ne obazirem se na sve to.
Ne treba smatrati da su neki načini bogosluženja bolji
ili lošiji od drugih.
Hindusi rade hinduističke radnje.
Dravidski muslimani u Indiji rade šta već rade.
Sve je to slavljenje, i sve je u redu.
U činovima bogosluženja vernici ne slave mene,
već sami sebe! Ja ne čujem reči koje
oni izgovaraju. Ja posmatram poniznost u srcu.
Ta iskrena smernost je stvarnost,
a ne jezik! Zanemari način izražavanja.
Ja tražim izgaranje, izgaranje.
Budite prijatelji
svoga izgaranja. Spalite umovanje
i forme izražavanja!
Musa,
oni koji obraćaju pažnju na načine ponašanja
i govorenja su jedna sorta.
Zaljubljenici koji izgaraju
su druga.
Nemoj spaljenom selu da namećeš
porez na imovinu. Ne prigovaraj Zaljubljeniku.
''Pogrešan'' način na koji on govori bolji je od stotinu
''pravilnih'' načina ostalih.
Kada se nalaziš u Kabi,
nije bitno u kojem pravcu širiš
svoj molitveni ćilim!
Roniocu u okeanu ne trebaju krplje!
Religija ljubavi nema pravilnik ni doktrinu.
Samo Boga.
Tako ni rubin nema ništa uklesano na sebi!
Ne trebaju mu oznake.
Bog poče da odaje
dublje tajne Musau Vizija i reči,
koje se ovde ne mogu zapisati, potekoše u
i kroz njega. Napustio je sebe i vratio se.
Odlazio je u večnost i vraćao se ovamo.
Mnogo puta se to dogodilo.
Nerazumno je od mene
što pokušavam to da izrazim. Da mi je kojim slučajem uspelo,
to bi iz korena iščupalo naše umove.
Smrvilo bi sva pera za pisanje.
Musa je pojurio za pastirom.
Sledio je smetene otiske stopala koji se
na jednom mestu kreću pravo kao top
preko šahovske table, a na drugom postrance,
poput lovca.
Čas se podižu kao grive talasa,
čas klize poput riba,
pri čemu mu stopala neprestano
oblikuju zagonetne simbole u pesku,
verno beležeći njegovo lutajuće stanje.
Musa ga konačno sustiže.
»Bio sam u zabludi. Bog mi je otkrio
da ne postoje pravila bogosluženja i obožavanja.
Govori ma šta
i ma kako ti tvoja ljubav naloži. Tvoje umilno huljenje
je najistinskija pobožnost. Preko tebe je ceo svet
oslobođen.
Odreši svoj jezik i ne brini šta izlazi.
Sve je to svetlost duha.«
Pastir odgovori:
»Musa, Musa,
ja sam otišao i od toga dalje.
Upotrebio si bič i moj konj se trže i iskoči
iz sebe. Božanska priroda i moja ljudska priroda
postadoše jedno. Blagoslovi svoju ruku što me ukorila.
Ne mogu da kažem šta se dogodilo.
Ovo što sada govorim
nije moje pravo stanje. Ono se ne može dočarati.«
Pastir je zaćutao.
Kada pogledaš u ogledalo,
vidiš sebe, a ne oblik ni sastav ogledala.
Frulaš unosi dah u frulu,
i ko proizvodi muziku? Ne frula.
Frulaš!
Kad god slaviš Boga
ili mu zahvaljuješ, to uvek liči na
ovu milu pastirovu bezazlenost.
Kad najzad budeš video
kroz zavese pravo stanje stvari,
samo ćeš ponavljati:
»Ovo nimalo ne liči
na ono što sam očekivao!«
Banned user for reason “Komentarisanje rada moderacije”fatamorgana wrote:Ma super što si pomeo, ona zadnja priča o magarcu postojala je mogućnost da se niko ne prepozna u priči pa šta će onda džabe da troši forumski prostor!arzuhal wrote:Pometlao sam zadnjih par stranica od spama i trolanja. @dadinjo, otvori temu na BC-u ili Umjetnosti i pričaj priče, suzdrži se od njih na ovim temama, ne trolaj.
I naravno Dzej wrote:
1. Misao je kretanje srca po mejdanu stvorenja
2.Hakka, ustvari, od tebe zastire Njegova prevelika blizina
3.Zakopaj se u zemlji nepoznatosti, jer usjev koji prethodno nije zakopan ne daje pravi plod
4.Sve čini vidljivim, jer je On Nevidljivi, a postojanje svega čini nevidljivim, jer je On Vidljivi
5.Tvoje očekivanje da stvorenja saznaju za tvoju posebnost dokaz je nedostatka iskrenosti u tvome robovanju
6.Kako od Allaha da tražiš da za tvoj hatar mijenja ono što je On uobičajio, kada ti za Njegov hatar ne mijenjaš ono što si ti uobičajio
7.Ako želiš da ti otvori kapiju nade, pogledaj kako On postupa prema tebi, a ako želiš da ti otvori kapiju straha, pogledaj kako ti postupaš prema Njemu.
8.Istinski drug ti je jedino onaj ko se s tobom druži i pored toga što zna za tvoje mahane, a to je jedino tvoj Plemeniti Gospodar. Najbolje ti se je družiti sa onim ko se s tobom druži bez ikakvog ličnog interesa.
9. Ako ti bol zadaje to što te ljudi ne uvažavaju i što te kude, ti se osvrni na to da Allah zna tvoje stanje. A ako ti nije dovoljno to što On zna, to što nisi zadovoljan Njegovim znanjem o tebi je veća nedaća od nedaće ljudskog vrijeđanja
10.Velika je razlika između onoga ko Njime dokazuje i onoga ko Njega dokazuje. Onaj ko Njime dokazuje priznaje istinitost Onome kome ona i pripada, dok ostalo potvrđuje osnovom iz koje je ono i poteklo. A dokazivanje Njega proizlazi iz nedolaska do Njega. Ta, kad je On to iščezao da bi Ga se dokazivalo, i kad se On to udaljio da bi stvorenja bila ta koja dovode do Njega
Sve je to tako , a i nemoguće bi ovdje bilo razglabati o praktičnom dijelu, već samo o teoriji.I naravno Dzej wrote:Nekoliko izreka iz knjige El Hikem ( Mudrosti ) tesavufskog velikana šejha Ibn Ataullah el-Iskenderija. Knjiga je prevedena i na naš jezik u izdanju El- Kalema.Takođe hafiz Amir Bašić srijedom na Radio BIR-u komentariše po jednu izreku iz ove knjige na jednostavniji način približavajuću je shvatanju običnih ljudi, što je i bolje i prilagođenije ovakvoj jednoj radio emisiji, gdje mudrost može čuti svako,razumijeti, prihvatiti, možda i primjeniti.Primjenjivi tesavuf je živi tesavuf,suština Islama (predanosti), njegova jezgra, a ova neka naglabanja, svođenja na filozofiju i jesu prilagođena nazivu teme "Sufizam ", riječ koju su izmislili orijentalisti čime su Tesavuf podvojili od Islama, pa ljudi na Zapadu misle da je Mevlana Rumi bio sufija, ali ne i musliman.Ali pravi je to naziv za temu sa tim da se ne upadne u grešku da je Sufizam - Tesavuf, jer Sufizam nije Tesavuf.Nema Tesavufa bez Tarikata, a Tarikata bez Tekije i Šejha, a Šerijat je svakako neupitan.Sve ostalo je Sufizam.
Nurudin wrote: Niti mi se sviđa taj stav da može dervišluk ali po mjeri institucija, niti da može sufizam ali bez islama.
Nurudin wrote:to je šamanizam , Velikog ti Manitua
