Nezbilj wrote:Prije svega potrebno je krenuti od činjenice da je Turska jedna ubrzano rastuća svijetska sila i to zahvaljujući svojoj veličini, demogafiji, geostrateškoj poziciji, ekonomskom razvoju i diplomatiji. Sa svojih 70 miliona stanovnika Turska bi postala druga najmnogoljudnija zemlja u EU odmah iz Njemačke koja ima 80 mil, a ispred Francuske, Italije i Britanije (po 60 mil). Međutim za razliku od Evrope koja uglavnom imai negativan natalitet Turska konstantno bilježi snažan natalitet što će je u narednom stoljeću zasigurno učiniti najmnogoljudnijom zemljom u Evropi.
Geostrateški gledano Turska se nalazi u poziciji kontrole izlaza iz Crnog mora što joj daje stratešku poziciju u odnosu na Rusiju i druge zemlje koje izlaze na ovo more. Od Turske su također zavisne i naftom bogate zemlje Kaspijskog bazena uključujući i Iran što je omogućilo ovoj zemlji da bude nezaobilazna na trasi oba nova supernaftovoda Nabuco i Južni tok koja su još uz to zapravo dva konkurentska projekta Rusije i EU. Navedeno je Turskoj omogućilo jedinstvenu diplomatsku poziciju na jednom širokom prostoru što je također učinilo ovu zemlju veoma važnim a u posljednje vrijeme čak i ključnim partnerom Amerike. Dakle sa jedne strane kroz NATO savez Turska je dio zapadne alijanse dok je u isto vrijeme zbog svoje geografske pozicije također u bliskim diplomatskim odnosima sa veoma bitnim silama kao što su Rusija i Iran. Kao muslimanska zemlja Turska održava i veoma dobre odnose sa Arapskim zemljama kroz različita tijela i organizacije poput Organizacije islamske konferencije, Islamske razvojne banke itd, dok je uz uticaj Amerike do nedavno također održavan dobar odnos i sa Izraelom.
Ekonomski Turska je u posljednjih desetak godina postala jedna od najbrže rastućih ekonomija na svijetu. Ekonomski model koji je Turska primjenila sličan je onom u Kini a to je politika jeftine radne snage kako bi se stimulisao izvoz. Rezultati koje je Turska postigla najboje se mogu vidjeti na činjenici da je Turska ekonomija među prvim zemljama na svijetu izašla iz recesije i da ove godine očekuju rast GDP-a od preko 10%.
Međutim ključni politički cilj Turske je priključenjne EU i ova zemlja kao i ostale balkanske zemlje ima status kandidata uz određene rezerve i protivljenja nekih od ključnih članica poput Njemačke i Francuske. Dakle Turski angažman na Balkanu potrebno je staviti u navedene okvire i odmah postaje jasno da svojom pozitivnom ulogom na ovom području koje za Evropu još uvijek pretstavlja veliki problem Turska nastoji demonstrirati svoju buduću pozitivnu ulogu unutar EU. Na ovaj način Turska zapravo sebi otvara vrata EU na jedan konstruktivan način i pozicionira se kao važan i nezaobilazan partner Evrope ne samo na predvorju Azije već i u dijelu Evrope koji je geopolitički nezaobilazan za EU a na kojem je snaga evropske diplomatije već mnogo puta posustala. Imajući u vidu nezaustavljiv proces jačanja Turske kako zbog bliskosti sa Amerikom i sigurnosti koju pruža NATO tako i zbog svog demografskog i ekonomskog rasta, nijedna zemlja šireg regiona nemože sebi priuštiti luksuz uspostavljanja loših odnosa sa Turskom kao što smo se mogli uvjeriti na primjeru Srbije.
Dakle u navedenom kontekstu jačanje odnosa Turske i BiH može se smatrati izuzetno pozitivnim i značajnim za budućnost naše zemlje i to baš u svakom pogledu. Prije svega Turska je sekularna zemlja tako da za razliku od uticaja koji su u BiH stizali iz Saudijske Arabije ili Irana, od Turaka nemožemo očekivati neke značajne islamističke struje niti neke nove kulturološke uticaje ili vjerske prakse. Mislim da je izlišno komentarisati mogućnost da se Bošnjaci mogu ikada poistovjetiti sa Turcima u nacionalnom ili kulturološkom smislu ili da postoji ikakva šansa da Bošnjaci Tursku počnu smatrati svojom matičnom zemljom. Kada se to nije desilo za 400 godina Turske vladavine u Bosni mislim da je smiješno takvo nešto i pomisliti danas kada je BiH ponovo samostalna država. Turska je danas nacionalna država kao što su i Bošnjaci zrela i formirana nacija tako da odnose ovih dvaju naroda kao i njihovih država treba posmatrati kao strateške ali i prijateljske.
U Turskoj navodno živi oko 7 miliona ljudi bosanskog porijekla što ako je tačno pretstavlja 10% ukupnog stanovništva. Čak i ako se radi o upola manjoj cifri to je i dalje jako veliki broj ljudi koji u svakom slučaju imaju jak uticaj u ovoj zemlji. Osim toga Bosna je kao najzapadnija osmanska pokrajina u kojoj je večina ljudi primila islam ostala u kolektivnoj svijesti Turaka kao bliska i prijateljska zemlja ili pak kao područje turske dominacije. Iako sigurno ima onih koji bi volili vidjeti obnovu osmanskog carstva turska politika ni na koji način ne može biti i nije usmjerena u ovom pravcu. Međutim otvaranjem Balkana kao tržišta kako za svoje proizvode tako i investicije Turska proširuje svoju interesnu sferu i otvara sebi prostor za otvaranje puta ka EU. Dakle Turski interesi su jasni ali u isto vrijeme i njihova naklonost dobrim odnosima i jačanju svog uticaja u Bosni.
Gledajući iz naše perspektive pojačano prisustvo Turske koja podržava integritet i stabilnost BiH pretstavlja ključni oslonac u daljem razvoju naše zamlje. Prije svega treba imati u vidu da su Srbija i Hrvatska više puta u prošlom stoljeću demonstrirale svoje tertorijalne pretenzije prema BiH i da pri tome nisu prezale od etničkog čišćenja, istrebljenja i genocida nad Bošnjacima. U isto vrijeme ove dvije susjedne zemlje oslanjale su se na strateško savezništvo sa globalnim silama Njemačkom i Rusijom dok Bošnjaci zapravo nisu ni imali saveznika u Evropi. Ovo se također pokazalo i tokom posljednjeg rata u kojem je Evropa imala prilično pasivan odnos prema Bošnjacima te je na kraju ključnu ulogu odigrala Amerika koja je stala u zaštitu Bošnjaka i omogućila završetak rata. Također kao što je poznato preko Turske se dopremila večina oružja i municije za ABiH a uticaj Turske u NATO-u također je bio od presudne važnosti za konačnu intervenciju ove alijanse.
Dakle strateško jačanje Turske i njen povratak na Evropsku scenu obezbijediće strateški balans koji je neophodan za očuvanje integriteta i dalji razvoj BiH. Potpuno je pogrešno posmatrati razvoj ovakvih odnosa sa Turskom na način stvaranja Turskog patronata na BiH ili Bošnjacima. Takav isti patronat ima Rusija nad Srbijom ili na kraju krajeva Amerika nad Turskom. Ni jedna zemlja ne može opstati bez strateških partnerstava ili alijansi, a manje zemlje poput BiH moraju nad sobom imati snažne saveznike. Najbolja vrsta saveznika jesu geografski odvojeni saveznici baš kao što je Srbiji Rusija ili Bosni Turska. Dovoljno daleko da te ne mogu progutati a dovojno blizu da te mogu zaštititi i direktno ali večinom indirektno samim svojim globalnim uticajem. Turskim prisustvom u regionu apetiti Srbije prema BiH biće dugoročno zauzdani što je osnovna prijetnja dugoročnoj stabilnosti BiH. Na ovaj način ideja separatizma RS-a ostaje bez ikakve osnove i podrške čak i iz Srbije što pretstavlja osnov za stabilizaciju odnosa unutar BiH kao i za ubrzan ekonomski i društveni razvoj. Turska ulaganja u BiH imaće svoje pozitivne efekte baš kao i Austrijska ili bilo čija na isti način na koji možemo samo imati koristi od diplomatskog približavanja Turske Balkanu i Evropi.
Zato Shoba ohladi malo. Neka Turaka. Ovog puta nam mogu samo valjat.
Nije se teško složiti sa značajnim dijelom napisanog. No, mislim da imamo problem sa dijelom posta koji si boldirao:
Bošnjaci su se , itekako, u vrijeme osmanske vladavine, skoro u potpunosti identificirali sa osmanskom carevinom, osjećali se njenim sastavnim dijelom, masovno se, nakon njenog odlaska sa naših prostora,iseljavali u Tursku.
Tačno je da su sačuvali svoj jezik, ali više
zaslugom samih Osmanlija i njihovim nepotenciranjem
turkizacije naroda na osvojenim područjima.
Zbog pune identifikacije sa osmanskom carevinom, kako vladajućeg bošnjačkog sloja tako i ostatka naroda, Bošnjaci su i kasnili sa nacionalnom i etničkom emancipacijom, kaskajući u tome dobrano za Srbima i Hrvatima.
U ovoj priči, dakako, ne treba smetnuti s uma ni činjenicu da je bošnjačkom begovatu glavni interes bio očuvanje posjeda, te se jedino pitanju agrarne reforme prilazilo ozbiljno, dok su sva ostala pitanja, koja su se odnosila na ,kako rekoh, na afirmaciju bošnjačkog etnosa bila marginalizirana, što je ostavljalo i više nego dovoljno prostora za različita mešetarenja sa strane.
No, da se vratimo glavnoj poenti ove teme:
Mislim da niko ozbiljan ne treba odbijati sve benefite koje, u jednom dijelu, donosi turski diplomatski angažman u ovom dijelu svijeta i ti si te benefite vrlo temeljito i sistematski naveo.
Ja sam samo želio reći da Bošnjacima, Ankara ne smije biti ono što je našim susjedima Beograd, odnosno Zagreb. A bojim se da usljed različitih vrsta frustracija, kojima su bošnjaci izloženi posebno u dva zadnja desetljeća, stvari jednim dijelom idu u tom pravcu.
I mislim da ovu romantičnu priču o vječnom i nedodirljivom prijateljstvu Turaka i Bošnjaka, treba zadržavati na nivou ličnih, rodbinskih veza ( zbog velikog broja Bošnjaka i njihovih potomaka u toj zemlji), ali i jakih kulturoloških veza.
No, na polju politike, potpuno i bezrezervno se predavati turskom zagrljaju,nije najuputnije. Jer, bez obzira na promijenjene okolnosti, historija je nabolja učiteljica.