Poceh iscitavati temu, ali dodjoh do pola - ne moze sve odjednom
Mozda je ljudima mrsko da citaju dugacke postove, ali pokusacu da iznesem sve o cemu razmisljam na datu temu vec godinama, i da nekako prenesem u slovo emociju izazvanu silnim godinama nezadovoljstva drustvom i svojim zivotom unutar istog.
Iako rodjen na ovom prokletom asfaltu, bez ikakve familije po selu, oduvijek me ono nesto seljacko u meni tjeralo da mastam o seoskom imanju i zdravom seljackom zivotu. U samom startu, da ne bude zabune, kad kazem seljak - ne mislim na onaj ukorijenjeni pogrdni izraz, vec na cestitog i vrijednog domacina, koji sa svojih deset cvornovatih prstiju zaradjuje hljeb sebi i svojoj djeci iz ono malo crkavice sto je naslijedio od predaka.
Danasnji gradski covjek je, nazalost, veci rob nego sto su to bili debelousti iskarikirani crnci iz filmova koji su okovani lancima brali pamuk na jugu Amerike i pjevali blues. Zasto? Kome nije jasno, nek pogleda Zaitgeist Addendum. Monetarni sistem je najveca ubleha moderne civilizacije, sistem u kom nesto das za nista, a sve u korist sacice masnih i zadriglih bankara koji vladaju svijetom. A nije vise tajna da je MMF, koji je fakticki vlasnik vecine zemlje, u saci svega nekolicine takvih. Uzevsi u obzir naprijed napisano, plus trenutnu situaciju u ovom nasem tamnom vilajetu - jednostavnom racunicom se dolazi do dva zakljucka:
1. Zivot u gradu je ubleha br.2 moderne civilizacije. Skolujes se pola zivota da bi drugo pola rintao i neko ti jahao po grbaci. Za sta? Ni za sta. Trebas biti sretan ako dobijes posao i roditelji ti pomru mladi da bi ti ostao stan i ti dobio priliku da zasnujes porodicu na vakat. Pa tako do penzije, koju tesko da ce iko docekati. Ko i doceka, tih 300-tinjak maraka mu nece biti dosta ni za lijekove. A za to vrijeme tvoja djeca cekaju da ti mandrknes kako bi oni mogli zasnovati porodicu. Ukratko, zivot ti prodje za tren, smijes se Ekremu Jevricu a ni svjestan nisi da si glavni junak njegove pjesme. Da, vrli moj gradjanine, bas o tebi i takvima pjeva Ekrem Jevric, planetarno poznata budaletina.
2. Uskoro, vrlo skoro, da pojede imace samo onaj ko i proizvede. Cijene rastu, primanja ista, stopa nezaposlenosti raste. S gradskim nacinom zivota i apetitima ni plata od 5.000 KM nije dosta. A gdje ces ti, o vrli moj gradjanine da proizvedes to sto ces da jedes? U balkonskoj zardinjeri na 13. spratu nebodera na Alipasinom polju? Tesko. A vremena jebena, i svaki dan sve gora.
Zanemarimo sad sve one kojima sve ovo zvuci kao naprdjivanje i koji nemaju nista protiv da sa dvije markice u dzepu presipaju iz supljeg u prazno citav dan na kafi i sjetno pogledaju "posteno zaradjene" ferarije sa vozacima cije glave podsjecaju na razno razne geometrijske oblike. Gledajuci potrebe normalnog bosanskog napacenog insana koji se godinama vrti u krug da obezbijedi minimum egzistencije, jedini realan izlaz je povratak selu. I dok su migracije stanovnistva uvijek isle iz pravca sela prema gradu, mislim da je doslo vrijeme da se stvar obrne. Zasto? Zato jer sistem pociva na pogresnim postavkama. Zato jer je lakse i rentabilnije trgovati nego proizvoditi. Zato jer trgovac zaradi vise preprodajom robe nego proizvodjac iste. Zato sto je nesto trulo, cini mi se. I, meni vrlo bitno, zato sto si na selu svoj gazda, i kad zaradjujes i kad propadas. Nema sefova, vlasnika firmi, direktora, nema tete iz racunovodstva i nadobudnog portira. Nema sugavih 16 dana godisnjeg odmora. Nema ispranog mozga kad se s robije vratis kuci iza 16:00 i znas da ujutro moras opet ici, i tako sve dok si radno sposoban. Naravno, ako sutra ne dobijes otkaz pa te banka ne istjera iz stana na koji si stavio hipoteku. A kuci zena krupna, djeca sitna...i velikim kasikama jedu.
Naravno, selo nosi svoju problematiku, manja lagodnost zivota, tezak rad (s pojeftinjenjem mehanizacije ni to nije bas kao nekad), problem plasmana poljoprivrednih proizvoda. Ali sta je to u usporedbi sa svim problemima gradskog zivota? Nista nerjesivo. Truda treba, ali moze se. Svijetlih primjera kolko hoces
Posto odoh malo previse u filozofiju, lagano da se vratimo na konkretniju pricu
Imao sam ja u ovoj svojoj glavurdi kroz silne godine mnostvo ideja, a neka osnova po meni je da jedno seosko domacinstvo ne smije sebi dozvoliti da svoju ekonomiju bazira na proizvodnji jedne poljoprivredne kulture. Nek podbaci godina, padnu cijene, navali bolest...i gotovo. U nasim uslovima, pogotovo sa nasim malim zemljisnim posjedima, svastarenje je majka uspjeha. Svega pomalo da se nadje za kucu, a sve sto ostane za prodaju dobro je doslo. Nabrojao bi par nekih stvari kojima bi se rado bavio da imam gdje.
1. Proizvodnja domace piletine i jaja. Ako se bazira na organski nacin, odnosno slobodno drzanje na ispustu, zahtijeva minimalno vrijeme. Nema koncentrata, prirasti su manji i turnus nije 30 dana kao u intenzivnom tovu brojlera, ali zato znas i sta ti dijete jede. A o trzistu cemo poslije.
2. Proizvodnja mesa kunica. Iako na nasim prostorima nije uobicajeno konzumiranje ove vrste mesa, od sve dlakave hajvancadi kunic ima najbolju konverziju hrane, te najprofitabilniju reprodukciju. O kvaliteti mesa necu da pricam, dovoljno je reci da je mnogo zdravije od onog sto smo navikli da jedemo. Ostaje standardni problem trzista, ali o tom potom.
3. Kozarstvo. Trziste vapi za kozjim mlijekom i sirevima. Postoje selekcionisane rase koza koje mlijeka daju koliko i nasa domaca kravica Busa, a u prilog pozitivnom ekonomskom bilansu idu jeftinije odrzavanje (citaj manja potrosnja
) i ubjedljivo veca cijena finalnog proizvoda. Inace, ovdje bi spomenuo da zaokruzivanje proizvodnje, i pravljenje sireva donosi mnogo vecu dobit nego samo prodaja mlijeka mljekarama koje pljackaju seljake.
4. Proizvodnja janjadi i kurbana. Kako je na ovim nasim prostorima janjetina omiljeno povrce, mislim da nikom ne treba objasnjavati zasto je to vrlo profitabilna proizvodnja. Navescu primjer mog prijatelja, koji je iza rata posudio pare za 5-6 ovaca i vratio se na poruseno imanje. Sad ima 3-5 stotina ovaca, desetine goveda, itd. Pokupovao neke nekretnine po gradu, itd. Sve od ovce, zaradjeno sa svojih deset prstiju. Za par dana kad su aktuelni kurbani zaradi godisnju platu nize rangiranog sefa u drzavnoj firmi.
5. Usluzni tov junadi. Opet znam primjer. Covjek ima ugovor sa mesnom industrijom, ljudi dovezu kamionima telad, izvagaju i ostave. Nakon nekog vremena dodju, ponovo izvagaju i odvuku junad. Razlika u zivoj vagi se obracuna po dogovorenoj cijeni i eto zive love bez nekog rizika. Bez sopstvenog ulaganja, sem objekta.
6. Uzgoj konzumne ribe. Bilo da se radi o uzgoju pastrmke ili manje plemenite ribe (saran, tolstolobik, amur, som, itd), svi pokazatelji govore u prilog tome da je trenutno to jedan od najisplativijih vidova proizvodnje. Gledajuci cisto konverziju hrane, ne postoji dlakavo i pernato zivince koje ce uz manje utrosene hrane proizvesti kilogram mesa. Potraznja ogromna. Zahtijeva pristup odgovarajucem vodenom toku sa vodom odgovarajuce kvalitete i određene dozvole za koristenje istog u te svrhe. Ako se radi o kafeznom uzgoju, ulaganja nisu velika, bazenski uzgoj ipak nesto skuplji za start. Navescu provjeren podatak da nordijske zemlje (a svi znamo da se vrte oko naseg vodenog potencijala i guraju nase proizvodjace ribe) stimulisu proizvodnju ribe i da dosta malih proizvodjaca tamo ima mini ribogojilista cak u podrumskim prostorijama svojih domova.
7. Pcelarstvo, povrtlarstvo, vocarstvo, ljekovito i zacinsko bilje necu ni da pretjerano spominjem jer se o tom uglavnom vec sve zna i nadugo i nasiroko se o tome vec polemisalo. Navescu primjer porodice koja godinama nije kupila jedan jedini kilogram povrca a imaju mali plastenik, pribliznih dimenzija 10x5 m. U susjednoj nam drzavi jedan od najbogatijih dijelova - Macva, zahvaljujuci plastenicima obrce silnu lovu na ranom povrcu.
8. Uzgoj gljiva je takodje vec mnogo puta prezvakana tema. Ulaganja relativno prihvatljiva, zarada solidna. Ljudi u kucnom podrumu iz hobija zarade pola mjesecne plate.
9. Uzgoj puzeva. Jako perspektivna proizvodnja, koja moze uspjeti samo pod jednim uslovom: jako udruzenje proizvodjaca. Trziste postoji, van nase zemlje, naravno. Ali jedan proizvodjac je za isto nezanimljiv, jer niko ne salje kamion iz Italije radi 2 tone puzeva. 15-20 ozbiljnih proizvodjaca bi cudo napravili udruzenim snagama, garantujem zivotom.
10. Tov curki. U danasnje vrijeme, kad se pojavljuju mnoge bolesti izazvane nezdravim zivotom, trziste za mesom curki je u velikom porastu. Cijene dobre, sam tov ne previse zahtjevan. Potrebno malo vise znanja nego sa tovom pilica.
S obzirom na to da obican covjek ne moze odmah ni u sta uci u grande stilu radi pocetnih ulaganja, mislim da ni plasman nije nerjesiv problem ukoliko se svastari pa se ima sirok asortiman proizvoda. Neko je ovdje spominjao online prodavnicu, odnosno reklamiranje po FB i slicnim internet cudesima. Ideja odlicna i vrlo realno za ocekivati uspjeh s njom. Trud i malo smisla za reklamu se moraju isplatiti. Vecina nas zna za par lokalnih malih biznisa koji funkcionisu tako a odnose se na proizvodnju torti po narudzbi, djecije odjece, nakita...i vrlo su uspjesni.
U krajnjoj varijanti, ako covjek proizvede svojoj prodici svu hranu, i usput zaradi za rezije, mozda ljetovanje i auto...opet bolje nego za to isto rintati za tudji dzep i trunuti u nekoj kancelariji 8-10 sati dnevno. A usput ti djeca ne jedu hemiju i GMO.
Za kraj bi da kazem da licno iskustvo nemam, zemlje slabo imam i u zardinjeri na balkonu, jer na 13. spratu puse jak vjetar pa raznosi. Stalno moram dokupljivat
Volio bi se u tom "seljakluku" oprobat, al ono love s cim trenutno raspolazem mi nije dovoljno za pristojan komad zemlje u krugu od 20-tak km od Sarajeva. Probao sam naci, ali papak (sad je vec pogrdno, jer onaj cestiti seljak s pocetka price ni ne prodaje zemlju vec je cuva ko oko u glavi) u nagrdjenovcima donjim kvadrat zemlje cijeni ko da mu je kraj vjecne vatre. I iako ima 200 duluma, nema djece kojoj bi to ostavio, iako umire od gladi i hoda u poderanom dzemperu i janjecem gunju - ne bi spustio cijenu duluma pa tako prodaje godinama bezuspjesno i valjda ce je sa sobom u grob nosit. I jos me pravi budalom da je zemlja ravna i da je prilaz dobar.
Ipak, ne odustajem, i nadam se da cu u nekih par narednih godina uspjeti obezbijediti jos crkavice i napokon ostvariti taj svoj djecacki san o seljakluku i biti slobodan covjek. A MMF nek se jebe.
jer sam ja kupio 1,6 Ha (srednja Bosna) po 1-1,25 KM po kvadratu .