Warhead wrote:
Ovo je još jedan narativ zagovornika vakcinacije koji ne drži u potpunosti vodu. Kao, ljudi ne vakacinišu djecu jer više vjeruju Jeleni K. i babi vračari nego struci. Dobro, ali ključno pitanje je kako se uopšte moglo desiti da javnost u toj mjeri izgubi povjerenje u taj segment struke? Jesu li baš svi tako naivni ili gdje ima dima ima i vatre?
jesi li svjestan koliki broj ljudi vjeruje u Chemtrailse? jednostavno mnogo ljudi nije u stanju pravilno obraditi silne informacije koje im se pružaju putem interneta i zato je sasvim normalno da je i vakcina postala žrtva ljudske gluposti i površnosti. mislim, to je već stara informacija i ovo vrijeme u kome živimo je dobilo naziv "post-truth".
Također, ni taj stav struke nije baš tako monolitan kakvim ga se želi predstaviti. Tobože, na jednoj strani je struka i nauka, a na drugoj je JK i mali čoe'k koji je sebi umislio da sve zna. A par stranica ispred na forumu imamo prof. dr. Poljaka kojem je uža specijalnost imunologija i koji je za slobodu izbora, zatim je tu dr. Srećko Sladoljev, voditelj Odjela razvoja i istraživanja Imunološkog zavoda u Hrvatskoj, pa onda imamo i prof. dr. Ivanka Bojića koji predaje infektologiju na VMA i koji nije baš za prisilno cijepljenje.
ti ljudi nemaju problem sa vakcinom. imaju problem sa načinom primjene (bar sam to vidio za Poljaka). nažalost, ako uzmemo u obzir u kakvom vremenu živimo "post-truth", onda ovakvi stavovi vrlo lako postaju antivakserski, odnosno prikazuju setakvim. znači, Poljak, iako mu dijete imalo najgori ishod koji može, opet ne ide sa antivakserskom pričom, već apeluje na drugi, transparentniji pristup vakcinaciji. time vjerujući u ljudski razum i bojeći se iskrenosti farmaceutskih kompanija.
ali to je pristup čovjeka koji argumentovano preispituje sve, što je odlika svakog čovjeka od nauke. ali javnost nije od nauke, nego uglavnom od emocija i bombastičnih naslova.
analogija sa aspirinom, samo cu reci da uzimanje aspirina nije zakonski obavezno dok vakcine jesu. neuzimanje aspirina neće dovesti do širenja fatalnih bolesti.
Zato sam i postavio pitanje. Kako to da je nešto zakonski obavezno i prisilno, a niko ne želi preuzeti nikakvu odgovornost u slučaju kada se desi sranje. Ako su teške nuspojave tako rijetke kakvim se predstavljaju, u čemu je problem da država preuzme odgovornost i formira fond za pomoć za takve slučajeve? Neće koštati mnogo jer u koliko slučajeva se dešava invalidnost i smrt - jedan prema milion? S obzirom na veličinu populacije, u BiH onda ne bi trebalo biti takvih slučajeva uopšte.[/quote]
to već nema neke veze sa konkretno ovim, nego ima veze sa državnim uređenjem, socijalnom politikom i senzibilitetom. u ovoj priči se te stvari ne bi trebale miješati, jer npr. imamo situaciju da je vrlo upitna situacija na KCUS gdje se životi ljudi dovode u pitanje zbog bolesnih ambicija povlaštene osobe, a javnost, onako. ništa. hoću reći, to je stvar politike, a ne konkretno medicinskih radnika ili medicinske struke.