Dozer wrote:Ja koliko se sjecam, pricalo se o oko 250.000. Da li je tacno, mislim da taj 100% tacan podatak nema niko, ali ovako odokativno mi se cini da bi ovo mogla biti realna cifra.
Jeste Jež vjerovatnoSarajmen wrote:Ne tvrdim, ali sam mišljenja da je riječ o području brda Mojmilo. Čak bi za lice sa protivoklopom ''osa'' smio da tvrdim da je Jež, pa mi je i to detalj koji me uz ''krstilo'' kao prepreku za oklopna vozila dodatno povezuje za neprijateljske položaje na tzv Vodovodu. Kuće Turkušića vjerovatno.
Ne znam zivota mi, nadjoh i ja na temi o grbaviciagent_zero wrote:Taj video više nije dostupan.zigson wrote:Jeste Jež vjerovatnoSarajmen wrote:Ne tvrdim, ali sam mišljenja da je riječ o području brda Mojmilo. Čak bi za lice sa protivoklopom ''osa'' smio da tvrdim da je Jež, pa mi je i to detalj koji me uz ''krstilo'' kao prepreku za oklopna vozila dodatno povezuje za neprijateljske položaje na tzv Vodovodu. Kuće Turkušića vjerovatno.
pogledati https://www.youtube.com/watch?v=dVX2phVpR_0
od 9:24
Ima li alternativni?
Ne znam na koju ulicu mislis,ali predpostavljam da tipujes na Lukavicku cestu-Mojmilo? Ako na to mislis,ne znam zaista ko je prvi presao ulicu,jer nisam bio na tom dijelu Dobrinje tada a nisam se nikad informisao oko toga.sarajevowintwr wrote:Repetitor wrote:Letimično sam pročitao gore pobrojano/citirano,i hoću da ti kažem da znaš i ti i svi ostali. Svi koji su kasnije došli i ušli u Dobrinju,tada je haman sve bilo i završeno.
Istina jeste,da su neki pripadnici pod komandom rahmetli Enisa i Mehe pomogle u vraćanju dijela naselja koje su četnici zauzeli.Zašto se tada a i kasnije stalo,to je sasvim druga priča.
Delte su se prvi put pojavile u Aerodromskom 93-će...Lasta takodje
Objasni mi kako sliku da postavim pa ce ti biti jasnije ko je kada usao u Dobrinju, posto odlicno poznajes prilike hoces da ti kazem ko je pri presao ulicu pri ulasku 17.06.1992 oko 22,30?!
Repetitor wrote:Ne znam na koju ulicu mislis,ali predpostavljam da tipujes na Lukavicku cestu-Mojmilo? Ako na to mislis,ne znam zaista ko je prvi presao ulicu,jer nisam bio na tom dijelu Dobrinje tada a nisam se nikad informisao oko toga.sarajevowintwr wrote:Repetitor wrote:Letimično sam pročitao gore pobrojano/citirano,i hoću da ti kažem da znaš i ti i svi ostali. Svi koji su kasnije došli i ušli u Dobrinju,tada je haman sve bilo i završeno.
Istina jeste,da su neki pripadnici pod komandom rahmetli Enisa i Mehe pomogle u vraćanju dijela naselja koje su četnici zauzeli.Zašto se tada a i kasnije stalo,to je sasvim druga priča.
Delte su se prvi put pojavile u Aerodromskom 93-će...Lasta takodje
Objasni mi kako sliku da postavim pa ce ti biti jasnije ko je kada usao u Dobrinju, posto odlicno poznajes prilike hoces da ti kazem ko je pri presao ulicu pri ulasku 17.06.1992 oko 22,30?!
Oko pojave Delti,Laste i Bosne bilo je dosta govora na ovoj temi.Kemo je sa par svojih ljudi dosao cini mi se brzo nesto,i kasnije je ucestvovao sa nama da vratimo onaj jedan dio.
Da i to sto se stalo gdje se stalo,ja do dan danas ne znam. Bilo je nekih spekulacija ali mislim da su neosnovane.
Sarajmen,da ti nesto prijateljski kazem. Nakon toliko i kusur godina svi mi smo generali i svi mi imamo neke svoje price i ubjedjenja.Sarajmen wrote:Dogovorite se, jer iznosite kontradiktorne komentare. Na primjer, braća Hajro i Dino Aljić su iz jedinice a kasnije brigade ''Delta'' , ušli u Dobrinju sa nama iz grada 17.6.1992. nešto prije ponoći. Sulejman Babić teško ranjen u Aerodromskom tada. Ako je to bilo tako, postavlja se pitanje zašto se njihov doprinos pokušava degradirati, tvrdnjom da su oni doprinijeli tamo 1993.
Eto, dogovorite se.
Pa sto mu presuti..Repetitor wrote:Sarajmen,da ti nesto prijateljski kazem. Nakon toliko i kusur godina svi mi smo generali i svi mi imamo neke svoje price i ubjedjenja.Sarajmen wrote:Dogovorite se, jer iznosite kontradiktorne komentare. Na primjer, braća Hajro i Dino Aljić su iz jedinice a kasnije brigade ''Delta'' , ušli u Dobrinju sa nama iz grada 17.6.1992. nešto prije ponoći. Sulejman Babić teško ranjen u Aerodromskom tada. Ako je to bilo tako, postavlja se pitanje zašto se njihov doprinos pokušava degradirati, tvrdnjom da su oni doprinijeli tamo 1993.
Eto, dogovorite se.
Dotaknut cu se usputno jedne price koju nedavno sam cuo. Veli jedan da je tih dana bio na tom mjestu,i da je na jednoj lokaciji(sad da ne detaljisem) unistio ni manje ni vise nego tri transportera. Jednog za drugim. Onda se morao povuci jer nestalo mu raketa za isti.
I onda ja prvo gledam jel sanjam,jesam li ja lud ili neko drugi ili sta vec. Lik prica price,ni da se zacrveni. Ostali okupljeni slusaju bez daha,svi zinuli,pred njima sjedi heroj. I nisam nikakav komentar na to dao,samo sam bio izasao.
U filmu Opsada pod opsadom,izvuceni su neki likovi i neke price,sam Bog zna odakle,koji ispricase svoje price.Po njihovim pricama ispade mi pobili sve cetnike u naselju al yebi ga ne dade se nesto. Jest al kad bi se lagalo.
Ono sto je Zufer rekao,to je istina.Srbi su bili zauzeti pljackom,sto je nama dalo malo da predahnemo,da se konsoldujemo i tako dalje.
Treba da se zna istina da je Zufer sa svojom grupom bio odsjecen u Titogradskoj i da su se posteno tukli.Moja grupa je bila kod ulaza na aerodrom. Posto smo mi trpili nenormalne napade,nismo imali sa cim ni da uzvracamo,a cetnici nam se bili uklinili kod Tiffanija,mi smo se povukli. Nakon nas Zufer se povlaci i kod Kedasa praga sa ceste koja vodi prema Dobrinji 1-Kuli,ranjava 6 nasih.
Hocu da kazem nesto drugo. Niko,i AMA BAS NIKO,mojoj grupi nije dosao na ispomoc. Isto tako Zuferovoj grupi dole. Oni sto u filmu pricaju da su bili u Ernesta Telmana i neki drugi koji nisu u filmu,a pricaju iste price,neka ih bude sram i stid.Danas ti isti sjede po kojekakvim Dobrinjskim udruzenjima i mlate ublehe.
Sto Ismet Hadzic pominje neke ljude da su usli preko Mojmila i njihova imena,ja ne ulazim u to i ne sporim to. Ali itekako sporim,i odgovorno tvrdim,da mojoj grupi niko nije dosao tih dana na ispomoc. Kasnije kada smo se povukli u C5,onda je neka druga prica,ali uglavnom kao sto Dudakovic jednom rece desperadosa.
Tema je vise postala smor,hiljadu nekakvih likova,prica a garantujem zivotom,i evo spreman sam da se zakunem da ljudi ne znaju ni u kojem dijelu naselja je napad prvo poceo i gdje je doslo prvo do borbe.Ovo sve pisem a ne znam ni sam zasto,vise mi je dojadilo da se naglabam sa nekim.
Usput ko je Sulejman Babic,kad i gdje je ranjen?
Na Dobrinji ko je transportere valjo je bio Fica. Mada je bilo i nekih drugih, ali niko kao on.Repetitor wrote:Sarajmen,da ti nesto prijateljski kazem. Nakon toliko i kusur godina svi mi smo generali i svi mi imamo neke svoje price i ubjedjenja.Sarajmen wrote:Dogovorite se, jer iznosite kontradiktorne komentare. Na primjer, braća Hajro i Dino Aljić su iz jedinice a kasnije brigade ''Delta'' , ušli u Dobrinju sa nama iz grada 17.6.1992. nešto prije ponoći. Sulejman Babić teško ranjen u Aerodromskom tada. Ako je to bilo tako, postavlja se pitanje zašto se njihov doprinos pokušava degradirati, tvrdnjom da su oni doprinijeli tamo 1993.
Eto, dogovorite se.
Dotaknut cu se usputno jedne price koju nedavno sam cuo. Veli jedan da je tih dana bio na tom mjestu,i da je na jednoj lokaciji(sad da ne detaljisem) unistio ni manje ni vise nego tri transportera. Jednog za drugim. Onda se morao povuci jer nestalo mu raketa za isti.
I onda ja prvo gledam jel sanjam,jesam li ja lud ili neko drugi ili sta vec. Lik prica price,ni da se zacrveni. Ostali okupljeni slusaju bez daha,svi zinuli,pred njima sjedi heroj. I nisam nikakav komentar na to dao,samo sam bio izasao.
U filmu Opsada pod opsadom,izvuceni su neki likovi i neke price,sam Bog zna odakle,koji ispricase svoje price.Po njihovim pricama ispade mi pobili sve cetnike u naselju al yebi ga ne dade se nesto. Jest al kad bi se lagalo.
Ono sto je Zufer rekao,to je istina.Srbi su bili zauzeti pljackom,sto je nama dalo malo da predahnemo,da se konsoldujemo i tako dalje.
Treba da se zna istina da je Zufer sa svojom grupom bio odsjecen u Titogradskoj i da su se posteno tukli.Moja grupa je bila kod ulaza na aerodrom. Posto smo mi trpili nenormalne napade,nismo imali sa cim ni da uzvracamo,a cetnici nam se bili uklinili kod Tiffanija,mi smo se povukli. Nakon nas Zufer se povlaci i kod Kedasa praga sa ceste koja vodi prema Dobrinji 1-Kuli,ranjava 6 nasih.
Hocu da kazem nesto drugo. Niko,i AMA BAS NIKO,mojoj grupi nije dosao na ispomoc. Isto tako Zuferovoj grupi dole. Oni sto u filmu pricaju da su bili u Ernesta Telmana i neki drugi koji nisu u filmu,a pricaju iste price,neka ih bude sram i stid.Danas ti isti sjede po kojekakvim Dobrinjskim udruzenjima i mlate ublehe.
Sto Ismet Hadzic pominje neke ljude da su usli preko Mojmila i njihova imena,ja ne ulazim u to i ne sporim to. Ali itekako sporim,i odgovorno tvrdim,da mojoj grupi niko nije dosao tih dana na ispomoc. Kasnije kada smo se povukli u C5,onda je neka druga prica,ali uglavnom kao sto Dudakovic jednom rece desperadosa.
Tema je vise postala smor,hiljadu nekakvih likova,prica a garantujem zivotom,i evo spreman sam da se zakunem da ljudi ne znaju ni u kojem dijelu naselja je napad prvo poceo i gdje je doslo prvo do borbe.Ovo sve pisem a ne znam ni sam zasto,vise mi je dojadilo da se naglabam sa nekim.
Usput ko je Sulejman Babic,kad i gdje je ranjen?
Demagogija cista. Od koga je pokupio instrukcional kako napisati tekst a ne reci nista.Sarajmen wrote:
U RATU:
NEDŽARIĆI VULKAN SARAJEVSKOG RATIŠTA
''Ko poželi Nedžariće zaobilaznicom može doći. Oni su na kraju svijeta i u središtu sarajevskog pakla, najneuralgičnija tačka ratišta u istoriji ratovanja. Kada bi nekoga doveli po noći da u toploj sobi prespava, u pernatoj i bijeloj posteljini, sutradan, kada bi se probudio i vidio prizore zgarenih kuća, rovove, tranšee, te duge prilaznice i neprilaznice - pao bi u nesvjest od čuda. Mislio bi da se probudio u paklu.
Nad porušenim i spaljenim kućama lebdi sjenka nasilja. Gde god se okrenete - besputnice i bestrag. Samo borci, koji već treću godinu brane samo njima znane linije, znaju puteve i prilaznice rovovima i tranšeama.
Kao na ostrvu beznađa. Iza svake zgarene grede može da izleti zloduh. U sjećanju boraca buktav plamen proždire krovove kuća, grede, šupe, sušnice, opremu, namještaj, ljude...
Nedžarići su trn koji se zabo u zapadni dio Sarajeva. Oni su pupak grada. Kasindolska ulica je pupčana vrpca, a Lukavička cesta je srce Nedžarića. Tu žive i postoje oni koji brane religiju slobode, koja grije njihovu živu krv; brane žive, mrtve, nerođene... Od koga? Od lovaca na duše! Od crnog nasleđa Bosne, koja nikada nije bila svoja, koja je mijenjala vladare kao ciganin konje!' Ona je zlo dijete pokojne Jugoslavije! Od ljubavi njenih naroda nije ostalo ništa osim đavoljeg pečata.
Nedžarići su mjesto gdje se život i smrt dodiruju. Smrt se mjeri iz dubine patnje, a život iz visine nedokučive! Linija života i linija smrti su ponekad između, jedna do druge na dlanopolju sudbine.
Borci iz Nedžarića su djeca sunca! Kada čovjek misli na poginule, može samo da kaže: ''Sunce žive grijalo!'' Njihove čakre svijetle. Da je američki pisac i španski borci Ernest Hemingvej živio u ovo vrijeme, došao bi u Nedžariće. Pisao bi o djeci sunca koji brane čovječanstvo od mraka rata.
Na atlasu pravoslavne duše puno je krvi predaka! Dok su preci rasađivali svjetlost, njihovi neprijatelji su zagrtali mrakom budućnost njihovih sinova.
Zato svijetle riječi Ernesta Hemingveja: "Što ste bliže rovovima, sve su bolji ljudi!" Trebao je to shvatiti i pisac-miljenik beogradskih intelektualnih kurvi i sarajevskih muslimana, a ne Hrvata (gle čuda!), koji u "Sarajevskim rukopisima" objavljuju ekskluzivno za sabrata: "Izdajnik, znači li to duhom biti bogatiji od ostalih?" Sabrat tvrdi da srpski pisci pokrštaju leševe muslimanske. To je pisac ko je tvrdio da Srbi treba da se bore pognute glave, kao Gandi - pasivnom rezistencijom.
Do vijeka zemaljskog, borce u Nedžarićima vodi jedna misao svjetlosnica: odbrana, odbrana, odbrana! Ona je stožijer u njihovom duhu!
U Nedžarićima: I mrtvi i živi u istoj su ofanzivi!
Braneći sebe, Srbi brane planetu; oni su magnetna energija koja može uništiti ili sačuvati svijet. Oni neće državu opasanu zelenilom u kojoj se i misli pretvaraju u rez.
U Sarajevu, mržnja gori. Neprijatelji Srba državu od mrtvih hoće da stvore...
Srbi - opijeni svjetlošću pravednih ratova, nikada nisu na vrijeme prepoznali svoje neprijatelje. Zato su dobrovoljno išli putem za pakao. Oni su najveći žrtvenici istorije pakla. Pakao se vezuje za nepoznati svijet koji se otvara na kraju života, iz kojeg se niko nije vratio. Nije tačno. Iz tog pakla živi i zdravi - vraćaju se Srbi! Dokaz je ovaj bezdušni rat u kojem ima bezbroj priloga nauci o žrtvi (viktimologiji).
Zašto se Srbima ponavlja pakao? Ako je suditi po istorijskom grijehu - ne bi trebalo da bude tako! Pakao se dešava zato što boluju od hipertrofije duše, od razuđenosti prema svijetu, što nemaju treću ruku psihičkog dodira, što su vansebni u želji da pomognu drugima. Njihovi neprijatelji su skloni ne da dušu prodaju đavolu, već da mu je na čas pozajme... A to je dovoljno da uđe s onu stranu kože, da zagospodari mislima, pokretima, djelima.
Zašto Srbe prati istorijski grijeh neopisan ni u sumerskom epu "Gilagamešu"?
Taj pakao je ogledalo svjetske sramote. Svjetski moćnici su demoni koji nemaju grižnje savjesti. Da imaju - ogledalo bi se razbilo!
U ogledalu srpske duše jasno se vidi napad zlih sila! Ali, vidi se i put kojim se čovječanstvo može spasiti od velikog demona razarača koji hoće da planeti ne bude više plavetnila i zelenila. Taj demon poziva u svoju vjeru svijet da bi ga spasavao. Garantuje jednomislenost, jednodušnost, bratstvo po glasu "proroka". To je iluzija, govore trezveni Srbi, ali on tvrdi da se nepostojeći ljudi mogu ogledati u ogledalu. Iza njega treba da ostane pustoš, jer mu vjera nalaže uništenje onih koji ne misle njegovom glavom.
Umjesto da se "nepostojeći ljudi" nađu pred ogledalom pravde i istine, mijenjaju krv dokazujući svijetu da su u pravu što su se preverili.
Ni pjesnik onostranog, Dante, ne bi se tu snašao. Zašto? Zato što je zlo zajedničkog života prevazišlo i najbujniju maštu čovjeka.
Pakao sarajevskog, ali i drugih ratišta, ima bezbroj lica i naličja. Za njega je potrebno trodimenzionalno ogledalo. Ono je nepostojeće! Može ga zamijeniti život ljudi u Nedžarićama. Oni su žrtvenici istorije pakla. Zašto? Jer: i mrtvi i živi u istoj su ofanzivi!''
Tako je to vidio i napisao, kad je jednom svratio u Nedžariće davne 1994 godine ratni reporter Nedeljko Žugić. Njegove sam rječi nasao u izbjeglim kesama i evo sad pokušavam da ozivim sjećanjem svima onima koji su izasli iz pakla Nedžarića. Znam da to mnogima neću uspjeti jer nisu više medju nama koji danas živimo u ovozemaljskom životu. Zato njima hvala i neka im je vječna slava.
Napomena:
Nastavak teksta izostavljam jer se odnosi na današnje vrijeme i položaj bivših boraca VRS u njemu.
Izvor: http://glasnaroda.blog.rs/
Oni su pobrkali datume. 20tog je bilo "zatisje",21vog su krenuli bili na sve ili nista.Sarajmen wrote:'' A onda osvanu i taj 20. juni 1992, srpski napad na Dobrinju.../
:Izgledalo je kao da je bio pogodjen tromblonom, odmah je buknuo. Koliko sam mogao vidjeti nije niko zaplatio. Da, bas na pocetku.trambusek88 wrote:Nešto čega se sjećam sa samog početka rata je izgorjeli autobus na mostu ili trolejbuskoj stanici u blizini gimnazije.
Zaplatio je negdje u prvim sedmicama rata u aprilu, možda eventualno maj, ali prije april.
Sjeća li se neko kako je zaplatio, jeli bilo nastradalih?
