Ma, na kraju krajeva, ni snenokla ni josipovic ne predstavljaju nikakav faktor u odnosu na nas... tadic je opasniji zbog svog obavjestajnog bekgraunda, ali ja ne trzam na bas svaku njegovu rijec... josipovic je jos manja maca...Nass wrote:Nije on nimalo dobronamjeran, pa to je ista prica kao Tadiceva, pobogu. Sve fino, slatko, lijepo, ne zadiru u cjelovitost i integritet BiH, oni ce postovati sve ono sto se tri naroda dogovore (naravno bez gradjana) bla bla bla, a onda sutradan nesto urade ili kazu sto ukazuje na suprotno. Sinoc je Josipovic opet govorio o tome nesto u stilu da ova nova Federalna vlast nije dobra jer su iz nje iskljuceni HDZ-ovi (naravno formulisuci recenice na nacin da je neko iskljucio HDZ-ove iz vlasti, a ne oni sami sebe), i spominje nekakav belgijski model u smislu uredjenja BiH. Pa koliko puta smo to culi od Covica i njegovih medija?nosara wrote:Josipovic ne bi trebao davat izjave na bas svaku temu... I bice dobro...
A sumnjam da ima lose namjere i da je pod necijim uticajem... Samo je nepromisljen i naivan...
Josipovic pokusava igrati Tadicevu igru pomaganja separatistima, pod plastom ogromne brige i postovanja BiH, tako da se onda njegove suprotne izjave najcesce vide kao kontradikcija ili u najbolju ruku zabuna, neinformiranost, lapsus i slicno. Sve su to lapsusi koliko su i Tadicevi potezi lapsusi. Samo je pitanje dokle ce Josipovic moci ici obzirom da je Hrvatska vise pod kocnicom EU od Srbije, ali da ce nastaviti pokusavati, hoce.
Najgore mi je kad neki ljudi u nekim njegovim flagrantnim izjavama ne vide nista lose, i stanu to pravdati nekakvim nesnalazenjima i slicno. Kad biste ga mogli cuti off the record, kad bi smio govoriti ono sto stvarno misli, tek bi onda vidjeli koliko je on dobronamjeran. To se i sinoc vidjelo, sto ga je Hadzifejs navodio da otvorenije i slobodnije govori, to su se otvorenije poceli pomaljati belgijski modeli iz njegovih usta.
Dakle, ovo je izvorno, sa Reuters-a... Izjava je, prije svega, glupa i plitka... Ne mogu vjerovat da ovo nije neka netacna interpretacija onog sta je Josipovic u stvari izjavio... Ove rijeci ne idu uz onog lika, koji je svakakav, mecav, neodredjen, u oblacima... ali nije zloban, barem do sada nije bio... Ovo je jako zlocesto..."Especially we have a sensitive situation because we are neighbouring Bosnia with many Muslims, and we hope that this conflict, especially Libya, will not influence relations between different nationalities in Bosnia and neighbouring countries.”
Ivana Simić Bodrožić
NA KAVI S PREDSJEDNIKOM JOSIPOVIĆEM
Dolazimo sada do Hrvata. Mjesto radnje: Zagreb, tramvaj broj šest. Vrijeme radnje: bliska prošlost; prije nekoliko mjeseci i dva dana prije posjeta srbijanskog predsjednika Tadića Vukovaru, skora obljetnica pada grada (optimisti kažu ispričat će se, a idealisti donijet će dokumente o nestalima). Uzrok događaja (motivacija): neočekivana popularnost gore spomenutog romana o ratu i djeci. Stojim ja tako držeći se za štangu u tramvaju kad zvoni meni mobitel. U neopisivoj gužvi promakne mi prvi dio rečenice gdje mi se netko predstavlja i čujem samo ugodan muški glas koji postavlja pitanje:
„Biste li popili kavu s Predsjednikom?“
„Predsjednikom čega?“ zbunjeno pitam.
„Pa našim Predsjednikom, Predsjednikom Hrvatske.“
„Ja?!“
„Da, vi. Predsjednik je čuo o vama od svog prijatelja gradonačelnika R. koji je posjetio promociju vašeg romana, oduševili ste ga, i eto, bilo bi lijepo kad biste se malo sastali i neformalno razgovarali. Onda?“
„Pa... Da, mislim, naravno, apsolutno, hvala, uh, baš ste me iznenadili.“
Možete vjerojatno zamisliti moje iznenađenje. Naravno, kad sam se malo sabrala, nazvala sam mamu, i općenito bližu rodbinu, čisto da znaju s kim imaju posla. A onda, kad sam se još malo sabrala i slučajno ugledala svoj odraz u staklu izloga, gotovo da sam pomislila, tako dakle izgleda osoba koja s Predsjednikom ide na kavu. Iskreno, bilo mi je drago, iskreno, pomislila sam, hajde, možda se nešto zaista mijenja, možda ipak, ipak, koliko god teško dopuštala tu mogućnost, nisu svi oni koji se bave politikom (oprostite mi sad) ista govna. I sad kreće ta pustolovina. Za sada ću reći samo pustolovina, čisto da vas napetost, iz prosto meni dragih, literarnih razloga, drži do kraja.
Kiša lije, prijatelj me vozi do Predsjedničkog ureda, prolazim dvadeset šest portirnica, pipaju me, gledaju, gotovo skidaju moju novu haljinu za tu prigodu, a onda sprovode u prostoriju s visokim stropom, glomaznim gadnim visećim lusterima i vrijednim djelima hrvatskih slikara na zidovima. Sjedimo tako Savjetnik i ja, ćaskamo kako se priliči i čekamo Predsjednika. Nakon desetak minuta ulazi dr. Ivo Josipović, užurbanim lakim korakom, za njim predsjednikov fotograf, tajnica, rukujemo se, stanite u sredinu, fleševi blicaju, ok, kratka s mlijekom, i meni molim, valjda to tako ide. Napokon, osoblje se povuče i ostanemo nas troje. Malo se odmjeravamo, a ja onda krenem, neću biti nepristojna. Predstavim se, (ne treba se valjda on meni) i kažem koliko mi je drago što me je pozvao, da mi je to zaista čast, misleći to što govorim iz dubine srca. Predsjednik se dobronamjerno smješka, kima glavom, zauzimamo svoje pozicije, sjeda preko puta mene, dolazi čas da mi se obrati.
„I, recite“, s visine koja mu priliči zainteresirano prozbori, „koji je vaš problem?“
Nakon kraće dramaturške pauze počinje mi prolaziti kroz glavu (what a fuck, rekli bi ameri) koji je moj problem???
„Pa...“, ovdje malo nastaje nelagoda, glupo je da te Predsjednik pita koji je tvoj problem, a ti ga zapravo nemaš, jer on je tebe zvao, a nije bio u stanju ni brifirati se tko mu dolazi, dobro, čovjek je zaposlen, ali morate priznati, ne počinjemo baš najbolje. Dakle, ne mogu odmah sakriti zbunjenost, na sreću ulijeće obaviješteni Savjetnik i milozvučno podsjeća Predsjednika.
„Znate, pa to je ona spisateljica iz Vukovara, sjećate se kako smo pričali da bi bilo dobro da se sretnete.“
„Da, da, da...“ Klimucka Josipović, čini mi se da mu nešto sviće, ali nije mu baš najjasnije o čemu se radi.
„Eto, baš lijepo da ste došli.“
Nešto mi govori da čovjeku možda malo tratim vrijeme, pa se odlučujem baciti na razgovor, pravi, važan, i iskoristiti, pretpostavljam jednom u životu, svojih četrdeset pet minuta s Predsjednikom.
„Kako je bilo u Vukovaru s predsjednikom Tadićem?“ pitam, to me stvarno zanima, a i tih sam dana silom prilika bila izvan zemlje.
„Ooo, sjajno je bilo!“ odgovara Josipović oduševljeno.
„A što je s tim dokumentima koje je donio? Moj otac je, naime, nestao na Ovčari pa me baš zanima...“
„A s tim? Pa ne znam, nisam ja to gledao.“ Točka.
„Aha.“ Točka.
(Kasnije se ispostavilo da se radi o rendgenskim snimcima i povijestima bolesti pacijenata vukovarske bolnice iz ‘89., ‘90. Valjda za slučaj ako je netko od tih pacijenata još živ, pa mu na sljedećoj kontroli zatreba. Inače, postoji divna fotografija primopredaje tog paketa važnog sadržaja. Zbilja povijesni trenutak.)
„Ali, on je pokazao baš pravu volju. Naravno, bilo je tu nekih, eto kako da kažem, kojima se to nije svidjelo, ali, znate kako je to...“ Kaže Josipović.
„Dobro, ljudi možda misle da prije formalne isprike još neki preduvjeti trebaju postojati. Ipak, to je prvi dolazak u Vukovar, pitanje nestalih, recimo... A i vezanje posjeta Paulin Dvoru i Vukovaru, nije to baš isto.“
Ovdje samo želim napomenuti kako sam to rekla jedino iz razloga što je napad na Vukovar bio dio službene politike tadašnje Jugoslavije, dok s Paulin Dvorom, gdje su ubijeni srpski civili, to nije bio slučaj.
„Kako to mislite?“ trgne se Josipović. „Tamo su divljački ubijeni civili!“
„Znam da jesu, i žao mi je, samo...“ Prekine me i nastavi sad već grmjeti.
„A znate li vi kako su ih ubijali?“
„Ne.“ Gotovo postiđeno kažem.
„Stavljali su ih u burad i onda kotrljali niz neko brdo...“ Ovdje ću vas poštedjeti detalja koje sam morala slušati, a kad je s tim završio nastavio je dalje.
„Ili zamislite da ste vi obitelj Zec.“ Kaže Predsjednik meni.
„Da vas netko tako odvede usred noći, i ta djeca, pa to je strašno!“
(Radi se o srpskoj obitelji mučki ubijenoj usred rata, u Zagrebu).
Kimam glavom i zamišljam, i zaista, to je užasno i strašno, ali ne znam zašto bih to sada zamišljala jer mojoj obitelji u ratu se dogodilo sve što se moglo, osim što nisu ubijeni baš svi članovi. I ponovno kažem:
„Žao mi je.“
Kad pokušam reći bilo što drugo osim toga, Predsjednik me prekine. Više ga baš i ne slušam, više mislim o tome koja sam ja budala. Povremeno se priberem i onda ga vidim kako mi pokazuje press clippinge o sebi, nezadovoljan veličinom članka koji su dnevne novine posvetile njemu i njegovim povijesnim izjavama, u odnosu na veličinu članka koji su posvetile branitelju iz Vukovara koji je izjavio kako Tadić mora osuditi režim i od njega se ograditi.
Želim da ovo što prije završi. Pitam se što ja ovdje radim, a onda mi postaje jasno - da sam samo dio priče koja se dobro uklapa u njegovu biografiju, obilježavanje obljetnice, razumijevanje silnog kapaciteta za obje strane. Ljudskog interesa za stvarno razumijevanje problema - nula.
Nedugo zatim završi svoj monolog o pomirenju, pogleda na sat, i dvije minute prije kraja baci se na lakše teme.
„I recite...“ Samozadovoljno, nakon što mi je pravničkim jezikom istumačio četiri Kantova pitanja primijenjena na politiku, razlog i dobar način funkcioniranja haškog tribunala, odmahnuo rukom na spomen Stanimirovića kao da se radi o dosadnoj muhi, i natjerao me da se ispričam za sve zločine koji su počinjeni u ovom ratu s hrvatske strane, pitao je:
„... imate li djece?“
„Imam dvoje.“
Široko se osmjehnuo ustajući se sa stolice i uskliknuo:
„Pa dajte da vidim slike!“
Mehanički vadim mobitel i pokazujem fotografiju sa zaslona, a Josipović se počinje kriviti i ushićeno kreveljiti uzvikujući:
„Joooj, kak’ su slatki, pa ja obožavam djecu!“
Prati me prema vratima, što je dobro, jer ovo već ionako postaje nadrealno, a ja bih mogla postati nepristojna. Izlazim van, a ispred me čekaju namrgođena lica istarskih tartufara sa stvarnim, konkretnim problemima, da kvalitetno provedu svojih četrdeset pet minuta.
Kiša i dalje lije, pokušavam nazvati prijatelja koji me negdje u blizini čeka u autu, saznajem da je to nemoguće s obzirom da je ovdje blokiran svaki signal osim njihovog. Kišobran mi je ostao pod sjedalom, trebam li reći, pokisla se spuštam s brda elitne zagrebačke četvrti.
Da, tako izgleda osoba koja ide s Predsjednikom na kavu.
I da, političari. I Srbi. I Hrvati.
Draga redakcijo, moje pitanje glasi:
Jesam li normalna?
Ceca, Goca Sekulić, Dara Bubamara se sluša i u Mostaru, Makarskoj, Zagrebu, Sarajevu, Banja Luci, Osijeku itd. Je li to znači da svi Hrvati iz Hrvatske dolaze iz BiH? Naravno da ne. Pusti te foskule. Evo ja kao Hrvat iz BiH uopće ne slušam navedenu glazbu. Samo zato što ne volim takvu vrstu glazbe. Pa i ti si iz BiH. Strefi li Hrvate iz Hrvatske kad tebe ugledaju na Jadranu?Hodidid wrote:@pajdo: Slabo "domacih" hrvata ima u Makarskoj. Uglavnom Imotska krajina, Ercegovci a ima bogami i ovih iz Varesa sto gastarbajtuju po Avstriji i Dojclandu pa pokupovali ljudi kuce po Makarskoj.
Mislim da domace hoce slag da strefi kad im po kaficima u sred sezone zaori Goca Sekulic, Arkanova Ceca, Dara Bubamara itd al hebi ga manjina su u svojoj carsiji pa ih niko nista i ne pita.
Slušaš li ti Cecu? Mislim da ne (iz navedenog zaključujem). jer on nije odraz mišljenja većine Hrvata iz Hrvatske. Danas nije više omiljen u Hr (nikad nije ni bio omiljen u 10 godina kao Josipović trenutno). Studirao sam 5 godina u Hrvatskoj (u većem gradu) i nikad se nisam susreo s nikakvom neugodnošću zbog toga što sam Herc. Čak sam im bio simpatičan zbog naglaska. 1pajdo wrote:Ceca, Goca Sekulić, Dara Bubamara se sluša i u Mostaru, Makarskoj, Zagrebu, Sarajevu, Banja Luci, Osijeku itd. Je li to znači da svi Hrvati iz Hrvatske dolaze iz BiH? Naravno da ne. Pusti te foskule. Evo ja kao Hrvat iz BiH uopće ne slušam navedenu glazbu. Samo zato što ne volim takvu vrstu glazbe. Pa i ti si iz BiH. Strefi li Hrvate iz Hrvatske kad tebe ugledaju na Jadranu?Hodidid wrote:@pajdo: Slabo "domacih" hrvata ima u Makarskoj. Uglavnom Imotska krajina, Ercegovci a ima bogami i ovih iz Varesa sto gastarbajtuju po Avstriji i Dojclandu pa pokupovali ljudi kuce po Makarskoj.
Mislim da domace hoce slag da strefi kad im po kaficima u sred sezone zaori Goca Sekulic, Arkanova Ceca, Dara Bubamara itd al hebi ga manjina su u svojoj carsiji pa ih niko nista i ne pita.
Kažem samo da je ofucana ta priča o proeuropskim "domaćim" i Hrvatima iz BiH (divljacima) kao da nisu isti narod i da se međusobno ne podržavaju. Nemoj mi samo navoditi Mesića
P.S. U Zg drmaju narodnjaci više nego igdje.
Nama? a tebi?Jimmy_The_Saint wrote:Ivo Josipović vam želi zlo. A vi mu slobodno tapšite zaslijepljeni SDP akronimom kao poveznicom.
ne radi se tu care o nacionalnoj pripadnosti, vec o seljakluku... isto kao sto dalmatinci sa obale ne vole doslje iz zaledja, ne vole ni bosanskohercegovacke seljacine bez obzira na plemensku pripadnost...1pajdo wrote:Ceca, Goca Sekulić, Dara Bubamara se sluša i u Mostaru, Makarskoj, Zagrebu, Sarajevu, Banja Luci, Osijeku itd. Je li to znači da svi Hrvati iz Hrvatske dolaze iz BiH? Naravno da ne. Pusti te foskule. Evo ja kao Hrvat iz BiH uopće ne slušam navedenu glazbu. Samo zato što ne volim takvu vrstu glazbe. Pa i ti si iz BiH. Strefi li Hrvate iz Hrvatske kad tebe ugledaju na Jadranu?Hodidid wrote:@pajdo: Slabo "domacih" hrvata ima u Makarskoj. Uglavnom Imotska krajina, Ercegovci a ima bogami i ovih iz Varesa sto gastarbajtuju po Avstriji i Dojclandu pa pokupovali ljudi kuce po Makarskoj.
Mislim da domace hoce slag da strefi kad im po kaficima u sred sezone zaori Goca Sekulic, Arkanova Ceca, Dara Bubamara itd al hebi ga manjina su u svojoj carsiji pa ih niko nista i ne pita.
Kažem samo da je ofucana ta priča o proeuropskim "domaćim" i Hrvatima iz BiH (divljacima) kao da nisu isti narod i da se međusobno ne podržavaju. Nemoj mi samo navoditi Mesića
P.S. U Zg drmaju narodnjaci više nego igdje.
purgeri su izuzetak, njih vole podjebavati iz nekih drugih razloga, npr. kao tuzlaci sarajlije... Ja mu ne plješćem i ne tražim izgovore za rasizam. Tako da s VAMA nemam veze, ali drago mi je da se sami prepoznajete.plain vanilla wrote:Nama? a tebi?Jimmy_The_Saint wrote:Ivo Josipović vam želi zlo. A vi mu slobodno tapšite zaslijepljeni SDP akronimom kao poveznicom.
Hahaha, da,da..ta sam, odmah sam se poznala, sto znaci da mi Alzheimer jos nije uznapredovao..i to je nestoJimmy_The_Saint wrote:Ja mu ne plješćem i ne tražim izgovore za rasizam. Tako da s VAMA nemam veze, ali drago mi je da se sami prepoznajete.plain vanilla wrote:Nama? a tebi?Jimmy_The_Saint wrote:Ivo Josipović vam želi zlo. A vi mu slobodno tapšite zaslijepljeni SDP akronimom kao poveznicom.
Aman, pa zar je to nacin na koji se komunicira..lijepo me citiras s nekim postom mojim na ovoj temi gdje sam pjevala ode Josipovicu..tako se nekome dokazuje da lazeJimmy_The_Saint wrote:Jelde, da ja tebi ka'em da si lažljiva tuka, a onda dođe Chmoljo i opali mi mjesec dana Banovića?
Neka, fala.
hoćeš opet? vjerujem da ti ne bi teško palo...Jimmy_The_Saint wrote:Jelde, da ja tebi ka'em da si lažljiva tuka, a onda dođe Chmoljo i opali mi mjesec dana Banovića?
Neka, fala.
Da, krenuo je sa miroljubivom politikom pomirenja, izjavljujući pri tome da su muslimani u BiH potencijalna prijetnja hrvatima u hrvatskoj jer Hr graniči sa BiH, a u BiH ''nažalost'' živi dosta muslimana. To je za sada izvala godine, sumnjam da će ga ko prestići u regionu ove godine!Ma.Le.Na wrote:ne citaju mi se ostali komentari
mislim da je ovo bila klasicna, pogresno protumacena, izjava
nekome jeste u interesu da se BiH i Hr malo zavade...jer Ivo je bas krenuo sa miroljubivom i politikom pomirenja i trazenja oprosta...naravno kome bi to odgovaralo
dakle...uz Ivu sam
nije korektno da sve sto je on rekao i ucinio do sada ponistis samo jednom izjavom...koja opet tvrdim je vrlo vjerovatno pogresno protumacenabogoljub wrote:Da, krenuo je sa miroljubivom politikom pomirenja, izjavljujući pri tome da su muslimani u BiH potencijalna prijetnja hrvatima u hrvatskoj jer Hr graniči sa BiH, a u BiH ''nažalost'' živi dosta muslimana. To je za sada izvala godine, sumnjam da će ga ko prestići u regionu ove godine!Ma.Le.Na wrote:ne citaju mi se ostali komentari
mislim da je ovo bila klasicna, pogresno protumacena, izjava
nekome jeste u interesu da se BiH i Hr malo zavade...jer Ivo je bas krenuo sa miroljubivom i politikom pomirenja i trazenja oprosta...naravno kome bi to odgovaralo
dakle...uz Ivu sam
@Bogoljube,Ivo je ovim izjavama navuka sebi crvenilo kada got krene put Bosne ako ima karaktera i obraza,Mada se on sa Tadicem ne moze porediti jer je ne dorastao pokvarenosti i dvolicnosti cetniku i SANU uceniku Tadicu.Kada je neprijeteljstvo prema BiH Ivek mu nije ni do koljena a ove dvije drzave se ne mogu porediti ni u cemu kada je u pitanju stepen neprijeteljstva i velicina ucinjenog zla prema BiH,.Sto se tice Ivekovih izjava,.....krkana iz Laktasa Laktasenko kao i njegovi guzni stranacki megafoni su nedostizni po broju i brzini anti BH fasisoidnih izjava koje nece moci nikada biti izgovorene ni nalik sumskim pecinasima.Ja bih Ivi samo porucio da je popusio skolu naivca i da izvuce pouku i ohaviza se cim prije tim bolje za njega,njegovu drzavu ali i odnosima nase dvije drzave,bogoljub wrote:Da, krenuo je sa miroljubivom politikom pomirenja, izjavljujući pri tome da su muslimani u BiH potencijalna prijetnja hrvatima u hrvatskoj jer Hr graniči sa BiH, a u BiH ''nažalost'' živi dosta muslimana. To je za sada izvala godine, sumnjam da će ga ko prestići u regionu ove godine!Ma.Le.Na wrote:ne citaju mi se ostali komentari
mislim da je ovo bila klasicna, pogresno protumacena, izjava
nekome jeste u interesu da se BiH i Hr malo zavade...jer Ivo je bas krenuo sa miroljubivom i politikom pomirenja i trazenja oprosta...naravno kome bi to odgovaralo
dakle...uz Ivu sam
Човјек води политику у интересу СВОЈЕ државе и народа. Што се тек донекле поклапа с интересима наше земље, а НИМАЛО с интересима нехрвата у њој, укључиво Србе и укључиво РС. Они су тактичко средство за стратешко шукање Бошњацима. Јок ето није му требало него ће нам дати Плоче запосве за награду што Хрвате представљају маргиналци и сеоске луде умјесто најјачих странака тог народа у БиХ.bogoljub wrote:Da, i ja smatram da nije korektno da jednom izjavom remeti bilo šta. Ne znam zaista što mu je to trebalo!?