Citati koje bi podijelili s drugima

[Entropio]

Noćas sam samo leptir
koji u mlječnom putu tvoje kose
glumi medonosni cvijet.
I malo mi je ove moje prašume
u kojoj poput načetog vrganja
starim u svjetlosti.

Samog me nema
pa mi se i sjenka uvukla u kamen
po kojoj gmiže mjesečina,
poput miholjskog guštera
umanjena za najveći dio mene,
koji sada negdje s tobom šuška
po bojama jeseni koja se razliva.

Noć je punog mjeseca,
moja mjesečeva djevojčice,
pa te ne tražim pod desnim kapkom
gdje povremeno stanuješ
i gdje ti je krevet i noćno ogledalo
i duguljasta lampa koju pališ pogledom..
nego u krugu sto spaja dvije delte...

Tražim te,
dok se onaj lopov u grudima
koji otključava brave koje je već jednom otključao,
divi svojim mađionicarskim rukama
u kojima se kalauz začas pretvara u ružu.

Cvrkucu zvijezde u rasparanom sutonu
nad premijerom pozorišta iluzija.

Obuci se,
kad sjenke prerastu prazninu
sa pristojne udaljenosti će mjesec da izviri iza oblaka
da dočeka moj znak.

... Jer najjace svjetlo se ipak krije u mraku...

Oprosti
jos samo...
jos samo da u bunar želja ubacim ovaj zamotuljak od stihova.

Miladin Berić

[frameni]

Pismo


Kad razmišljam o tebi obuzima me nježnost
veća nego što mogu podnijeti, ponekad,
i zato šutim promatrajući te dok me ne vidiš
i, kao da je kraj godine, bilježim svakoga dana
od čega se sastojiš, uplašen da nešto nedostaje:
najprije ti čitava i meni okrenuta licem
na kome su usne, čelo, obrazi i tragovi poljubaca,
dva oka ispod nemirne kose i to bi bilo dovoljno
da nema tvojih ruku koje me grle, zatim vrat,
ramena, grudi i struk djevojčice koja plače,
oblina trbuha poput hljeba toploga
dok zastajem na obali jezera
koje već skriva sjena. Ali ja zatvaram oči
jer ti se stidiš i poželim da te čuvam
kad padne veče, daleko od stvari
koje te bez mene poznaju.
Na satu kazaljka pokriva jedna drugu
i ptica na tvome prozoru
ne uzima više zrno
iz nepoznate ruke.
Ugasi svjetlo, u tami
ne mogu te odvojiti
od sebe sama.


Zvonimir Golub

[Entropio]

"If you run into an asshole in the morning, you ran into an asshole. If you run into assholes all day, you're the asshole." - Raylan Givens

[Mannequin]

Život nije ono što si uradio, ono što si mogao, ni ono što si trebao uraditi. Život je ono što možeš uraditi i ono što ćeš uraditi.

[Aleluja]

Ima toliko dosadnih ljudi da s njima za pet minuta izgubimo čitav dan!

[frameni]

"Nikada mi nije bila potrebna nečija zaštita, oduvijek sam se znala sama o sebi brinuti, a ljubavi sam uvijek dobivala dovoljno od ljudi oko sebe, ali i od sebe same."
Važno je voljeti sebe, no je li dovoljno?
To je individualna stvar, meni je najčešće bilo dovoljno, a ako me usput još neko volio, još bolje. Srećom naučila sam voljeti samu sebe i sve svoje vrline, ali i mane. Jer, i mane su ono što nekoga čini onim što jest. Trebalo mi je neko vrijeme, no shvatila sam da volim sebe kada sam se prvi put uspjela nasmijati u trenutku kada sam zapravo htjela plakati. Bio je to dobar osjećaj. Tada mi je sinulo da je to suština ljubavi prema sebi ... kad si u stanju sebi oprostiti poraz ili pogrešku i ne dati im veću važnost nego dobrim stvarima."

Merita Arslani - "Anđeli će samo zaspati"

[frameni]

"Ono što ponekad vidimo, što nam otkupi i ukrade poglede, ne predstavlja istinit odraz, već samo viziju, čudnovatu fatamorganu lepote. Prava vrednost je duša, u njoj je skrivena naša spoljašnjost, naš sjaj, koji nekako nikad ne bledi, ne nestaje, dar od Boga koji, istaknut na pravi način, premašuje vidljivo i govori nam o slepilu površnosti. Uvek treba zaviriti u dušu, jer je u njoj, duboko, poput lavirinta, skrivena naša istinska lepota, naš žar, vatra i savršenstvo."


Slaviša Pavlović: - "Pogledi sa strane"

[MedenoSrce]

BIJES I TUGA
U jednom zacaranom kraljevstvu u koje ljudi nikada ne mogu stici ili kojim ljudi vjecno prolaze ne primijetivsi...

U jednom carobnom kraljevstvu gde stvari nisu dodirljive, postaju konkretne...

Bilo jednom jedno carobno jezero. Bilo je to jezero kristalno ciste i bistre vode u kome su plivale ribe svih postojecih boja i gde su se stalno odrazavali svi tonaliteti zelenog... Tom carobnom i providnom jezeru pridjose tuga i bijes da bi se okupali u uzajamnom drustvu. Oboje skidose svoju odjecu i nagi udjose u jezero.

Bijes kojoj se zurilo (kao sto se uvek dogadja sa bijesom) pritisnuta ne znajuci cime, okupa se i brzo izadje iz vode. Ali bijes je slijepa i ne razlikuje jasno stvarnost te je takva naga i u zurbi izasavsi iz jezera obukla prvu odjecu koju je nasla. I desilo se da ta odjeca nije bila njena vec je pripadala tuzi... I tako je odjevena u tugu, bijes otisla.

Smirena i spokojna, spremna da uvijek ostane na mjestu na kome se nalazi, tuga je zavrsila svoje kupanje bez zurbe i bez svijesti o proticanju vremena - lijeno i polako izasla je iz jezera. Na obali je primijetila da nema vise njene odjece.
Ako postoji nesto sto se tuzi ne dopada to je da ostane gola tako da je obukla jedinu odjecu koja se nalazila pored jezera: odjecu bijesa.

Pricaju da se od tada covjek cesto susrece sa bijesom, slijepom, okrutnom, strasnom ljutnjom. Ali ako sebi damo vremena da dobro pogledamo, primijeticemo da taj bijes koji vidimo je samo odjeca i da se iza odjece bijesa u stvari krije tuga...

Jorge Bucay

[Entropio]

Lagano umire onaj koji ne putuje,
Onaj koji ne čita,
Onaj koji ne sluša muziku,
Onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.

Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
Onaj koji ne prihvata pomoć.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika
Postavljajući sebi svaki dan ista ograničenja.
Onaj koji ne menja rutinu,
Onaj koji se ne usuđuje odenuti u novu boju,
I ne priča s onima koje ne poznaje.

Lagano umire
Onaj koji beži od strasti i njenog vrela emocija;
Onih koje daju sjaj očima i napuštenim srcima.

Lagano umire
Onaj koji ne menja život kad nije zadovoljan
Svojim poslom ili svojom ljubavi,
Onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti
Radi nesigurnosti,
I koji ne ide za svojim snovima.
Onaj koji sebi neće dozvoliti,
Niti jednom u svom životu
Da pobjegne od smislenih saveta...
Živi danas.
Reskiraj danas.
Učini danas.
Ne dozvoli sebi lagano umiranje.
Ne zaboravi biti sretan!

Pablo Neruda

[stachu]

"- Zbog čega ste se vas dvoje uopšte razišli?

- Zbog gluposti, potpuno beznačajne gluposti. Jednostavno sam se okrenula i otišla, zamolivši ga da me više ne traži.
- I nije te tražio?
- Ama jest, tražio me, molio da počnemo iznova. Ali moj glupi, prokleti ponos. Mada sam spoznala da je sobom odnio dobar dio mene, da ga volim mnogo više nego sam i bila svjesna, ostala sam pri svom. Nisam željela da zna kako sam požalila.
- Dugo vremena je od tada prošlo. Zašto ne izlaziš sa nekim? Znam bar nekoliko zgodnih mladića koji bi ti se željeli približiti.
- To i ja znam. Ne mogu, Senka, još nisam spremna za bilo kakvu vezu. I suviše je prisutan u meni. A hodati sa nekim tek toliko da se zna kako imaš nekog, po meni nema nikakva smisla. Ti i Dario ste se našli. Nikad nemoj dozvoliti da ti jedan čas loše volje, prkosa, inata, tvrdoglavosti, promijeni život. Neka ti ja budem pouka. Ja sam ti, lijepa moja, posebna sorta budale."


Nura Bazdulj-Hubijar

[potočanka]

večeras mi poželi sebe, pa mi se ostvari...

[švrljo]

"- Zbog čega ste se vas dvoje uopšte razišli?

- Zbog gluposti, potpuno beznačajne gluposti. Jednostavno sam se okrenula i otišla, zamolivši ga da me više ne traži.
- I nije te tražio?
- Ama jest, tražio me, molio da počnemo iznova. Ali moj glupi, prokleti ponos. Mada sam spoznala da je sobom odnio dobar dio mene, da ga volim mnogo više nego sam i bila svjesna, ostala sam pri svom. Nisam željela da zna kako sam požalila.
- Dugo vremena je od tada prošlo. Zašto ne izlaziš sa nekim? Znam bar nekoliko zgodnih mladića koji bi ti se željeli približiti.
- To i ja znam. Ne mogu, Senka, još nisam spremna za bilo kakvu vezu. I suviše je prisutan u meni. A hodati sa nekim tek toliko da se zna kako imaš nekog, po meni nema nikakva smisla. Ti i Dario ste se našli. Nikad nemoj dozvoliti da ti jedan čas loše volje, prkosa, inata, tvrdoglavosti, promijeni život. Neka ti ja budem pouka. Ja sam ti, lijepa moja, posebna sorta budale."


Nura Bazdulj-Hubijar

Iz koje knjige je ovaj odlomak?

[stachu]

"- Zbog čega ste se vas dvoje uopšte razišli?

- Zbog gluposti, potpuno beznačajne gluposti. Jednostavno sam se okrenula i otišla, zamolivši ga da me više ne traži.
- I nije te tražio?
- Ama jest, tražio me, molio da počnemo iznova. Ali moj glupi, prokleti ponos. Mada sam spoznala da je sobom odnio dobar dio mene, da ga volim mnogo više nego sam i bila svjesna, ostala sam pri svom. Nisam željela da zna kako sam požalila.
- Dugo vremena je od tada prošlo. Zašto ne izlaziš sa nekim? Znam bar nekoliko zgodnih mladića koji bi ti se željeli približiti.
- To i ja znam. Ne mogu, Senka, još nisam spremna za bilo kakvu vezu. I suviše je prisutan u meni. A hodati sa nekim tek toliko da se zna kako imaš nekog, po meni nema nikakva smisla. Ti i Dario ste se našli. Nikad nemoj dozvoliti da ti jedan čas loše volje, prkosa, inata, tvrdoglavosti, promijeni život. Neka ti ja budem pouka. Ja sam ti, lijepa moja, posebna sorta budale."


Nura Bazdulj-Hubijar

Iz koje knjige je ovaj odlomak?

Ljubav je sihirbaz babo

[stachu]

večeras mi poželi sebe, pa mi se ostvari...

[vesela_sveska]

A on, on je znao riječima da nacrta osmijeh na mom licu.. I znao je kako da rastjera oblake kada se skupe iznad mene. Svaku sivu jesen uspio je pretvoriti u proljeće. Valjda je zato uvijek bio i ostao ‘moj neko’...

[potočanka]

A on, on je znao riječima da nacrta osmijeh na mom licu.. I znao je kako da rastjera oblake kada se skupe iznad mene. Svaku sivu jesen uspio je pretvoriti u proljeće. Valjda je zato uvijek bio i ostao ‘moj neko’...

moj

[vesela_sveska]

I čujemo se onako semestralno, dva puta godišnje, još uvek rođendani su ti koji nas spajaju i ta odvratna rečenica: "Želim ti sve najbolje!", koja je ustvari i napravila distancu između nas.


I da, govorio sam mnogo puta 'Volim te', ali samo njoj sam rekao 'Volim te najviše'.


Kad se smijem, osjećam se dobro...
Kad se TI smiješ, osjećam se još bolje...

[vesela_sveska]

A on, on je znao riječima da nacrta osmijeh na mom licu.. I znao je kako da rastjera oblake kada se skupe iznad mene. Svaku sivu jesen uspio je pretvoriti u proljeće. Valjda je zato uvijek bio i ostao ‘moj neko’...

moj

[vesela_sveska]

Ti si znao i kroz daljinu da mi budeš uvijek blizu...

[cvrcak i mrav]

"Ne želim da posjedujem, ne želim da upravljam. Želim samo neko blago lice, malo povjerenja, koju utješnu riječ, toplu ruku, ispruženu da me prihvati kad posrnem. Da ne dozvoli da padnem."
Mesa Selimovic

[Entropio]

"Ne želim da posjedujem, ne želim da upravljam. Želim samo neko blago lice, malo povjerenja, koju utješnu riječ, toplu ruku, ispruženu da me prihvati kad posrnem. Da ne dozvoli da padnem."
Mesa Selimovic

[sour cherry]

"Ne želim da posjedujem, ne želim da upravljam. Želim samo neko blago lice, malo povjerenja, koju utješnu riječ, toplu ruku, ispruženu da me prihvati kad posrnem. Da ne dozvoli da padnem."
Mesa Selimovic

Moram i ja

[vesela_sveska]

"Ne želim da posjedujem, ne želim da upravljam. Želim samo neko blago lice, malo povjerenja, koju utješnu riječ, toplu ruku, ispruženu da me prihvati kad posrnem. Da ne dozvoli da padnem."
Mesa Selimovic

Moram i ja

[vesela_sveska]

Neke stvari se počnu vraćati na svoje mjesto tek onda kad nam nisu više bitne.

[vesela_sveska]

ovaj mi je tako simpa

Više se niko ne voli ozbiljno. Sve je pretvoreno u zezanje. Malo zeza on nju, malo ona njega. Kad, na kraju, utvrde da ne mogu bez zezanja - vjenčaju se.