Forum Klix.ba

arzuhal wrote:

pussysmoke wrote: Ot: Interesanto je ovo kada neko kaže nas vjernike ne zanima ili nama ateistima je jasno. Znači deklarišeš se kao onaj koji određuje pravac razmišljanja grupe ljudi koji su na određeni način povezani? Zaista interesantno, molim nastavite.

Kvalitetan OT. Tačno, to je, najblaže rečeno, interesantno. Ili obrnuto, kada se stav, mišljenje, tumačenje i sl. nekog pojedinca uzima, po nekom defaultu, kao samorazumljiv stav cijele grupe.

Hvala prijatelju.

Stiče se dojam da je osjećaj pripadnosti nekoj grupi ponekad jači od vjerovanja u idelogiju iste. Kao da se po svaku cijenu mora braniti ideja koju smo usvojili iz ko zna kojih razloga. Da li nam to što se smatramo dijelom nečega većeg od nas samih, ne dozvoljava da s vremena na vrijeme analiziramo pouzdanost našeg vjerovanja? Nebitno da li se radi o vjernicima ili ateistima.

Također bih volio znati koliko često čovjek sebi postavi pitanje; da li sam u pravu? Zašto sam siguran da je ovo u što vjerujem istina? Zašto uopšte razmišljam na ovaj način i šta je uzrok tome? Zašto i drugi ljudi ne razmišljaju kao i ja? Da li ono u što vjerujem doprinosi meni i ljudima oko mene ili je samo hrana za moj ego?

Ateisti su, najblaže rečeno, nešto poput kriptovaluta

pussysmoke wrote: Također bih volio znati koliko često čovjek sebi postavi pitanje; da li sam u pravu? Zašto sam siguran da je ovo u što vjerujem istina? Zašto uopšte razmišljam na ovaj način i šta je uzrok tome? Zašto i drugi ljudi ne razmišljaju kao i ja? Da li ono u što vjerujem doprinosi meni i ljudima oko mene ili je samo hrana za moj ego?

Možda nisi namjeravao da bude svima upućeno, ali da se ubacim nezvano.

Ja se pitam svaki dan i često prilikom svake interakcije koja proizvodi u meni određene emocije, a pogotovo negativne.

Ako vidim konkretan rezultat svojih ubijeđenja, odnosno pozitivne reakcije i promjenu statusa ili stanja određenih ljudi, možda mogu reći da je ispravno to što zastupam kao lični credo. Ako se ja osjećam bolje nakon toga jer sam nešto učinila, a rezultat je mojih uvjerenja, čak i ako je moje uvjerenje grana za moj ego, barem ima neki praktični rezultat.

pussysmoke wrote: Također bih volio znati koliko često čovjek sebi postavi pitanje; da li sam u pravu? Zašto sam siguran da je ovo u što vjerujem istina? Zašto uopšte razmišljam na ovaj način i šta je uzrok tome? Zašto i drugi ljudi ne razmišljaju kao i ja? Da li ono u što vjerujem doprinosi meni i ljudima oko mene ili je samo hrana za moj ego?

Stalno.
Misliš li da je lakše živjeti sa ili bez tih pitanja?

pussysmoke wrote: Također bih volio znati koliko često čovjek sebi postavi pitanje; da li sam u pravu? Zašto sam siguran da je ovo u što vjerujem istina? Zašto uopšte razmišljam na ovaj način i šta je uzrok tome? Zašto i drugi ljudi ne razmišljaju kao i ja? Da li ono u što vjerujem doprinosi meni i ljudima oko mene ili je samo hrana za moj ego?

Bloo wrote:Možda nisi namjeravao da bude svima upućeno, ali da se ubacim nezvano.

Svima koji žele da iznesu svoje razmišljanje o navedenom.

Bloo wrote:Ja se pitam svaki dan i često prilikom svake interakcije koja proizvodi u meni određene emocije, a pogotovo negativne.

Kako opisati koliko je ovo tačno? Lako se prepoznah.

Bloo wrote:Ako vidim konkretan rezultat svojih ubijeđenja, odnosno pozitivne reakcije i promjenu statusa ili stanja određenih ljudi, možda mogu reći da je ispravno to što zastupam kao lični credo. Ako se ja osjećam bolje nakon toga jer sam nešto učinila, a rezultat je mojih uvjerenja, čak i ako je moje uvjerenje grana za moj ego, barem ima neki praktični rezultat.

Osjećati se dobro. Da li je dobro uvijek se osjećati dobro? Kako to utiče na našu perspektivu?
Bilo mi je dobro jednom. Bilo mi je toliko dobro da sam poželio da više ne bude tako. Toliko dobro da sam bio slijep za sve što se dešava drugima. Bilo je dobro dok se nije vratila empatija koja je dugo bila zaključana. Uostalom, kome može biti dobro kada svima nije dobro?

pussysmoke wrote:

Stiče se dojam da je osjećaj pripadnosti nekoj grupi ponekad jači od vjerovanja u idelogiju iste. Kao da se po svaku cijenu mora braniti ideja koju smo usvojili iz ko zna kojih razloga. Da li nam to što se smatramo dijelom nečega većeg od nas samih, ne dozvoljava da s vremena na vrijeme analiziramo pouzdanost našeg vjerovanja? Nebitno da li se radi o vjernicima ili ateistima.

Također bih volio znati koliko često čovjek sebi postavi pitanje; da li sam u pravu? Zašto sam siguran da je ovo u što vjerujem istina? Zašto uopšte razmišljam na ovaj način i šta je uzrok tome? Zašto i drugi ljudi ne razmišljaju kao i ja? Da li ono u što vjerujem doprinosi meni i ljudima oko mene ili je samo hrana za moj ego?

ljudi, iznad svega, primarno misle na svoju gu*icu , a potom na sve drugo svi smo mi egoisti

cendlerbing wrote:

pussysmoke wrote: Također bih volio znati koliko često čovjek sebi postavi pitanje; da li sam u pravu? Zašto sam siguran da je ovo u što vjerujem istina? Zašto uopšte razmišljam na ovaj način i šta je uzrok tome? Zašto i drugi ljudi ne razmišljaju kao i ja? Da li ono u što vjerujem doprinosi meni i ljudima oko mene ili je samo hrana za moj ego?

Stalno.
Misliš li da je lakše živjeti sa ili bez tih pitanja?

Mislim da mi je lakše sa tim pitanjima jer mi je trebalo dosta vremena da se pojave u glavi. Ne bih nazad jer me zanima šta dolazi poslije. Zanimljivo postane onda kada to postane glasno. Toliko glasno da se ne može ignorisati.
Da li ti misliš da su razmišljanja ista ili mi samo mislimo da razmišljamo i govorimo o istom?

Bloo wrote:

pussysmoke wrote: Također bih volio znati koliko često čovjek sebi postavi pitanje; da li sam u pravu? Zašto sam siguran da je ovo u što vjerujem istina? Zašto uopšte razmišljam na ovaj način i šta je uzrok tome? Zašto i drugi ljudi ne razmišljaju kao i ja? Da li ono u što vjerujem doprinosi meni i ljudima oko mene ili je samo hrana za moj ego?

Možda nisi namjeravao da bude svima upućeno, ali da se ubacim nezvano.

Ja se pitam svaki dan i često prilikom svake interakcije koja proizvodi u meni određene emocije, a pogotovo negativne.

Ako vidim konkretan rezultat svojih ubijeđenja, odnosno pozitivne reakcije i promjenu statusa ili stanja određenih ljudi, možda mogu reći da je ispravno to što zastupam kao lični credo. Ako se ja osjećam bolje nakon toga jer sam nešto učinila, a rezultat je mojih uvjerenja, čak i ako je moje uvjerenje grana za moj ego, barem ima neki praktični rezultat.

Connaisseur Karlin wrote:ljudi, iznad svega, primarno misle na svoju gu*icu , a potom na sve drugo svi smo mi egoisti

Ali ne samo ljudi, i druga bića imaju gu71cu na koju misle... rekao je Ričard kada je pisao "Sebični gen".

Bloo wrote:Banned user for reason “kršenje pravila foruma”
» Smrcak15

7 dana

Naravoučenije: bez obzira na količinu gađenja i odbojnosti koju osjećate prema drugoj strani u diskusiji potrudite se da koristite civiliziraniji rječnik.

Rizikujem ban zbog komentsrisanja rada moderacije, ali u ime svih biologa svijeta

pussysmoke wrote: ....Osjećati se dobro. Da li je dobro uvijek se osjećati dobro? Kako to utiče na našu perspektivu?
Bilo mi je dobro jednom. Bilo mi je toliko dobro da sam poželio da više ne bude tako. Toliko dobro da sam bio slijep za sve što se dešava drugima. Bilo je dobro dok se nije vratila empatija koja je dugo bila zaključana. Uostalom, kome može biti dobro kada svima nije dobro?

Ako samom sebi ne mozes pomoci, ne mozes pomoci nikom.... sve je do tebe,

letis u kurac iz kojeg te niko nece izvadit,

budi ti prvi kojem je dobro kad nikom nije dobro, pa ce svima bit dobro....... mozes li ti to?

pussysmoke wrote:

Connaisseur Karlin wrote:ljudi, iznad svega, primarno misle na svoju gu*icu , a potom na sve drugo svi smo mi egoisti

Ali ne samo ljudi, i druga bića imaju gu71cu na koju misle... rekao je Ričard kada je pisao "Sebični gen".

eh zato nema relgije ni ateizma koji ce ukinuti sebicnost , ljudi su vecinom dzubrad koja glume altruizam

pussysmoke wrote:

cendlerbing wrote:

pussysmoke wrote: Također bih volio znati koliko često čovjek sebi postavi pitanje; da li sam u pravu? Zašto sam siguran da je ovo u što vjerujem istina? Zašto uopšte razmišljam na ovaj način i šta je uzrok tome? Zašto i drugi ljudi ne razmišljaju kao i ja? Da li ono u što vjerujem doprinosi meni i ljudima oko mene ili je samo hrana za moj ego?

Stalno.
Misliš li da je lakše živjeti sa ili bez tih pitanja?

Mislim da mi je lakše sa tim pitanjima jer mi je trebalo dosta vremena da se pojave u glavi. Ne bih nazad jer me zanima šta dolazi poslije. Zanimljivo postane onda kada to postane glasno. Toliko glasno da se ne može ignorisati.
Da li ti misliš da su razmišljanja ista ili mi samo mislimo da razmišljamo i govorimo o istom?

Maloprije mi je promaklo ali sad djeluje kao da misliš konkretno na pitanja vezana za religiju, a ja sam mislila (i) na sva ostala ubjeđenja.
Kad "poslije"?

lijepa u dusi wrote:
Rizikujem ban zbog komentsrisanja rada moderacije, ali u ime svih biologa svijeta

Zapravo, ljubljenje moderacije se potencira i ohrabruje.
Možeš prestati cmakati desnu ruku i preći na lijevu...

mali jomu wrote:...budi ti prvi kojem je dobro kad nikom nije dobro, pa ce svima bit dobro....... mozes li ti to?

Iskreno, ne mogu. Uvijek se javi osjećaj grižnje savjesti. Ovo dobro sada dolazi s vremena na vrijeme i ne zadržava se dugo, taman toliko da se ne zaboravi.

Bloo wrote:

lijepa u dusi wrote:
Rizikujem ban zbog komentsrisanja rada moderacije, ali u ime svih biologa svijeta

Zapravo, ljubljenje moderacije se potencira i ohrabruje.
Možeš prestati cmakati desnu ruku i preći na lijevu...

pussysmoke wrote:

mali jomu wrote:...budi ti prvi kojem je dobro kad nikom nije dobro, pa ce svima bit dobro....... mozes li ti to?

Iskreno, ne mogu. Uvijek se javi osjećaj grižnje savjesti. Ovo dobro sada dolazi s vremena na vrijeme i ne zadržava se dugo, taman toliko da se ne zaboravi.

Bloo wrote:

lijepa u dusi wrote:
Rizikujem ban zbog komentsrisanja rada moderacije, ali u ime svih biologa svijeta

Zapravo, ljubljenje moderacije se potencira i ohrabruje.
Možeš prestati cmakati desnu ruku i preći na lijevu...

Lijevom se pere guzica, mogu li ostat na desnoj pls

A samo Bloo ljube, jesvidio

(Karlin, dva metra )

arzuhal wrote:A samo Bloo ljube, jesvidio

(Karlin, dva metra )

Ja sam fina i imam velike mekane obraze.
Poradi na svojoj prezentaciji.

1:0 za ateiste

Karlinka, ovako!

On topic:

Ja otkako sam se pomirila s time da se sve oko nas desava randomly, pa i zivot i smrt, lakse mi. Ne zamaram se uopste glupostima, iako samu sebe provjeravam i otvorena sam za sve sto mi moze promijenit misljenje, ali znam da bih bila mnogo nesretnija da vjerujem u religijskog boga. Zivim zivot za sebe, gledam da ne ostetim drugog, a da ugodim sebi, guram, pa dokle i kako vidjecemo.

Ali konacno se osjecam slobodno. I ne, nije mi strasna pomisao da je smrt kraj i ne smatram to nepravdom. Zlobnici ce reci, zato sto sam cafir i ne gine mi dzehenem

arzuhal wrote:A samo Bloo ljube, jesvidio

(Karlin, dva metra )

pussysmoke wrote:Mislim da mi je lakše sa tim pitanjima jer mi je trebalo dosta vremena da se pojave u glavi. Ne bih nazad jer me zanima šta dolazi poslije. Zanimljivo postane onda kada to postane glasno. Toliko glasno da se ne može ignorisati.
Da li ti misliš da su razmišljanja ista ili mi samo mislimo da razmišljamo i govorimo o istom?

cendlerbing wrote:Maloprije mi je promaklo ali sad djeluje kao da misliš konkretno na pitanja vezana za religiju, a ja sam mislila (i) na sva ostala ubjeđenja.

Mislim da se gore navedeno može primijeniti kako na religiju, tako i na druge sfere razmišljanja.

cendlerbing wrote:Kad "poslije"?

Kada se napokon pojave odgovori na pitanja. Ukoliko uopšte dođe do toga.

arzuhal wrote:A samo Bloo ljube, jesvidio

(Karlin, dva metra )

Haram

Bloo wrote:

arzuhal wrote:A samo Bloo ljube, jesvidio

(Karlin, dva metra )

Ja sam fina i imam velike mekane obraze.
Poradi na svojoj prezentaciji.

1:0 za ateiste

Karlinka, ovako!

ma dzaba se arzonja zali njega ljubinka cmace bez pitanja za odobrenje

uf zekonja Bloo