Hvala prijatelju.arzuhal wrote:Kvalitetan OT. Tačno, to je, najblaže rečeno, interesantno. Ili obrnuto, kada se stav, mišljenje, tumačenje i sl. nekog pojedinca uzima, po nekom defaultu, kao samorazumljiv stav cijele grupe.pussysmoke wrote: Ot: Interesanto je ovo kada neko kaže nas vjernike ne zanima ili nama ateistima je jasno. Znači deklarišeš se kao onaj koji određuje pravac razmišljanja grupe ljudi koji su na određeni način povezani? Zaista interesantno, molim nastavite.
Stiče se dojam da je osjećaj pripadnosti nekoj grupi ponekad jači od vjerovanja u idelogiju iste. Kao da se po svaku cijenu mora braniti ideja koju smo usvojili iz ko zna kojih razloga. Da li nam to što se smatramo dijelom nečega većeg od nas samih, ne dozvoljava da s vremena na vrijeme analiziramo pouzdanost našeg vjerovanja? Nebitno da li se radi o vjernicima ili ateistima.
Također bih volio znati koliko često čovjek sebi postavi pitanje; da li sam u pravu? Zašto sam siguran da je ovo u što vjerujem istina? Zašto uopšte razmišljam na ovaj način i šta je uzrok tome? Zašto i drugi ljudi ne razmišljaju kao i ja? Da li ono u što vjerujem doprinosi meni i ljudima oko mene ili je samo hrana za moj ego?
