Potpuno u sjeni ove lijepe teme "Gradovi u Kur'anu", događalo se nešto intrigantno, što se ne bi nikada saznalo da nije otkriven "Dnevnik jednog uhode".
Sadržaj dnevnika nije od posebne važnosti za ovu priču ali bi mogao zanimati neke učesnike putovanja.
Naime, sve se ovo događalo dok su se oni bezbrižno izležavali i uživali u pustinjskom suncu na 60-tak stepeni.
Prenosim vam samo jedan mali dio sa "autentičnim" prikazom, skicama i švrljotinama ...
Nadam se da neću ovim poremetiti koncepciju priče i ovo posmatrajte kao malu pauzu, bez pretenzija da postane nešto drugo ... PAUZA sa radnim naslovom "Pustinjska lađa".
"Dnevnik jednog uhode"
"Tog jutra pustinjom se, uobičajeno za to doba godine, kovitlala gusta i neprozirna magla koja je skrivala nebo.
Dvije sjene su se, tiho na prstima, iskradale iz tabora misleći da ih niko ne prati. Išli su prema susjednom logoru, moram priznati, hrabro pored neprijateljskih šatora, tražeći nešto ...
Ali, moje praćenje suparnika nije počelo tako, špijuniranjem u mraku. Mjesec dana prije tog jutra, beduinski karavan je polazeći sa sjevera prema našem odredištu, prevalio veliku razdaljinu preko Arabijskog poluostrva. Svi smo stigli živi i zdravi na to daleko odredište, u čuveni Abu Dabi.
Cilj nam je bio prisustvovati jednom velikom događaju koji je na kraju mogao biti odlučujući u izboru našeg vođe i prvaka svih plemena.
Samo su još četiri sata ostala do tog, za nas značajnog trenutka.
Uložili smo puno truda u nepoštednoj borbi podvala, smutnji i špijuniranja, predvođeni našim kandidatom "Velikim majstorom intriga", da bi sad sve prepustili slučaju. Godinama se već borimo za poziciju i prestiž na manjim takmičenjima, a rezultat ovog izbora će odlučiti naš status, ne samo u svijetu nego, za nas najvažnije, unutar našeg plemena. Pobjednik će osvojiti brojne ekstravagantne nagrade, vođstvo i počast.
Imali smo sjajnog takmičara, izuzetne ljepote i nismo nikako smjeli dozvoliti da izgubimo.
Tako su mislili i naši suparnici pa su i oni poslali svoje najsposobnije špijune.
Špijuni, u službi ljepote, svih plemena su po cijelom logoru danima tragali za nekim posebno lijepim primjerkom, budućim pobjednikom koji bi – ako uspiju da ga kupe i sačuvaju – mogao donijeti odlučujuću prednost kada otpočne izbor, to jest suđenje.
Ali, vrijeme nam curi...samo što se nije ukazalo sunce a sa njim će početi i takmičenje ...
Naš prvi cilj je bio ući među pet finalista, a drugi da plemensku konkurenciju spriječimo da ne učestvuje uopšte na izboru ljepote. Zbog toga sam pratio ove dvije, zvaću ih, spodobe, poznate kao Ed Dinn Gurabi i Ultra Hurmaši, sa namjerom da im otežam pronalaženje njihovih takmičara koje sam sinoć, vješto eliminisao sepetom hurmi.
Ali ... samo trenutak, moram se osvrnuti malo na našeg kandidata, budućeg prvaka.
Obratimo pažnju na tu veliku grbu, mlitavu i mlohavu vreću sala, koja se njiše pri svakom koraku mršavih nogu. Ravna stopala, X noge koje izgledaju nezgrapno i smiješno kad hodaju i kad trče. Obratite pažnju na dugi, vitki vrat...kao da se lomi pod težinom ogromne glave. A tek proporcije te glave ... nevjerovatno duge trepavice koje trepere iznad izduženih nozdrva i usana sa kojih uvijek cure debele, bijele, preživarske bale. Moramo zaključiti da to stvorenje svakako nije izuzetne ljepote zbog koje bi normalan insan bio fasciniran.
Više izgleda kao nadrealističko stvorenje sklepano od rezervnih dijelova.
Zbog razumijevanja ove frtutme, morao bih reći i nešto o samom načinu takmičenja...
Ono je bilo više nego jednostavno, kvalifikacije, ko preživi polufinale, i finale. U polufinalni dio bi ulazilo 20 kamila koje bi zatim, gotovo čitav dan paradirale pred sudijama i brojnom publikom.
Ovdje se mora znati da sudije u Abu Dabiju kamile posmatraju drugim, neki i trećim, očima. Zagledali su ih i mjerkali od nosa do repa i nazad, procjenjujući svaku prema strogim, samo njima poznatim, kriterijumima.
Uši moraju biti čvrste, leđa visoka sa velikom i simetričnom grbom. Dlaka mora biti sjajna, a glava treba imati masivnost sa posebnim izgledom lica, a samo su oni imali istančani osjećaj za procjenu izuzetnog izgleda. Nos je morao biti zasvođen i da pada preko otromboljene donje usne a poželjan je i dugi vrat nasađen na duge X noge. Sudije posebno vode računa o dva nožna prsta, gledajući ono što vrhunski poznavaoci kamila nazivaju idealnim proporcijama ili „zlatni rez“.
Uobičajeno je bilo da nadmene sudije lošijim kamilama i njihovim vlasnicima samo odmahnu rukom i dskvalifikuju ih iz takmičenja.
Kako bi dan prolazio, sudije bi odbacivale primjerke koji nisu zadovoljavali njihove standarde, ostavljajući tako na kraju pet finalista.
Malo sam se zanio sa pričom ... ali džaba mi sve ovo ... u odsudnom momentu sam uprskao...
Previd koji sam napravio, podcijenivši suparnike, ispao je katasrofalan za čitavo pleme. Dok sam pratio suparnički dvojac, nadmudrujući se sa njima, zaboravio sam na Drndu Specijalca koji je uspio toliko isprepadati našu kamilu da joj ni saljevanje strava nije pomoglo.
Izgubilo je pleme...ja ugled i mogućnost zauzimanja pozicije Do-vođe plemena, to jest "Vodiča lađe" ...
Izgubili smo svi, a našu neslogu je iskoristilo susjedno, sjevero-zapadno pleme Ista-Ate, koje će kad ih bude dovoljno, promijeniti propozicije izbora, a ako im se ćefne i ukinuti ovaj, kako kažu, smiješan običaj, koji vrijeđa nihov istančani osjećaj za estetiku ... o kamilama nisu ništa rekli...
Na kraju su samo još dobacili okupljenim putnicima ... da u svemu ovome, za njih nema logike i da ih tradicija uopće ne zanima...
Tak'i su vam oni".
moga bi nam Pariz biti sledeća destinacija.
a sa njima i tema. 
