Hajde da i ja kažem riječ-dvije na ovu temu:
Prije svega, izjava kako je citirana ili parafrazirana na početku ove teme nije dobro prenesena, ali je dovoljno dobro interpretirana od strane onih kojima je bila upućena. Poruka je jasna - secesije nema, a pogotovo nema "mirne disolucije" kakvoj se iskreno nadaju Dodik i njegovi "građani" manjeg BH entiteta.
Zlatko Lagumdžija nije izjavio ništa novo, ali je dobro što je podsjetio sve aktere u BiH šta se može očekivati u slučaju da se i dalje ignorira retorika (i djelovanje) Milorada Dodika. Ukoliko se sjetite, prije izbora sam najavljivao kako je prvi prioritet nakon izbora USTAVNA REFORMA, ali taj poduhvat nije prihvatljiv snagama iz RS-a (ili je prihvatljiv na takav način da nije prihvatljiv svima ostalim, što je mora se priznati izuzetno bezobrazno i sebično

). Dakle, padom SBiH i Lepog sa političke scene, napokon se mogu stvari nazivati pravim imenom (jer ono što je Hare do sada izjavljivao nije ni blijeda slika onoga što SDP i Lagumdžija smiju izjaviti...zbog raznih hipoteka i nekih drugih faktora u koje sada neću ulaziti). Nazivanje stvari pravim imenom je ključ rješavanja "gordijevog čvora" zvanog "General Framework Agreement for Peace" iliti od milja zvanog "dejtona" i njegovog aneksa 4 - Ustava BiH.
Dakle, pokušaj secesije se napokon tako definira, a secesija je po najjednostavnijoj definiciji "jednostrani akt otcjepljenja dijela teritorije neke države". To u prevodu znači da bilo kakav pokušaj "nezavisnosti RS-a" ne bi bio kvalificiran kao "disolucija" (koja ima opravdanje u smislu obnove suvereniteta državnih komponenti) nego kao "secesija" i bila bi predmet pravne sankcije, a to podrazumijeva adekvatnu reakciju Vijeća za implementaciju mira i OHR-a, a u krajnjoj nuždi bi bio aktiviran i mehanizam propisan Krivičnim zakonom BiH i Zakonom o krivičnom postupku BiH koji predviđaju čitav niz mjera protiv počinioca krivičnog djela "podrivanja ustavnog poretka" i sličnih radnji. Dakle, što se tiče avantura, svi su upozoreni na pravne posljedice.
Eh, sada prelazimo na političku pozornicu: Ova izjava je naravno dobro tempirana pred dolazak Hilari Klinton i nije izletila iz usta lidera najjače političke partije iz Federacije onako slučajno. Politička poruka upućena Dodiku (lideru najjače političke stranke iz RS-a) počinje sa pozivom da prestane raditi na štetu državnosti BiH, a ide i dalje od toga u smislu impliciranja potrebe za ozbiljan posao kvalitativnog mijenjanja nakaradnog i diskriminatornog Ustava BiH. Činjenica je da jedina koliko-toliko relevantna snaga koja se protivi ukidanju diskriminacije u Ustavu BiH jesu politički predstavnici RS-a (čak i oni tzv. "umjereni" RS-ovci su protiv suštinskog dokidanja diskriminacije, mada to oni ne nazivaju tim imenom jer ne kontaju da su ljudska prava univerzalna i važe za svakoga podjednako a ne samo za "konstitutivne narode" koji btw. nisu ni definirani u Ustavu ali na neki čudan način "postoje").
Nakon ove izjave Zlatka Lagumdžije se otvaraju samo dvije mogućnosti ili scenarija:
1) da Dodik i njegovi puleni nastave opstrukciju države BiH
2) da se odustane od maksimalističkih zahtjeva iz RS-a na štetu funkcionisanja države BiH i modifikuje Ustav na način da svima bude prihvatljiv
Rezultat 1. scenarija bi bio sljedeći: blokada formiranja vlasti na državnom nivou, radikalizacija političke scene, početak socijalnih nemira zbog neizmirenja obaveza države prema građanima, početak prvih incidenata koji se mogu dovesti u vezu sa međuetničkom mržnjom... Ovakvu situaciju (nefunkcionisanje države i njenih aparata, ogromna nezaposlenost, etnička isfrustriranost otvorenom diskriminacijom i velikosrpskom hegemonijom nakon počinjenog genocida nad Bošnjacima,...) bi svakako iskoristile latentne radikalne struje unutar BiH koje samo čekaju pogodan trenutak da započnu svoju borbu "na pravom putu"... a možemo samo pretpostaviti čemu bi to vodilo. Ovi naprijed navedeni faktori, uz obilje petro-dolara, svakako predstavljaju plodno tlo za jačanje tih radikalnih struja. Ovaj scenario definitivno nije prihvatljiv američkoj administraciji (koja je dominantna paradigma u svijetu) i sve će učiniti da se eliminiše bilo kakva mogućnost ovakvog razvoja situacije. U prevodu: nema više blokade države.
Rezultat 2. scenarija: brzi ulazak BiH prvo u NATO, pa onda dobijanje kandidatskog statusa za članstvo u EU. To bi dovelo do političke stabilizacije države, i taj proces bi kao side-effect imao povećanje stranih investicija, otvaranje radnih mjesta i relaksaciju odnosa u BiH i u široj regiji. Ovaj scenario je ono što američka administracija očekuje da će se desiti, a USA je i dalje jedina dominantna paradigma u svijetu...svidjelo se to nekome ili ne, ali to je tako... Dakle, sada je do Milorada Dodika i SNSD-a da sami odaberu scenario.