„DOSIJE MEHMEDOVIĆ“: Mehmedovića u SDA-u sumnjiče da je radio za tajne službe pod kodnim imenom „VRANDUK“
Vjerovatno se SDA-ova vrhuška sprema u definitivni obračun s oponentima među kojima Šemsudin Mehmedović slovi kao najperfidniji saboter jer „zabija klip u točkove“ ovoj stranci. Za pretpostaviti je s tim motiv jedan SDA-ov insider poslao na redakciju „dosije Mehmedović“ u kojem se tvrdi da je bio suradnik komunističko-srbijanskih obavještajnih struktura
FOTO: ilustracija
Vjerovatno se SDA-ova vrhuška sprema u definitivni obračun s oponentima među kojima Šemsudin Mehmedović već dugi niz godina slovi kao saboter jer „zabija klip u točkove“ ovoj stranci. Za pretpostaviti je s tim motiv jedan SDA-ov insider poslao na redakciju „dosije Mehmedović“ u kojem se tvrdi da je bio suradnik komunističko-srbijanskih obavještajnih struktura.
Dva su razloga zašto čitaoci, posebno bošnjačka javnost, trebaju biti upoznati s ovim temama. Prvi je problem lustracije koju SDA ignorira iako je u nekoliko navrata usvajala rezolucije po kojima se moraju donijeti zakoni kakve su donijele sve postkomunističke zemlje u regionu. Drugi razlog je sumnja da iza Mehmedovića zaista stoji neka „moćna ruka“ koja ga štiti jer je bio i ostao akter najvećih ratnoprofiterskih afera od (pre)prodaje oružja do velikih policijskih akcija „Lutka“ i „Pandora“.
Nije poznat slučaj da se neki novinar na beha sudovima uspio odrbaniti za „klevetu“ ako je nekog pripadnika ili suradnika bivših komunističkih tajnih službi KOS-a ili Udbe javno imenovao a ovaj ga tužio. Uprkos tome usuđujemo se objaviti dio priče iz dosijea pod kodnim imenom "VRANDUK".
Poslanik SDA BiH u Parlamentu BiH i donedavni potpredsjednik SDA BiH Šemsudin Mehmedović radio je kao "pouzdan saradnik" Službe državne sigurnosti Jugoslavije, a poslije i Srbije pod kodnim imenom "VRANDUK", a domaće i strane obavještajne službe označile su ga kao "čovjeka kojem je maska vjera i patriotizam".
Prvu aktivnost Mehmedović je imao još kao student mašinstva u Banjaluci, osamdesetih godina prošlog vijeka, kada je "ocinkario" svog kolegu studenta iz Donjeg Vakufa Kemala Terzića.
Dalje, u tajnom dosijeu se navodi da je Mehmedović osamdesetih godina prošlog vijeka bio "zavrbovan" od tadašnje savezne jugoslovenske službe sigurnosti, dok je od 90-tih bio pod operativnim djelovanjem DB-a Srbije, a sada je saradnik BIA-e.
Po prvi puta na svjetlo dana su izašli detalji famozne pobune dijela mladih kadrova inženjera u fabrici Unico filteri Tešanj protiv tadašnjeg direktora i rukovodstva firme, a iza koje je stajala tajna služba i koja je služila u funkciji slabljenja BiH pred predstojeću agresiju. Sve je to dio vješto montiranih afera koje su potresale BiH osamdesetih godina prošlog vijeka, poput afere Agrokomerc, Moševac, Neum, Fočatrans, i drugih.
U dosijeu se dalje navodi uloga Mehmedovića kao ratnog načelnika CSB Doboj (sa sjedištem u Tešnju) o dolasku tzv. mudžahedina ljeta 1992. godine, koji su bili smješteni u jednoj školi u selu Jablanica, opština Tešanj. Ono što se posebno ističe da je jedan dio tih stranih boraca bio alžirskog i marokanskog porijekla i govorili su francuski jezik (Alžir je dugo godina bio Francuska kolonija), pa od tada vuče i veza Mehmedovića sa francuskom obavještajnom službom koja je okončana.
Zatim, u dosijeu stoje i detalji oko iseljavanju Srba sa područja opštine Tešanj tokom septembra i oktobra 1993. godine, u kojem veliku ulogu ima tadašnji načelnik CSB Doboj Mehmedović, navodi se čak i koliko se uzimalo novca od Srba za iseljavanje. Interesantan je dio u kojem se navode količine oružja koje je tadašnja policija oduzela od lokalnih stanovnika srpske nacionalnosti, radi se o 28 automatskih pušaka, i malo više lovačkih.
Poseban dio je onaj oko šverca naftom i naftnim derivatima tokom ratnih 1993. i 1994. godine preko linija između snaga ARBiH i snaga Vojske RS, ponajviše sa kontroverznim biznismenom Petrom Dušanićem i njegovim preduzećem Dušanić iz Prnjavora, kao i davanje pasoša R BiH radnicima i vozačima preduzeća Dušanić neposredno nakon rata u BiH 1996-1998. kako bi kamioni te firme mogli nesmetano putovati izvan BiH i uvoziti robe široke potrošnje.
Važna je i njegova uloga tokom rata u BiH jer je upravo njegovom zaslugom sklonjen dio kadrova AR BiH sa komandnih mjesta u operativnoj grupi AR BiH OG 7 JUG na čijem je čelu bio Mustafa Cerovac.
Tokom rata za njega su se, zbog njegovog političkog djelovanja, zainteresirale pojedine sigurnosne strukture iz inostranstva, prije svega francuska obavještajna služba, ali i dio međunarodni policijskih i multinacionalnih snaga. Sumnjiva je i akcija hvatanja svjetskog razbojnika i kriminalca Francuza Lionel Dumonta zvanog Hamza koji je rano ujutro devetog marta 1997. uhapšen u stanu u Zenici u Ulici Armije BiH broj 12. sprat IV, stan 12, vlasništvo MUP-a BiH. To je upravo vrijeme dok je na čelu MUP-a ZDK bio Mehmedović. Podsjećamo da je Dumont u Kantonalnom sudu u Zenici 16. jula 1997. godine osuđen na 20 godina zatvora. Izdržavao je kaznu u Kazneno-popravnom domu u Zenici do oktobra 1998. godine. U jednoj manje-više običnoj gužvi u zatvorskoj kupaonici, jedan osuđenik ga je udario drvenom letvom. Uskoro se Dumont, prema zatvorskim izvorima, osvetio napadajući tog osuđenika metalnom šipkom i nanoseći mu teške tjelesne povrede. Osuđenik se uspio spasiti zatvaranjem u jednu prostoriju, dok nisu stigli stražari. Zatvorska uprava u Zenici je procijenila da postoji realna mogućnost i prijetnja ubistvom osuđenika koji je napao Dumonta u kupaonici. U kaznioni su Dumonta vidjeli kao vođu grupe stranaca koja ovdje izdržava kaznu. Uprava zeničke kaznione je predložila Ministarstvu pravde FBiH da Dumont bude premješten iz Zenice. Odlučeno je da bude prebačen u sarajevski Okružni zatvor.
U toku večeri 26. maja 1999. godine, neposredno pred izručenje Francuskoj, dok je straža u sarajevskom Okružnom zatvoru gledala prijenos finala Kupa evropskih šampiona u fudbalu, između "Bayerna" i "Manchester Uniteda", izvjesni Džihan i Dumont su pobjegli iz zatvora u centru Sarajeva. Tri dana kasnije, Edina Džihana je jedan zatvorski stražar slučajno primijetio u tramvaju i potom uspio da ga uhvati i vrati u zatvor. Dumontu se gubi svaki trag.
Isto tako, neposredno nakon rata, tokom 1997 i ¸1998. godine dok je bio ministar MUP-a ZDK Mehmedović je više puta putovao u Beograd gdje se sastajao sa izvjesnim licima iz tadašnjeg Resora Državne Bezbednosti(RDB) Srbije, a o čemu postoje uredno vođene službene zabilješke.
Srbijanska služba je zainteresirana za slabljenje države BiH, a u tome joj svesrdno svojim političkim djelovanjem pomaže Mehmedović.
Njegovo marketinško hapšenje u ljeto 2013. godine je upravo dio strategije BIA-e.
(TBT, Istraživački tim)
