Forum Klix.ba

Banksy wrote:Umjesto patetične, traljave relativizacije...

ŠTA JE NAJODVRATNIJE KOD FAŠIZMA:
Slobodno recite: Da, ja sam fašista – ta to ionako svi znaju


Dragi fašisti, vi koji volite Antu i Dražu, Radovana, Ratka, ponosite se djedovima u handžar-diviziji, vi čijim očevima su „komunisti branili da idu u crkvu i džamiju“: recite da, ja sam fašista – ta to ionako svi znaju

http://www.zurnal.info/novost/20186/slo ... -svi-znaju

tranquil wrote:

The 51st State wrote:ma jasta neselektivno je trebalo kurac na panj staviti i za tu deklaraciju o srbima su trebala muda do poda, sad naso frajer da naglaba eto kao selektivni su jer i jevreje nisu spomenuli.

Kad se već kurčite antifašizmom, a antifašizam je po svojoj prirodi neselektivan...

JThomas wrote:a neki drugi fakat pravdaju i današnje redukcije vode time što je ivo bio prelivoda. kao da im današnji idoli i vođe nisu to isto, samo bez umjetničkog dijela...

A_A_AKCIJA wrote:[
Situacija u kojoj za moje tražim izgovore, a za tuđe-anamoone ganjam i dlaku u jajetu za istu stvar je rak rana i lakmus papir stanja društva na Balkanu.

Antropolozi to opisuju plemenskim sistemom vrijednosti, gdje su djeca iz mog plemena bezgrešni anđelci, a već, ona iz komšijskog, mogu i izgoriti u zapaljenoj kući, kake to veze ima, nisu iz našeg plemena. Pojam dobra i zla postoji i primjenjuje se samo između dvije table na ulasku i izlasku iz sela. Mimo toga ne postoje zakoni, ljudska prava...

Slučaj Mustafa Busuladžić vs. Ivo Andrić je sjajan primjer ovog razmišljanja i mentaliteta.

Jedan proveo rat u Sarajevu, drugi u Beogradu. Oba pod kolaboracionističkim režimima. Jednom se to prešućuje, a drugom zamjera i opravdava njegova smrt.
Prije toga je jedan bio ambasador kolaboracionističke vlade i prije toga savjetnik u vladi koja je dijelila Bosnu.
Niti jedan nije uzeo oružje i okrvavio ruke.
Obojica boravili u Njemačkoj tokom vladavine Hitlera, s tim da je Ivo, po službenoj dužnosti ili ne, pisao srceparajuće hvalospjeve fuhreru.
Niti jedan nije osudio nacistički režim zbog zločina, iako je Ivo bio u Njemačkoj, debelo poslije kristalne noći, žutih traka i svih ostalih užasa.
Jedan je pisao članke o toleranciji i potpisivao deklaracije protiv protjerivanja sugrađana ali i antisemitski komentar u novinama, a drugi pisao elaborate o raseljavanju Albanaca sa Kosova i okupaciji Albanije, aktivno učestvovao u pregovorima sa Musolinijevom Italijom...

Na kraju, režim je postupio apsolutno različito sa obojicom. Jedan dobija šansu i koristi je, a drugog prijeki sud strijelja.

Ne bi bio problem da obojicu posmatramo kao kompleksne ličnosti i dopuštamo različita tumačenja, ali i obavezno uvažimo činjenice, ma kakve one bile.
Da možemo napraviti ovaj korak, razumjeli bismo jedni druge. Razumjeli bi da jedni padaju u sevdah nad književnim kvalitetima Ive ili da se drugi ibrete nad pronicljivošću Mustafe i njegove dijagnoze stanja muslimana u SSSR-u. Razumijevanje ne podrazumjeva i dijeljenje sistema vrijednosti, nego najobičnije i najosnovije, live and let live.

Nažalost, ovdje na scenu dolazi gorespomenuti plemenski mentalitet, gdje moji mogu sve a tuđi su, kako god okreneš, donji.

Ako tumačimo našeg, istorijski kontekst je sasvim prihvatljiv, potrebno je razdvojiti lika i djelo, i imamo pravo posmatrati ga kao kompleksnu ličnost.

Opet, tuđi je sasvim s pravom zaslužio da ga odvedu na ledinu i strijeljaju, takva su vremena bila, a kao što znamo iz par redova tog famoznog članka, bio je i zagriženi antisemit. Znamo li kakve je zločine počinio taj režim? Na kraju krajeva, da je bio ikakav antifašista, što nije u šumu ko Ivo, pardon, on nije, jer je on intelektualac..., ali što nije ko ostali, s puškom...

Odjednom je nebitna činjenica da je naš Ivo, rahat proveo rat u prvom judenfrei gradu u Evropi, da se nije potpisao na ništa osim svog rukopisa Na Drini ćuprije, a kamoli na neke rezolucije, kojima ćemo kod tuđeg Mustafe tražiti dlaku u jajetu. O puškama, šumi i svemu ostalom da ne govorimo. Pa nije svako Vladimir Nazor ili Skender Kulenović.

Nekad prije sam naveo gomilu antisemitskih citata nobelovaca koji su i dalje autoriteti, spominjao Knuta Hamsuna i njegov univerzitet i institut u Norveškoj, ali džaba. Ne prolaze argumenti pored table sa natpisom sela. A sve bi bilo lakše da zamislite porodicu i porodice ljudi koji su izgubili život u sličnim okolnostima, na pravdi Boga i pokušate se staviti u njihovu kožu. Taj čovjek je izgubio život u okolnostima koje se savršeno jasno opisuju kao osveta i ratni zločin. Jel toliko teško priznati da jedan sistem ima i svoju mračnu stranu? Da je možda počinio koju grešku?

Džaba, koliko god se mi trudili, ali u nama i dalje živi plemenski mentalitet koji je kulminirao 90.ih. Mali je korak od ove apologetike mog i sataniziranja tuđeg i Mladićeve osvete za bunu protiv dahija, negiranja Vukovara, Sarajeva, Dubrovnika i nalaženja opravdanja za zločine.

Ne razumijem, zašto je problem priznati zločin i ograditi se od njega, pogotovo ako je počinjen u tvoje ime? Svako iole normalan će pokušati razumjeti kako je sjeme fašizma preživjelo sve ovo vrijeme i ponovo proklijalo? E pa ovo je jedan od razloga, truhli i prljavi kompromisi tadašnje vlasti sa fašistima (pročitati Adila Zulfikarpašića i opis ulaska u oslobođenu Foču) i zločini koji su prošli nekažnjeno, počinjeni od strane te iste vlasti.

Pokušajmo zamisliti na šta bi ličila apologetika ratnih zločina počinjenih od Cace i njemu sličnih, uz istu terminologiju, takva vremena bila, a znate li vi šta je bilo na Markalama, znate li da su gledali Đogu na TV kad su im bahnuli u kuću, bili članovi SDS-a, slušali Baju malog Knindžu na radiju... Ne ide. Zločin je zločin.

Da ponovim na kraju, nisam ubijeđen od strane afirmatora Mustafe Busuladžića da zaslužuje ime škole. Niko se nije previše potrudio da objasni, sačini biografiju tog čovjeka i kaže zašto jedna obrazovna institucija treba da nosi njegovo ime, te da tu ideju proda javnosti, a ne da je nametne brutalnom većinom i dizanjem ruku. Međutim, nepravdu nanešenu njemu treba otkloniti.

Sa druge strane, negatori Mustafe Busuladžića rade tri puta lošiji posao i ideološkim bombardovanjem samo produbljuju jaz među ljudima, uz apsolutno ignorisanje činjenica. Njegov grijeh je što je bio na pogrešnoj strani u pogrešno vrijeme i stav prema njemu se može brutalno pojednostaviti kao:
aaaa, fašista, ustaša, Aušvic, Jasenovac, ko ga j... što nije prešao na pravu starnu na vrijeme, pa nije ni šteta što su ga ubili, da su ih bogdo više potamanili..., uz obavezni fotošop Mustafine slike i svastike na fesu.

salik79 wrote:A vidim i Hafiefendica uvlacis u ovu pricu...

Dakle, jos jednom, kao Tuzlak, cije porodice su bile dio NOB-a, odgovorno tvrdim da je sehid Muhamedaga Hadiefendic moralna vertikala i jedan od najvecih Tuzlaka koje je Tuzla iznjedrila. Ni efendija Kurt, ni ostali tuzlanski uglednici (medju kojima i moji pradjedovi), ne bi uspjeli u svom naumu bez ogromne i nesebicne pomoci Muhamedage Hadziefendica. Cak sam prilicno siguran da bi i muftija Kurt bio skracen za glavu.

Najzasluzniji za opstanak Bosnjaka, a i svih ostalih, u tom vremenu na prostoru SI Bosne je nesporno on i njegova Legija.

LBVIEW wrote:
A Hadziefendic jeste zasluzio makar ime ulice u Tuzli

Hadžiefendić je tijekom ožujka i travnja 1943. obišao nekoliko bosanskih gradova, a naposlijetku je i sam pristupio u Waffen SS, gdje je dobio čin SS-Sturmbannführera (bojnika).

Prije nego je postao SS-Sturmbannführer, Hadžiefendić je bliskosarađivao i sa vlašću NDH. Početkom rata bio je oficir u domobranima, a u decebru 1941.godine stavio se na raspolaganje Pavelićevom ministru odbrane Slavku Kvaterniku.

Hadžiefendić je pored „šurovanja“ sa ustaškim režimom Ante Pavelića i Hitlerovim nacistima, aktivno radio na zbližavanju sa četnicima Draže Mihajlovića. U jednom njemačkom izvještaju s kraja oktobra 1942., Hadžiefendić saopštava da su odnosi njegove legije sa četnicima zadovoljavajući.

Hadziefendićev ratni put od 1941. -1945. toliko je isprepreleten koaliranjem sa najrigidnijim oblicima fašizma da, prosto kazano, ostavlja ukus gorčine i mučnine.
Bio je i ostao dio mračne povijesti koju su u tom periodu ispisivali NDH i Ante Pavelić, odnosno Adolf Hitler, Hajnrih Himler i ostala niska ratnih zločinaca.

Banksy wrote:

LBVIEW wrote:
A Hadziefendic jeste zasluzio makar ime ulice u Tuzli

Hadžiefendić je tijekom ožujka i travnja 1943. obišao nekoliko bosanskih gradova, a naposlijetku je i sam pristupio u Waffen SS, gdje je dobio čin SS-Sturmbannführera (bojnika).

Prije nego je postao SS-Sturmbannführer, Hadžiefendić je bliskosarađivao i sa vlašću NDH. Početkom rata bio je oficir u domobranima, a u decebru 1941.godine stavio se na raspolaganje Pavelićevom ministru odbrane Slavku Kvaterniku.

Hadžiefendić je pored „šurovanja“ sa ustaškim režimom Ante Pavelića i Hitlerovim nacistima, aktivno radio na zbližavanju sa četnicima Draže Mihajlovića. U jednom njemačkom izvještaju s kraja oktobra 1942., Hadžiefendić saopštava da su odnosi njegove legije sa četnicima zadovoljavajući.

Hadziefendićev ratni put od 1941. -1945. toliko je isprepreleten koaliranjem sa najrigidnijim oblicima fašizma da, prosto kazano, ostavlja ukus gorčine i mučnine.
Bio je i ostao dio mračne povijesti koju su u tom periodu ispisivali NDH i Ante Pavelić, odnosno Adolf Hitler, Hajnrih Himler i ostala niska ratnih zločinaca.

salik79 wrote:

Banksy wrote:

LBVIEW wrote:
A Hadziefendic jeste zasluzio makar ime ulice u Tuzli

Hadžiefendić je tijekom ožujka i travnja 1943. obišao nekoliko bosanskih gradova, a naposlijetku je i sam pristupio u Waffen SS, gdje je dobio čin SS-Sturmbannführera (bojnika).

Prije nego je postao SS-Sturmbannführer, Hadžiefendić je bliskosarađivao i sa vlašću NDH. Početkom rata bio je oficir u domobranima, a u decebru 1941.godine stavio se na raspolaganje Pavelićevom ministru odbrane Slavku Kvaterniku.

Hadžiefendić je pored „šurovanja“ sa ustaškim režimom Ante Pavelića i Hitlerovim nacistima, aktivno radio na zbližavanju sa četnicima Draže Mihajlovića. U jednom njemačkom izvještaju s kraja oktobra 1942., Hadžiefendić saopštava da su odnosi njegove legije sa četnicima zadovoljavajući.

Hadziefendićev ratni put od 1941. -1945. toliko je isprepreleten koaliranjem sa najrigidnijim oblicima fašizma da, prosto kazano, ostavlja ukus gorčine i mučnine.
Bio je i ostao dio mračne povijesti koju su u tom periodu ispisivali NDH i Ante Pavelić, odnosno Adolf Hitler, Hajnrih Himler i ostala niska ratnih zločinaca.

Nadji mi jednu sliku Hadziefendica i Legije s cetnicima, a ja cu tebi 101 sa partizanima i cetnicima. Svaki rodjeni Tuzlak, ili onaj ciji korijeni su iz SI Bosne, a zanimao se je za istinu o sehidu Hadziefendicu, zna ko i sta je bio Muhamedaga. Drugo, ovaj "Hadziefendicev ratni put od 1941-1945" sam govori o perfidnim podvalama citavog teksta. Muhamedaga r.a. je mucki ubijen (strijeljan) 1943.

Dakle, laz na kub i to laz koje bi se i Risto Djogo postidio.

Zvuči nevjerovatno, ali Hadžiefendić je pored „šurovanja“ sa ustaškim režimom Ante Pavelića i Hitlerovim nacistima, aktivno radio na zbližavanju sa četnicima Draže Mihajlovića. U jednom njemačkom izvještaju s kraja oktobra 1942., prema pisanju akademika Envera Redžića i njegovoj knjizi „Muslimansko autonomaštvo i 13 SS divizija“, Hadžiefendić nije krio svoju suradnju sa četnicima, piše Novi.ba.

„U Hadžiefendićevoj muslimanskoj legiji, koja operiše oko Tuzle, javljaju se znaci saradnje sa četnicima. Hadžiefendić je bio nezadovoljan stavovima njemačkih oružanih snaga u pogledu pomoći njegovoj legiji u oružju. Njegov odred imao je 6 bataljona sa oko 4.000vojnika i 50 oficira. Tražio je oružje od njemačkih generala Fortnera i Badera, obećavajući da će za najkraće vrijeme očistiti svoje područje od partizana. Hadžiefendić saopštava da su odnosi njegove legije sa četnicima zadovoljavajući.“ – navodi u svom djelu akademik Redžić.


http://tip.ba/2016/07/07/tuzlakako-se-k ... uste-kose/

Banksy wrote:
Umjesto patetične, traljave relativizacije...

ŠTA JE NAJODVRATNIJE KOD FAŠIZMA:
Slobodno recite: Da, ja sam fašista – ta to ionako svi znaju


Dragi fašisti, vi koji volite Antu i Dražu, Radovana, Ratka, ponosite se djedovima u handžar-diviziji, vi čijim očevima su „komunisti branili da idu u crkvu i džamiju“: recite da, ja sam fašista – ta to ionako svi znaju

http://www.zurnal.info/novost/20186/slo ... -svi-znaju

Banksy wrote: Za Djogu ne znam (vidi s rahm. Redžićem tu ''laž''), ali znam da ti pokojni Hitler aplaudira. Ni on ne bi bolje od tebe branio svoje kadrove.

Iz knjige historičara Adnana Jahića Muslimanske formacije tuzlanskog kraja u Drugom svjetskom ratu, kao i iz brojnih izjava svjedoka koje je vrijedno skupio Nihad Halilbegović, a koje ekskluzivno objavljujemo u ovom broju Stava, jasno je da je Muhamed-aga Hadžiefendić bio jedna od svijetlih tačaka novije bošnjačke historije. Građani Tuzle, Gračanice, Devetaka, Puračića i drugih mjesta i danas znaju, na osnovu usmenih kazivanja svojih roditelja i djedova, da je Hadžiefendićeva legija odigrala ključnu ulogu u odbrani Bošnjaka ovog kraja

The 51st State wrote:cuj i mesa selimovic bio legija, barem po ovom tekstu, nisam to znao.

salik79 wrote:

The 51st State wrote:cuj i mesa selimovic bio legija, barem po ovom tekstu, nisam to znao.

Jeste. Veliki broj partizana tog kraja je prethodno bio u Legiji. Mesa je, izmedju ostalog, i zbog toga (ubistvom, a i kasnijim odnosom prema sehidu Hadziefendicu) bio razocaran Bosnjacima. A kulminiralo je ubistvom njegovog brata.

salik79 wrote:Da dodam, moj rahmetli djed, koji je bio komesar partizanske cete, mi je rekao da su imali tajni dogovor sa Legijom o medjusobnom nenapadanju. Rekao mi je da bi jedino u slucaju kada bi vece jedinice se prebacivale kroz sume i polja tih krajeva (sto je bilo nocu), a da su u blizini bile njemacke i ustaske poste, da ne bude preofirno, i jedni i drugi ispalili koji hitac u zrak i tu bi sve zavrsavalo. Iz tog razloga je Hadziefendic, nakon prvog oslobodjenja Tuzle, ostao u svom domu a Legija nije pruzila nikakav otpor partizanskim jedinicama, naprotiv, poceli su pristupati u njihove redove.

Hadziefendic je ubijen jer je nekome smetao njegov ugled i imetak, a bio je zeljan dokazivanja (taj neko). Ne trebam ni napominjati da mu je tada otudjena cjelokupna imovina.

Kotarski liečnik iz Gradačca Hamdija Bravo priključio se je prilikom zauzeća Gradačca partizanima. Ovaj dr. Bravo jedan je od glavnih intelektualaca muslimanske legije. Legija svugdje pri dodiru sa partizanima ne daje nikakav odpor, a što je najzanimljivije, partizani prilikom zauzeća uporišta koje drže legionari, istima ne oduzimaju oružje jer ih smatraju svojim ljudima.

Prema primljenim podatcima, ovaj upad partizana bio je dogovoren sa muslimanskom legijom budući da su partizani upali bez i najmanjeg odpora legije i odmah se priključili partizanima, skupa sa zapovjednikom. Broj priključenih legionara partizanima iznosi 100 ljudi naoružanih puškama i sa par strojnica. U svim sektorima gdje muslimanska legija drži položaje u svojim rukama, partizani prolaze bez i najmanjeg odpora.

Čitalac wrote:

salik79 wrote:Da dodam, moj rahmetli djed, koji je bio komesar partizanske cete, mi je rekao da su imali tajni dogovor sa Legijom o medjusobnom nenapadanju. Rekao mi je da bi jedino u slucaju kada bi vece jedinice se prebacivale kroz sume i polja tih krajeva (sto je bilo nocu), a da su u blizini bile njemacke i ustaske poste, da ne bude preofirno, i jedni i drugi ispalili koji hitac u zrak i tu bi sve zavrsavalo. Iz tog razloga je Hadziefendic, nakon prvog oslobodjenja Tuzle, ostao u svom domu a Legija nije pruzila nikakav otpor partizanskim jedinicama, naprotiv, poceli su pristupati u njihove redove.

Hadziefendic je ubijen jer je nekome smetao njegov ugled i imetak, a bio je zeljan dokazivanja (taj neko). Ne trebam ni napominjati da mu je tada otudjena cjelokupna imovina.

Ima na tu temu svašta i po dokumentima. Izveštaj ministarstva unutarnjih poslova NDH od 14. avgusta 1943. između ostalog kaže:

Kotarski liečnik iz Gradačca Hamdija Bravo priključio se je prilikom zauzeća Gradačca partizanima. Ovaj dr. Bravo jedan je od glavnih intelektualaca muslimanske legije. Legija svugdje pri dodiru sa partizanima ne daje nikakav odpor, a što je najzanimljivije, partizani prilikom zauzeća uporišta koje drže legionari, istima ne oduzimaju oružje jer ih smatraju svojim ljudima.

Pet dana kasnije, povodom upada partizana u Puračić, isto ministarstvo piše:

Prema primljenim podatcima, ovaj upad partizana bio je dogovoren sa muslimanskom legijom budući da su partizani upali bez i najmanjeg odpora legije i odmah se priključili partizanima, skupa sa zapovjednikom. Broj priključenih legionara partizanima iznosi 100 ljudi naoružanih puškama i sa par strojnica. U svim sektorima gdje muslimanska legija drži položaje u svojim rukama, partizani prolaze bez i najmanjeg odpora.

Banksy wrote:Dakle, miševi...
....