Forum Klix.ba

ahuseino wrote:

luckylaka wrote:Pa tema uopste nije lijecenje i doktori nego povratak u BiH(ABD)ali ova ,,ahusha,,trazi bilo kakav razlog da zakuha samo da bi se sto crnje pisalo o BiH.Nis joj bosansko ne valja.Idi ba sa teme ako ti ne valja.Neces se vracati u Bosnu,ne moras al ne kaki previse kontra Bosne.Sto puta ponovis ,necu se vratiti sto bi reko jedan moj haj-bay.

Dze sam ja reko i jednu PROTIV bosne, i kuho ista. Mojne mi te 'fear tactics' tikataka, to cuvaj za u mahali minderaske price kad ti kone dodju na vikler seshn i frizuru.

Ovo ti ono: 'Hamo vid' mu glave'... 'haj sad mrsh odavde da mi mozemo u miru uzivat i sanjat'... Ovo bona nije tema samo za povratnike vec za raspravu glede povratka.

Ako je tebe uopste spomenuo.Govorim o osobi,,aha,,koja konstantno kaki po BiH a ovdje se sad uhvatila zdravstva i doktora ko mi eto levati na zapadu pa slijepi.Stanje na zapadu ko i u BiH ako imas Bujrum ako nemas ,,ko te hebe,,

Jack Be Nimble wrote:Ako imas dobro osiguranje ili mozes platiti doktora u Americi dozivjeces stotu bez problema. Ako nemas dobro osiguranje eh onda neka ti je bog na pomoci. Znam par nasi koji su otisli u Bosnu samo da bi izvukli dijagnozu. Zive u zavjeri i misle da americke bolnice bi radije 3 mjeseca na tebi radili dok ne ustanove u cemu je problem da bi izvukli svaki moguci dinar.

Ne moze se reci da su ovi doktori bolji nego oni tamo, ali se moze reci da je vrhunska medicina sto se tice ljecena tezih bolesti u Americi i samo u Americi. Izvoli i plati!

Jedino sto izgleda zakazuje u Bosni su zubari. Citava moja rodbina isla je u BiH da popravlja zube, sto iz Amerike sto iz Evropskih zemalja. Bili vise nego zadovoljni. Cjene bile niske, pa su cak placali duplo iz zahvalnosti, sto je opet jeftinije nego u Americi. Ali u zadnje vrijeme sve vise i vise cujem price "em sam sjela na avion plomba ispala, pa onda morala ici zubaru u Americi". Jesu li stvarno zubari opali u kvalitetu ili su skontali da mogu da urade bilo kakav posao, opet ce dobiti lovu a ovima se nece dati letjeti nazad i zaliti .

o tome i govorim

corolla02 wrote:
Jos nesto, raja se zavarava jer sva ta osiguranja imaju CAP odnosno limit godisnji bilo to za ocno, zdravstveno, ili zubno. Znaci sve preko tog limita ide po tebi, a recimo moras ici doktoru ponovno jer druga dva nisu uradila svoj poso pa plati po punoj cijeni il neka te stave na kolektore pa placaj pennies on the dollar ali kreditna hitorija nakon tog ti je bye bye. Takodjer X osiguranja ti nece ER odnosno hitnu pokriti dva puta godisnje, al to vrlo malo nase raje zna! Nego hvali i moli Boga da ti podari zdravlje i dobro, a ne praviti razlike izmedju ovih i onih doktora, jer opet prije il kasnije zatrazit ces pomoc i jednih i drugih, ovdje il dole!

PS
i mislim da se niko ovdje ne svadja vec samo iznosimo drugacije perspektive glede stvari na sto svi imamo puno pravo i na osnovu licnih iskustava, koja opet mogu biti i losa i dobra

ne moraju delati kolketori,vec se dogovoris u vezi placanja sa bolnicom i osiguranjem

na ovoj temi se moze nastaviti pisati o jos jednom fenomenu :

mnogi iz dijapore se vrate u BiH i nakon godinu li vise godina se vrate u inostranstvo

ljubav_aha wrote:

corolla02 wrote:
Jos nesto, raja se zavarava jer sva ta osiguranja imaju CAP odnosno limit godisnji bilo to za ocno, zdravstveno, ili zubno. Znaci sve preko tog limita ide po tebi, a recimo moras ici doktoru ponovno jer druga dva nisu uradila svoj poso pa plati po punoj cijeni il neka te stave na kolektore pa placaj pennies on the dollar ali kreditna hitorija nakon tog ti je bye bye. Takodjer X osiguranja ti nece ER odnosno hitnu pokriti dva puta godisnje, al to vrlo malo nase raje zna! Nego hvali i moli Boga da ti podari zdravlje i dobro, a ne praviti razlike izmedju ovih i onih doktora, jer opet prije il kasnije zatrazit ces pomoc i jednih i drugih, ovdje il dole!

PS
i mislim da se niko ovdje ne svadja vec samo iznosimo drugacije perspektive glede stvari na sto svi imamo puno pravo i na osnovu licnih iskustava, koja opet mogu biti i losa i dobra

ne moraju delati kolketori,vec se dogovoris u vezi placanja sa bolnicom i osiguranjem

pa cijeli zivot placas zato jer ti je trebala pomoc! Zalosno je to i zdravstvo bi trebalo biti pravo, bas ko sto udises vazduh, pijes vodu, te da te ne gledaju preko oka bas kao radi tvoje puty, sexa, nacije, vjere, itd itd, a ne stvar izbora ili prestiza ko sto je sad.

do tada stvari stoje ovako osiguranja bolnice doktori pacijenti, preko cijih ledja opet sve to pociva i ide, da pri tom niko ih nista ne pita!

ps.
na temu vracam se u bih na svoj 60 rodjendan aBd

corolla02 wrote:

ljubav_aha wrote:

corolla02 wrote:
Jos nesto, raja se zavarava jer sva ta osiguranja imaju CAP odnosno limit godisnji bilo to za ocno, zdravstveno, ili zubno. Znaci sve preko tog limita ide po tebi, a recimo moras ici doktoru ponovno jer druga dva nisu uradila svoj poso pa plati po punoj cijeni il neka te stave na kolektore pa placaj pennies on the dollar ali kreditna hitorija nakon tog ti je bye bye. Takodjer X osiguranja ti nece ER odnosno hitnu pokriti dva puta godisnje, al to vrlo malo nase raje zna! Nego hvali i moli Boga da ti podari zdravlje i dobro, a ne praviti razlike izmedju ovih i onih doktora, jer opet prije il kasnije zatrazit ces pomoc i jednih i drugih, ovdje il dole!

PS
i mislim da se niko ovdje ne svadja vec samo iznosimo drugacije perspektive glede stvari na sto svi imamo puno pravo i na osnovu licnih iskustava, koja opet mogu biti i losa i dobra

ne moraju delati kolketori,vec se dogovoris u vezi placanja sa bolnicom i osiguranjem

pa cijeli zivot placas zalosno je to i zdravstvo bi trebalo biti pravo, bas ko sto udises vazduh, pijes vodu, da te ne gledaju preko oka radi tvoje puty, sexa, nacije, vjere, itd itd, a ne stvar izbora ili prestiza ko sto je sad.

do tada stvari stoje ovako osiguranja bolnice doktori pacijenti, preko cijih ledja opet sve to pociva i ide, da pri tom niko ih nista ne pita!

ps.
na temu vracam se u bih na svoj 60 rodjendan aBd

eh pa nasi volei mati nova auta ,imaju tonu kredita,a tesko im je placati zdrastveno

corolla02 wrote:
Vazi drug, sve je OK to sto ti kazes, ne misleci na juhu , i opste poznato je to da postoje dvije amerike, bas kao i to da sit gladnog nikad nije razumio, ni zdrav bolesnog.

Ti si ocigledno odvec dugo u americi i tvoj je arsin je conformity i worshipovanje istog systema (zdravstvenog), tj lanaca u cijem nizu su utkane induvidue u bijelom koje sluze kao karike i rade u interesu istog, i mi se tu se ocigledno razlikujemo; licno nisam dio te struje, nisam ni dole bio pa jos manje ovdje!

ps.
Sad mi se mozemo slagat i ne slagat u nasim vidjenjima dok u medjuvremenu Humana (HUM) napreduje na trzistu, koga interesuje neka provjeri i zasto, meni je jasno.

Vidis kako naivno pricas, ne razumijes ni sta ti govorim. Glooho bilo da ga "worshipujem" - znam vrlo dobro (nemoj se uvrijediti - ali vjerujem, puno bolje nego ti - jer vijesti mi nisu jedini izvor, a Allaham' ni konspiratorni sajtovi), sta, kako i ko radi u tom "systemu". Ono sto ti govorim, a ti ne razumijes, je - da ne mozes TO porediti, jer ta dva "systema" nisu u istom domenu, pogotovo i najvaznije u USLUGAMA zdravstvenim, i ljekarsoj njezi. Fali ti jedna perspektiva, pa je kujes u oblake.

CONFORMITY necu opovrgavati - kriv sam, KAO i TI. Cinjenica da si tu te stavlja u tu istu grupu, i tebe i onog dole u floridi - deliriusa, koji je, haman pa element a ipak i dalje drobi... slobodno . Drustveno filozofski i globalno eticki mozemo raspravljati o konformitetu, ali i on je relativan !.
Upravo je "conformity" u jednoj i jedinoj nesto sto ja ne bi mogao, niti zelio izdrzavati danas zarad necega cega danas nema (meni nestalo nedZe krajem 80-ih pocetkom 90-ih). Biram kao i svi ovdje - SEBI manje zlo. Onome ko je ostao ili vratio se u BEHA je biti tamo - manje zlo.

Polako nadoce...

vox-populi wrote:

HAVANA wrote: Po meni trebalo bi da oni koji zele da se vrate dobiju neke informacije koje im mogu biti od pomoci pri povratku ili pri definitivnoj odluci vratiti se ili ne.

I oni koji su u nedoumici da dobiju info i sa jedne i sa druge strane.

A ostalo se slazem.

Inace jako cijenim tvoje postove .

Ne postoji univerzalno ispravna odluka, vratiti se ili ne. Prvenstveno to zavisi od pojedinca. Ja nisam otisao zbog lose plate, nezaposlenosti, nemogucnosti putovanja.... vec sam otisao onoga trenutka kada sam skontao da ce biti bolje. Mozda. Za 15-20 godina. A nisam bio spreman da jos toliko vremena cekam da bude bolje.

Ne osudjujem ni one koji su otisli pa se ne zele vratiti, ni one koji se zele vratiti, ni one koji su ostali dole a ni one koji su se vratili. Valjda svako bira da zivi tamo gdje mu je bolje.

Naravno,dobra i ispravna informacija vrijedi para. ali nekad se pretjera sa onim ne može,ne valja...
Svako pravi odluku za sebe i radi ono sto smatra ispravnim.Neko je zeljan promjene,neko para,znanja,zivota,putovanja...Ti si otisao kada je i normalno da covjek zeli da nesto napravi,promijeni,pokusa bolje...I ja sam to sam ucinio u 25 godini,putovao,radio,ucio...pa se ozenio...pa dobio djecu...kupio stan,zavrsio skoro sve sto sam zamislio i onda stao i upitao se sta zelim dalje?Želio sam da se vratim,da radim u svom gradu,da mi djeca zive pored babe i nane...A posla uvijek ima ko hoce da radi,pogotovo kad se vracas sa pocetnim kapitalom,znas sta i kako,spreman si na kreditna zaduzenja a nisi kurcevit i gladan...
Atko želi da ide,odlicno...Sretno mu bilo,ko sam ja da ga odvracam od toga kad sam i ja sam u tim godinama istu stvar uradio i to iskustvo mi je puno pomoglo u zivotu, plus zavrsio sam sebi,ženi,djeci i papire da ga slucajno ne bi u zivotu popusio kao sto mi se desilo u ratu...Nista nas ne smije iznenaditi Uglavnom, ja sam se vratio i puno mojih prijatelja...svi zadovoljni osim jednog hajvana sto se vrati,ispijo kafe po vas dan,masto o sleperima robe udobno zavaljen u fotelju...eno ga gore...radi ko konj...i place...
Svako bira ono sta zeli ,sta ga cini sretnim i nije moje da sa svojih 40 godina govorim nekome sa 25 sta treba raditi .
Isto tako ne treba ni meni suplja prica pojedinaca kako se nista ne može (ne ti)Moze ,kako ne moze...Evo ja sam napravio za sedam godina kako sam se vratio vise nego za sedam godina vani,isto tako i vecina mojih prijatelja.Mislim da cak i znas jednog ,spominjao si na jednoj temi tu firmu i da je neko tvoj radio tamo u pocetku...(ako nisam sta fulio?)
Mozda i propadnem,jebaji ga ali uvijek imam svoj stan,uvijek imam gdje otici,uvijek cu za sebe i porodicu zaraditi...Imao pa nemao,ne bi mi bilo prvi put...sve je to za ljude...jebo pare.
Sretno svima,voli vas vaš HAVANA

ahuseino wrote:

Vidis kako naivno pricas, ne razumijes ni sta ti govorim. Glooho bilo da ga "worshipujem" - znam vrlo dobro (nemoj se uvrijediti - ali vjerujem, puno bolje nego ti - jer vijesti mi nisu jedini izvor, a Allaham' ni konspiratorni sajtovi), sta, kako i ko radi u tom "systemu". Ono sto ti govorim, a ti ne razumijes, je - da ne mozes TO porediti, jer ta dva "systema" nisu u istom domenu, pogotovo i najvaznije u USLUGAMA zdravstvenim, i ljekarsoj njezi. Fali ti jedna perspektiva, pa je kujes u oblake.

CONFORMITY necu opovrgavati - kriv sam, KAO i TI. Cinjenica da si tu te stavlja u tu istu grupu, i tebe i onog dole u floridi - deliriusa, koji je, haman pa element a ipak i dalje drobi... slobodno . Drustveno filozofski i globalno eticki mozemo raspravljati o konformitetu, ali i on je relativan !.
Upravo je "conformity" u jednoj i jedinoj nesto sto ja ne bi mogao, niti zelio izdrzavati danas zarad necega cega danas nema (meni nestalo nedZe krajem 80-ih pocetkom 90-ih). Biram kao i svi ovdje - SEBI manje zlo. Onome ko je ostao ili vratio se u BEHA je biti tamo - manje zlo.

Polako nadoce...

Razumijem ja tebe drug sa koje ti strane dolazis ba ma samo se Obama conformituje slazem se i ja ucestvujem u tom istom sistemu indirektno! Isto ko sto sponzorisem rat u Afganistanu indirektno, al ne mogu nikako izaci iz tog sistema a da me ne gule i upravljaju tim sredstvima u ove il one svrhe kako im se cejfne, tj. mogu samo da biram manje zlo. I ja bih da mogu svoje prinose/takse odvojiti na zdravstvo i nista vise, jer sve ostalo je za mene luksuz! Al ostajem pri onom da su jedan npr. Zijo i Ruzic nista losiji od onih s Harvarda ili Stanforda, naprotiv!

ps
i evo onog texta koji se zgrazava kako na system tako i na hladne doktore u tom systemu talking 'bout non- conformity jer sve im je fakeovano, i u kome se moze nac bilo koji prosjecan pacijent kao ja i slicni, mozda ti nisi ne znam, ako su bar jednom otisli doktoru

I prey upon your morbid fear
Of terminal disease
You won't know the difference
Now it's time for surgery
Another shot, another pill
Two weeks therapy
I take all major credit cards
Your money is what I need

I'm a healer
I will keep you all alive
I'm a healer

A villain at your bedside
Take this and you'll be fine
Severely educated
Just pay your bill on time
I think it's time for another test
I need more of your blood
Sign this affidavit
So my insurance won't go up

I'm a healer
I will keep you all alive
I'm a healer

Research and development
Spend millions every year
You sickly and decrepit ones
Keep my yacht safe on the pier

You're dying on a stretcher
We'll try to save your life
If you can't afford my service
I will let you die
I'm trusted and respected
Says my diploma on the wall
Before I will do anything
I'll give your bank a call

I'm a healer
I will keep you all alive
I'm a healer
Fake healer!

HAVANA wrote:
Naravno,dobra i ispravna informacija vrijedi para. ali nekad se pretjera sa onim ne može,ne valja...
Svako pravi odluku za sebe i radi ono sto smatra ispravnim.Neko je zeljan promjene,neko para,znanja,zivota,putovanja...Ti si otisao kada je i normalno da covjek zeli da nesto napravi,promijeni,pokusa bolje...I ja sam to sam ucinio u 25 godini,putovao,radio,ucio...pa se ozenio...pa dobio djecu...kupio stan,zavrsio skoro sve sto sam zamislio i onda stao i upitao se sta zelim dalje?Želio sam da se vratim,da radim u svom gradu,da mi djeca zive pored babe i nane...A posla uvijek ima ko hoce da radi,pogotovo kad se vracas sa pocetnim kapitalom,znas sta i kako,spreman si na kreditna zaduzenja a nisi kurcevit i gladan...
Atko želi da ide,odlicno...Sretno mu bilo,ko sam ja da ga odvracam od toga kad sam i ja sam u tim godinama istu stvar uradio i to iskustvo mi je puno pomoglo u zivotu, plus zavrsio sam sebi,ženi,djeci i papire da ga slucajno ne bi u zivotu popusio kao sto mi se desilo u ratu...Nista nas ne smije iznenaditi Uglavnom, ja sam se vratio i puno mojih prijatelja...svi zadovoljni osim jednog hajvana sto se vrati,ispijo kafe po vas dan,masto o sleperima robe udobno zavaljen u fotelju...eno ga gore...radi ko konj...i place...
Svako bira ono sta zeli ,sta ga cini sretnim i nije moje da sa svojih 40 godina govorim nekome sa 25 sta treba raditi .
Isto tako ne treba ni meni suplja prica pojedinaca kako se nista ne može (ne ti)Moze ,kako ne moze...Evo ja sam napravio za sedam godina kako sam se vratio vise nego za sedam godina vani,isto tako i vecina mojih prijatelja.Mislim da cak i znas jednog ,spominjao si na jednoj temi tu firmu i da je neko tvoj radio tamo u pocetku...(ako nisam sta fulio?)
Mozda i propadnem,jebaji ga ali uvijek imam svoj stan,uvijek imam gdje otici,uvijek cu za sebe i porodicu zaraditi...Imao pa nemao,ne bi mi bilo prvi put...sve je to za ljude...jebo pare.
Sretno svima,voli vas vaš HAVANA

Vidis Havana ja bas nisam na toj tvojoj prici.... I ja sam izasao iza rata ...i to malo stariji od tebe i otisao preko bare.....sad mozemo mi da pricamo sta hocemo ali mi smo bili zeljni svega...prvu godinu nisam popio casu vode , gdje da pijes vodu kad je kola ispod 1$....da negovorim o drugim stvarima...poslije godine provedene na drzavnim jaslama( ucenje engleskog i ostala privikavanja) poceli smo da se okrecemo buducnosti i evo sad mozemo reci da smo stali na svoje noge...sva mi familija radi, finansijski smo sigurni ( koliko se moze biti siguran u globalu) nista nam nefali. Da sam ostao u Sarajevu radio bih gdje sam i radio, zivio u svojoj kuci i vjerovtno kukao ko svi da nevalja.
Ja djece nemam ali da imam sigurno ih nebi vodio dole, zbog vise razloga ali ....to su tvoja djeca ti odlucujes o njihovoj buducnosti....fino je da odratu pored babe i djeda ali....sta dalje.
Imam osjecaj da mnogi koji se vracaju govore da se vracaju radi djece a u sustini se vracaju sto oni nisu sretni....a ne zbog toga sto ce im biti djeci dole bolje....jer realno nije im bolje.
Ja sam u Kanadi tako da mnoge stvari koje ahuseino i corolla raspravljaju kod nas nepiju vode

Ma ima i nas koji nismo u Americi i Kanadi vec smo u Evropi...pa te stvari ne piju pogotovo ........ovdje.
I ja sam izasao iz rata malo stariji od Havane al to i ne mora igrati neku vaznu ulogu kad je povratak u pitanju.
Ja sam svoje razloge ostanka vani napisao nesto ranije u jednom od postova i smatram da svako treba da odluci gdje ce da zivi.
Od pojedinca zavis sta hoce od zivota,koji su mu ciljevi,interesi..........kao sti je vazno i sta osjecaji govore.........
Koliko je ko uspio u ostvarenju svojih ciljeva toliko je zadovoljan ma gdje da zivi.
Izvagas sta ti je vaznije ....nekome lova,nekome sigurnost,nekome ovaj ili onaj nacin zivota...........
Kako smo svi individue koje se razlikujemo ,kako je nas karakter izgradjen uticajem okoline,iskustvima,onim sto nosimo iz kuce,znaci odgojem tako nas karakterisu i razlicite zelje i zahtjevi,interesi,zivotni ciljevi......
Koliko ko uspije ostvariti svojih ciljeva toliko je zadovoljan samim sobom i zivotom koji zivi.
Diskusije tipa ko je u pravu-onaj koji se vratio ili onaj koji je ostao nemaju smisla jer neko je sretan vani a neko u Bosni.
Kao sto je neko nesretan u Bosni koliko i neko ko je vani.
Mislim da je lakse odluciti onome ko je probao i jedno i drugo pa moze procijeniti sta je za njega bolje.
Ali njegova procjena je tada ispravna samo za njega.......tj ne vazi za sve ostale koji su u slicnoj dilemi......
Oni opet moraju sami za sebe odluciti sta je za njih bolje...........
Svima koji su zadovoljni,koji su uspjeli koliko toliko da ostvare svoje ciljeve(ubrajam tu i sebe)....snove bez obzira gdje su.......... zelim da ostatak zivota provedu onako kako to oni zele ........

Ostalima koji jos uvijek nesto traze ili ni sami ne znaju sta zele...npr.....onima koji zive u Americi a bacaju drvlje i kameneje na istu..........onima u Bosni kojima je Zapad san a ne znaju sta taj nacin zivota nosi sa sobom.........onima u Evropi kojima u Bosni nista ne valja.......a sve Evropsko je bolje.........njim svima zelim da pronadju sebe i da usklade svoje zelje sa mogucnostima.........pronadju kompromis ako vec ne mogu da ispune snove...
Zivi i zdravi vi meni bili.

mislim da sad mozemo i zapjevati

Kako gore Vox-P. pametno i elokventno rece, sve je individualno - sta cini covjeka sretnim.
Poznajem ljudi koji su se sa zavrsenim MBA vratili kod babe u direktorsku stokrlu, pa onda stolicu - to ih cinilo sretnim, uhljebljeni sve spremno.
Znam ljudi sto su se vratili NEuhljebljeni, sa zavrsenim skolama, nazad kuci trbuhom za kruhom, pa kud puklo. Nace se nesta, ko sto veli Havana.
Znam ljudi sto se nisu jos ni aklimirali vani i odma nazad.

Sva tri skupa su uradili ono sto ih je cinilo sretnim. Ove ekonomsko-politicke razlike drustava su samo par faktora i uporedba ne pravi kompletnu sliku. Svi ove pissing contests - ovdje je 'vako a ondje 'nako - su gotovo pa i nevazni, osim ako si potpuno sam na svijetu pa ti je to jedino sto je ostalo - jer tu nema objektivne slike. Moje je misljenje da se moras staviti u- ili napraviti si sredinu gdje si sretan sa svime sto te takvim cini. Veliki dio, vjerujem NAJVECI je socijalni aspekat pravih prijatelja, te sire i (najvaznije) uze familije - kako sebi tako i djeci svojoj.
Meni je ono sto je zivo od uze familije sve tu sa mnom, u istom gradu; doduse brat mi se sad vratio pa je i to malo tesko, ali sam u stadiju zivota gdje se okrecem svojoj djeci (a i on trazi sebi salameta), tako da mi je familijarna veza sa domovinom slabija. Ostalo je nesto tetki, tetaka, amidza, amidzinci i to je to. Raja mi se vecinom raspala (citaj razbjezala) pocetkom rata, a u/po ratu neka nova se saletila - vise prolazna nego dozivotna. Ono dozivotno sto imam je tu, za svaki dan, druzenje, kaFenisanje, prdoklacenje i rjesavanje svjetskih problema, ratova, gladi, Cunamija, tornada... familija je tu takodze, tako da nemam neku inklanaciju prema nicemu permanentnom glede domovine, jer mi je sredina ovdje odgovarajuca.

Slika je drugacija ako si tu sam, pa ti prijatelji neki novoupoznani ovdasnjaci (a tu nema sevdaha ) sva uza familija ti dole, prijatelji... svake godine se vracas, a ono fino - svi su tu, paze se - dok vamo tebi zivot k'o Pavle Sam na Svijetu, pa da si na Havajima.
To je drugi extrem, mozda covjeku i ne mora biti ovako, ali tu negdje, na skali... dovoljno da stvori motivaciju da zeli da mijenja stvari i trazi srecu u socijalnoj sredini koja mu odgovara.

Svakom svoje.

Rodjena sam u Sarajevu i tu sam živjela prvih 16 godina života. Taman kad se zahuktavala moja divna mladost i kad je sve u životu išlo u pravom smjeru, počeo je glupi rat, granata mi je ubila oca i baku, stan nam je devastiran odmah na početku rata i ja sam sa mamom otišla u dijasporu...U Norvešku. Divna zemlja. Samo se tu trebaš roditi. Ali ljudi moji, moja nostalgija je bila tako velika, moja želja za povratkom je bila ogromna. Nekako sam se osjećala tih godina izgubljeno. Kao da gubim Bosnu jer je u 5 godina mog odsustva ona postala neka druga, razorena ratom zemlja, a ne mogu dalje dok Bosnu ponovo ne upoznam. Taj osjećaj da više ne pripadam ni Bosni a ni Norveškoj, me je izluđivao. A moja majka je bila još luđa pa je odlučila da se vrati, kao udovica, bez ikakvih garancija za posao, za stan, bez ikakvih para, veza itd. A bilo bi joj puno lakše da je ostala u Norveškoj, ja bih se školovala, ona bi radila (mogla je naći pristojan psao), prst u uho. Ali ne, ljubav i želja za povratkom nikad nije bila upitna, tako da se moja mama vratila u Sarajevo odmah kad se rat završio i našla posao u struci i renovirala stan i rukama i nogama se borila da napravi prostor u koji ću se ja vratiti ako odlučim da dodjem da studiram u Sarajevo, umjesto u Oslo. I ja sam se vratila. Niko sretniji od mene. Bilo mi je godinama super, raja, zezancija, završila sam faks, radila honorarno dok sam studirala, nakon faksa promijenila nekoliko poslova u struci bez ikakvih štela, putovala...
Razmišljanje o tome da je ipak bilo pametnije ostati, sam počela da imam otkad imam djecu...I kad se sad samo sjetim koliko je lakše bilo živjeti u Norveškoj gdje se država brine za jako puno stvari o kojima ovdje možeš samo da sanjaš i za koje se sam moraš izboriti rukama i nogama, i sad kad je sreća moje djece ujedno i moja sreća, a mislim da u jednoj zemlji kao što je Norveška bi svakako imali više šanse da budu sretni, pomislim da bih i ja sad tamo bila zadovoljnija. Ali ko zna, šta bi bilo kad bi bilo, vjerovatno bi meni nedostajalo milion stvari koje ovdje imam a sad ih više nisam ni svjesna, život je isuviše kratak da bi dumala o tome.

aleksej wrote:Rodjena sam u Sarajevu i tu sam živjela prvih 16 godina života. Taman kad se zahuktavala moja divna mladost i kad je sve u životu išlo u pravom smjeru, počeo je glupi rat, granata mi je ubila oca i baku, stan nam je devastiran odmah na početku rata i ja sam sa mamom otišla u dijasporu...U Norvešku. Divna zemlja. Samo se tu trebaš roditi. Ali ljudi moji, moja nostalgija je bila tako velika, moja želja za povratkom je bila ogromna. Nekako sam se osjećala tih godina izgubljeno. Kao da gubim Bosnu jer je u 5 godina mog odsustva ona postala neka druga, razorena ratom zemlja, a ne mogu dalje dok Bosnu ponovo ne upoznam. Taj osjećaj da više ne pripadam ni Bosni a ni Norveškoj, me je izluđivao. A moja majka je bila još luđa pa je odlučila da se vrati, kao udovica, bez ikakvih garancija za posao, za stan, bez ikakvih para, veza itd. A bilo bi joj puno lakše da je ostala u Norveškoj, ja bih se školovala, ona bi radila (mogla je naći pristojan psao), prst u uho. Ali ne, ljubav i želja za povratkom nikad nije bila upitna, tako da se moja mama vratila u Sarajevo odmah kad se rat završio i našla posao u struci i renovirala stan i rukama i nogama se borila da napravi prostor u koji ću se ja vratiti ako odlučim da dodjem da studiram u Sarajevo, umjesto u Oslo. I ja sam se vratila. Niko sretniji od mene. Bilo mi je godinama super, raja, zezancija, završila sam faks, radila honorarno dok sam studirala, nakon faksa promijenila nekoliko poslova u struci bez ikakvih štela, putovala...
Razmišljanje o tome da je ipak bilo pametnije ostati, sam počela da imam otkad imam djecu...I kad se sad samo sjetim koliko je lakše bilo živjeti u Norveškoj gdje se država brine za jako puno stvari o kojima ovdje možeš samo da sanjaš i za koje se sam moraš izboriti rukama i nogama, i sad kad je sreća moje djece ujedno i moja sreća, a mislim da u jednoj zemlji kao što je Norveška bi svakako imali više šanse da budu sretni, pomislim da bih i ja sad tamo bila zadovoljnija. Ali ko zna, šta bi bilo kad bi bilo, vjerovatno bi meni nedostajalo milion stvari koje ovdje imam a sad ih više nisam ni svjesna, život je isuviše kratak da bi dumala o tome.

Ipak i pored svih teskoca u BiH mislim da je odluka tvoje majke ispravna. Svoj na svome. Mozda bi i tvoja djeca u Norveskoj imala isti osjecaj kao i ti.Ne pripadaju gore a ni dole sto je svakako naj gore.Ja evo zivim ovdje od 1996 a pripadam samo dole gdje mi je kompletna familija.Nadam se skorom povratku.

Taj osjećaj pripadnosti je dosta individualan: Zanima me zbog čega osobe osjećaju da ne pripadaju negdje? Po čemu vide da ne pripadaju?


Npr, ja osjećam da pripadam ovdje isto kao i u BiH, i isto bih osjećao i u Japanu, Americi, Australiji...

mekaba wrote: Ipak i pored svih teskoca u BiH mislim da je odluka tvoje majke ispravna. Svoj na svome. Mozda bi i tvoja djeca u Norveskoj imala isti osjecaj kao i ti.Ne pripadaju gore a ni dole sto je svakako naj gore.Ja evo zivim ovdje od 1996 a pripadam samo dole gdje mi je kompletna familija.Nadam se skorom povratku.

Uz duzno postovanje tvog osjecaja pripadnosti, on ipak nije univerzalan. Ne kazem da nije realan za tebe, ali ipak postoje i ljudi koji taj osjecaj ili nemaju ili im je potpuno drugaciji. Tako da to moze biti samo jedan u nizu individualnih razloga za povratak/ostanak/whatever.

Gray wrote:Taj osjećaj pripadnosti je dosta individualan: Zanima me zbog čega osobe osjećaju da ne pripadaju negdje? Po čemu vide da ne pripadaju?


Npr, ja osjećam da pripadam ovdje isto kao i u BiH, i isto bih osjećao i u Japanu, Americi, Australiji...

Ti si genie...

Ja ne mogu drugi grad u BiH da prihvatim kao svoj a kamoli drugu drzavu sto ne znaci da se brzo ne integrisem bilo gdje.

Sve je to idividualno ali kako mogu da prihvatim nesto kao svoje gdje nisam rodjen, rastao u i sa tim sistemom, prolazio sve sto su prolazili autohtoni stanovnici, ucestvovao u izgradnji, glasao za neke opcije...Ja mislim, da neko zivi i 100 god. da se ne moze osjecati kao ''domaci''. Mislim isto tako da ''mozda'' treca generacija ima pravo i moze da se osjeca kao onaj autohtoni a sve do tada, sami sebe zavaravamo.
Ja danas preselim u Kanadu i od sutra vicem ''ovo je moja domovina''.

Hemel wrote: Ja ne mogu drugi grad u BiH da prihvatim kao svoj a kamoli drugu drzavu sto ne znaci da se brzo ne integrisem bilo gdje.

Sve je to idividualno ali kako mogu da prihvatim nesto kao svoje gdje nisam rodjen, rastao u i sa tim sistemom, prolazio sve sto su prolazili autohtoni stanovnici, ucestvovao u izgradnji, glasao za neke opcije...Ja mislim, da neko zivi i 100 god. da se ne moze osjecati kao ''domaci''. Mislim isto tako da ''mozda'' treca generacija ima pravo i moze da se osjeca kao onaj autohtoni a sve do tada, sami sebe zavaravamo.
Ja danas preselim u Kanadu i od sutra vicem ''ovo je moja domovina''.

Dobro si ovo rekao. Samo obrati paznju na ovo sto sam ti boldirao i dobices odgovore kako neko drugi moze stvari vidjeti drugacije.

Ne moraš odmah osjećati neku drugu državu kao svoju domovinu, niti se moraš osjećati kao domaći, kao neko ko je tu rođen (jer to ni nisi, to je činjenica), ali to ne znači da ti tu ne pripadaš ili da ti nije mjesto.

Gray wrote:Taj osjećaj pripadnosti je dosta individualan: Zanima me zbog čega osobe osjećaju da ne pripadaju negdje? Po čemu vide da ne pripadaju?


Npr, ja osjećam da pripadam ovdje isto kao i u BiH, i isto bih osjećao i u Japanu, Americi, Australiji...

I ja vala mogu se osjecati da pripadam tamo i vamo. Zivim u Americi vec ne znam ni ja koliko godina. U Bosni imam djetinstvo sto ce me uvijek vezati, a ovdje imam srednju, prvu ljubav, fax, i ko zna sta buducnost krije, mozda i familiju.

Nemam familije u Bosni, ono sto je ostalo ceka 80 i neku godinu i smrt. Pripadam u Bosni, ali vise pripadam Americi jer mi je ovdje zivot, a u BiH bi trebao sve od pocetka.

vox-populi wrote:

Hemel wrote: Ja ne mogu drugi grad u BiH da prihvatim kao svoj a kamoli drugu drzavu sto ne znaci da se brzo ne integrisem bilo gdje.

Sve je to idividualno ali kako mogu da prihvatim nesto kao svoje gdje nisam rodjen, rastao u i sa tim sistemom, prolazio sve sto su prolazili autohtoni stanovnici, ucestvovao u izgradnji, glasao za neke opcije...Ja mislim, da neko zivi i 100 god. da se ne moze osjecati kao ''domaci''. Mislim isto tako da ''mozda'' treca generacija ima pravo i moze da se osjeca kao onaj autohtoni a sve do tada, sami sebe zavaravamo.
Ja danas preselim u Kanadu i od sutra vicem ''ovo je moja domovina''.

Dobro si ovo rekao. Samo obrati paznju na ovo sto sam ti boldirao i dobices odgovore kako neko drugi moze stvari vidjeti drugacije.

i obrnuto...
ja kako vidim ti si posebno aktivan na ovoj temi da svakome ko ima plan da se vrati, kazes kako je to individualno, kako je to samo njegova odluka...isto je tako individualno i ostanak na nekoj teritoriji koju moras prihvatiti kao svoju jer si tako sam odlucio.
da bi neko razmisljao o povratku mora prije toga steci uslove da uopste razmislja o tome. ne mozes samo reci ''nosi sve ovo, ja se vracam u bosnu'' . tako bi postupio samo glup covjek koji od gotova pravi veresiju.
da bi neko razmisljao o istinskom povratku mora prije toga imati i drzavljanstvo druge zemlje jer drugacije i nema sta birati. nije isto imati radnu dozvolu i vagati ''je li bolje ovdje ili dolje'' . naravno da je bolje ''ovdje'' raditi ali kada dobijes drzavljanstvo, tada se donosi odluka gdje kosti ostaviti.
prije odluke o povratku covjek mora neke egzistencialne stvari da regulise (krov nad glavom, neka penzija, pokretanje biznisa, skolovanje djece...) pa tek onda odlucuje o povratku.
ja sam to sve gore navedeno obezbijedio i sada JA odlucujem kada cu da se vratim jer sam sebi stvorio uslove za povratak a da je drugacije i ja bi pricao o NEpovratku.

p.s. ja kako vidjeh ti tek sada ulazis u proceduru dobijanja drzavljanstva... ja sam mislio, u najmanju ruku da si rodjen negdje tamo i da ne razmisljas o povratku u neku zemlju sa kojom nemas nista...

da se i ja tuspasim.

rodjen u shvabiji, odrastao, skolovao se i ozenio tamo. roditelji ko gastarbajteri dosli davnih 70tih proslog vijeka. 40 godina proveli kod svaba al i dalje pate za domovinom. Al nemogu nigdje drugdje, nego kod unucadi i djece...

I tako cesto u neke razgovore sa familijom i zenom mojom komentarisemo njemce rijecima: "Ma oni su svoji na svome, lako njima".
I sto sam stariji, sve mi se vise cini da je bas tako. moj mali je sad 3. generacija u svabiji, al kad ga vidis kako ovdje kod nane i dede (zenina familija sva ovdje zivi) cvjeta, pitam se, gdje zapravo pripadamo mi u drugoj generaciji rodjeni u dijaspori (ovo pika samo za "evropljane", ameri ne pikaju, oni vec nakon 3-4god postanu tamo veci ameri od Obame ).
Svabo, iako mi dokumenti kazu nesto drugo, nikad necu biti, fali mi jednostavno malo te germanske krvi, malo svijetlije kose . Vazda cu biti stranac (posebno od ovog vremena 'islamistickih invazija na svetu zemlju svabsku'! ), ovdje sam dijasporac, koji dolazi da potrosi novac ili ako ima ozbiljnije namjere (to sam imao kad sam tek zavrsio fax), onda je dosao da "uzme" nama koji smo ovdje studirali radno mjesto.

Bio sam nekoliko puta blizu "povratka" ilitiga u mom slucaju "imigracije". Trebalo je samo podpisati ugovor, medjutim se na kraju vazda izjalovilo, odjednom preblemi tipa nemas BH-drzavljanstvo, ipak smo lokalnog zaposlili, moras se pobrinut za radnu dozvolu odmah itd itd.
Nejse, danas ko Babo fali mi malo taj entuzijazam za povratkom.
Gledajuci neki rahatluk, cejf, smiraj dushe rado bih dosao, da imam mogucnosti se zaposliti ovdje.
Al gledajuci neku mirniju il sigurniju buducnost djeteta mog, dobijam prvu sumnju.

Mozda bi se covjek ipak trebao uzdat u Boga pa sta bude....svoj na svome ili pak vazdan stran

Posto se sve svelo na individualnost, da bi nekome ova tema pomogla u bilo kojem smislu najbolje da pocnemo praviti kategorije ljudi tj. sta kome odgovara kakav je, sta mu fali, sta ne bla bla bla i tek onda pricati bil' se trebao vratit ili ne.
Ovako neki pricaju bi, neki nebi, subjektivno bez uvoda

Static-X wrote:Posto se sve svelo na individualnost, da bi nekome ova tema pomogla u bilo kojem smislu najbolje da pocnemo praviti kategorije ljudi tj. sta kome odgovara kakav je, sta mu fali, sta ne bla bla bla i tek onda pricati bil' se trebao vratit ili ne.
Ovako neki pricaju bi, neki nebi, subjektivno bez uvoda

mislim da je glavno pitanje:
kako obezbijediti opstanak ovdje?
t.j. imal posla? moze li se zaposliti ovdje ili pokrenuti kakav bizmis?