Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))

[fatamorgana]

„Zlato i tamjan“ Drage Bojića – knjiga angažiranog humanističkog intelektualca, sa prezentacije u Mostaru.

„Ova knjiga je za mene knjiga angažiranog humanističkog intelektualca u onom tradicionalnom, staromodnom i skoro zaboravljenom smislu, a kad to kažem mislim na najbolju moguću angažiranost jer netko tko je takav ne može nekritički propitivati stvarnost i ne dovoditi u pitanje taj vladajući poredak“, kazao je Viktor Ivančić.



Sinoć je u Mostaru upriličena promocija knjige „Zlato i tamjan – kritički osvrti na politiku i religiju“ autora bosanskoga franjevca, teologa i publiciste Drage Bojića u izdanju Centra za kritičko mišljenje i portala Tačno.net.

Piše: Marko Vrljić

Na početku promocije kao predstavnik izdavača obratio se Amer Bahtijar te objasnio važnost ove knjige, obrazlošivši zašto je upravo Drago Bojić – kako je kazao – jedan od najvećih mislilaca i intelektualaca danas te kako ozbiljno mišljenje i rad nemaju rok trajanja:

„Bojić prezire svaku banalnost što će vam biti jasno nakon što pročitate ovu knjigu, slobodno tragajte na 300 stranica ove knjige za banalnošću, budite uporni probajte još jednom, ali rezultat vaše potrage vam mogu predvidjeti sa potpunom sigurnošću – nećete je naći“, kazao je Amer Bahtijar te dodao:

„Da bi se govorila istina do nje se mora doći, a to je tako naporan put da se danas samo rijetki odvaže na njega. To je put koji prolazi kroz hiljade pročitanih i analiziranih knjiga, to je vaganje svake riječi kako bi je oslobodilo svake neistinosti, to je shvatanje jezika kao kuće bitka i strahopoštovanja prema toj kući. To je put u kojem ne pitate za cijenu karte, a znate da je cijena sigurno visoka“, zaključio je Amer Bahtijar.

Pored autora o knjizi su još govorili Viktor Ivančić i Senad Pećanin. Ivančić je u predgovoru knjige napisao kako se kod autora, Drage Bojića, ne radi samo o raskrinkavanju samo nacionalizma nego o punoj svijesti da je „nacionalna mobilizacija najčešće paravan za golu eksploataciju“.



Upozorio je da iz crkvenih krugova izostaje ozbiljna i temeljita kritika političkih i ekonomskih centara moći koji su izravno odgovorni za siromaštvo te da ti centri svojom šutnjom podržavaju izrabljivačke neokapitalističke politike.

„Ova knjiga je za mene knjiga angažiranog humanističkog intelektualca u onom tradicionalnom, staromodnom i skoro zaboravljenom smislu, a kad to kažem mislim na najbolju moguću angažiranost jer netko tko je takav ne može nekritički propitivati stvarnost i ne dovoditi u pitanje taj vladajući poredak“, kazao je Viktor Ivančić.

Dodao je kako je fascinantna upornost kojom Drago Bojić pristupa u intelektualnoj angažiranosti jer, kako je kazao, ovo je knjiga koja ohrabruje svakog čitatelja:

„On slijedi tradiciju boljih među bosanskim franjevcima koji su uvijek na ovim prostorima bili izuzetna grupacija. Oni su se protivili nacionalizmu u vrijeme rata i poslije rata i zbog toga su bili optuženi za dvostruku izdaju. Dakle, optuženi za izdaju od strane politike koji je taj nacionalizam emitirao i s druge strane crkvi kojoj pripadaju koja je te politike uredno sve vrijeme servisirala“, dodao je Ivančić.

Senad Pećanin, osnivač i dugogodišnji glavni i odgovorni urednik Magazina Dani, o knjizi “Zlato i tamjan” fra Drage Bojića, između ostaloga, istakao je kako autor Bojić kroz svoj angažman nastavlja tradiciju sjajnog, humanističkog i moralnog angažmana svojih kolega iz Bosne Srebrene:

“Ova knjiga predstavlja jednu hrestomatiju, rekao bih, vrlo jasnih, preciznih ukazivanja, upozorenja i objašnjenja o načinima na koji nacionalizam u sprezi politike i crkve nanosi dugotrajne, gotovo nepopravljive šteta građanima Bosne i Hercegovine”, kazao je Senad Pećanin dodavši kako knjigu karakterizira moral autora i njegova nepotkupljiva preciznost u detektiranju aktera naše turobne svakodnevice; njegov izvanredan autorski, stvaralački stil, kao i intelekt i erudicija kojom odiše ova knjiga.

Poseban značaj, istaknuto je na promociji, predstavlja to što Bojić ukazuje na pogubnost zloupotrebe religijskih zajednica na bosanskohercegovačkom prostoru, budući da – kako je dodao Senad Pećanin – ovdašnje religijske zajednice postale su porodlišta nacionalizma, ksenofobije i nekritičkog prihvatanja mitova o prošlosti vlastite nacije ili religijske grupe.



Uvodničar i moderator predstavljanja knjige bio je Nikola Vučić, koji je na početku istaknuo kako vjeruje da će “Zlato i tamjan – kritički osvrti na politiku i religiju” biti štivo broj jedan svim slobodnomislećim ljudima, svima onima koji se nisu željeli kompromitirati i pristati na dominantni sistem vrijednosti koji njeguje ovdašnja kultura straha i terora, posebno nemilosrdnog terora nad onima koji se usude javno reći, dodajući kako je upravo autor knjige Drago Bojić pravi primjer intelektualca koji se usudi govoriti i kritički promišljati u društvenom kontekstu u kojem je kritička misao kao takva gotovo i nezamisliva.

Autor knjige, fra Drago Bojić, zahvalio se na koncu predstavljanja knjige u Mostaru svima onima koji su na bilo koji način sudjelovali u procesu objavljivanja iste, kao i prijateljima koji su – kako je kazao – i najzaslužniji za nastajanje tekstova u knjizi, zahvalivši se za mnoge vođene razgovore, sugestije, prijedloge, kritike, dodajući kako smatra da su baš takvi razgovori veoma važni za nekoga tko piše i želi se javno angažirati.

[piupiu]

Dobar je Bojić, svidja mi se kako razmišlja, posebno onaj dio o devalvaciji vrijednosti i diktaturi konformizma i nekompetencije.

[fatamorgana]

Dobar je Bojić, svidja mi se kako razmišlja, posebno onaj dio o devalvaciji vrijednosti i diktaturi konformizma i nekompetencije.

A ovo?


"Upozorio je da iz crkvenih krugova izostaje ozbiljna i temeljita kritika političkih i ekonomskih centara moći koji su izravno odgovorni za siromaštvo te da ti centri svojom šutnjom podržavaju izrabljivačke neokapitalističke politike"

[petunija]

Samo da podebljam

http://www.6yka.com/novost/118567/boris ... ede-jezero

[Banksy]

Samo da podebljam

http://www.6yka.com/novost/118567/boris ... ede-jezero

Balet, naravno, nije otkazan zbog nestašice vode, već zbog loše prodaje karata i zbog neispunjavanja svih tehničkih uvjeta koji su potrebni za izvedbu, ali eto, nek je i on serucn'o...

[petunija]

Ovo za karte nije tačno, a i o ostalom što si napisala, dalo bi se diskutovati

[Banksy]

Ovo za karte nije tačno, a i o ostalom što si napisala, dalo bi se diskutovati

Ne bi, zna se zašto je otkazano. Voda s tim nema baš nikakve veze.
edit: i hinjski je, od organizatora, svoje propuste ispostavljati Sarajevu.

[Vipera berus]

Prije nego je postao jedan od najpoznatijih američkih pisaca, Charles Bukowski bio je još samo jedan šljaker koji je imao problema s alkoholom i veliku želju da se pisanjem izvuče iz osrednjosti.
Bukowski je radio kao poštar, a prije toga bio je zaposlen u tvornici za preradu krastavaca.
Bavio se ovim poslovima sve do 49. godine, a onda mu je izdavač John Martin ponudio da će mu sve do smrti plaćati 100 dolara mjesečno pod uvjetom da da otkaz i postane pisac.
Bukowski je napisao: "Imam dva izbora, ostati u pošti i poludjeti ili se igrati pisca i umrijeti od gladi. Odlučio sam gladovati".
Nakon toga je objavio šest romana i tisuće pjesama, a 17 godina kasnije, Martinu je napisao pismo o tome kako se osjećao kad je napustio posao.

8. prosinca 1986.

Zdravo Johne,

Hvala ti za dobro pismo. Mislim da ne škodi podsjetiti se, barem ponekad, odakle si došao. Ti znaš mjesta iz kojih sam ja došao. Čak i kada ljudi pokušavaju pisati ili praviti filmove o njima, ne rade to dobro. Oni to zovu "od 9 do 5". Nikad nije od 9 do 5, na tim mjestima nema pauze za ručak, zapravo, na mnogo njih da bi zadržao posao ni ne ručaš. A onda postoji PREKOVREMENO, a u knjigama se to prekovremeno nikad ne vodi kako treba, a ako se na to žališ, uvijek postoji drugi pušioničar koji će zauzeti tvoje mjesto.

Znaš moju staru poslovicu, "Ropstvo nikad nije ukinuto, samo je prošireno tako da uključi sve boje."

A ono što boli je stalno opadanje humanosti kod onih koji se bore da zadrže poslove koje ne žele ali se boje da je alternativa još gora. Ljudi se jednostavno isprazne. To su tijela s ustrašenim i poslušnim umovima. Boja napušta oči. Glasovi postaju ružni. I tijelo. Kosa. Nokti. Cipele. Sve postaje.

Kao mladić nisam mogao vjerovati da bi ljudi predali život u takve okolnosti. Kao starac, još uvijek to ne mogu vjerovati. Zašto to rade? Zbog seksa? TV-a? Automobila na rate? Ili djece? Djece koja će raditi iste one stvari koje su oni radili?

Na početku, kad sam još bio posve mlad i išao od posla do posla bio sam dovoljno blesav da ponekad govorim svojim drugovima radnicima: "Hej, šef bi mogao ući unutra svaki čas i sve nas otpustiti, samo tako, zar to ne razumijete?"

Samo bi me pogledali. Ja sam iznosio nešto za što nisu htjeli da uđe u njihove umove.

Sad su u industriji velika otpuštanja (željezare su mrtve, tehnološke promjene i drugi faktori). Otpuštaju ih na stotine tisuća, a njihova lica su šokirana:

"Uložio sam 35 godina ..."

"To nije u redu ..."

"Ne znam što da radim ..."

Nikad ne plaćaju robove dovoljno tako da mogu postati slobodni, samo onoliko da bi mogli preživjeti i vratiti se na posao. Sve sam to mogao vidjeti. Zašto oni to nisu vidjeli? Zaključio sam da je klupa u parku jednako dobra ili da je visenje na šanku jednako tako dobro. Zašto da ne odem tamo prije nego što me oni tamo smjeste? Zašto čekati?

Samo sam zbog gađenja od svega toga pisao, bilo je olakšanje izbaciti to govno iz mog sustava. A sad kad sam ovdje, takozvani profesionalni pisac, nakon što sam dao prvih 50 godina, otkrio sam da postoje i druge gadosti koje nadilaze sistem.

Sjećam se jednom, dok sam radio na pakiranju u jednoj kompaniji za lustere, jedan od radnika je iznenada rekao: "Nikad neću biti slobodan!"

Jedan od šefova je prolazio (ime mu je bilo Morrie) i hihotao se slasno kokodačući, uživajući u činjenici da je taj tip bio zarobljen do kraja života.

I tako, sreća da sam konačno otišao s tih mjesta, bez obzira na to koliko je trebalo, dala mi je vrstu užitka, sretnog užitka u čudu. Sad pišem iz starog uma i starog tijela, daleko nakon vremena kad većina ljudi uopće razmišlja o nastavljanju takvog nečega, ali kako sam krenuo tako kasno dugujem sebi da nastavim, a kad riječi počnu teturati i kad mi netko bude morao pomoći da se popnem uz stepenice i kad ne budem mogao razlikovati slavuja od spajalice, mislim da će se nešto u meni sjećati (bez obzira koliko propadnem) kako sam prošao kroz ubojstvo i kaos i rintanje, do barem plemenitog načina da umrem.

Da nisi u potpunosti protraćio život čini se kao vrijedno postignuće, pa čak i ako je to samo meni.

Tvoj dječak,

Hank

[Vipera berus]

Sretan Božić svim katolicima (posebno katolicima HMOKMUS-ovcima )
Neka vam svjetlost Božića donese radost, ljubav i veselje, da ga proslavite sa svojim najdražim...





maksuz ovi spotovi, jer ljudski glas je najmoćniji muzički instrument

[piupiu]

Sretan Božić!



Pazite šta kuhate!

[Vipera berus]

Kompletan Hor Crvene armije poginuo u padu aviona



Preživjeli su samo trojica solista, koji nisu bili na tom letu. Jedan od njih je Vadim Ananijev - to je ovaj solista iz ovog spota.

[Connaisseur Karlin]

Dali ste culi (nekad) ili niste ( do sad) o The Rockettes

https://www.rockettes.com/

obavezno otvoriti link :

https://www.rockettes.com/newyork/



Marry Christmas peopleS

https://www.rockettes.com/wp-content/up ... _720_3.mp4

[piupiu]

Kakva godina.

[petunija]

jutros na vijestima sam čula, kakva šteta, divan glas i divna muzika
@Vipera, tekst o Bukovskom čega god se dotakneš, sve je prva liga

[Connaisseur Karlin]

od Bukowskog dobijam geg za pvracanje

[medvjed23]

na stranu amerika prošlog vijeka, al henkove riječi imaju podosta dodira sa ovdje i danas

[medvjed23]

https://en.wikipedia.org/wiki/Tony_Cicoria

sinoć pogledah emisiju o njemu.. zanimljivo..

[Vipera berus]

Kakva godina.

Katastrofa...
Bowie, Prince, Cohen i sad George Michael.

Dva posebno draga pjevača - jedan pjeva pjesmu ovog drugog.

[Vipera berus]

Ili ovo...

[medvjed23]

Možda smo morali poći stazom do čarobne kuće

u kojoj patuljci umjesto princa

svoje princeze ljube

zaljubljeni u bol samoće

zaljubljeni u nemoguće

kao što kraljevi mogu biti

zaljubljeni u svoje lude.

U kosi je zaspao leptir

napola polomljenih krila

i prah sa neke zvijezde koju je svojom zvala

bio je bunar želja

i samrtna tišina je bila

i vjetar sjeverni je bio kada je odlepršala.

Možda smo morali poći prugom

koja se na nebu pruža

da bi što teže pali da bi se riješili boja

u ovoj pjesmi ima jedva milion ruža

pour toi mon amour i...

laku noć pogrešna moja.

[piupiu]

Dok budeš pevao

Dok budeš pevao ko će
Tvoje breme da nosi
Dok jedini prkosiš
Siromaštvu jasnoće

U susret jetkom voću
I podsmešljivoj rosi
Dok budeš pevao ko će
Tvoje breme da nosi

Putuj ,pevaj,prkosi
Samo te pesma hoće
I noć se tobom ponosi
Ali dok budeš pevao
Ko će tvoje breme da nosi.

Branko Miljković

[sunceKOtepsija]

[petunija]

Ili ovo...

Živio YouTube,
Koja sreća, pa se ovako nešto može trajno sačuvati divni su, oboje

@sunceKOtepsija, koja je ovo muzika u pozadini stihova Nerude?

[black]

ako vas interesuje, bujrum vrijedna tri toma

Encyclopedia of Twentieth-century Photography, Volume 1,2,3
https://www.docdroid.net/Dp4Vd0B/encycl ... i.pdf.html

[Krokodajl]

Ova godina je baš odnijela umjetnika, prava žetva....

Za sve one koji su sada gore, jedna od velikana u pravom smislu riječi, koji nas je isto tako prerano napustio, istina ne ove godine.



I naravno jedna suza i za Luija, umjetnost živi vječno i umjetnici u njoj