Alfons Kauders wrote:
ne kontam, znaci isto slijedi i onom koji zaradjuje na kamati i meni koji je placam?
dje je tu logika?
Ako ozbiljno pitaš o kamati, onda da prozborim koju na tvoj upit o
logici stvari...
Kamata i zelenaštvo je strogo zabranjeno po šerijatu. To, prema islamu, spada u rang velikih grijeha kao što su i: ispijanje alkoholnih pića, blud, krađa...
I o ovome, za jednog vjernika, nema diskusije.
Međutim, u
fikhu, iliti razumijevanju šerijatskih propisa, postoje objašnjenja za različite životne situacije koje se, ovisno od okolnosti, mogu nametnuti nekom vjerniku koji nastoji da poštuje islamske zabrane, npr.
Da ne duljim i sad nešta puno pričam o samom
usuli-fikhu: među islamskim, vjerskim disciplinama postoji i jedna koja se bavi šerijatom, ali na način ustavnog prava - ona se bavi samo osnovama šerijata, načelima, općim principima, a ne konkretnim odredbama i propisima šerijata. Među takva načela i opće principe spadaju, npr.: 'Nužda ili okolnosti mijenjaju zakon, odnosno privremeno stavljaju konkretni propis van snage', 'Između dva zla izabrati manje', 'Između dva dobra izabrati ono koje se lakše postiže', itd.
Primjer:
Alkohol je zabranjen i uobičajeno ga piti (ne osvrćući se na zabranu) je veliki grijeh. Međutim, kada bi, recimo, čovjek počeo da se davi zalogajem hrane i nemao ništa od tečnosti blizu sa kojom bi taj zalogaj 'pogurao', osim gutljajima nekog alkoholnog pića - ne bi mu se to računalo kao ikakav grijeh, jer je spašavao sebi (ili nekom drugom) život. A to je preče.
Primjer:
Ako bi neko gladovao (u nakoj pustari) i naišao na svinjetinu ili leš crknute životinje (što se u normalnim okolnostima ne bi nikako smjelo konzumirati), svakako da se, u tom slučaju, podiže odgovornost sa takvog čovjek i to mu ne bi bio grijeh jesti. Kao što su neki muslimanski logoraši morali jesti svinjetinu u čeničkim logorima, što im je namjerno činjeno, itd.
(Ovdje hoću da napomenem da je po islamu griješan svaki onaj koji svjesno učestvuje u podršci nekom od velikih grijeha: nije kriv i griješan samo onaj koji pije vino, nego i onaj koji mu ga prodaje, poklanja, itd. Nije kriv samo onaj koji počini blud, nego i onaj koji ga podržava, makar ga sam ne činio, itd. Takva je situacija i sa kamatom: nije griješan samo onaj koji uzima kamatu, nego i onaj koji je daje, ukoliko u tome (u samoj kamati) ne vidi nikakav grijeh, pa će i on sam kad bude u prilici, nekad i nekome, uzimati kamatu, ''jer je to najnormalniji princip poslovanja''..)
Ovakvih primjera, u kojima se podiže odgovornost za nekoga zbog njegovog 'kršenja' jasnog propisa, ima mnogo...Među takve primjere možemo navesti i čovjeka koji ne može riješiti svoje stambeno pitanje (a takvih je danas najviše) jer nema dovoljno keša, nema ni od koga pozajmiti novac kojeg bi vratio bez kamate i prinuđen je da podigne kredit u komercijalnoj banci koja će ga oderat kamatom.
U ovakvim slučajevima nužde, a prema šerijatu, sa takvog pojedinca je podignuta odgovornost i on, generalno, ne spada u velike griješnike, jer je prisiljen da uzme kredit na koji će otplaćivati kamatu. A mora negdje stanovati.
Naravno, u svim ovakvim slučajevima nužde, kada vjernik biva prisiljen da prekrši neki jasni šerijatski propis, kršenje propisa mora zaista biti onoliko koliko se zadovoljava nužda i ništa preko toga! To znači: ukoliko je nekome potreban kredit da bi kupio stan, onda nek diže što manji kredit i sa što manjom kamatom jer mu nije nužda da kupuje 100 kvadrata, ako može živjeti u 50. Inače, to bi bila zloupotreba i taj pojedinac bi izašao iz okvira 'nužde', te time počinio veliki grijeh. Jednako kao i onaj koji bi, od gladi, bio primoran jesti svinjetinu: nekoliko zalogaja bi ga zasitilo, ali ako bi zasjeo da pojede par kila pečenja...onda bi ga zabolio stomak k'o malog Broza i braću mu kada im je dao da jedu onu osušenu svinjsku glavu sa tavana
.
Dakle, ako neko
daje kamatu jer nema drugog načina da nešto ostvari, onda on nije griješan kao onaj koji
uzima tu kamatu. Međutim, ukoliko neko uopće ne vidi problem u potojanju kamate, bez razmišljanja i grižnje savijesti što čini grijeh i krši propis, te time i podržava postojanje kamate i takav način 'guljenja' ljudi - taj jest griješan kao i onaj koji kamatu uzima. U tome je
logika šerijata.
Naravno, onaj koji
uzima kamatu je uvijek, po defaultu, griješan.
Kada sam ti govorio o kamati koja ''čeka gore'', nisam mislio na stvarnu kamatu i primjenu ovosvjetskih kamatnih principa na onosvjetski obračun. Mislio sam na ono o čemu islam govori: da će svako naše djelo, bilo dobro ili loše, imati daleko veće posljedice na nas na ahiretu, nego što to mi vidimo, gledajući ih na dunjaluku.
A moj Bog kaze da ces ti u pakao, i to direkt iz svecke 
