spreca wrote:Ako je komsiji radost da ja crknem ,valjda nije grijeh da koimsiji bar krava crkne....komsije su razneNovak20 wrote:Nema veće radosti od one kad komšiji crkne krava.SaraFina wrote:Što?Zato što zagovaram krah gubitaša AL u Hercegovini i ključ Mostara zarad dobrobiti bošnjačkog naroda?
Ne budi melodramičan.
Ti u to sumnjas?.....pa ta ADZ sisa je trebala presusiti vec godinama ali zahvaljujuci minderasima(sa naj jeftinijim Kw)onih cijelo to vrijeme spasavaju i ADZ uhljebe koji imaju ogromne plate....ali treba napomenuti da su "braca"rvati istjerali sve bosnjake iz te firme koja zivi sa bosnjackih ledja uglavnomSaraFina wrote:
AL -omava lešina povukla bi mnoge. Domino efekat bi se završio i na hr firmama u RH čak.
To samo budali nije jasno.
Spase li ga minderaši, treba ih iscipelariti.
Bakiru želim, da u Mostar IDE i ljubi Čoviću skute, za koaliciju. Poniženje totalno.Haris.ba wrote:Naravno da će Elektroprivreda BH dati struju Aluminiju. To je jedan od glavnih dogovora kada ide koalicija.
Jer onda HDZ ne zateže na nekoj drugoj strani.
spreca wrote:Ti u to sumnjas?.....pa ta ADZ sisa je trebala presusiti vec godinama ali zahvaljujuci minderasima(sa naj jeftinijim Kw)onih cijelo to vrijeme spasavaju i ADZ uhljebe koji imaju ogromne plate....ali treba napomenuti da su "braca"rvati istjerali sve bosnjake iz te firme koja zivi sa bosnjackih ledja uglavnomSaraFina wrote:
AL -omava lešina povukla bi mnoge. Domino efekat bi se završio i na hr firmama u RH čak.
To samo budali nije jasno.
Spase li ga minderaši, treba ih iscipelariti.
Dok su kadrovi SDA i SBB u Elektroprivredi BiH, od SDP nema ništa.SaraFina wrote:Bakiru želim, da u Mostar IDE i ljubi Čoviću skute, za koaliciju. Poniženje totalno.Haris.ba wrote:Naravno da će Elektroprivreda BH dati struju Aluminiju. To je jedan od glavnih dogovora kada ide koalicija.
Jer onda HDZ ne zateže na nekoj drugoj strani.
A Covic da izabere SDP i satelite i formira vlast. Tehnički moguće?
Uprava Aluminija navodi kako je stanje u tvornici iznimno složeno i krajnje zabrinjavajuće, pa su o tome u utorak obavijestili sve nivoe vlasti u državi, od Vijeća ministara, preko entitetske i kantonalne, do gradske vlasti, kao i čelnici Vanjskotrgovinske komore BiH i Privredne komore FBiH, te cjelokupna državna vlast u Republici Hrvatskoj i međunarodni faktori u BiH, i to visoki predstavnik međunarodne zajednice i voditelj Izaslanstva Misije Europske unije.
Haris.ba wrote:Dok su kadrovi SDA i SBB u Elektroprivredi BiH, od SDP nema ništa.SaraFina wrote:Bakiru želim, da u Mostar IDE i ljubi Čoviću skute, za koaliciju. Poniženje totalno.Haris.ba wrote:Naravno da će Elektroprivreda BH dati struju Aluminiju. To je jedan od glavnih dogovora kada ide koalicija.
Jer onda HDZ ne zateže na nekoj drugoj strani.
A Covic da izabere SDP i satelite i formira vlast. Tehnički moguće?
https://www.klix.ba/biznis/privreda/alu ... /181010051
Uprava Aluminija navodi kako je stanje u tvornici iznimno složeno i krajnje zabrinjavajuće, pa su o tome u utorak obavijestili sve nivoe vlasti u državi, od Vijeća ministara, preko entitetske i kantonalne, do gradske vlasti, kao i čelnici Vanjskotrgovinske komore BiH i Privredne komore FBiH, te cjelokupna državna vlast u Republici Hrvatskoj i međunarodni faktori u BiH, i to visoki predstavnik međunarodne zajednice i voditelj Izaslanstva Misije Europske unije.
E vidiš, Čović kao član Predsjednižtva i.r.h.n. je u proteklom mandatu i te kako bio i predstavnik Bošnjaka a ne samo Hrvata kako se krivo interpretira (kako po Ustavu tako i praktično)._Scarlett_ wrote:Iskreno, mislim da je izbor Komsica, objektivno gledano, problematican.
Nije fer prema Hrvatima da osoba za koju oni nisu glasali bude njihov predstavnik.
Pa jeste. I 2006. i 2010. je bilo tako, ako ne i gore.tandmand wrote: E vidiš, Čović kao član Predsjednižtva i.r.h.n. je u proteklom mandatu i te kako bio i predstavnik Bošnjaka a ne samo Hrvata kako se krivo interpretira (kako po Ustavu tako i praktično).
On je predstavljao Bošnjake prije svega u negativnom kontekstu;
- da imaju ratne ciljeve zelene transferzale
- da pod krinkom građanske države stvaraju Islamsku državu
- da se iz Sirije vraćaju tisuće povratnika, terorista (asistencije Kolinde)
...
Direktno radio protiv Bošnjaka, njihovih interesa i BiH
- ubjeđivao da bošnjački glas vrijedi 6 hrvatskih
- osporavo sporazum IZ sa državom
- "dragi Aco"
- Pelješki most
- koalicija sa razbijačem BiH - Dodikom
- veličanje UZP i ratnih zločinaca
- koristio radnu snagu iz logora Heliodrom
- zvao i primao u posjete rukovodstvo Republike Hrvatske negirajući institucije BiH
- organizovao "hrvatsku diplomatsku mrežu iz BiH"
- ucjene i blokade svake vrste
....
Bošnjački izbor Komšića je bio odgovor na sve ovo. Teorija kako samo Hrvati trebaju da ga biraju, svodi se na ono:
"ja ću vas (Bošnjake) *ebavat ali će samo Hrvati glasači imati pravo da biraju, ko će vas *ebavat"
Ne može samo tako, mora biti spreman i da ga primi.
Pa ne baš, tada su ga izabrali ubijeđeni socijaldemokrati, jugonostalgičari, partizani, građani i ateisti.Novak20 wrote:Pa jeste. I 2006. i 2010. je bilo tako, ako ne i gore.
2006 i 2010 za razliku od 2018 , glasanje za Komsica nije imalo nikakve veze sa bih hrvatima. Ma koliko vam glavu punili da su Bosnjaci tada glasali za Kosmica samo da bi napakostili bih hrvatima to je apsolutna laz. Prvi ja a i svi koje znam koji su glasali za Komsica 2006 i 2010 nismo ni jednog trenutka pomislili da glasamo za njega jer mrzimo bih hrvate vec zato jer nam se dopala ideja da normalne ljude predstavlja normalan covjek, neko ko je kao i mi, bez obzira na vjeru ili naciju.Novak20 wrote:Pa jeste. I 2006. i 2010. je bilo tako, ako ne i gore.tandmand wrote: E vidiš, Čović kao član Predsjednižtva i.r.h.n. je u proteklom mandatu i te kako bio i predstavnik Bošnjaka a ne samo Hrvata kako se krivo interpretira (kako po Ustavu tako i praktično).
On je predstavljao Bošnjake prije svega u negativnom kontekstu;
- da imaju ratne ciljeve zelene transferzale
- da pod krinkom građanske države stvaraju Islamsku državu
- da se iz Sirije vraćaju tisuće povratnika, terorista (asistencije Kolinde)
...
Direktno radio protiv Bošnjaka, njihovih interesa i BiH
- ubjeđivao da bošnjački glas vrijedi 6 hrvatskih
- osporavo sporazum IZ sa državom
- "dragi Aco"
- Pelješki most
- koalicija sa razbijačem BiH - Dodikom
- veličanje UZP i ratnih zločinaca
- koristio radnu snagu iz logora Heliodrom
- zvao i primao u posjete rukovodstvo Republike Hrvatske negirajući institucije BiH
- organizovao "hrvatsku diplomatsku mrežu iz BiH"
- ucjene i blokade svake vrste
....
Bošnjački izbor Komšića je bio odgovor na sve ovo. Teorija kako samo Hrvati trebaju da ga biraju, svodi se na ono:
"ja ću vas (Bošnjake) *ebavat ali će samo Hrvati glasači imati pravo da biraju, ko će vas *ebavat"
Ne može samo tako, mora biti spreman i da ga primi.
Tako je i Sejdo Bajramović pobijedio i uvjerljivo najviše srpskih glasova dobio. Znači pobjedi ČOVJEK koji nema veze sa PRASVOSLAVLJEM i PRAVOSLAVCIMA.Pa čovječe Srbi pravoslavci su najtolerantinji i najsekularniji pravoslavci od svih svjetskih pravoslavaca i opet ovdje ne valjaju.undefined007 wrote:Nema veće šamarčine za Čovića od izbora Komšića. Pa kako to da ti zli radikalni muslimani zvani Bošnjaci žele tu terorističku islamsku državu na ovim prostorima, džamahiriju, i šta se sve ne, a UBJEDLJIVO NAJVIŠE GLASOVA IZ FBIH dobije čovjek koji nije musliman ? Znači pobjedi ČOVJEK koji nema veze sa ISLAMOM i muslimanima. Haj ti to sad objasni strancima kad pričaš o toj ID u BiH ? Ne može jebeš ga, zato mu i smeta. Pa čovječe Bošnjaci muslimani su najtolerantinji i najsekularniji muslimani od svih svjetskih muslimana i opet ti ne valjaju. Mogu ovako pisati u nedogled ...
hdz digao i mrtvo i zivo sve od 18 pa do 110 godina da bi om japanci pozavidjeli, i iz Bosne i sirom svijeta diglo da se glasa za covica, , da sto duze ostane u fotelji Predsjednistva i da nastavi agitirati za srbiju i njene interese ..napreglo se iz svih zila i nije uspjelo.Hafis wrote:Tako je i Sejdo Bajramović pobijedio i uvjerljivo najviše srpskih glasova dobio. Znači pobjedi ČOVJEK koji nema veze sa PRASVOSLAVLJEM i PRAVOSLAVCIMA.Pa čovječe Srbi pravoslavci su najtolerantinji i najsekularniji pravoslavci od svih svjetskih pravoslavaca i opet ovdje ne valjaju.undefined007 wrote:Nema veće šamarčine za Čovića od izbora Komšića. Pa kako to da ti zli radikalni muslimani zvani Bošnjaci žele tu terorističku islamsku državu na ovim prostorima, džamahiriju, i šta se sve ne, a UBJEDLJIVO NAJVIŠE GLASOVA IZ FBIH dobije čovjek koji nije musliman ? Znači pobjedi ČOVJEK koji nema veze sa ISLAMOM i muslimanima. Haj ti to sad objasni strancima kad pričaš o toj ID u BiH ? Ne može jebeš ga, zato mu i smeta. Pa čovječe Bošnjaci muslimani su najtolerantinji i najsekularniji muslimani od svih svjetskih muslimana i opet ti ne valjaju. Mogu ovako pisati u nedogled ...
Ne vidim zašto se često povlači ova netačna i neodgovarajuće paralela kada je Komšić izabran većinom glasova građana na demokratskim izborima, bez kršenja ustava ili procedure, a Bajramović je imenovan političkom odlukom od strane Narodne skupštine Republike Srbije.Hafis wrote:
Tako je i Sejdo Bajramović pobijedio i uvjerljivo najviše srpskih glasova dobio. Znači pobjedi ČOVJEK koji nema veze sa PRASVOSLAVLJEM i PRAVOSLAVCIMA.Pa čovječe Srbi pravoslavci su najtolerantinji i najsekularniji pravoslavci od svih svjetskih pravoslavaca i opet ovdje ne valjaju.
U martu 1991. godine, kada je Riza Sapundžiju razrešen dužnosti člana Pradsedništva SFRJ iz AP Kosovo i Metohija, odlukom Narodne skupštine Republike Srbije od 21. marta za novog čkana PSFRJ iz APKM izabran je Sejdo Bajramović, koji je dužnost preuzeo u maju, nakon potvrde izbora i polaganja zakletve.
Šta mu bi sa onim sinom Draganom što je bio poručnik u čapljinskoj kasarniHafis wrote:Tako je i Sejdo Bajramović pobijedio i uvjerljivo najviše srpskih glasova dobio. Znači pobjedi ČOVJEK koji nema veze sa PRASVOSLAVLJEM i PRAVOSLAVCIMA.Pa čovječe Srbi pravoslavci su najtolerantinji i najsekularniji pravoslavci od svih svjetskih pravoslavaca i opet ovdje ne valjaju.undefined007 wrote:Nema veće šamarčine za Čovića od izbora Komšića. Pa kako to da ti zli radikalni muslimani zvani Bošnjaci žele tu terorističku islamsku državu na ovim prostorima, džamahiriju, i šta se sve ne, a UBJEDLJIVO NAJVIŠE GLASOVA IZ FBIH dobije čovjek koji nije musliman ? Znači pobjedi ČOVJEK koji nema veze sa ISLAMOM i muslimanima. Haj ti to sad objasni strancima kad pričaš o toj ID u BiH ? Ne može jebeš ga, zato mu i smeta. Pa čovječe Bošnjaci muslimani su najtolerantinji i najsekularniji muslimani od svih svjetskih muslimana i opet ti ne valjaju. Mogu ovako pisati u nedogled ...
Zato sto konstantno laze, cim taj nesto napise znaj da nije istina. Samo gubis vrijeme sa tovom "osobom".daddy-kool wrote:Ne vidim zašto se često povlači ova netačna i neodgovarajuće paralela kada je Komšić izabran većinom glasova građana na demokratskim izborima, bez kršenja ustava ili procedure, a Bajramović je imenovan političkom odlukom od strane Narodne skupštine Republike Srbije.Hafis wrote:
Tako je i Sejdo Bajramović pobijedio i uvjerljivo najviše srpskih glasova dobio. Znači pobjedi ČOVJEK koji nema veze sa PRASVOSLAVLJEM i PRAVOSLAVCIMA.Pa čovječe Srbi pravoslavci su najtolerantinji i najsekularniji pravoslavci od svih svjetskih pravoslavaca i opet ovdje ne valjaju.
https://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A1%D ... 0%B8%D1%9BU martu 1991. godine, kada je Riza Sapundžiju razrešen dužnosti člana Pradsedništva SFRJ iz AP Kosovo i Metohija, odlukom Narodne skupštine Republike Srbije od 21. marta za novog čkana PSFRJ iz APKM izabran je Sejdo Bajramović, koji je dužnost preuzeo u maju, nakon potvrde izbora i polaganja zakletve.
spreca wrote:Ako je komsiji radost da ja crknem ,valjda nije grijeh da koimsiji bar krava crkne....komsije su razneNovak20 wrote:Nema veće radosti od one kad komšiji crkne krava.SaraFina wrote:Što?Zato što zagovaram krah gubitaša AL u Hercegovini i ključ Mostara zarad dobrobiti bošnjačkog naroda?
Ne budi melodramičan.
Izbor Željka Komšića za hrvatskoga člana Predsjedništva na svoj način je potvrdio da u Bosni i Hercegovini doista postoji „hrvatski problem“, te da je njegova specifičnost već i u tomu što je za mnoge neprimjetan, što čak i najdobronamjerniji naprosto ne uviđaju „u čemu je problem“. U daytonskom sustavu doista postoji greška koja otvara mogućnost da hrvatski član predsjedništva bude legalno izabran glasovima Bošnjaka (ali ne i bošnjački član glasovima Hrvata, zbog omjera brojeva u glasačkome tijelu!), što Lagumdžija jest iskoristio šićardžijski lukavo, ali ne i politički mudro.
I napokon, još je jedna stvar o kojoj bi i Komšić i Lagumdžija, kao ozbiljni političari, bili obavezni razmišljati. Riječ je o neizbježnim posljedicama u hrvatskom dijelu političkoga mozaika, koje bi proizvelo eventualno Komšićevo neprepoznavanje potrebe da se bavi stvarnošću hrvatskih pitanja. U tom slučaju, samo bi se radikalizirale destruktivne tendencije: paranoične manifestacije ugroženosti i zakinutosti, produbljivanje nepovjerenja prema državi i prema „Sarajevu“, osjećaj izdanosti, izoliranosti, ponovo probuđeni refleks separatizma itd. Od toga sasvim sigurno ne može biti koristi ni za koga, naročito ne za „sve građane Bosne i Hercegovine“.
Ima nešto suspektno u načinu na koji Komšić gotovo s indignacijom odbija nacionalni moment. Komšić je tipičan predstavnik jednog političko-mentalnog sklopa, posebno u Sarajevu, neovisno o strankama, koji bi najradije da ne vidi plurimorfnu nacionalnu strukturu, taj bazični problem BiH. On ga osjeća kao nešto retrogradno i vrijedno prezira, a riješiti se može tako – malo karikiram – da se ne vidi. U tome je najveći problem te opcije, istodobno i velika mana SDP-a BiH. Ta stranka jednostavno nema snage da intelektualno-politički promišlja cjelinu vlastite zemlje. Bojim se da će to biti i najveći problem Željka Komšića.
Kada se ovih dana govori o „fenomenu Komšić“, o cijeloj prtljazi koja kao sjena manipulacije i etno-kombinatorike na štetu Hrvata prati njegovu kandidaturu i izbor, te o velikome broju glasova koje je dobio, u pravilu se potpuno zaboravlja o svemu tome zapitati iz primarnoga aspekta: što je čovjek, kao član najvišega organa državne vlasti, uradio za protekle četiri godine, da bi pridobio toliki broj glasača? Ako nepodmitljivi jezik fakata govori, dakle, da je (i) njegov učinak nikakav, dapače, da je i sam aktivno sudjelovao u sramotnome srozavanju ugleda i funkcije državnoga Predsjedništva, po kojoj logici i po kakvome kriteriju su glasali njegovi glasači? I: po kojoj „probosanskoj“ i pro-državnoj logici, po kakvoj analizi i prosudbi njegovoga minulog rada ga je njegova partija ponovo kandidirala za to visoko i važno mjesto u državnoj hijerarhiji? Nismo do danas vidjeli ni jednu ozbiljnu i kompetentnu analizu koja bi barem samo postavila ta pitanja, a kamoli odgovorila na njih. To govori o stanju duha u našoj javnosti – političkoj, intelektualnoj, akademskoj…
Ja sam se zakleo da cu ubuduce o ljudima suditi tek poslije njihove smrti, pa cu i o Lovrenovicu (kojeg inace smatram vrhunskim intelektualcem) suditi tek poslije "in memoriam" u novinama.Novak20 wrote:Pametan Lovrenović Ivan. Svaka mu zlatna, samo se malo gdje čuje.
http://ivanlovrenovic.com/2012/03/lakrdija-komsic/
Izbor Željka Komšića za hrvatskoga člana Predsjedništva na svoj način je potvrdio da u Bosni i Hercegovini doista postoji „hrvatski problem“, te da je njegova specifičnost već i u tomu što je za mnoge neprimjetan, što čak i najdobronamjerniji naprosto ne uviđaju „u čemu je problem“. U daytonskom sustavu doista postoji greška koja otvara mogućnost da hrvatski član predsjedništva bude legalno izabran glasovima Bošnjaka (ali ne i bošnjački član glasovima Hrvata, zbog omjera brojeva u glasačkome tijelu!), što Lagumdžija jest iskoristio šićardžijski lukavo, ali ne i politički mudro.I napokon, još je jedna stvar o kojoj bi i Komšić i Lagumdžija, kao ozbiljni političari, bili obavezni razmišljati. Riječ je o neizbježnim posljedicama u hrvatskom dijelu političkoga mozaika, koje bi proizvelo eventualno Komšićevo neprepoznavanje potrebe da se bavi stvarnošću hrvatskih pitanja. U tom slučaju, samo bi se radikalizirale destruktivne tendencije: paranoične manifestacije ugroženosti i zakinutosti, produbljivanje nepovjerenja prema državi i prema „Sarajevu“, osjećaj izdanosti, izoliranosti, ponovo probuđeni refleks separatizma itd. Od toga sasvim sigurno ne može biti koristi ni za koga, naročito ne za „sve građane Bosne i Hercegovine“.Ima nešto suspektno u načinu na koji Komšić gotovo s indignacijom odbija nacionalni moment. Komšić je tipičan predstavnik jednog političko-mentalnog sklopa, posebno u Sarajevu, neovisno o strankama, koji bi najradije da ne vidi plurimorfnu nacionalnu strukturu, taj bazični problem BiH. On ga osjeća kao nešto retrogradno i vrijedno prezira, a riješiti se može tako – malo karikiram – da se ne vidi. U tome je najveći problem te opcije, istodobno i velika mana SDP-a BiH. Ta stranka jednostavno nema snage da intelektualno-politički promišlja cjelinu vlastite zemlje. Bojim se da će to biti i najveći problem Željka Komšića.Kada se ovih dana govori o „fenomenu Komšić“, o cijeloj prtljazi koja kao sjena manipulacije i etno-kombinatorike na štetu Hrvata prati njegovu kandidaturu i izbor, te o velikome broju glasova koje je dobio, u pravilu se potpuno zaboravlja o svemu tome zapitati iz primarnoga aspekta: što je čovjek, kao član najvišega organa državne vlasti, uradio za protekle četiri godine, da bi pridobio toliki broj glasača? Ako nepodmitljivi jezik fakata govori, dakle, da je (i) njegov učinak nikakav, dapače, da je i sam aktivno sudjelovao u sramotnome srozavanju ugleda i funkcije državnoga Predsjedništva, po kojoj logici i po kakvome kriteriju su glasali njegovi glasači? I: po kojoj „probosanskoj“ i pro-državnoj logici, po kakvoj analizi i prosudbi njegovoga minulog rada ga je njegova partija ponovo kandidirala za to visoko i važno mjesto u državnoj hijerarhiji? Nismo do danas vidjeli ni jednu ozbiljnu i kompetentnu analizu koja bi barem samo postavila ta pitanja, a kamoli odgovorila na njih. To govori o stanju duha u našoj javnosti – političkoj, intelektualnoj, akademskoj…
Nitko još nije pokušao, a bez sumnje bi bilo poučno, gledati Komšićevu pojavu i u svjetlu javnoga djelovanja i ponašanja svih dosadašnjih članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine „iz reda hrvatskoga naroda“. Niz je počeo s Kljuićem, operetno smiješnim i brbljavim a neartikuliranim. Ali, i njega je Sarajevo slavilo, kao što danas slavi Komšića, jer je, eto, „naš“, „građanin čovjek, raja, nije papak“… (Biti-kao-mi, ne razlikovati se, iako si nekakav vražiji „drugi“, to je ovdje hvaljena vrlina. Drugost očitovana u svojemu punom kapacitetu doživljava se kao stranost, ili u benevolentnoj varijanti kao bizarnost, stvar za podsmijeh i porugu. Kad se bolje pogleda, tako funkcionira osnovni mehanizam asimilacije.) Mrtvaka Franju Borasa ne treba ni spominjati. Ivo Komšić bio je na funkciji u najgore ratno doba, kada je trebalo parirati Bobanu i bobanovštini, i obavio ju je dajući od sebe ono najbolje, ali objektivno se uglavnom svodila na održavanje veze između Izetbegovića i Tuđmana. Potom blijedi i beznačajni Zubak, pa magaciner JNA i HVO-a Jelavić, osuđeni kriminalac koji se danas krije od države kojoj je predsjedavao, te Čović, s tovarom mogućega kriminala na leđima. Napokon, Jović, taj groteskni i nesuvisli a zapjenjeni šovinist provincijalnoga formata, koji nije zinuo da nije napravio štetu i izvalio glupost, a zijevao je i kad je trebalo i kad nije… Gledano tipološki, Željko Komšić i Jović odnose se jedan prema drugome kao čisti antipodi, lice i naličje, što znači da se još uvijek čeka netko tko će hrvatsku politiku u Bosni i Hercegovini predstavljati na uravnotežen i adekvatan način.
Jest Lovernovic pametan. Nema sta.Novak20 wrote:Pametan Lovrenović Ivan. Svaka mu zlatna, samo se malo gdje čuje.
http://ivanlovrenovic.com/2012/03/lakrdija-komsic/
Izbor Željka Komšića za hrvatskoga člana Predsjedništva na svoj način je potvrdio da u Bosni i Hercegovini doista postoji „hrvatski problem“, te da je njegova specifičnost već i u tomu što je za mnoge neprimjetan, što čak i najdobronamjerniji naprosto ne uviđaju „u čemu je problem“. U daytonskom sustavu doista postoji greška koja otvara mogućnost da hrvatski član predsjedništva bude legalno izabran glasovima Bošnjaka (ali ne i bošnjački član glasovima Hrvata, zbog omjera brojeva u glasačkome tijelu!), što Lagumdžija jest iskoristio šićardžijski lukavo, ali ne i politički mudro.I napokon, još je jedna stvar o kojoj bi i Komšić i Lagumdžija, kao ozbiljni političari, bili obavezni razmišljati. Riječ je o neizbježnim posljedicama u hrvatskom dijelu političkoga mozaika, koje bi proizvelo eventualno Komšićevo neprepoznavanje potrebe da se bavi stvarnošću hrvatskih pitanja. U tom slučaju, samo bi se radikalizirale destruktivne tendencije: paranoične manifestacije ugroženosti i zakinutosti, produbljivanje nepovjerenja prema državi i prema „Sarajevu“, osjećaj izdanosti, izoliranosti, ponovo probuđeni refleks separatizma itd. Od toga sasvim sigurno ne može biti koristi ni za koga, naročito ne za „sve građane Bosne i Hercegovine“.Ima nešto suspektno u načinu na koji Komšić gotovo s indignacijom odbija nacionalni moment. Komšić je tipičan predstavnik jednog političko-mentalnog sklopa, posebno u Sarajevu, neovisno o strankama, koji bi najradije da ne vidi plurimorfnu nacionalnu strukturu, taj bazični problem BiH. On ga osjeća kao nešto retrogradno i vrijedno prezira, a riješiti se može tako – malo karikiram – da se ne vidi. U tome je najveći problem te opcije, istodobno i velika mana SDP-a BiH. Ta stranka jednostavno nema snage da intelektualno-politički promišlja cjelinu vlastite zemlje. Bojim se da će to biti i najveći problem Željka Komšića.Kada se ovih dana govori o „fenomenu Komšić“, o cijeloj prtljazi koja kao sjena manipulacije i etno-kombinatorike na štetu Hrvata prati njegovu kandidaturu i izbor, te o velikome broju glasova koje je dobio, u pravilu se potpuno zaboravlja o svemu tome zapitati iz primarnoga aspekta: što je čovjek, kao član najvišega organa državne vlasti, uradio za protekle četiri godine, da bi pridobio toliki broj glasača? Ako nepodmitljivi jezik fakata govori, dakle, da je (i) njegov učinak nikakav, dapače, da je i sam aktivno sudjelovao u sramotnome srozavanju ugleda i funkcije državnoga Predsjedništva, po kojoj logici i po kakvome kriteriju su glasali njegovi glasači? I: po kojoj „probosanskoj“ i pro-državnoj logici, po kakvoj analizi i prosudbi njegovoga minulog rada ga je njegova partija ponovo kandidirala za to visoko i važno mjesto u državnoj hijerarhiji? Nismo do danas vidjeli ni jednu ozbiljnu i kompetentnu analizu koja bi barem samo postavila ta pitanja, a kamoli odgovorila na njih. To govori o stanju duha u našoj javnosti – političkoj, intelektualnoj, akademskoj…
