Dešavanja u Srbiji

[pesak]

Eto , jedan detalj...Natasa Kandic je bila ubedljivo najlepsa u svakom smislu. Imala je divnu crnu haljinu i drzala belu ruzu. I stajala i gledala ekran sa srebrenickim zenama. U jednom trenutku , jedna zena je pipnula po ramenu iza ledja, da joj nesto kaze. Sirota Natasa je skocila kao oparena. U kolikoj tenziji ona zivi. Strasno. I dalje radi pravu stvar.
Divna je.

[pesak]

Godišnjica zločina

ŽRTVE SU LJUDI, A NE BROJKE



Stasa Zajovic, Biljana Kovacevic-Vuco, Sonja Biserko i Natasa Kandic .
PHOTO: BETA/VLADIMIR MILOVANOVIĆ

„Neophodno je pomenuti odgovornost države za zločine genocida počinjene u Srebrenici, jer to je projekat koji je trajao i koji i dalje živi. Jer, nismo došli do tačke u kojoj država počinje da utvrđuje zločine i prestaje sa pravdanjem zločina. Država mora da preuzme odgovornost, a samo upornošću možemo da je nateramo na to. U jednom danu ubiti toliko ljudi - to je bio sistem, dobro organizovana grupa koja je ovde imala logistiku, a u institucijama su još uvek ljudi koji su činili taj sistem”, rekao je na konferenciji za novinare pod radnim naslovom „Srebrenica: solidarnost i odgovornost” izvršni direktor Komiteta pravnika za ljudska prava, Milan Antonijević. Bojan Tončić Konferenciju su, povodom trinaeste godišnjice masakra u Srebrenici i šezdesetogodišnjice usvajanja Konvencije o sprečavanju genocida, organizovali Jukom, Žene u crnom, Fond za humanitarno pravo, Helsinški odbor za ljudska prava, Inicijativa mladih za ljudska prava i Queria centar.


Grad u kom žive i žrtve i zločinci
Autorka dokumentarca, Milica Tomić, poručila je u pisanoj izjavi da učestvuje u „Maršu mira” od Srebrenice ka Tuzli.
„Srebrenica je danas simbol trijumfa srpskog nacionalnog programa devedesetih, pošto su u Srebrenici i dalje na vlasti ljudi koji su učestvovali u ratnim operacijama koje su završile genocidom. Srebrenica je etnički podeljen grad u kojem žive zločinci i žrtve i u kojem Srbi i dalje ne priznaju da se bilo šta desilo, štaviše i danas negiraju da je ubijeno deset hiljada ljudi”, poručila je Milica Tomić.

U potresnom dokumentarcu Milice Tomić „Žene Srebrenice govore”, u produkciji Žena u crnom Srbije, sagovornice kojima su pobijeni sinovi, muževi, nekima od njih i cele porodice, poručile su građanima Srbije da su svesne da nisu svi Srbi i oni koji žive u Srbiji krivi za srebrenički zločin, i utisak je izveštača, zavapile da Srbija prizna krivicu i da mladost Srbije sazna šta se dogodilo tog krvavog jula 1995. U filmu je iznet podatak da su tokom srebreničkog masakra 1995. ubijene 8374 osobe, da posmrtni ostaci mnogih žrtava nisu pronađeni i na civilizovan način sahranjeni, te da se o sudbini dve hiljade žrtava ništa ne zna.

„Lakše mi je otkad sam ukopala muža, za sinom još tragam. Svaka čast ljudima iz Srbije, pošteni su i čestiti, ali, dajte da se pohvataju odgovorni za zločin i da živimo kao ranije, da ne učimo decu da mrze”, rekla je jedna Srebreničanka, sagovornica iz dokumentarca.

I druge poruke majki Srebrenice koje tragaju za pobijenom decom su tako intonirane: „Poručujem svim majkama Srbije koje znaju šta je bol majke da stanu s ove strane, a građanima Srbije da moraju slobodno, uzdignute glave da hodaju Srbijom, a za to je neophodno da se pronađu i kazne zločinci”, rekla je jedna od njih.


Neke stvari se ne mogu popraviti
Najpotresnije je kad zbilja shvatite šta to znači izgubiti celu svoju porodicu. Već nekoliko godina sam u Bosni i dok nisam počela da sa ljudima kojima se to dogodilo nisam mogla da shvatim razmere tog rata. Srebrenica je simbol stradanja nevinih ljudi, onih koji nisu imali načina da se brane. Bili su žrtvovani i predmet najgoreg iživljavanja, tretirani su kao objekti. Želim da živim u društvu u kojem ljudi neće biti tretirani kao objekti i kao cifre kojima se može manipulisati. Pozivam ljude da ne dozvole da se njima manipuliše. Jako mi je teško što se neke stvari ne mogu popraviti, ne možemo da učinimo ništa da neki ljudi ožive. Ali, kao što žene Srebrenice govore, možemo da učinimo nešto za budućnost. Pozivam vas da udružimo svoje male snage i da nešto promenimo”, rekla je Mirjana Karanović.
Glumica Mirjana Karanović je, vidno uzbuđena, upozorila da je „negiranje zločina ljudska osobina”.

„Ali, zato postoje drugi ljudi koji nas podsećaju i podržavaju. Ovo društvo mora da otvori pojedinačno prihvatanje zločina, naše saosećanje sa žrtvama. Brojke ne znače ništa, ali svako od nas ima nekog, brata, dete, neku ljubav, nekoga do koga mu je stalo. I sve dok se žrtve Srebrenice budu poistovećivale sa nekakvim političkim ili društvenim ciljevima ili aktivistima – kao da žrtve pripadaju nekim aktivistkinjama koje se za njihov glas bore – nećemo mnogo napredovati. Jer ovo društvo mora prestati da o tim ljudima govori kao o brojkama, mora da govori o njima kao o ljudima”, rekla je Mirjana Karanović.

[Umjetnik a]

http://www.sarajevo-x.com/clanak/080711015

pesak jesi bila

[klixober]

Samo da kazem da nije bilo fasista koji su nas vredjali, da je bio film na Trgu republike o zenama Srebrenice, u kojemu su one pricale o sebi i svojim tragedijama. Bilo je jako dirljivo. Druge slike cu posle postovati. Drzali smo u krug transparente a iznad nasih glava, prilicno glasno, govorile su zene Srebrenice. Govorile su da srpski narod treba da shvati da mora da se odvoji od zlocinaca koji su cinili zlocine u njihovo ima..pricale su kako su izgubili clanove svoje familije i kako srpski narod treba to da zna, sta je sve cinjeno. govorile su da su imali srbe prijatelje, da su srbi dobri ljudi, obicni ljudi mozda i ne znaju sta je bilo, ali treba da dodju u Srebrenicu, pa da vide sami ako ne veruju. ..film je bio na video bimu.mi smo stajali, a ljudi su prolazili, neki zastajali, gledali , slusali...prica zena iz srebrenice /ceo film je ponovljen nekoliko puta jedan za drugim. Sat vremena.
Na kraju su zene iz nevladinih organizacija stavile cvece pored transparenata i pored dobro osmisljenog flajera , na kome pise SREBRENICA , a pozadina je kao metalna, savitljiva i svako moze da se ogleda iza reci SREBRENICA. Svako od gradjana Srbije. Isto je bitno ono sto su zene Srebrenice govorile da je Srbija bil;a ta koja je odgovorna za genocid i da to treba svi da znaju.

Jedini od politickih lidera koji se pojavio na skupu je Cedomir Jovanovic.

Ih, da je Ceda neka vlast, brzo bi Mladic i Karadzic bili uhvaceni..
eto ,i zato glasam za Cedu.

Svaka cast

[sojka]

[vasa66]

Respect.

[pesak]

http://www.sarajevo-x.com/clanak/080711015

pesak jesi bila

pa da. samo sam morala da disem svesno i duboko , jer sam se gusila. ocekivala sam fasiste. ne znam sto sam se toliko gusila, posto mi nije prvi put .
cudno mi je sto nisu bili.

posebno mi je tesko palo kad su zene pricale o iskasapljenim telima koje su sastavljali u jedno iz raznih masovnoh grobnica i kad su pricale o tome da ne mogu da podnesu cetnike..."On je meni brata ubio, a kaze mi -dobar dan...pa ne mogu ja to izdrzati "....
a ja se mislim, draga moja, ko ovde u Srbiji nije cetnik, s obzirom da ih je srpska skupstina izjednbacila s partizanima.
i te zene i dalje pruzaju ruku Srbima , zovu ih, da dodju , da vide, veruju u njihovu ljudskost..kazu im- "ne verujte vasim vodjama, vasim vlastima sta pricaju- dodjite, vidite, pa sami procenite".... pa, u pravu su.

svi su, osim valjda, LDPa.

ponela sam foto-aparat, ali nisam mogla vise da slikam. bice na sajtu zena u crnom. mnogi su slikali, isli kamerama..i td..mozda stvarno za policijske potrebe.
ko zna , a i briga me.
koliko sam primetila, bilo je tu, u publici raznih, verujem i radikala, ali posto nisu bili organizovani kao uvek sto su, i oni su cutali i gledali film...ton je bio pusten veoma jako...skoro da se tresao Trg republike od jacine - lepo se cula svaka rec zena iz Srebrenice, sto mi je posebno drago.
Ja bih to lepo zapisala i naterala radikale da nauce napamet. ako ima nekog smisla.
Hocu da kazem, vazno je , cini mi se, da je tu bilo faca "idi-mi-dodji-mi'..a cak su i takve face gledale i slusale.

samo sam se ugusila nacisto.
nema veze.
samo da oni uhvate ratka i radovana, bice sve posle lakse.

[Umjetnik a]

http://www.sarajevo-x.com/clanak/080711015

pesak jesi bila

pa da. samo sam morala da disem svesno i duboko , jer sam se gusila. ocekivala sam fasiste. ne znam sto sam se toliko gusila, posto mi nije prvi put .
cudno mi je sto nisu bili.

posebno mi je tesko palo kad su zene pricale o iskasapljenim telima koje su sastavljali u jedno iz raznih masovnoh grobnica i kad su pricale o tome da ne mogu da podnesu cetnike..."On je meni brata ubio, a kaze mi -dobar dan...pa ne mogu ja to izdrzati "....
a ja se mislim, draga moja, ko ovde u Srbiji nije cetnik, s obzirom da ih je srpska skupstina izjednbacila s partizanima.
i te zene i dalje pruzaju ruku Srbima , zovu ih, da dodju , da vide, veruju u njihovu ljudskost..kazu im- "ne verujte vasim vodjama, vasim vlastima sta pricaju- dodjite, vidite, pa sami procenite".... pa, u pravu su.

svi su, osim valjda, LDPa.

ponela sam foto-aparat, ali nisam mogla vise da slikam. bice na sajtu zena u crnom. mnogi su slikali, isli kamerama..i td..mozda stvarno za policijske potrebe.
ko zna , a i briga me.
koliko sam primetila, bilo je tu, u publici raznih, verujem i radikala, ali posto nisu bili organizovani kao uvek sto su, i oni su cutali i gledali film...ton je bio pusten veoma jako...skoro da se tresao Trg republike od jacine - lepo se cula svaka rec zena iz Srebrenice, sto mi je posebno drago.
Ja bih to lepo zapisala i naterala radikale da nauce napamet. ako ima nekog smisla.
Hocu da kazem, vazno je , cini mi se, da je tu bilo faca "idi-mi-dodji-mi'..a cak su i takve face gledale i slusale.

samo sam se ugusila nacisto.
nema veze.
samo da oni uhvate ratka i radovana, bice sve posle lakse.

normalni ljudi u Srbiji bi trebali biti ponosni na ove žene "žene u crnom"
što je mene obradovalo i oduševilo je što sam vidio i mladih djevojaka među njima, dobro je i da su mladi ljudi svjesni zločina i da nisu podlegli uticajima nekakvih četničkih ideologija

[pesak]

http://www.sarajevo-x.com/clanak/080711015

pesak jesi bila

pa da. samo sam morala da disem svesno i duboko , jer sam se gusila. ocekivala sam fasiste. ne znam sto sam se toliko gusila, posto mi nije prvi put .
cudno mi je sto nisu bili.

posebno mi je tesko palo kad su zene pricale o iskasapljenim telima koje su sastavljali u jedno iz raznih masovnoh grobnica i kad su pricale o tome da ne mogu da podnesu cetnike..."On je meni brata ubio, a kaze mi -dobar dan...pa ne mogu ja to izdrzati "....
a ja se mislim, draga moja, ko ovde u Srbiji nije cetnik, s obzirom da ih je srpska skupstina izjednbacila s partizanima.
i te zene i dalje pruzaju ruku Srbima , zovu ih, da dodju , da vide, veruju u njihovu ljudskost..kazu im- "ne verujte vasim vodjama, vasim vlastima sta pricaju- dodjite, vidite, pa sami procenite".... pa, u pravu su.

svi su, osim valjda, LDPa.

ponela sam foto-aparat, ali nisam mogla vise da slikam. bice na sajtu zena u crnom. mnogi su slikali, isli kamerama..i td..mozda stvarno za policijske potrebe.
ko zna , a i briga me.
koliko sam primetila, bilo je tu, u publici raznih, verujem i radikala, ali posto nisu bili organizovani kao uvek sto su, i oni su cutali i gledali film...ton je bio pusten veoma jako...skoro da se tresao Trg republike od jacine - lepo se cula svaka rec zena iz Srebrenice, sto mi je posebno drago.
Ja bih to lepo zapisala i naterala radikale da nauce napamet. ako ima nekog smisla.
Hocu da kazem, vazno je , cini mi se, da je tu bilo faca "idi-mi-dodji-mi'..a cak su i takve face gledale i slusale.

samo sam se ugusila nacisto.
nema veze.
samo da oni uhvate ratka i radovana, bice sve posle lakse.

normalni ljudi u Srbiji bi trebali biti ponosni na ove žene "žene u crnom"
što je mene obradovalo i oduševilo je što sam vidio i mladih djevojaka među njima, dobro je i da su mladi ljudi svjesni zločina i da nisu podlegli uticajima nekakvih četničkih ideologija

jesi li i ti bio ?

[pici]

a ti si pesak u "zenama u crnom"........a fino,fino

[sojka]

Za godisnjicu stradanja u Podrinju

[pesak]

a ti si pesak u "zenama u crnom"........a fino,fino

ma ja nisam nigde i mrzim pripadanja i radim samo ono sto moram ... a ovo moram.

/osim na slovo na slovo s./

[winabike]

Za godisnjicu stradanja u Podrinju

Svakoj nevinoj zrtvi, civilu, zeni, djetetu, starcu... pocast, pokoj ili rahmet, fatiha ili minuta sutnje.

Ali, kako ne biti tuzan danas, 12.07. kada se nesto, sto bi trebalo biti odavanje pocasti svim zrtvama civilima srpske nacionalnosti, pretvara u paradu cetnickih uniformi i majica sa likovima Mladica i Karadzica koje defiliraju kroz Srebrenicu, a sve uz podrsku "zvanicnog Beograda"...

Pazi, dan nakon obiljezavanja srebrenickog genocida, kroz Srebrenicu "defiliriaju" mladici, karadzici i mihajlovici... Kazu nam - "mi bi htjeli opet".

Kako ne biti tuzan, pa vidjeti da se broj od nesto manje od 200 civilnih zrtava, koliko je pobrojano i imenom i prezimenom popisano, a koji jesu zlocinacki ubijeni na podrucju Bratunca i Kravice, ove godine napuhao na 3.500. Kao da i onih 200 nije puno, previse, beskonacno mnogo puta previse. Dvjesto zlocina, dvjesto ljudi, dvjesto zivota, dvjesto sudbina... manje. Sjecam se da je odmah nakon rata baratano sa cifrom od 1000, da bi progresivno guslarskoj mitomaniji ove godine narastao na 3.500. Kome to treba, i zasto? U stvari, znam odgovore na obadva ova pitanja, ali me jos uvijek rastuzuju, i nikako da se otmem utisku da se na taj nacin "nipodastava" onih dvjesto, kao da se guraju u zapecak kao "nedovoljni" - nisu ostvarili nacionalne potrebe, treba ih gurnuti u stranu, i stvoriti novih 3.500 koji ce nacionalnu mitomaniju vjerovatno bolje podgrijati...

Tuzan sam. Tuzan zbog Srebrenice jucer, i tuzan zbog Srebrenice i Bratunca danas.

A sve dok zvanicni Beograd, ko god da sjedi u fotelji predsjednika ili premijera Srbije, kroz slanje zvanicnih predstavnika i tvrdnje da su sve zrtve jednake (koja je potpuno tacna!) daje podrsku cetnickom defileu i geometrijskoj progresiji, ja "zvanicnom Beogradu" ne vjerujem. Apsolutno nista. I tesko ce bilo koga ubijediti u dobre namjere Srbije.

(Tekst "Mit o Bratuncu" Istrazivacko-Dokumentacionog Centra, u kojem rade pripadnici sva tri "nasa" naroda, kao i pripadnici jos par naroda koji zive malo zapadnije od nas:
http://www.idc.org.ba/projekti/mit_o_bratuncu.html )

[sojka]

winebike,
svaka ti cast. Tuzna sam i ja zbog oba dana. Najiskrenije, pogodjena.Ne radi mi se o politickoj paradi,
nego o ljudima. Uzasnuta sam. Ova dva dana mogu prebaciti na jedan Dan zalosti. Ispada da je jedan vise i manje vrijedan.
Svega mi je dosta.

Ne vjerujem nikom vise.A Beograd- pogledaj molim te prvu pesak, zao joj zrtava juce, a za danas to nije, ni rijeci njen neduzan narod nije zasluzio, cini nesto sto kao mora... ...nikako ono sto osjeca. Neka me ta posveta mimoidje.


(Vrijeme da progledamo iza fasada. Danas nije Dan politike winebike- vidimo njene rezultate u toj oblasti Podrinja.)


Pozzzz

[pesak]

sojka, ne razumem o cemu govoris.

[fukara_tz]

winebike,
svaka ti cast. Tuzna sam i ja zbog oba dana. Najiskrenije, pogodjena.Ne radi mi se o politickoj paradi,
nego o ljudima. Uzasnuta sam. Ova dva dana mogu prebaciti na jedan Dan zalosti. Ispada da je jedan vise i manje vrijedan.
Svega mi je dosta.

Ne vjerujem nikom vise.A Beograd- pogledaj molim te prvu pesak, zao joj zrtava juce, a za danas to nije, ni rijeci njen neduzan narod nije zasluzio, cini nesto sto kao mora... ...nikako ono sto osjeca. Neka me ta posveta mimoidje.

Tvoj komentar me podsjeca na komentare koji ovih dana citam na B 92 i uzasnut sam kako razmislja dio stanovnistva u Srbiji. Ustvari nisam uzasnut bilo bi iznenadjenje da su drugaciji komentari. Svaki drugi komentar sadrzi natpise tipa prvo se desila Kravica, Skelani pa tek onda Srebrenica i na indirektan nacin se opravdava genocid u Srebrenici. Ako bi razmisljao glavom jednog dijela Srba iz RS-a ili Srbije onda bih rekao prvo se desilo etnicko ciscenje na podrucju Bratunca, Srebrenice (jer je mjesec i po na pocetku rata bila pod kontrolom Srba) i svih ostalih podrinjskih gradova. Pa onda opsada Srebrenice, Zepe, Cerske izgladnjavanje stanovnista, masovna razaranja itd.

Izvoli prva ti ili bilo ko drugi da mi pokaze presudu u kojoj je dokazano da je ubijeno 3.500 srpskih civila. Takva presuda ne postoji i to je cista srpska propaganda. I 12.juli sluzi kao pandan 11.julu . Kao i sto vecina drugih stvari u RS-u sluzi samo da se kontrira. Tuzlanski 15.maj, pocetak rata u Sarajevu, od ove godine su nasli pandan i za 25.maj i za sva ostala zvjerstva koja su pocinili.

Ja ti mogu priloziti nekoliko relevatnih linkova u kojima se kaze:

"Navodi da je broj srpskih žrtava u Bratuncu, u periodu između aprila 1992. i decembra 1995. godine, tri hiljade su očiti falsifikat. Istraživanje koje je IDC proveo najopsežnije je provedeno u Bosni i Hercegovini nakon rata i dokazuje da je ukupan broj žrtava tri do devet puta manji od broja koji je Srbija i Crna Gora navela u svojoj argumentaciji u sporu sa BiH pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu."

Ostatak ovdje http://www.idc.org.ba/projekti/mit_o_bratuncu.html


Presuda Naseru Oricu:

Sa zvanicnog sajta ICTY-a.

As for the destruction in the villages of Kravica, Siljkovici, Bjelovac, Fakovici and Sikiric, the judgment states that the prosecution failed to present convincing evidence that the Muslim forces were responsible for them, because the Serb forces used artillery in the fighting in those villages. In the case of the village of Bjelovac, they even used the warplanes.


Prevedeno na bosanski jezik:

Za razaranja u selima Kravica, Šiljkovići, Bjelovac, Fakovići i Sikirić, navodi se u presudi, optužba nije pružila uverljive dokaze da su za njih odgovorne bosanske snage, budući da su u tim selima vođene borbe u kojima su srpske snage koristile artiljeriju, a u slučaju Bjelovca čak i avijaciju.


Detaljnije ovdje http://www.sense-agency.com/en/stream.p ... 8198&kat=3

Jedino s cime se slazem u tvom komentaru je da je svaka zrtva paznje vrijedna. Al na izmisljotine, kontriranja mogu samo da stavim smajlijakojipovraca.

I jos jedan od dokaza cemu sluzi obiljezavanje 12.jula.

[redondo72]

winebike,
svaka ti cast. Tuzna sam i ja zbog oba dana. Najiskrenije, pogodjena.Ne radi mi se o politickoj paradi,
nego o ljudima. Uzasnuta sam. Ova dva dana mogu prebaciti na jedan Dan zalosti. Ispada da je jedan vise i manje vrijedan.
Svega mi je dosta.

Ne vjerujem nikom vise.A Beograd- pogledaj molim te prvu pesak, zao joj zrtava juce, a za danas to nije, ni rijeci njen neduzan narod nije zasluzio, cini nesto sto kao mora... ...nikako ono sto osjeca. Neka me ta posveta mimoidje.
Pozzzz

Ajde bre dosta sa tim prikrivenim i podlim foliranjem. U Kravicama je ubijeno par desetina civila. U te Kravice za ovoliko vremena nijedan jedini strani zvaničnik nije hteo da dođe iako su sve žive ambasade, delegacije, misije ( a u BiH ih ima koliko ti duša ište ) svake godine uredno pozivane. U tim Kravicama ćeš videti samo ove sa kockastim glavudžama i crnim majicama na kojima su takođe dve kockaste glavudže i onog Kačavendu.
Sada bih te opsovao što diraš pesak, ali neću da me ne banuju. Smeta ti ona, je l´? I tebi i onoj simi5. Ista ste vas dve fela.

[pesak]

Sto rece neko pametan, srpska drzavna politika je upravo negiranje genocida koji se desio.

http://www.slobodnaevropa.org , sad , u 24.
http://www.zeneucrnom.org

da bi se uopste moglo normalno razmisljati, neophodno je imati slobodne medije...a toga nema u Srbiji...
onaj ko hoce da bude slobodan i normalan, treba da slusa slobodnu evropu, bbc i td .
Srbija je pod okupacijom.

[b.boja]

@sojka, 8000 puta sikter!

[LAIBACH KUNST]

[quote="pesak"]Godišnjica zločina

ŽRTVE SU LJUDI, A NE BROJKE




Ovo su istinski heroji Srbije.RESPECT!!!

[pesak]

meni je gora simi 5. sojka je bar otvorena, a simi zestoko manipulise.

kao sto rekoh, treba biti obavesten http://www.slobodnaevropa.org sad. govore o Srebrenici upravo.

[pesak]

RFE/RL
Bosna i Hercegovina
Zapadne obavještajne službe i pad Srebrenice

Žene Srebrenice u Memorijalnom centru Potočari, pored imena ubijenih Srebreničana.
12.07.2008
Vlado Azinović
Pad Srebrenice i masovni ratni zločini koje su potom počinile Vojska Republike Srpske i formacije iz Srbije, za međunarodne faktore uključene u bosanski rat su otvorili niz neugodnih pitanja. Tko je, kada i što znao o pripremama za napad i zašto on nije spriječen? - svakako su neka od najneugodnijih.

Nedugo nakon srebreničkog masakra, pojavile su se i prve naznake nekih odgovora, kaže Andreas Zumach:


"Vidio sam transkripte razgovora koje su Mladić i Perišić vodili, počevši od 17. juna 1995. godine, dakle negdje oko tri sedmice prije početka napada na zaštićeno područje Ujedinjenih naroda Srebrenicu. Prijepis njihovih razgovora pokazala su mi dvojica službenika jedne američke obavještajne agencije, a iz njih je vidljivo da su Mladić i Perišić, telefonom i nekim drugim vidom komunikacije, nekada i više puta dnevno, vrlo precizno, rekao bih do u detalj, planirali napad na Srebrenicu. Razgovarali su o tome koliko vojnika iz Srbije treba dovesti kao pojačanje za taj napad, koliko tenkova, kako i na koje položaje razmjesititi snage. Iz ovog se transkripta vrlo jasno vidi da je naredba za napad na Srebrenicu došla iz Beograda, i da je njime zapovjedao general Perišić. Na temelju svega što sam vidio, sumnje nema da je dovoljno rano bilo mnogo obavještajnih saznanja koja su mogla navesti na akciju kojom bi bio spriječen napad na Srebrenicu i genocid koji se nakon toga dogodio. Ali, nije bilo političke volje da se takvo što učini."


Tokom istraživanja pada Srebrenice koje je proveo za nizozemsku vladu, dr. Cees Wiebes dobio je pristup bez presedana u tajne arhive obavještajnih službi najvažnijih zapadnih država. Zapise razgovora koje je vidio Andreas Zumach, dr. Wiebes nije našao:


"Uspjeli smo otkriti samo tonske zapise prisluškivanih razgovora nižih zapovjednika koji su dogovarali logističke detalje, poput snabdijevanja i raspoređivanja nekih jedinica. Zapise razgovora viših zapovjednika koji se često pominju, nismo našli niti smo ih čuli tokom haških suđenja."


Nakon što su mu američki agenti pokazali prijepise prisluškivanih razgovora generala Perišića i Mladića, Andreas Zumach je svoja saznanja provjerio na najvišem mjestu:

"Kada sam objavio tekst o transkriptima koje su mi Amerkanci pokazali, oti š ao sam kod njemačkog generala koji je u to vrijeme bio u službi u Ujedinjenim narodima . Sada prvi put javno mogu reći da je to bio general Manfred Eisele. Bio sam strašno uzrujan zbog spoznaje da su Sjedinjene Države, lider Ujedinjenih naroda i NATO-a, imale rana saznanja o tome što se sprema u Srebrenici i da tu informaciju nisu htjele podijeliti ni s članicama Vijeća sigurnosti koje su imale svoje vojnike u Bosni, ni sa svojim saveznicima u NATO-u. General Eisele je tada mi rekao da je, bez obzira što Amerikanci nisu izvijestili saveznike o svojim obavještajnim saznanjima, vrlo moguće da je istim informacijama raspolagala i njemačka vlada, i to iz vlastitih izvora, odnosno preko njemačke obavještajne službe – BND (Bundesnachrichtendienst). Istražio sam tu sugestiju i utvrdio da je bila potpuno ispravna. BND je imao identična saznanja, a dobio ih je od austrijske vojne obavještajne službe. Znam da Austrijanci baš ne vole kad se to kaže, ali činjenica je da je ta služba zapravo podružnica BND-a. Austrijska služba raspolaže vrlo sofisticiranom opremom za prisluškivanje, raspoređenom na više mjesta u alpskom lancu na jugu te zemlje, odakle se mogu motriti sredstva veze ne samo na prostoru bivše Jugoslavije nego sve do krajnjeg juga Balkana. Mislim kako je vrlo moguće da su razgovori Perišića i Mladića, čije su mi prijepise pokazali američki obavještajci, zapravo praćeni i snimljeni baš u Austriji."


Manfred Eisele


Tokom ’90-ih američke i njemačke obavještajne službe su vrlo tijesno surađivale na prostoru bivše Jugoslavije. Suradnja se posebno intenzivirala od jeseni 1994. godine, nakon zahlađenja američkih odnosa s Velikom Britanijom i Francuskom zbog različitih pristupa ratu u Bosni i Hercegovini. Američke Središnja obavještajna agencija (CIA) i Agencija za nacionalnu sigurnost (NSA) s njemačkom BND uspostavile su zajednički centar za nadzor telekomunikacija na prostoru biše Jugoslavije. Centar je bio smješten u Gablingenu, nedaleko od Augsburga, na jugu Njemačke, kaže Erich Schmidt-Ennboom, stručnjak koji desetljećima prati djelovanje zapadnih obavještajnih službi i posebno BND-a:


"Od početka 90-ih američki obavještajni eksperti nisu djelovali samo u Gablingenu, nego i u sestrinskoj stanici u bavarskom gradiću Bad Aibling, koja je također imala dodatak za osoblje BND-a, i gdje je zajednički radio združeni tim stručnjaka CIA, NSA i BND. No, nikada se nije surađivalo u praktičnom, operativnom radu, niti je bilo razmjene sirovog materijala. Intenzivno su se razmjenjivali isključivo zaključci i sažeci prethodno obrađenog obavještajnog materijala, koji je svaka od ovih agencija samostalno prikupljala i procesirala."



Erich Schmidt-Eenboom

Pretpostavka Andreasa Zumacha i generala Manfreda Eiselea da je razgovore Perišića i Mladića mogla snimiti austrijska vojna obavještajna služba i snimke dostaviti Amerikancima i Nijemcima, s tehničkog je i operativnog stanovišta vrlo moguća, kaže Schmidt-Eenboom:

"Mnogi tvrde da je austrijska vojna obavještajna služba – HNA (Heeresnachrichtenamt), zapravo podružnica CIA-e, no nema sumnje da je od 50-ih godina 20. stoljeća uspostavljena vrlo jaka veza između njemačke i austrijske obavještajne zajednice. Ta suradnja podrazumijeva svakodnevnu razmjenu informacija, na način na koji inače surađuju veća i manja obavještajna služba: veća prosljeđuje manjoj šira saznanja o događajima na svjetskoj sceni, dok manja služba većoj dostavlja vrlo detaljne informacije od posebnog interesa. Zbog geografskih i povijesnih razloga, Balkan je oduvijek bilo područje od posebnog interesa za Austriju. Austrijska vojna obavještajna služba ima lanac instalacija za elektronsko nadgledanje, od kojih su neke usmjerene prema području bivše Jugoslavije. Takve su stanice u Königswarteu, nedaleko od Hainburga, te u Großharrasu, Golsu, Pirki kod Graza, Stockhamu, St. Johannu i Neulengbachu. Uz to, Austrijska vojna obavještajna služba ima i pokretne prislušne stanice. Informacije koje se elektronskim putem prikupe na svim ovim mjestima, prema dogovoru, prosljeđuju se američkim, njemačkim i drugim partnerima."



Nekoliko zapadnih diplomata ranije je posvjedočilo da je prijepise razgovora između čelništva bosanskih Srba, Slobodana Miloševića i Generalštaba u Beogradu vidjelo u uredu američkog potpredsjednika Ala Gorea. Neimenovani djelatnik američke vojne obavještajne službe DIA (Defense Intelligence Agency), koji je imao pristup neobrađenom obavještajnom materijalu što je stizao iz Bosne, potvrdio je novinarima New York Timesa i Washington Posta kako snimci razgovora između Mladića i vojnog vrha u Beogradu zbilja postoje. "Radi se o materijalu kojega ima toliko da bi se morao preslušavati sedam dana", izjavio je taj izvor.


Ako su zbilja vođeni pomenuti razgovori, bilo ih moguće snimiti i iz neposredne blizine. Postoji više naznaka da su američke ambasade u Zagrebu i Beogradu bile za to tehnički osposobljene. Erich Schmidt Eenboom kaže:


"Bob Woodward je, u svojoj knjizi Tajni ratovi CIA-e, prvi otkrio postojanje zajedničkih timova Središnje obavještajne agencije i Nacionalne sigurnosne agencije koji operiraju unutar jednog broja američkih ambasada u svijetu. Stanice u kojima ti timovi rade poznate su kao "posebna sabirna mjesta" (Special Collection Sites). Woodward je otkrio kako su CIA i NSA razvili tehniku koja omogućuje prisluškivanje telefonskih razgovora i prostorija bez potrebe da se u njih prethodno fizički prodre i postave mikrofoni. Među mjerama koje su korištene bilo je i prisluškivanje posredstvom posebnog elektronskog uređaja kojim su očitavane vibracije koje na prozorskim staklima proizvodi ljudski govor."


Knjiga Tajni ratovi CIA-e



Iako su njezini niži djelatnici uvijek anonimno tvrdili i dokazivali suprotno, američka obavještajna zajednica službeno je negirala sve navode o tome da posjeduje tonske snimke razgovora Perišica i Mladića, kao i o tome da je propustila upozoriti na pokolj koji se pripremao u Srebrenici. Vojna obavještajna služba (DIA) pripremila je izvještaj za tadašnjeg ministra obrane Williama Perrya, u kojem se tvrdi da "obavještajna zajednica nije raspolagala informacijama koje bi ukazivale na to da se bosanski Srbi pripremaju izvršiti zločine u Srebrenici, te da do 10. jula nije bilo ni čvrstih dokaza da namjeravaju potpuno zauzeti grad".

http://www.slobodnaevropa.org/content/A ... 83124.html

[fukara_tz]

Ovo su istinski heroji Srbije.RESPECT!!!

Treba spomenuti da su takodje cesto u Tuzli sa majkama Srebrenice kad budu protesti svakog 11 u mjesecu.

I svake godine 11 su u Srebrenici

11.07.2008

[b.boja]

Ovo su istinski heroji Srbije.RESPECT!!!

Treba spomenuti da su takodje cesto u Tuzli sa majkama Srebrenice kad budu protesti svakog 11 u mjesecu.

I svake godine 11 su u Srebrenici

11.07.2008

Hrabre zene,drage zene, valja njima da se bore sa svojim glupacima, a valja imati snage, doci u Srebrenicu....

[redondo72]

Svaka čast ovim hrabrim ženama. Ne znam kako je sada ali znam da je pre 3-4 godine za ovako nešto trebalo imati opasna mooda.