Rijetko vidjen ovako visok nivo iskrenosti.no_sikiriki wrote: ↑26/06/2022 22:15Tako je, žene interesuju pare, samo pare!murga225883 wrote: ↑26/06/2022 21:57
Zene ne zanima fizicki izgled, mani se tog sexisma i povrsnosti
Pare, pare, pare,no_sikiriki wrote: ↑26/06/2022 22:15Tako je, žene interesuju pare, samo pare!murga225883 wrote: ↑26/06/2022 21:57
Zene ne zanima fizicki izgled, mani se tog sexisma i povrsnosti
LaraRiddle wrote: ↑26/06/2022 22:16Dobro, ta im ima mjesta, jer muškarci i jesu ciljna grupa i privlačan ženski model će pojačati prodaju.murga225883 wrote: ↑26/06/2022 21:46 Nije oftopic feministkinje se zale sto su u igricama sexy obucene ili izgledaju sexy igracice kao objektifikuje zene.
Jesu bile objektifikovane (?) prije nekih 20 godina sigurno i upravo je Lara najbolji primjer. Ali i nova Lara je divan model, čak i više sexy nego ona stara, samo na drugi način. Sigurno pristojniji. Već sam spomenuo koliko je i realnija kao lik.
SpoilerShow
Ujedno je i dokaz da nisu sve heroine bile seksualizirane u tom mračnom vaktu prije pojave kancera političke korektnosti. 
Mudologija - „riječ ili zakon, način mišljenja, svjetonazor, weltanschauung – uvjetovan djelovanjem muda, odnosno muških
spolnih žlijezda (…)
Osim feminističkog aktivizma u svojim književnim djelima, Slavenka Drakulić bila je aktivna
i na području novinskih članaka i eseja u kojima je branila stavove jugoslavenskih
feministkinja drugoga vala. U knjizi Smrtni grijesi feminizma: Ogledi o mudologiji (1984)
objavljena je zbirka članaka koje je Drakulić objavljivala u već spomenutim časopisima
Književna reč, Polet, Start, Vjesnik, Duga i Danas. U tim se esejima ponajviše obračunava s
mudolozima, kako ih ona naziva, a među kojima najviše ističe Igora Mandića koji je pak
kolumne i članke pisao u našem istraživanom časopisu, a čija je zbirka članaka objavljena u
knjigama Prijapov problem: Vulgarni eseji ili eseji o vulgarnosti (1999) i ranije u knjizi Što,
zapravo, hoće te žene? (1984) u kojoj napada novi jugoslavenski val feministkinja. Kao što je
već rečeno, pišući o mudologiji koju smo definirali ranije u tekstu, Drakulić kao mudologe
ističe Dragoša Kalajića, Veselka Tenžeru, Igora Mandića i Slavena Leticu (1984: 70-72, 75)
te daje tri principa na kojima mudologija počiva: seksizam, tradicionalizam i totalitarizam
(isto: 66).
Drakulić najviše zamjera Igoru Mandiću pa tako jedan od eseja u Dugi u broju
svibanj/lipanj 1981. posvećuje upravo njemu te ga optužuje za površnost, nedostatak
metodologije i kompilatorstvo (isto: 79). Mandić odgovara na njezine napade te ciljevima
„feminističke uzrujanosti“ (1984: 148) smatra vlast, nerad i promiskuitet te u svome stilu
zaključuje kako su „neke (…) od njih poštene žene i dobre majke, ali utopija o planetarnom
haremu, u kojemu bi one držale političku vlast, ipak ih nadražuje u njihovim tajnim snovima“
(isto). Unatoč nekim pozitivnim tezama koje iznosi Mandić, poput isticanja važnosti
popularne kulture u SFRJ unatoč protivljenju Partije protiv zapadnih kulturnih proizvoda
(1999: 100), kritike tradicionalnog društva (isto: 109), a tako i napadima na Crkvu koja je
također proklamirala retradicionalizaciju (isto: 141), Mandić istovremeno kritizira stavove
feministkinja (pogotovo ističući njihove antipornografske teze) te propagira stav kako
pornografija oslobađa. S druge strane, diskurs kojim se služi i način na koji uspoređuje žene u
svojim tekstovima sa životinjama, dijelovima tijela ili mesom, jasna su obilježja seksizma i
objektivizacije, a od kojih pokušava obraniti pornografiju. Pa tako za primjer tipične
mandićevske rečenice možemo uzeti ovu u kojoj govori upravo o prikazu žena na
duplericama časopisa: „Preko duplerica u časopisima danas se za sveopću voajerskoonanističku
upotrebu nude prekrasne, raskrečene ženske butine, među kojima mica-kraljica
zijeva na nas iz svoje špilje“ (isto: 41). Drakulić staje u obranu žena te piše kako ih njihova
golotinja u časopisima ne oslobađa, već suprotno tome „one zadržavaju klasične poze, strogo
u funkciji svoga tradicionalnog položaja“ (1987: 51), a osim toga oštro osuđuje silovanje žena
(isto: 98) te činjenicu kako se žena i dalje smatra neostvarenom ako nije supruga i majka (isto:
115), a ističe i strah muškaraca od žena zavodnica, odnosno onih koje pokazuju svoju nadmoć
(isto: 153). Autorica staje i u obranu feminizma te navodi šest najvećih grijeha koji su se
pripisivali jugoslavenskom drugom valu feminizma, a to su: uvozna ideologija,
vlastoljubivost, elitizam, izvaninstitucionalizam, apolitizacija te stavljanje ženskog pitanja
ispred klasnog. Mandić tezu o oslobađajućoj moći pornografije dopunjuje obranom
pornografije tezom o Prijapovom problemu, odnosno dilemom „po čemu je to prikazivanje
ljudske seksualnosti u audio-vizualnim medijima amoralno i nepodobno, dakle, poročno i
negativno, dok u drugim izražajnim formama (recimo u prozi koja pretendira da bude
umjetnička, mada to ne mora biti) ne postoje slične cenzorske granice“ (1999: 175).
https://repozitorij.ffzg.unizg.hr/en/is ... m/PDF/view
Nijeeee nego osobineno_sikiriki wrote: ↑26/06/2022 22:15Tako je, žene interesuju pare, samo pare!murga225883 wrote: ↑26/06/2022 21:57
Zene ne zanima fizicki izgled, mani se tog sexisma i povrsnosti
A sta ako se odluči promijeniti spolu i takmičiti u ženskom sportu ?piupiu wrote: ↑26/06/2022 13:13Narašće ti vrlo ružna bradavica na nosu od zlobnih komentara.
Ovo klasno i posljednje o cenzuri je OK.piupiu wrote: ↑27/06/2022 02:50 Evo, dok se momci bave Larom Croft, jedno malo podsjecanje na Slavenku Drakulic i ogled o mudologiji
Mudologija - „riječ ili zakon, način mišljenja, svjetonazor, weltanschauung – uvjetovan djelovanjem muda, odnosno muških
spolnih žlijezda (…)Osim feminističkog aktivizma u svojim književnim djelima, Slavenka Drakulić bila je aktivna
i na području novinskih članaka i eseja u kojima je branila stavove jugoslavenskih
feministkinja drugoga vala. U knjizi Smrtni grijesi feminizma: Ogledi o mudologiji (1984)
objavljena je zbirka članaka koje je Drakulić objavljivala u već spomenutim časopisima
Književna reč, Polet, Start, Vjesnik, Duga i Danas. U tim se esejima ponajviše obračunava s
mudolozima, kako ih ona naziva, a među kojima najviše ističe Igora Mandića koji je pak
kolumne i članke pisao u našem istraživanom časopisu, a čija je zbirka članaka objavljena u
knjigama Prijapov problem: Vulgarni eseji ili eseji o vulgarnosti (1999) i ranije u knjizi Što,
zapravo, hoće te žene? (1984) u kojoj napada novi jugoslavenski val feministkinja. Kao što je
već rečeno, pišući o mudologiji koju smo definirali ranije u tekstu, Drakulić kao mudologe
ističe Dragoša Kalajića, Veselka Tenžeru, Igora Mandića i Slavena Leticu (1984: 70-72, 75)
te daje tri principa na kojima mudologija počiva: seksizam, tradicionalizam i totalitarizam
(isto: 66).
Drakulić najviše zamjera Igoru Mandiću pa tako jedan od eseja u Dugi u broju
svibanj/lipanj 1981. posvećuje upravo njemu te ga optužuje za površnost, nedostatak
metodologije i kompilatorstvo (isto: 79). Mandić odgovara na njezine napade te ciljevima
„feminističke uzrujanosti“ (1984: 148) smatra vlast, nerad i promiskuitet te u svome stilu
zaključuje kako su „neke (…) od njih poštene žene i dobre majke, ali utopija o planetarnom
haremu, u kojemu bi one držale političku vlast, ipak ih nadražuje u njihovim tajnim snovima“
(isto). Unatoč nekim pozitivnim tezama koje iznosi Mandić, poput isticanja važnosti
popularne kulture u SFRJ unatoč protivljenju Partije protiv zapadnih kulturnih proizvoda
(1999: 100), kritike tradicionalnog društva (isto: 109), a tako i napadima na Crkvu koja je
također proklamirala retradicionalizaciju (isto: 141), Mandić istovremeno kritizira stavove
feministkinja (pogotovo ističući njihove antipornografske teze) te propagira stav kako
pornografija oslobađa. S druge strane, diskurs kojim se služi i način na koji uspoređuje žene u
svojim tekstovima sa životinjama, dijelovima tijela ili mesom, jasna su obilježja seksizma i
objektivizacije, a od kojih pokušava obraniti pornografiju. Pa tako za primjer tipične
mandićevske rečenice možemo uzeti ovu u kojoj govori upravo o prikazu žena na
duplericama časopisa: „Preko duplerica u časopisima danas se za sveopću voajerskoonanističku
upotrebu nude prekrasne, raskrečene ženske butine, među kojima mica-kraljica
zijeva na nas iz svoje špilje“ (isto: 41). Drakulić staje u obranu žena te piše kako ih njihova
golotinja u časopisima ne oslobađa, već suprotno tome „one zadržavaju klasične poze, strogo
u funkciji svoga tradicionalnog položaja“ (1987: 51), a osim toga oštro osuđuje silovanje žena
(isto: 98) te činjenicu kako se žena i dalje smatra neostvarenom ako nije supruga i majka (isto:
115), a ističe i strah muškaraca od žena zavodnica, odnosno onih koje pokazuju svoju nadmoć
(isto: 153). Autorica staje i u obranu feminizma te navodi šest najvećih grijeha koji su se
pripisivali jugoslavenskom drugom valu feminizma, a to su: uvozna ideologija,
vlastoljubivost, elitizam, izvaninstitucionalizam, apolitizacija te stavljanje ženskog pitanja
ispred klasnog. Mandić tezu o oslobađajućoj moći pornografije dopunjuje obranom
pornografije tezom o Prijapovom problemu, odnosno dilemom „po čemu je to prikazivanje
ljudske seksualnosti u audio-vizualnim medijima amoralno i nepodobno, dakle, poročno i
negativno, dok u drugim izražajnim formama (recimo u prozi koja pretendira da bude
umjetnička, mada to ne mora biti) ne postoje slične cenzorske granice“ (1999: 175).
https://repozitorij.ffzg.unizg.hr/en/is ... m/PDF/view
Nema na čemu, kad već nema kvalitetnog teksta u štampi, moramo malo po univerzitetskim arhivama kopati.
I sažetak karakteristika mudologije je odličan - seksizam, tradicionalizam i totalitarizam - to je tačno to. I danas u svim ovim komentarima o feminizmu isto možeš ko laboratorijskim testom identificirati sve troje... s prva dva se i nekako može izaći na kraj, malo se čovjek iznervira... ali totalitarizam je problematična stavka, posebno danas. Što je nestabilnija podloga na kojoj stojimo, to je plodnije tlo za totalitarne ideje, a još je najgore od svega što danas više nismo u stanju prepoznati totalitarizam...
Simona Vejl[2] napisala je da je “biti ukorenjen možda najvažnija i najmanje priznata potreba ljudske duše.” Moderno stanje obeskorenjenosti je osnova za iskustvo totalitarizma. Totalitarni pokreti uspevaju kada neukorenjenim ljudima nude ono za čim oni najviše žude: ideološki dosledan svet koji cilja na velike narative koji daju smisao njihovim životima. Konstantnim ponavljanjem nekolikih ključnih ideja, manipulativni vođa pruža osećaj ukorenjenosti zasnovan na koherentnoj fikciji koja je “konzistentna, razumljiva, i predvidljiva.”
Razlog zbog koga je provera činjenica neefikasna danas – barem u pogledu uveravanja onih koji su pristalice pokreta u nešto – leži u tome što su mobilisani članovi pokreta zbunjeni svetom otpornim na njihove želje, i više vole obećanje o jednom konzistentnom, alternativnom svetu, od realnosti.
Kada Donald Tramp kaže da će izgraditi zid da bi zaštitio naše granice, on ne daje činjeničnu izjavu o tome kako će stvarni zid zapravo štititi naše granice. On signalizira politički pogrešnu spremnost da Amerika bude postavljena na prvo mesto. Kada kaže da se desila masovna krađa na izborima, ili kada se hvali brojem pristalica na svojoj inauguraciji, on ne govori o stvarnim činjenicama, već insistira na legitimnosti izbora njega kao predsednika. “Ono što ubeđuje mase nisu činjenice, pa ni izmišljene činjenice, već samo konzistentnost sistema čiji su oni navodni deo.”
Predvodnici ovih masovnih totalitarnih pokreta ne moraju da veruju u istinu svojih laži i ideoloških klišea. Suština njihovih izmišljotina nije u tome da se uspostave činjenice, već u tome da se stvori koherentna fiktivna realnost. Ono što pokret zahteva od svojih predvodnika jeste artikulisanje konzistentnog narativa združenog sa sposobnošću da se ukine kapacitet za razlikovanje istine od laži, realnosti i fikcije.
http://www.glif.rs/blog/zasto-je-hana-a ... zma-i-deo/
Nije to bas samo trump....
Totalitarni pokreti uspevaju kada neukorenjenim ljudima nude ono za čim oni najviše žude: ideološki dosledan svet koji cilja na velike narative koji daju smisao njihovim životima.
...
Razlog zbog koga je provera činjenica neefikasna danas – barem u pogledu uveravanja onih koji su pristalice pokreta u nešto – leži u tome što su mobilisani članovi pokreta zbunjeni svetom otpornim na njihove želje, i više vole obećanje o jednom konzistentnom, alternativnom svetu, od realnosti.
...
Suština njihovih izmišljotina nije u tome da se uspostave činjenice, već u tome da se stvori koherentna fiktivna realnost. Ono što pokret zahteva od svojih predvodnika jeste artikulisanje konzistentnog narativa združenog sa sposobnošću da se ukine kapacitet za razlikovanje istine od laži, realnosti i fikcije.
Htio sam reći da je Mandićevo oko klasnog i cenzure OKpiupiu wrote: ↑27/06/2022 11:17I sažetak karakteristika mudologije je odličan - seksizam, tradicionalizam i totalitarizam - to je tačno to. I danas u svim ovim komentarima o feminizmu isto možeš ko laboratorijskim testom identificirati sve troje... s prva dva se i nekako može izaći na kraj, malo se čovjek iznervira... ali totalitarizam je problematična stavka, posebno danas. Što je nestabilnija podloga na kojoj stojimo, to je plodnije tlo za totalitarne ideje, a još je najgore od svega što danas više nismo u stanju prepoznati totalitarizam...
Krenuh da nadjem malo Hane Arendt, i naidjoh na dobar tekst na tu temu:
Simona Vejl[2] napisala je da je “biti ukorenjen možda najvažnija i najmanje priznata potreba ljudske duše.” Moderno stanje obeskorenjenosti je osnova za iskustvo totalitarizma. Totalitarni pokreti uspevaju kada neukorenjenim ljudima nude ono za čim oni najviše žude: ideološki dosledan svet koji cilja na velike narative koji daju smisao njihovim životima. Konstantnim ponavljanjem nekolikih ključnih ideja, manipulativni vođa pruža osećaj ukorenjenosti zasnovan na koherentnoj fikciji koja je “konzistentna, razumljiva, i predvidljiva.”
Razlog zbog koga je provera činjenica neefikasna danas – barem u pogledu uveravanja onih koji su pristalice pokreta u nešto – leži u tome što su mobilisani članovi pokreta zbunjeni svetom otpornim na njihove želje, i više vole obećanje o jednom konzistentnom, alternativnom svetu, od realnosti.
Kada Donald Tramp kaže da će izgraditi zid da bi zaštitio naše granice, on ne daje činjeničnu izjavu o tome kako će stvarni zid zapravo štititi naše granice. On signalizira politički pogrešnu spremnost da Amerika bude postavljena na prvo mesto. Kada kaže da se desila masovna krađa na izborima, ili kada se hvali brojem pristalica na svojoj inauguraciji, on ne govori o stvarnim činjenicama, već insistira na legitimnosti izbora njega kao predsednika. “Ono što ubeđuje mase nisu činjenice, pa ni izmišljene činjenice, već samo konzistentnost sistema čiji su oni navodni deo.”
Predvodnici ovih masovnih totalitarnih pokreta ne moraju da veruju u istinu svojih laži i ideoloških klišea. Suština njihovih izmišljotina nije u tome da se uspostave činjenice, već u tome da se stvori koherentna fiktivna realnost. Ono što pokret zahteva od svojih predvodnika jeste artikulisanje konzistentnog narativa združenog sa sposobnošću da se ukine kapacitet za razlikovanje istine od laži, realnosti i fikcije.
http://www.glif.rs/blog/zasto-je-hana-a ... zma-i-deo/
A i feminizam je pokret. Koji svojim sljedbenicima nudi ukorjenjivanje u sebi, istom metodologijom.Niemand wrote: ↑27/06/2022 12:37Nije to bas samo trump....
Totalitarni pokreti uspevaju kada neukorenjenim ljudima nude ono za čim oni najviše žude: ideološki dosledan svet koji cilja na velike narative koji daju smisao njihovim životima.
...
Razlog zbog koga je provera činjenica neefikasna danas – barem u pogledu uveravanja onih koji su pristalice pokreta u nešto – leži u tome što su mobilisani članovi pokreta zbunjeni svetom otpornim na njihove želje, i više vole obećanje o jednom konzistentnom, alternativnom svetu, od realnosti.
...
Suština njihovih izmišljotina nije u tome da se uspostave činjenice, već u tome da se stvori koherentna fiktivna realnost. Ono što pokret zahteva od svojih predvodnika jeste artikulisanje konzistentnog narativa združenog sa sposobnošću da se ukine kapacitet za razlikovanje istine od laži, realnosti i fikcije.
Nije. Sve ideologije pretenduju na totalitarnost (to čovjek shvati odmah nakon tridesete, ako imalo gleda oko sebe), samo što neke imaju malo bolje mehanizme kontrole ('checks and balances'). Ali, nismo se odavno počeli ovako ubrzano rolati unazad po svim dijelovima svijeta... Dabogda da ne bude kakvog velikog belaja u narednih 3-5 godina.
Zašto unazad?piupiu wrote: ↑27/06/2022 14:18Nije. Sve ideologije pretenduju na totalitarnost (to čovjek shvati odmah nakon tridesete, ako imalo gleda oko sebe), samo što neke imaju malo bolje mehanizme kontrole ('checks and balances'). Ali, nismo se odavno počeli ovako ubrzano rolati unazad po svim dijelovima svijeta... Dabogda da ne bude kakvog velikog belaja u narednih 3-5 godina.
Nikad u historiji nije nedostajalo totalitarnih ideologija.piupiu wrote: ↑27/06/2022 14:18Nije. Sve ideologije pretenduju na totalitarnost (to čovjek shvati odmah nakon tridesete, ako imalo gleda oko sebe), samo što neke imaju malo bolje mehanizme kontrole ('checks and balances'). Ali, nismo se odavno počeli ovako ubrzano rolati unazad po svim dijelovima svijeta... Dabogda da ne bude kakvog velikog belaja u narednih 3-5 godina.
