vodoprovodčik wrote:Mit je da su narodi u vrijeme stare ere bili izolirani i da se znanja nisu širila. Pa jebote, put svile je postojao prije Krista, a da na govorimo koliko je tek u 7 stoljeću trgovina među narodima bila razvijena. Arapi su bili trgovci koji su bili u dodiru sa Bizantima, i ti sad pričaš da je mogućnost za to mala. Smiješno, fakat.
Mozda ti tražiš smisao svemu kroz sažetost svojih osijetila, ja ipak pokušavam da umom i razmisljanjem dosegnem nesto sto ti prvo pokusavas podrijeti osijetilima. Moja intepretacija se odmah u korijenu razlikuje.
Šta hoćeš reći, da si ti umom shvatio veličinu Kur'ana, a da on smisao svega zasniva na osjetilima? Kakve su ti ovo apsurdne tvrdnje???
Znanja se jesu sirila, al ne pod okolnostima kakvim ih zamisljamo. Nepostoje pisani dokazi da se bilo koje dijelo Platona, Aristotela, Galena, Erastotena, Euklida, Ptolomeja i drugih prevelo na arapski jezik u 6 i 7 stoljecu medju plemenski razbijenim Arapima koje su sve okolne zemlje smatrali nepismenim barbarima, kao ni to da je neko od tih saznanja bilo rašireno među ljudima. Nema potvrda da je Muhammed a.s. bio pismen i da je poznavao latinski jezik, kao i neke druge jezike iz okolnih zemalja tadasnje Arabije iako se zna da je bio trgovac prije pojave Islama i da je bio nepismen covjek.
Ako si se upoznao sa životom toga čovjeka, reci mi zašto bi on lagodan život trgovca, zamjenio nelagodnim životom čovjeka koji mora širiti svoju vjeru i boriti se sa svima oko sebe i zapocinjati evoluciju, pa potom revoluciju svoga podnevlja, te trpiti torturu mnogobožaca, ubijanje i mučenje njegove bliže porodice, prijatelja, siromaštvo, muku, iseljenje i sve ono što ga je u njegovom životu zadesilo? Čime se to validnim može opravdati? Opće poznato je da su ga prije pojave Islama u svome narodu iz kojeg je poticao pozivali povjerljivim i cijenili ga zbog njegove razboritosti, a poslje ga nazivali ludjakom, carobnjakom i jos kojekakvim epitetima.
Trgovina nije isto, sto i trazenje znanja i dijeljenje znanja.Nije ti to nikakav argument, jer da te pitam da mi ukažeš na dokaz o postojanju makar jednog predislamskog naučnika Arapa iz pojasa Hidžaza tj. Meke i Medine koji je poznat i generaciji Arapa iz 6 i 7 stolječa pa do danas, nebi ga mogao nači.
Istina je da su Arapi i Perzijanci sačuvali djela mnogih rimskih i grčkih filozofa i naučnika, dio dijela se preveo za vrijeme emevijske dinastije vladara u Siriji. Međutim najveći procvat prevođenja desio se tek u 9 stolječu sa dolaskom vladavine Abasida. Najpoznatije ime toga vremena i muslimanski naučnik je bio Avicena ili Ibn Sina čija su se dijela studirala i po Evropi. Čitav niz srednjovjekovnih misli i naučnih dijela je nastalo krivotvorenjem knjiga islamskih naučnika. Ukucaj na wikipediji Muslim scientists i iznenadi se brojem njih kao i svime onim sa čime su se mnogi od njih bavili.
Ocito intepretiras tekst pogresno. Procitaj ga mnostvo puta. Govorim o tome da previse paznje podredjuje naslijedjenim obrascima pri trazenju spoznaje u ovome slucaju empirizmu i senzualizmu kao metodi spoznaje. Nigdje nisam rekao da on nerazmišlja ili da ja samo razmišljam. Pokušavam mu reći da se ponaša kao usko grlo pri prihvačanju novih saznanja. Niko ga na ovoj temi, ni ja ni Arzuhal, ni neko treći postiranjem nekog ajeta želi uvijeravati u to dali bog postoji ili ne, ali zašto odmah čovjek mora biti isključiv i reći nema boga, kur`an je zlo, laž, neistina, religija je zlo i u sudaru je sa svime pa i naukom i odvesti temu u nekom drugom smjeru.
Mada znamo da je malo ko pročitao neko ozbiljnije dijelo ko je analizira, hvali ili kritikuje kuransko štivo.
Vidis meni je poznata cinjenica da su prije Darvina muslimanski naučnici govorili o mnogim stvarima koji se doticu razvoja i uticaja i nasljednosti vrsta, ne na nacin na koji je govorio Darwin, ali za 12 st. to itekako budi impresije čitaoca. El-Džahiz, čuveni islamski zoolog, diskutuje o životinjskoj mimikriji, napominje da se određeni paraziti prilagođavaju boji svoga gazde, piše o dugotrajnosti uticaja klime i hrane na ljude, te na biljke i životinje iz raznih geografskih područja. On raspravlja o komunikaciji životinja, psihologiji i stepenu inteligencije insekata i životinjskih vrsta. On, također, daje detaljan pregled socijalne organiziranosti kod mrava, uključujujći, iz svoje vlastite opservacije, prikaz kako oni čuvaju zrna i svojim gnjezdima a da se ne pokvare tokom kišovitih sezona i td. On je čak znao da su neki insekti osjetljivi na svjetlost, i koristeći tu informaciju, pojašnjava veoma interesantan način letenja komarca i muha u prostoriji. Kao rani privrženik zoologijskih i antropologijskih znanosti, El-Džahiz je otkrio i prepoznao efekat spoljašnjih faktora na život životinja. On je, isto tako, proučavao transformaciju životinjskih vrsta pod raznim faktorima. Nadalje, u nekoliko pasusa svoje knjige, on, također, opisuje koncept prirodne selekcije koji se obično pripisuje Charlesu Darwinu.
Ali nekome ko gleda na muslimane iz neke danasnje evropske perspektive zaboravlja sva dostignuća toga podnevlja, još ako se vodi opštom medijskom hajkom vrlo lako postaneš dijelom mase koja islamsku višestoljetnu kulturu, historiju, te naučnike, vjerske učenjake gura u smjer zaostalosti zbog onoga sto se desava danas izuzimajuci sve ono sto se desavalo puno prije sloma islamske civilizacije i onoga cemu je ona prethodila i na sta je direktno ili indirektno uticala.