Arminovski wrote: ↑01/06/2026 17:34
zilog wrote: ↑01/06/2026 16:22
Arminovski wrote: ↑01/06/2026 15:56
Izjavio je i da je šansa da postoji u drugim dijelovima naše galaksije gotovo 100%. Volio bi da vidim odakle je izvadio tu cifru i kako je došao to nje.
Kako je rekao, 10% od 100 milijardi zvijezda, ima planete slicne zemlji (velicina, sastav, polozaj...), to daje 10 milijardi kandidata. Njegova je logika, sa kojom se slazem, da je to vise nego dovoljno da se razvije inteligentan zivot na vise nego jednom planetu...
Stoji ali to što si naveo je njegovo lično mišljenje ili intuicija a mene zanima kako izgleda njegova računica. 10 milijardi kandidata jeste jedan od faktora ali sam ne kaže ništa o vjerovatnoći inteligentnog života na njima niti 1 uzorak može dokazati gotovo stoprocentnu šansu, kao što on laže. Nažalost nije dobio nijedno malo dublje pitanje o svojim stavovima. Dosta plitak intervju.
Koristi se
Drake-ova formula, dok ima tu generalno jos mnogo varijacija. Problem je u samom pitanju. Da li zelimo da izracunamo mogucnost da (ni)smo sami, da (ne)postoji kompleksan zivot, inteligentan zivot ili da se zivot (ne)moze razviti. Uzmimo trenutno postojanje za primjer. Pricamo o opsegu svemira koji mozemo da vidimo.
Ukoliko gledamo statisticke modele koji
utvrdjuju da li smo sami ili nismo onda je 99%+ sansa da nismo sami, a manje od 1% da jesmo. To ne znaci da 99%+ postoji sansa da postoji drugi komunikativan, odnosno inteligentan zivot, osim nasega.
Ukoliko gledamo statisticke modele za
inteligentan, odnosno tehnoloski razvijen zivot, stvari se komplikuju. Nesigurnost je ogromna.
Sandberg, Drexler i Ord su pokazali da, ako se u Drakeovu jednacinu uvedu vrlo siroke nesigurnosti, posebno oko nastanka zivota i inteligencije, postoji znacajna vjerovatnoca da smo sami. Nakon ukljucivanja Fermi opservacije, odnosno cinjenice da nemamo pouzdanu detekciju drugih civilizacija, njihova procjena ide do oko 39-85% sanse da smo sami u opazivom svemiru. Obrnuto, to znaci oko 15-61% sanse da nismo sami. Dakle, ne dokazuju da jesmo sami, nego pokazuju da ne smijemo glumiti sigurnost da svemir mora biti pun civilizacija.
Ukoliko sebi postavimo pitanje
da li postoji kompleksan zivot negdje drugo ili ne postoji, onda je procjena 80-98% da nismo sami, a 2-20% da smo sami kao kompleksan zivot. Ovdje treba biti oprezan, jer je na Zemlji kompleksan zivot dosao mnogo kasnije od mikroba.
I konacno, ukoliko zelimo da vidimo statisticki izracun
da li u Mlijecnog Putu postoji druga civilizacija ili ne, statistika kaze 5-20% da postoji i 80-95% da smo trenutno sami u galaksiji kao tehnoloska civilizacija. Ovo je zbog vremenskog problema. Civilizacije se mogu pojaviti, ali ne moraju trajati dugo, niti se moraju vremenski preklopiti s nama. Sandberg za galaksiju zapravo daje jos pesimisticniji raspon. Nakon Fermi opservacije rezultat je 53-99.6% sanse da smo sami u galaksiji, sto obrnuto znaci 0.4-47% da nismo sami u Mlijecnom putu.
Koliko god bi ljudi voljeli da vjeruju Spilbergu i zavjerama Holivuda, stepenice ne smijemo preskakati. To sto je nekada jedna koka ubola jedno zrno preskakanjem stepenica je incident, odnosno izuzetak koji potvrdjuje pravilo. Ne smijemo se kockati u ozbiljnoj nauci.
Dakle, mikrobi u svemiru negdje jos postoje gotovo sigurno (99%+), kompleksan zivot vjerovatno, inteligencija moguce i vjerovatno (ali ne sigurno), a civilizacija blizu nas u ovom trenutku vjerovatno ne.
Takodjer, ovo odgovara odakle dr.Kaku-u ta tvrdnja od skoro 100% kada je u pitanju zivot. Dake, ne inteligentan zivot, ne tehnoloski razvijen, vec - zivot. Poznata je to tvrdnja u nauci, Drake je ovu formulu razvio 1961. godine, 2016. je revidirana sa novim podacima.
Ukoliko nekoga zanima, za zaljubljenike u statistiku i probabilisticke modele, mogu i izracune postaviti o tome da li nas je ikada posjetila ili bila na Zemlji vanzemaljska civilizacija. Ubacio bih i izracun da u narednih 100 godina otkrijemo da li ima drugog vanzemaljskog zivota.
