Nierika wrote: ↑02/07/2022 12:04
Ja nisam sigurna da li se kontrola emocija odnosi na susprezanje iskazivanja emocija (plakanje, raznježenost itd) ili više na to da se osoba ne vodi emocijama kad se donose odluke i slično.
Ali patrjarhat je muškarca obavezivao i na jedno i na drugo.
Pater familias odlučuje o svemu, nema dogovora sa ravnopravnim supružnikom u procesu odlučivanja i nema ispoljavanja pozitivnih emocija i nježnosti javno...ni prema ženi ni prema djeci...
Zajednica, mahala, tradicija, običaji - to su autoriteti koji diktiraju način života i mjerilo su uspjeha, a ne slobodna volja i izbora pojedinca, njegov subjektivni osjećaj sreće, zadovoljstva.
E, meni nije jasno kako neko ko je sposoban oduprijeti se ispoljavanju nježnosti prema rođenom djetetu... ispoljavanju ljubavi prema najbližima ili tuge prilikom gubitka najbližih... ko je sposoban rođeno dijete posmatrati godinama pa i decenijama kako se pati i muči jer se moralo na uštrb svoje sreće potčiniti volji patrijarhalne sredine...kako se takav neko ne može oduprijeti:
otvorenom ispoljavanju iracionalnog i autodestruktivnog osjećanja mržnje ili averzije prema pripadniku drugog naroda?
ili idiotskoj ideologiji nacionalizma koja je provjereno rušilačka, služi vladajućoj eliti za potrebe huškanja i potčinjavanje mase nezadovoljnog i fiktivnim neprijateljem isprepadanog naroda?
piupiu wrote: ↑02/07/2022 15:29
¤ jelena ¤ wrote: ↑02/07/2022 11:03
Sad ću ja opet ko padobranac s pitanjem...
Kako je naše, patrijarhalno društvo dovelo do te...haj da kažem...zakržljale sposobnosti kontrole emocija kad je u osnovi patrijarhata stroga kontrola emocija kod muške populacije?
Ne znam na koje emocije misliš. Ne radi se ovdje o površnom izražavanju emocija - na pr muškarci ne plaču. Radi se o emocijama tipa potrebe za kontrolom, bijesu kad ti kontrola izmiče ili se neko otima tvojoj kontroli, sposobnost da se kontrolišeš umjesto da udariš, potreba da stalno kontriraš, nesposbnost da se konstruktivno nosiš s konfliktnim situacijama. Mi kao društvo imamo problem sa svim navedenim primjerima. Kao patrijarhat pomaže tome? Njegovanjem narcizma.
Gdje je taj bijes prilikom gubitka kontrole i potreba za kontrolom nad sopstvenim životom kad se treba kolektivno i masovno ispoljiti prema vladajućim nacionalističkim vođama i njihovim pudlicama koje drže sve konce u svojim prljavim rukama, potčinjavaju sve i prilagođavaju cijeli sistem svojim ličnim interesima, a običan narod (skup patrijarhalnih muškaraca, između ostalih) živi na ivici egzistencije ili nekog novog rata?
Tako nekako....ne znam bolje da objasnim šta mi nije jasno i koja pitanja su mi se nametnula u letu.
Mada ovo viđenje ideologije kao zavisnosti objašnjava mnogo toga. Pregledaću detaljno kad me uhvati volja.