Kyra, Fresian i jos par ljudi su dali dobro objasnjenje u vezi sa strahom od pasa ali evo da i ja kazem nesto.
Vazi me pitala sta me nagoni da nabavim takvog psa tj. pit bula i kako da se oslobodi straha od pasa.
Kyra (sunce nase pametno sto nam vjecno sja) je vec dala objasnjenje za "zasto uopste imati psa".
Pa nisam ga ja nabavio nego sam ga nasao na ulici (kao i sve moje pse) u groznom stanju koje sam vec opisao. Ni ja da ti pravo kazem nisam nikad bio ljubitelj tih pasa (u glavnom zbog te anti-propagande kao i ti) ali kad sam upoznao tog pita, totalno sam promjenio misljenje.
Kao sto sam vec prije rekao, odredjene rase pokazuju odredjene osobine ali razlike od psa do psa iste vrste moze biti ogromna.
Pitova glavna osobina je upornost i to je nesto kao turbo injection kod auta. Znaci kad pit napada, on napada do kraja a kad recimo hoce da ti sjedne u krilo moras se snjim hrvati pola sata dok on ne popusti. Pravi pit (kakav bi trebao da bude) je nevjerovatno stabilan pas i ima veliku toleranciju na bol. Ovo je dobra osobina, jer nikad nece ujesti iz straha (jer se nicega ne boji), niti ce te ujesti ako mu slucajno stanes na nogu ili tako nesto. Nazalost, pogresni ljudi nabavljaju te pitaove i koriste ih za pogresne stvari a pit ko pit, ide do kraja.
Vazi, moj savjet ti je da nista u zivotu ne uzimas tako ozbiljno pa ni mogucnost da te pas napadne. Na kraju krajeva i da te ujede pas, vrlo je mala mogucnost da ce to bas da zavrsi kobno i nije to kraj svijeta. sto se tice statistike ujeda, ako pogledas druge statistike, npr. koliko ljudi pogine u kadi ili padom niz stepenice neces se vise nikada kupati niti ici stepenicama.
I mene je kad sam bio i mali i veliki prepadalo nekoliko pasa a jedan me je ganjao oko neke ograd pola sata. Imao sam jedno 7 godina i toliko sam se derao i vristao da sam na kraju promukao. Moi roditelji (svaka im cast) nisu isli da tuze te ljude, niti da ubiju psa, niti su pomenuli nesto tom komsiji nego su to jednostavno shvatili kao jednu od nezgoda koja se djeci dogadja, recimo kao pad sa bicikla. Cak je rahmetli otac rekao, hajde Boga ti sta kmezis, nije te lav napao i eto vidis da ti nije nista. Na kraju sam i ja shvatio da je to jedna od stvari koja se djeci dogadja i da bez-veze pravim frku.

Isto je bilo sa konstanim davljenjem na moru. Nije bilo dana da se ja nisam davio. Nekad i po dva-tri puta dnevno sve dok na kraju nisam naucio plivati.
Da se razumijemo, nije da se ja ne bojim ni jednog psa. Bojim se i ja i te kako.
Prosle me godine ujeo komsijin pas (kojeg sam ja hrani godinu dana) onako iz cista mira i to sledja za podlakticu.
Palo mi je na pamet da ga malo namaram za tako jednu podmuklu akciju ali sam shvatio da je on jadnik vec godinama na kratkom lancu kod jednog prvoklasnog manijaka pa sam mu oprostio uzimajuci u obzir olaksavajuce okolnosti.
Ovo govorim i za ove kao sto je kokuz_sa i ovog iz dijaspore sa patriotskim grbom sto misli da ako naidje na psa na ulici da je to tesko kriminalno djelo i da treba djelovati na naj ostriji moguci nacin (rafalnom paljbom). Nadam se da bi paljenje na lomaci psa zajedno sa njegovim vlasnikom i citavom mu porodicom (zato sto je pas samo posao prema njemu) bilo donekle adekvatna kazna po njegovim mjerilima.
Dali treba tako da reagujemo i na ostale stvari u zivotu? Recimo prolazis pored nekog auta i vozac trubne i prepadne te a ti odmah rafalnom paljbom. Neko te kucne pozadi u saobracaju a ti odmah iskocis iz auta i ko terminator 2 glavom kroz sofersajbu pa zubima za vrat.