Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
stubrijez wrote:to za Metalku nisam bio siguran, to je raspolovljena crvena zgrada. Metalka je mozda dole kraj Miljacke. Nisam sarajlija zato pitam ove detalje, moje znanje je sa ovog foruma zato pitam ima li neko da zna za Colinu (da, pjevac) zgradu a kad kazes "iznad apoteke" jel to velika apoteka na pocetku ZG blizu OHR ili?
karanana wrote:Citam ovaj zanimljiv roman o grbavici. Vjerovatno je fikcija ali dosta dosta stvarnih dogadjaja i likova je u njemu, pa me interesuje gdje je zgrada digitron? Je li iza zgrade u kojoj je slasticarna jadranka?
Zgrada DIGITRON. Pored Sa-na-sa Ordinacije , desno zgrada .
To je sad Derviša Numića 18 A i B
Mojne mi spominjati Digitron zivota ti,jedno od najvecih stratista lokalnog neduznog stanovnistva, sav se najezim...
Malo cu da se vratim sa raspravu iz marta oko napada na skolu MUP-a ili COKUP kako se sluzbeno zvao i izvinjavam se na opsirnosti.
Kad se sve oduzme i sabere mi svi ovdje znamo ponesto i svi smo sa svoje strane djelimicno upravu vezano za unaprijed dogovorenu podjelu drzave, podjelu SUP-a, raspad odreda, talove itd, ali mi svi generalno samo grebemo po vrhu debelog brijega.
Vezano za ovog Peru Perica koji je ubijen u PS N. Sarajevo, svakome ko je bio blizak situaciji tih dana (rez, sastav dignut, zajednicke patrole, psihoza)upada u oci da je aktivni policajac mogao biti na bolovanju!?!?!?!. Tim prije sto je preuzimanje stanica SUP-a od ranije planirano i sto se on bas te noci nasao da u N. Sarajevu rjesava "bitno" pitanje kradje necijeg auta??!?!? Tih dana mnoge u 23.00 ni za svoje auto ne bi bilo briga. Ne tvdim da nije ali puno se toga poklopilo da bude koincidencija.
Mi se onako naivno zanosimo, eto da su specijalci dosli ujutro, da srpski MUP nije usao u centar, skola bi bila nasa sve bi bili druacije. Rat se u aprilu 92 vec nije mogao zaustaviti, obavjestajne strane s obje strane to znaju, bas kao o gdje je ko koliko jak sta je i koliko odbranjivo i odrzivo kad krenu sukobi. Mislim da je nasoj strani bilo jasno da s obzirom na polozaj Centar nije odrziv i da su neki krugovi (a krugovi su kumovi) na nasoj strani zato precutno dali saglasnost da se prepusti. Pitanje kako to najbezbolnije rjesiti, a da ne izgleda kao prodaja . Otud i sarade sa kletvama u Krteljima i pisanju depesa. Moj je utisak da se cijeli scenarij bio jednostavan i dogovoren. Srpski specijalci ulaze u centar, otpora u kojem kadeti nemaju sanse mora biti, JNA pravi tampon zonu, podrska iz grada kasni i gubi efekat, centar se predaje i kraj price. Zasto je naredba da se posalju specijalci izdata tek poslijepodne kad im se nije moglo prici? Sta je trebao Delimustafic, dati naredbu da specijalci odmah krenu na njegovog kuma???? Meni ih je beskrajno zao, ai mislim da su Huso, Termiz, Hidovic (koji se do smrti nije oporavio od batina), Kovacevic itd, dio rarobljenih i ranjenih kadeta kao i rah. Misic, bas kao i svi mi koji nismo znali pozadinu bili kolateralna steta u realizaciji. Svaki drugi scenariji bi znacio vise zrtava, a ishod isti. Npr. niko ne spominje da je Husin zamjenik(Hrvat - koji je ostao u MUP-u RBIH) nakon pregovora sa Mandicem istog dana pusten sa drugom grupom kadeta jer se ne uklapa u pricu za narodne mase. Zelenih beretki u centru nije bilo, i da su htjeli uci Huso to ne bi dao, mozda su se negdje okupili kad je krenulo sranje. Svako ko ima imalo formalnog vojnog obrazovanja zna da bi nasuprot specijalaca s druge strane bili zanemarljivi, ali su dobro posluzili drugoj strani da konstruisu pricu.
Boletus edulis wrote:
Ministar Sarovic na 3:08. A sad ga svi hvale...
pa šta, čovjek odlilčno radi svoj posao ministra, da nam je bogdo više takvih kao on.
i zar misliš da je mogao pred kamerama srpske televizije bilo šta drugo pričati u tom trenutku?
ali ne, najlakše je baljezgati.
Opet ja sa zakasnjenjem... Kad racionalno poslusas covjek nita "zapaljivo" nista nije rekao, pogotovo sto je to prljece 1996. Za razliku od ostalih nije kitio pricu o herojstvu, casnom krstu, grobovima, svetoj srpskoj zemlji itd, sve sto je rekao je zapravo da je kao civilna vlast uradio ono sto je po Dejtonu bio duzan da uradi, da preseli opstinu kao jedinicu uprave iza granice i isprati narod koji ne zeli da zivi u federaciji. Nije je nazvao ni MH federacija kako je to tad bilo popularno. Cak i ono da ce sa Vraca ponovo poceti moze se smatrati nekim novim pocetom povratka, zivota sta vec. Svi smo mi bili na nekoj strani, ali ako iskreno radi ono sto radi u korist drzave, a djeluje da radi, mozda se covjek vodi motivom ako vec zivim u toj drzavi daj da bude bolja?!
Pitanje je zasto je baš škola na Vracama napadnuta? Ko malo pozna sitaciju reci ce: zato sto je u tom krugu bilo centralno skladište bjanko saobraćajnih, vozačkih dozvola licnih karata i pasoša. Saobraćajne su se koristile za golfove iz Tas-a i druga opljačkana auta(meni su odvezli novog golfa kupljenog 6 mjeci prije rata), a u tzv"birou RS u Beogradu" se mogao tokom cijelog rata "kupiti" pasoš lična vozacka. Šef tog biroa u nekom periodu je bio momo mandic.
Ima tu jos jedna caka oko nekog skladišta dugih cijevi, ali ne bih dalje.
Imam samo jednu sitnu opaskicu na post @Kenjca koji je linkovan u prvom postu na ovoj stranici - specijalna se nije razisla u Domu policije, nego jos u Krteljima, i to jos u martu. Toliko.
Stari kenjac wrote:Pitanje je zasto je baš škola na Vracama napadnuta? Ko malo pozna sitaciju reci ce: zato sto je u tom krugu bilo centralno skladište bjanko saobraćajnih, vozačkih dozvola licnih karata i pasoša. Saobraćajne su se koristile za golfove iz Tas-a i druga opljačkana auta(meni su odvezli novog golfa kupljenog 6 mjeci prije rata), a u tzv"birou RS u Beogradu" se mogao tokom cijelog rata "kupiti" pasoš lična vozacka. Šef tog biroa u nekom periodu je bio momo mandic.
Ima tu jos jedna caka oko nekog skladišta dugih cijevi, ali ne bih dalje.
I sve se nekako vrti oko imena Mome Mandica. Doministar policije, sef biroa.
Samo jos da je saznati koliko su od cijelog posla pazarili Delimustafic i ostala ekipa. Ili njegov pajdas Joja Tintor. A ovome su Srbi odavno pisali.
Stari kenjac wrote:Pitanje je zasto je baš škola na Vracama napadnuta? Ko malo pozna sitaciju reci ce: zato sto je u tom krugu bilo centralno skladište bjanko saobraćajnih, vozačkih dozvola licnih karata i pasoša. Saobraćajne su se koristile za golfove iz Tas-a i druga opljačkana auta(meni su odvezli novog golfa kupljenog 6 mjeci prije rata), a u tzv"birou RS u Beogradu" se mogao tokom cijelog rata "kupiti" pasoš lična vozacka. Šef tog biroa u nekom periodu je bio momo mandic.
Ima tu jos jedna caka oko nekog skladišta dugih cijevi, ali ne bih dalje.
Mislim da veliku ulogu igra da su prve komsije škole vraca,paljani iz cijih kuca su izlazili srpski specijalci .Znaci imali su osiguranu poledzinu i vezu preko vraca sa lukavicom .Kako su vec nocima prije dovukli logistiku ,bili je jaka i neprobojna zona u slucaju Kontra napada .I budimo svjesni ,da niko nije ocekivao da ce do toga doci u nasem multietnickom Sarajevu
To sam neku noc ukucala na googlu i prvi izletio ovaj forum. Nisam bas ljubitelj foruma, al' kako me gusi rat zadnjih dana iscitala sam temu, malo sam preskakala dijelove tipa Bosko i Admira, jer me bas i nisu interesovali. Nisam ljubitelj pisanja, ne ide mi bas prenosenje emocija ovakvim putem, vise volim licem u lice pricati. Ali ne mogu nakon svega procitanog bar da nesto ne kazem. Sto zbog ljudi - zrtava mucenja, silovanja i izivljavanja svake vrste, sto zbog ljudi koje na forumu zaista zanima ratna Grbavica, a i zbog sebe same.
Sumnjam da ce se osobe koji su pretprjele stravicno zlostavljanje ikada javiti na ovaj forum, ne zbog toga sto sto ga nece procitati, vec zato sto je vecina tih ljudi morala da nastavi zivot nakon rata i "proguta" svoju proslost. Ono sto je vlast jedino interesovalo su bile informacije o zlocinima, a ne i pomaganje zrtvama da prebrode sve ono sto im se desilo. Tako da su neki od tih ljudi morali boriti i za svoj posao, i ako bi ga uspjeli vratiti svakave muke su prolazili i dan danas prolaze sa kojekavom bagrom. Tako da su neke od zrtava dobile zlostavljane nakon zlostavljanja, i to i dan danas nekima traje. Ovo vam pisem sto bi rekli iz prve ruke, od ljudi koji su bili i silovani i zlostavljani i u logorima. Neki cak od njih nisu uspjeli ni povratiti svoje poslove nikad vise. A niko od njih nije vise imao snage da se bori. Dosta se odnosi na zene ovo o cemu pisem. Sad pokusajte zamisliti kako se te osobe osjecaju i kome vjeruju. Oni koji su ostali zivi.
Prenijecu vam neke od mojih dozivljaja i stvari koje su se desile, a koje se razlikuju od drugih forumasa sa Grbavice.
Sa nekih 16 godina docekala sam rat. Imala sam jednog druga iz osnovne ciji je otac bio na visoko rangiranom mjestu u JNA. Dvije ili tri hefte prije prvih barikada on meni kaze da ce barikide, i ne budu tad kada je rekao, onda mi drugi put kaze kad ce barikade i budu tada. Mislim da ni on, a pogotovo ja nisam ni znala sta to uopste znaci. Vecina nas koji smo ostali na Grbavici nismo mogli ni pojmiti sta nas ceka niti da ce biti uopste rata. Mozete to nazvati naivnim, ali ljudi su jednostano vjerovali da ce sve to brzo proci i biti sve ok.
Prva zauzimanje Grbavice koje sam ja vidjela bilo je od strane prijeratnih drotova, od kojih je jedan bio poznati Boro s Grbavice, a linija razgranicenja je bila kod bivse toplane u Grbavickoj, sada je tu neki sud. Nakon njih dosli su oni s bijelim trakama, i kako sam mogla vidjeti s prozora sve mi je izgledalo vrlo organizovano, izlazile su neke komsije i vezela te trake na ruke. Nakon njih su dosle bradonje. Zivot u tom periodu, jos Grbavica 2 nije bila ni zauzeta, bio je horor. Cetnici su znali biti stacionirani izmedju prva dva paviljona, tamo gdje je ribarnica, kladonice. Najstrasnije su bile noci kada su prozivali da izadjemo, ili kad urlicu da ce da nas kolju. To je takav strah, u kojem pokusavas da smiris ludjacko lupanje srca svog misleci da ga oni mogu cuti. Samo cekas kad ce ti uci u kucu. U tom periodu porodice od nekih mojih prijatelja odvedene su u logor, a jedna moja prijateljica, njena porodica i komsije, spaseni su u zadnji tren od strane komsije, tenkiste. To sam sve saznala poslije rata, jer u takvim uslovima zivota jedva mozes znati sta se desava u svom haustoru. U tomp periodu nama su upali po danu, dvojica, jedan iz paviljona drugi iz Petrovica. Trazli radio stanice?! Necu o tome dalje. Hvala Bogu koji nas je cuvao i sacuvao!
Nakon prelaska JNA vamo, Grbavicu 2 zauzeli su vojnici, sve djeca prestrasena. Bilo ih je nekih 20-tak, predvodjeni starjesinom. Gledala sam s prozora kako je zauzimaju...
Nisu svi ljudi imali da jedu kao sto je O'zone imao. Bilo je gladi, humantarna pomoc se neko vrijeme nije ni dijelia, a kad bi je dobili, ulje i brasno smo dijelili maltene na kapljice. Tako je bilo svima u komsiluku bez obzira na vjeroispovijest. Prica je bila da na Vracama dobijaju svega, zato sto su skoro "ocisceni" bili. Je li tako bilo ne znam. Tek kasnije dobijalo se nesto vise humanitarne. A koliko je ona bila dovoljna govori puna narodna kuhinja. Onaj ko je imao para, mogao je u neka doba kupiti na pijaci "svega" posebno'94. Dovozio se zelenis iz Bijeljine. A sad otkud ti pare kad si opljackan! A vecini ljudi nisu imali sta opljackati, doli malo zlata. Moja porodica konkretno, iako smo bili i opljackani, imala je druge nacine i izvore novca o kojima necu ovim putem.
Vode nismo imali, cak nismo mogli u najgoroj zimi - '93, ni wc koristiti, jer je sve bilo zacepljeno. Struje nije bilo, ali je zgrada u kojoj ja zivim nekako uvezana sa Vracama, koji su po nekakvom dogovoru morali dobiti struju kad i neke nase javne institucije u gradu. Dok su susjedne zgrade imale nesto manje od nas. Tek je '94 stalno bilo struje. A '92 ni struje, ni peci, ni drva.
Snajper nas je pucao ponekad, moju sestru 2 puta pokusao s Bristola pogoditi - 12 godina tada imala. Bilo je to u doba HVO-a. Ali znao je Mrga izaci kod dragstora, jednom je cak glumio da klanja...i nasi ga s Masinskog nisu skinuli. Znam dvojicu ljudi koji su poginuli u radnom vodu, komsije. Pricalo se da je jedan u rovu stradao, vrlo je sumnjivo to njegovo stradanje, a drugi ne znam, ali su mi komsije pricale da se sam prijavio u radni vod, toliko mu je lijepo bilo kuci. Vidjela sam kako su mu se ponasale zena i kcerke, vrlo je moguce da je sam otisao. Jedno dijete je u sopingu stradalo od snajpera '93 ili '94. I to je sve sto ja znam o pucanju s nase strane.
Njihovu trojicu snajperista znam iz vidjenja. Radili su u smjenama na prvom neboderu od vodoprivrede. Losa sam s imenima i datumima, face pamtim. Mislim da se jedan zvao Goran, uselio je u neciji stan u Capri zgradi. Nosio je razlicite carape da ga ko ne urekne. Pokazivali su mi njegovog brata, koji je ja mislim nosio zolju ili ti neko slicno oruzje, a kazu da su drzali prije rata Peru Zderu kod Mis-a. Lice mu pamtim kao nekakvo mirno, nikad covjek ne bi pomislio da je snajperista (a ko da izgled ima veze s tim). Drugi je bio lik koji je izgledom podsjecao na Stjepana Kljujica i cesto ga je glumio u Djoginim "skecevima". A treci je bio vazda smrknute face, strah te je proci pored njega. Pricalo se da je on brat od muza Jasminke Sipke, je li to istina ili nije ne znam.
Granatiranje s nase strane je bilo vrlo rijetko, a kad se gadjalo pokusavale su se odredjene pozicije pogoditi, nazalost neuspjesno. Slabo je bilo tenkovskih granata. Nazalost, nasi nisu imali dovoljno municije, pa tako ni ne pobise ove cetnicke spodobe. A ja sam najjace paljenje grada i kasarne gledala s prozora...
Doduse ja sam virila i kad treba i ne treba.
Nisam isla u skolu. Takodjer jos neki moji prijatelji koji su bili u Zagrebackoj nisu isli u skolu. Neki moji prijatelji koji nisu bili pravoslavci isli su u tu skolu. Ja niti sam imala zelje, niti bi mi roditelji dozvolili da idem. Da smo morali isli bi, nismo morali - nismo isli.
Svi smo se mi zvali nekim drugim imenima vani, to je strah, tako smo se stitili. Bilo da smo isli po vodu ili malo izasli vani. Lokacija gdje sam ja bila, obilovala je cetnicima kao sto su Centa i njegova ekipa, Mrga i ostali kojima sam pozaboravljala imena. Ima ih na nekim od slika. I kad njih nije bilo tu, izlazili bismo vani na satak. I to ponekad. I u odredjenom periodu. Dok ovi moji iz Zagrebacke nisu imali tu mogucnost. Urijetko, a neki nikako nisu izlazili do razmjene.
Neki od ovih sto ih poznajem, su znali nositi i krst, neki se i pokrstavali. Strah je najjaca emocija...nekad sam ih osudjivala, sada vise ne. Nismo svi isti.
Bilo je i onih koji su jedva cekali da se prekrste. Oni se vec stariji od mene. Jedna od njih je toliko docekivala cetnike, i bila s jednim, pun stan cetnika povazdan. A muz joj na nasoj strani. Otac joj je musliman, mama pravoslana. I takva jedna osoba usudi se poslije rata reci da je bila silovana. A paradirala sa sajkacom na glavi ispred zgrade.Ljudi su joj vjerovali, cak mislim da je neku pomoc izmajmunisala za sebe. A zene koje znam da su silovane, mislim da to nisu ni prijavile, nikakve pomoci od drzave. A niti drugih. Boli me to gledati.
Postoje ljudi koji su moju porodici spasili u odredjenim situacijama. Bili vrlo hrabri ljudi u takvim vremenima. Necu ih ovdje pominjati, jer zasluzuju da ih pomenem na drugaciji nacin.
Vrlo rijetko i uopsteno pricam o desavanjima koja su mi se tada desila. Nisam ni sad bolja .Okidac mi je bio nedavna smrt majke moje prijateljice, koja je bila logoras, a kojoj opcina NS nije htjela pokriti dio troskove dzenaze, dok je logorasima iz opcine Centar to obezbijedeno. Ne znam koliko se troskova zakonski pokriva, ali je taj novac njoj bio potreban. Tako da ispade po opcini NS da NS nema logorasa, valjda nije ni bilo Grbavice. Fuj kako mi se gadi ova tzv drzava, sa tzv srbima, bosnjacima i hrvatima. Namjerno malim, i oni mene zovu ostali. I dosta mi je tog nepostivanja Bosanaca i Hercegovaca.
i jos nesto. Koga su se cetnici najvise bojali, posebno prve godine rata. Juke i Sandzaklija. Dva ili tri put se tjerao narod u kuce jer se ocekivao Juka, da vidis im straha u ocima. A mi u haustoru se skupimo i samo cekamo nase...puste zelje. A kakve su kukavice bile na Pofalickoj bitci, to je strasno, gledala sam ih kako bjeze i bacaju tesko oruzje sa sebe da bi lakse trcali. Ja sam laik za ta borbe, ali nakon toga sto sam vidjela, bila sam ubijeđena da su nasi vrlo lako mogli vratiti Grbavicu. Cetnici su velike kukavice!
I vezano za medije. S 16 godina sam shvatila koja je snaga medija, nema jaceg ratnog oruzja. Svjest normalnih ljudi u dva tri mjeseca je bila izmijenjena. Strahom od muslimana, pricama o masovnom ubijanju srba, zaista su ljudi u to vjerovali. A to kako se snimalo i sta se prenosilo na srni, to je prica za sebe.
I da, ovdje se nekima ne vjeruje u one price o ludjackim prelascima na Grbavicu. Bilo je toga, sigurno mozete pronaci na internetu pricu o onoj dvojici mali Romcica koji su zalutali vamo, snimala ih je i srna. Nesto se tu i Caco pominjao ali se ne sjecam price. Helem, njih dvojica su poslije vracena u grad. A jednom je Divljak nadrogiran presao iz grada, cini mi se da ga je Cipe ili Camur, zaboravila sam koji od njih dvojice, dobro isprebijao. To sam cula od raje. Bila je prica da jos jednom presao. To se da s rajom provjeriti, ali me on bas ne zanima.
Ovo je mali djelic mog iskustva.
Sad kad se osvrnem shvatam da ovo treba video dokumentirati. Dosta je ljudi preselilo na onaj svijet a koji su trebali ispricati svoje price. Ako Bog da zapocecu sa takvom vrstom dokumentacije.
Pozdravljam sve nase borce koji ovo citaju i veliko vam HVALA, znam iz razgovora sa prijateljima i rodbinom da ste i vi kao i mi zarko zeljeli osloboditi Grbavicu! Zelim vam svako dobro!
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova koji je cuvao i sacuvao moju porodicu i mene. Njemu pripada sva zahvala kada me je zastitio u situacijama u kojima me niko sem Njega nije mogao zastiti, kada sam mislila da je sve gotovo!
O tim momentima ne mogu pisati, jos ne mogu ni pricati o tome!
Dobro nam dosla Onix, zato i postoji tema da se ljudi jave pa makar nakon 20 i kusur godina.Zaboraviti necemo i pisi ako se jos sjetis necega, vrijeme lijeci sve.Ima nas jos zivih doduse sve manje....
Drugi je bio lik koji je izgledom podsjecao na Stjepana Kljujica i cesto ga je glumio u Djoginim "skecevima". A treci je bio vazda smrknute face, strah te je proci pored njega. Pricalo se da je on brat od muza Jasminke Sipke, je li to istina ili nije ne znam.
Ako je brat poginulog muza jasminke Šipke, to je Brane Šipka. Radio u SUP-u kod džamije u Hrasnom na licnim kartama. Bio neko vrijeme s nama ovdje, dok nije nestalo rakije. Alkos pravi. I nestao. Da budem jasniji i ja imam neka iskustva s Grbavice. Ali sam igrom slucaja izasao sa suprugom i sinom prvačićem, uoci 1. maja 1992. s namjerom da se vratimo.Ali...
Već tri dana čitam ovu temu, tek sam na 21 strani.
Identifikovane su dvije osobe ubijene od strane onog monstruma, nađeni na Trebeviću nekad u proljeće, anonimna dojava.
Meni ih je beskrajno zao, ai mislim da su Huso, Termiz, Hidovic (koji se do smrti nije oporavio od batina), Kovacevic itd, dio rarobljenih i ranjenih kadeta kao i rah. Misic, bas kao i svi mi koji nismo znali pozadinu bili kolateralna steta u realizaciji. Svaki drugi scenariji bi znacio vise zrtava, a ishod isti. Npr. niko ne spominje da je Husin zamjenik(Hrvat - koji je ostao u MUP-u RBIH) nakon pregovora sa Mandicem istog dana pusten sa drugom grupom kadeta jer se ne uklapa u pricu za narodne mase. Zelenih beretki u centru nije bilo, i da su htjeli uci Huso to ne bi dao, mozda su se negdje okupili kad je krenulo sranje. Svako ko ima imalo formalnog vojnog obrazovanja zna da bi nasuprot specijalaca s druge strane bili zanemarljivi, ali su dobro posluzili drugoj strani da konstruisu pricu.A sad ga svi hvale...
iz Lorisa.
