Razumijem te. Ja sam pakao na Mosevackom brdu prezivo. To je bila rijetko vidjena ofanziva, branjeno je 25 dana u oktobru '94. Necu pretjerati ako kazem destine hiljada granata su pale gore, strasno je bilo, moj bataljon je izgubio oko 30 ljudi u par dana, preko 100 ranjenih. Pa opet idem po tim krajevima. Iskreno, ja volim da se prisjetim sa vremena na vrijeme. Po toj logici stvari, ja se nikad na Barice ne bi trebao popeti, jer sam gadno nadrljao pred Velikom kulom. Pa opet odem gore, sa nekim cudnim smijeskom na licu... Ne znam, ja sam takav opet. Odem na ta mjesta, ponekad me napune cudnom nekom snagom, da ovo vrijeme u kojem zivimo lakse savladam, crpeci nekakvu sliku energiju iz tih uspomena. Nije sada, niti ce ikada biti teze nego sto je bilo. Samo mi zaboravljamo sta sve mozemo. I ako smo to uspjeli predeverati, ovo vrijeme mi nekako dodje totalno i smijesno i pateticno u isto vrijeme. Svi vi koji ste bilinpo cukama, znate to.
Bio sam par puta ovom rutom gore preko Turova do Treske:
http://www.everytrail.com/view_trip.php?trip_id=1061452
Nije opasno kada se drzi glavne staze. Naravno, nisam lud da rizikujem prvo svoj, pa niciji drugi zivot. Sigurnost prije svega, a to se najbolje postize kada se ima iskusni gorski vodic, lokalac koji bar jednom sedmico prodje tim stazama u toku sezone.
Sent from my GT-I9300 using Tapatalk 2