Haris.ba wrote:AdemBadem wrote:
Da, jer ove naše stranke na svu sreću nisu kupljene od strane bogatuna kao u Americi, već rade isključivo u interesu naroda, je l' de?
Nakaradan sistem kao i sve drugo u ovoj državi.
Ne bi ja njima dao dinara iz budžeta. Nađi sponzore pa se sponzoriši. Ionako ima milijarda stranaka, ne možeš g***a razlikovat. Tako bi se bar riješili 90% mini-strančica koje samo razvodnjavaju priču, pogotovo na građansko-socijalnom dijapazonu spektruma.
A ako hoćeš već da spriječiš američku verziju, ograniči visinu donacija.
Pa cilj jeste da se razvija demokratija. To su nam upravo stranci napisali, nismo mi izmislili. Da se razvija demokratski politički sistem. Da je lakše manjim strankama da uđu u skupštine. Pare se daju iz budžeta, ograničeno je legalno finansiranje da onemogući da klasa bogatih kupuje izbore. Naravno, ništa nije savršeno. Mi bi pokvarili i točak. Ali, to ne znači da sistem ne valja.
Ko će zabraniti Berluskoniju da bude bogat i ima vlastite medije i bude premijer države? Kontaš poređenje? A to što se državni mediji namjerno drže u poziciji finansijske sigurnosti je sve sa razlogom.
Upravo je namjeno iz više razloga dopušten razvoj malih stranaka, između ostalog i niskim izbornim pragom i postojanjem kantona.
Druga je stvar što to ima i negativnih stvari. Poput obaveznog koaliranja poslije izbora najmanje tri stranke u FBiH, a u kantonalnim vladama često se i ne zna ko je većina. Pa je više do perverzije uvježbana politika "stranka u vlasti koja se ponaša ko opozicija", i "da u biti skoro i ne postoji stranka koja nije u vlasti".
Možda jeste vakat malo ići prema stabilnijem političkom sistemu u smislu manjeg broja političkih stranaka, ali to bi značilo da Mirsad konretno bi imao još manje šansi da išta politički uradi.
A to što lijeva opcija ima više stranaka je upravo posljedica razvoja demokratije kod nas. Isto je i na desnom spektru. Govorim o stanju u FBiH.
Sve ja to shvatam, ali teorija je jedno a situacija kod nas (a bogami i u svijetu) nešto sasvim drugo.
"Ko će zabraniti Berlusconiju da bude premijer?"
Jesam li ja nešto propustio, ili sam samo sanjao DA JE STVARNO I BIO PREMIJER? Dakle, koji je to mehanizam njega i njegovu kliku spriječio da ulije lovu u kampanju? Isto to važi i za Ameriku, taj demokratski san. Sve sami prosjaci koji su došli u Bijelu Kuću. Koch braća bukvalno ulijevaju milijarde u izbore i kampanje.
Bogati kroje vlast.
A naš problem je što se stranke bogate, i to preko naših leđa, još od 91 pa naovamo. Slabi smo mi sa bogatim pojedincima koji bi kupili izbore, mi imamo bogate stranke koje to rade.
Trenutno je situacija takva, da bilo kakva promjena može ići samo na bolje. Pa hajmo probati ukinuti finansiranje iz budžeta, da vidimo koliko će ko uložiti u kampanju. Puno je lakše razbacivati se budžetskim parama, nego privatnom lovom. Pogotovo kad ni to nije garant uspjeha - vidi Fahru.
I opet kažem, ograniči visinu pojedinačnih donacija, strogo nadgledaj kampanje, pa se i to da regulisati.