Komemoracija u Ustaničkoj
Jovo Divjak ponovo u Sarajevu
Piše: Bojan Tončić
Veličina slova: Decrease font Enlarge font

Sloboda: Jovo Divjak u sarajevskom Domu mladih
Photo: Edin Tuzlak
Postpetooktobarska Srbija u Tužilaštvu za ratne zločine ima prepoznatljivi simbol gubitništva i sumraka institucija; general Divjak je na slobodi, te stoga možemo očekivati neku drugu budalaštinu iz srbijanskog Tužilaštva, od hiperaktivnog šefa i zamenika - portparola. To su visoki državni nameštenici, a takve nikada ne treba pitati kako ih nije stid
I pored gorkog okusa zbog petomesečnog lišenja slobode, posle podužeg vremena divna vest obradovala je sve slobodarske ljude u regionu: general Jovo Divjak je na potpunoj slobodi, napustio je Austriju i vratio se u Bosnu, svoje Sarajevo. U Beogradu, preciznije žutom zdanju u Ustaničkoj u kojem stoluje Tužilaštvo za ratne zločine sa svojim vedetama Brunom Vekarićem, zamenikom tužioca i glasnogovornikom i državnim tužiocem Vladimirom Vukčevićem je komemoracija: izjalovio se još jedan pokušaj Tadićevog ureda za progon mirogojskih mrtvih baba da izvede pred sud nekog „ubicu Srba“. Heroj odbrane od velikosrpske agresije odabran je sa samo tužiocima i državnom vrhu poznatom logikom i redosledom, ali se podmukla potraga za žrtvom započeta tjeralicom zaustavila još jednim u nizu blamova i dokaza da postpetooktobarska Srbija u Tužilaštvu za ratne zločine ima prepoznatljivi simbol gubitništva i sumraka institucija.
Bruno Vekarić kazao je za medije da u odluci austrijskog suda “očigledno postoje neki drugi razlozi koji nemaju veze s pravom”. Ko bi sporio, sa njegim poimanjem prava ništa nema veze.
Tadić se besramno ruga žrtvama Srbije
U srbijanskoj državnoj varijanti slučaja Divjak sve je izvesno, Vekarić i Vukčević dobili su obavezujuće uputstvo Borisa Tadića da konačno optuže nekog starijeg od pijanih kaplara i odlučili se za najviši čin, najpopularnijeg generala u Bosni i Hercegovini, napisali još jednu u nizu izmišljotina, da je general kriv što su u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu 1992. poginuli vojnici Jugoslovenske narodne armije, sve to metnuli na tjeralicu Interpola, na osnovu koje je marta ove godine Divjak uhapšen u Austriji. Tada je srbijansko Ministatsvo pravde uputilo austrijskim vlastima zahtev za izručenje generala Divjaka; vekarić - homenovsko (Slobodan Homen, državni sekretar za srodne poslove i iskopavanje kostiju Draže Mihailovića, op. aut.) objašnjenje za javnost - jedina informacija koja su u Ministarstvu pravde e- novine zvanično mogle dobiti u vezi sa sadržinom zahteva - je da se izručenje generala traži „radi njegove predaje Višem sudu zbog sumnje da je počinio dela ratnog zločina protiv ranjenika i bolesnika, protivpravno ubijanje neprijatelja i upotrebu u ratu nedozvoljenih sredstava“.

Photo: Edin Tuzlak
Ministarka pravde Srbije Snežana Malović postarala se, po meri vlastite pameti i bahatosti, za kompletiranje bruke koja ima duboke korene, rekavši da očekuje kako će srbijansko i bosanskohercegovačko tužilaštvo uskoro postići dogovor o potpisivanju sporazuma o ustupanju dokaza u procesima optuženima za ratne zločine, otišavši korak dalje, do onog mesta na kojem se više ne odbija na gluposti, nego se cinično iživljavanje tako i naziva: „Potpisivanje takvog sporazuma ključni je korak ka unapređenju saradnje u pogledu procesuiranja predmeta ratnih zločina, a samim tim i uspostavljanje pomirenja u regionu“.
Možda to stvarno misli baš kao i Tadić koji se besramno ruga žrtvama Srbije, poistovećujući, kao nedavno u Sarajevu, Karadžića i Mladića sa Jovanom Divjakom i drugim braniteljima Bosne od najezde kojom je rukovođeno iz Beograda.
Osnovane sumnje besprizornika
Tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević, šef provizorijuma ovenčanog sramotom zbog bednih falsifikata, izjavio je da postoji „dovoljan stepen osnovane sumnje da je i Divjak učestvovao u zločinu u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu“.
"Smatram da postoji dovoljan stepen osnovane sumnje da je i on učestvovao u izvršenju zločina u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu 1992. i bez obzira na odluku Austrije i političke izjave koje stižu, ja postupam samo po zakonu. Ako sam svojim zakonitim postupanjem prepreka na putu evropskih integracija, pristajem da me smene", kazao je šef.
Osnovano se sumnja da je Vukčevićeva sumnja osnovana baš kao u slučaju Ejupa Ganića, pretpostavljenog Jovanu Divjaku, dakle, zloupotrebe pravosuđa u političke svrhe, kako je procenio Sud u Londonu, čija bi ocena u svakoj normalnoj državi Vukčevića i Vekarića diskvalifikovala za bilo kakvu javnu funkciju. Neko će možda i poverovati da tužilac „ne pristaje da pravi selekciju žrtava prema tome čije su političke elite devedesetih godina prošlog veka bile više, a čije manje krive za užase koji su se događali“, a nekome će poći suze na oči zbog toga što je naizust izdiktirao imena svih žrtava iz slučaja Dobrovoljačka, ali će iole racionalnom čoveku biti najvažnija šamarčina britanskog pravosuđa: „Sud u Londonu odbio je zahtev Srbije za izručenjem bivšeg člana Predsedništva BiH Ejupa Ganića kojeg Srbija takođe sumnjiči za ubistvo vojnika u Dobrovoljačkoj, konstatujući da je reč o politički motivisanom slučaju i kritikujući Beograd zbog toga što je uopšte pokrenuo postupak. „Proces je pokrenut i iskorišten u političke svrhe i kao takav ukazuje na zloupotrebu britanskog suda. Zaključio sam da nema valjane opravdanosti za vođenje procesa protiv dr Ganića", izjavio je sudija Timoti Vorkman oslobađajući Ejupa Ganića. On u obrazloženju dodaje da Sud u Londonu „nije uspeo da pronađe nove i značajne dokaze u odnosu na prethodnu istragu Haškog tribunala“, te da je zaključio da nema nikakve osnove za izručivanje i pokretanje procesa.

Photo: Edin Tuzlak
Ekshumiraj babu sa Mirogoja ili čitaj novine
Vukčević je dostavio Malovićevoj i Homenu dokumentaciju neophodnu za izručenje Divjaka Srbiji, valjda neku paskviletinu sličnu onoj kojom je pilićarski hteo da prevari kraljevsko pravosuđe, a Vekarić je visokoumno konstatovao da „još niko nije dao odgovor na pitanje ko je ubio vojnike JNA u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu“. Iskusni u neuspelim prevarama, pokušali su da i Austrijancima uvale falsifikat iz nekog rolo ormara neumrlih službi, kao u slučaju Ganić kada je šiba radila po njihovim đon - obrazima.
Ilija Jurišić osuđen na osnovu falsifikata iz Tužilaštva (slučaj Tuzlanska kolona) i Tihomir Purda, optužen za ubistva Srba i Vukovaru, oslobođeni su zbog nedostatka dokaza, a o slučaju Ganić Tužilaštvo je lupetalo u prisustvu javnosti. Da neće uložiti žalbu zbog toga što bi to puno koštalo poreske obveznike.
Obećao Vekarić da će se pošteno suditi Nadi Esperanci Šakić koja je optužena za zločine u Jasenovcu, čim bude izručena, pa saznao da je baba sa srbijanske tjeralice Interpola umrla u staračkom domu i zimus pokopana na Mirogoju. Vekarić rekao da će potražiti dodatni dokaz, jer se do umrlice lako dolazi, posumnjalo se i da će, sve po zakonu, zatražiti ekshumaciju. Narod se cereka, Boris Tadić nezadovoljan, a šefu i zameniku mađarski sud proglasi nevinim ratnog zločinca Šandora Kepiroa, ubicu iz novosadskog progona Jevreja, što reko jedan advokat, „njima bi i Ajhman pobegao“.
Srbijanska disciplina - izmisli tuđi zločin
Tu dolazimo do različitih ocena rada Tužilaštva, budući da mu hiperpatriotska štampa i advokati zameraju to što gube sporove u kojima su optužene „ubice Srba“ i troše velike pare, dok ih javne ličnosti iz civilnog sektora utemeljeno optužuju za falsifikate i prikrivanje zločina srpske strane. „To je kratkovida politika koja je dovela do toga da je poraslo nepoverenje prema Srbiji i Beogradu. Ovo je neka vrsta produženja rata drugim sredstvima. Tužilaštvo se na nevešt način bavi revidiranjem optužnica, pošto se radi o slučajevima koje je svojevremeno pokrenulo vojno tužilaštvo. To je moglo da se radi bez ovih optužnica koje su pogubne po odnose u regionu i disktredituju rad Tužilaštva“, smatra Sonja Biserko, predsednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji.
Oslobađanje Jovana Divjaka anticipirao je beogradski advokat Srđa Popović: „Znamo da Jovan Divjak neće biti izručen Srbiji, prema tome, nakon svega ovoga, neće se dogoditi ništa. Ovaj događaj će samo da utiče na odnose u regionu. Naravno, pokvariće ih, kao što se desilo i sa slučajem Purda. Taman kad su odnosi sa Hrvatskom počeli da se razvijaju, desio se zahtev za ekstradiciju. Ja na to gledam kao kad posle rata ostanu velike neeskplodirane bombe. One se demontiraju i eksplodiraju, ali su podsetnik na neko drugo, teško vreme. Ovo je glupost koju Srbija radi po ko zna koji put i mislim da je jako dobro što je javnost i u BiH i u Srbiji reagovala na vrlo jasan način. Međutim, ovo govori još jednu stvar. Vraća nas na logiku devedesetih - ako hoćete da opravdate svoje zločine počnete da ukazujete na zločine drugih, a onda počnete i da ih izmišljate. To je vrlo kreativan i vrlo neefikasan način da se odbranite od sopstvenih zločina“, kaže Popović (Dojče vele).

Photo: Edin Tuzlak
General Divjak je na slobodi, te stoga možemo očekivati neku drugu budalaštinu iz srbijanskog Tužilaštva za ratne zločine, od hiperaktivnog šefa i zamenika - portparola. To su visoki državni nameštenici, a takve nikada ne treba pitati kako ih nije stid.
Mržnja je danas veća nego na kraju rata
"Zaboravlja se od strane Beograda i RS, ili je to namerno, da je sve počelo 2. maja", rekao je, podsetimo, Jovan Divjak u intervjuu e-Novinama marta ove godine.
- Naime, tog dana zbog odsutnosti Alije Izetbegovića verovatno je procenjeno da je grad u manjem haosu, a Armija BiH koja je tada još uvijek bila TO BiH, bila je nenaoružana, nije imala teško naoružanje. Mala digresija: ovih dana je u Hagu Karadžić tvrdio da smo imali helikopter u gradu, što je smešno. Da se vratimo na 2. maj. U ranim časovima je počeo napad na grad, bombardovanje je u ta dva dana bilo jako, preko 50 građana je ubijeno. Vojska je tada sa dva pincgauera došla na 200 metara od Predsedništva BiH. Čitava ta akcija je bila da se izvrši vojni udar na Predsedništvo, i na taj način u odsustvu Alije Izetbegovića, da se uspostavi vlast u Sarajevu. Iza ta dva pincgauera išla su dva transportera a iza njih tenkovi, međutim, s obzirom na činjenicu da su naše protivoklopne grupe zaustavile pincgauere, da su ta dva vozila bukvalno spaljena, ostala motorizovana vozila su se vratila u Lukavicu i u Nedžariće.
Taj dan je završen time što je Alija Izetbegović uhvaćen i odveden u Lukavicu. On je tvrdio da je zarobljen a komandant četvrtog korpusa je rekao da je samo zadržan. Šta se dešavalo u tom vremenu dok je Alija Izetbegović bio u Lukavici, ko je vodio pregovore i s kim, ja to ne znam. Neću da govorim ono što sam pročitao iz štampe jer to tog 3. maja, kada se desila Dobrovoljačka, nisam znao. Tog dana je došlo do razmene između Alije Izetbegovića i Milana Kukanjca, opet prema nekoj informaciji koju smo imali u štabu trebalo je da sa tri vozila iz Lukavice Alija Izetbegović dođe do Druge vojne oblasti i da dođe do razmene. Međutim, došlo je oko 30 vozila. U dva sata popodne na vozila su natovarena materijalna sredstva, dokumentacija iz Druge vojne oblasti, formirala se kolona i krenula prema Skenderiji. Kod Čobanije je kolona zaustavljena. Tog momenta sam naišao, popeo se na trotoar da pitam Aliju Izetbegovića o čemu se radi, a on me pita zašto je zaustavljena kolona na šta ja nisam imao odgovor. Nisam znao.
Nakon pola sata toj koloni je dozvoljeno da krene dalje. Dok sam ja komunicirao sa Izetbegovićem, desila se pucnjava duž kolone, na koju sam komandovao „Ne pucajte!”. Taj snimak je prikazan više puta na televiziji. Posle toga kolona je krenula prema Lukavici a transporter sa Izetbegovićem ka Predsedništvu BiH, dok je Kukanjac nastavio ka Lukavici. Pola vozila je bez problema otišlo za Lukavicu, a pripadnici TO, rezervnog sastava policije, Patriotske lige, Zelenih beretki, su zaplenili ostalih 15. Naravno, pitate se ko je to pucao. Zna se ko je. Tada nije bio organizovan napad, jer nije bilo jedinstvene jedinice. Tu su bile grupice po pet, šest ljudi Patriotske lige, Zelenih beretki, TO, policije, sveukupno negde oko 200, 300 ljudi, ne više, od kojih su, nažalost, pojedinci pucali ali to nije bio organizovan napad. Bio je to izvestan haos u kojem niko nije mogao da komanduje.
* Iz Srbije najavljuju da imaju jake dokaze, čak snimke da je Ganić naredio pucanje po koloni.
Ganić jeste u to vrijeme zamjenjivao Aliju Izetbegovića u odsutnosti. Svako ko zna malo oko vojske zna da je Predsjedništvo u toku rata bilo vrhovna komanda. Ne volim nagađanja. Tužilaštvo treba da utvrdi šta je ko i kako komandovao. U pravu ste da ima dosta snimaka koji se vrte po televizijama u kojima se može utvrditi da je neko iz predsedništva, odnosno iz TO, izdavao nekakve komande. Međutim, zaista bih želio da sve to utvrdi Tužilaštvo, nikako novine, niti propaganda, jer se time stvara još veća nesigurnost kod građana. Evo i danas, dolazeći s posla zaustavlja me svaki drugi, građanin i pita „Šta je ovo, šta nam ovo rade, pa valjda smo se mi branili.” Jeste, branili smo se, ali je bilo postupaka, to je činjenica, koji nisu u skladu sa Ženevskom konvencijom.
POSLIJE SLUČAJA "DIVJAK" SRBIJANSKO PRAVOSUĐE IMA
TOLIKO VJERODOSTOJNOSTI PREPOZNATOG U CIJELOM SVIJETU,
DA IM NEĆE VIŠE NIKO VJEROVATI NI KADA
UPUTE NEKOME TUŽBU ZA RAČUN ZA NEIZMIRENI UTROŠAK VODE!!!!
P.S.Ali ne treba se zavaravati,četnički SANU štab iz Beograda neće prestati
sa svojim pokušajima izjednačavanja krivice!!!A možda sada malo popuste BiH
građane,pa se pozabave sa ovima što su im po Kosovu "vadili bubrege,jetru,
i ostale nedužne organe"!!!!!
