Ja sam dosla samo da kazem kako je Helloween na svoj jubilej priredio takav spektakl kakav u daleku nisam dozivjela. Kad bi heavy metal slavio praznik, Helloween bi bili organizatori i izgledao bi ovako cemu smo svjedocili za njihovu 40th anniversary. Ja sam bila u transu i kad smo se vracali kuci samo sam vikala ''aaa jes bilo dobro', pa pricamo nesto i ja opet ''aaa jes bio dobar koncert.''
Od prve do zadnje minute atmosfera je bila na vrhuncu. Scena je tako efektna, bas se vidi da su se potrudili i svaki detalj pazljivo osmislili da naprave show, ne pamtim kad sam sta bolje vidjela. Energija I interakcija medju njima odasilje toliko pozitivan vajb pa onda i sa publikom, i generalno atmosfera je tako bila pitoma. zatim pjesme i prijelazi, ma sve je bilo na nivou. Ja koja svemu mogu naci zamjerku, ovdje nemam ni jedne. Nisu pravili ni pauzu u smislu klasicne, nego su se par puta smjenjivali, ali muzika nije prestala. Setlista fantasticno slozena, pogodili su balans izmedju starih hitova i novijih pjesama i pjevali su tako cisto, prodorno, harmonicno da smo i mi s njima pjevali iz sveg glasa.
Ali najveci utisak mi je ostavio Dani. Covjek je bukvalno ostavio dusu na bubnjevima, ako je iko gledao film Whiplash, e onako. Imao je i svoj solo dio kad je dio ekipe otisli na pauzu i ubio je s tolikom snagom da sam se ja za glavu hvatala u nevjerici. Stvarno zasluzuje posebno bravo za to sto je iznio cijeli koncert kao masina.
Uglavnom, nemam rijeci. Fenomenalno, mocno, glasno, emotivno i vrijedno svake minute. Ovo ce se pamtiti za zivota, i zadnju paru bih dala da ih opet idem gledati.
