Bikonja wrote:Nezbilj wrote:
1. Za Bošnjake ideja samostalne i jedinstvene BiH nema alternative i to prije svega iz strateških egzistencijalnih interesa koje naravno prati i sentimentalna patriotska veza. Ne znam koliko se može uopšte govoriti o plemenitim ili manje plemenitim namjerama ali Bošnjaci vide BiH kao uslov svog opstanka koji je u posljednjem kao i prethodnim ratova bio frontalno ugrožen upravo od Srba i Hrvata. Očuvanje cjelovitosti BiH posmatra se također kao uslov opstanka jer bi podjelom BiH Bošnjaci bili getoizirani na vrlo uskom prostoru koji bi Srbija i Hrvatska okružile na širokom području i time onemogućile razvoj i opstanak ovog naroda. Osim toga Bošnjaci su živjeli u manjem ili većem broju na cijeloj teritoriji BiH tako da je danas nemoguće odreći se tih dijelova BiH sa kojih su silom i zločinom protjerani. To je možda ta sentimentalna dimenzija koja ne dozvoljava bilo kakav politički kompromis kojim bi se bilo ko mogao odreći nekog dijela BiH po bilo koju cijenu. Mislim da paralela sa Kosovom ili Sandžakom nema puno veze sa BiH. Kada Bošnjaci u BiH budu krenuli sa teritorijalnim pretenzijama prema Sandžaku, primorju ili nekom drugom području izvan BiH na koje bi se po nekom istorijskom ili drugom osnovu moglo polagagati neko tobožnje pravo onda možemo govoriti o ekspanzionističkim pretenzijama kao što je to Kosovo ili RS za Srbiju.
2. Mislim da se političko razmišljanje dobrog dijela Bošnjaka može analizirati na primjeru odnosa prema Željku Komšiću. Činjanica da ovaj čovjek nije Bošnjak ni na koji način ne umanjuje povjerenje i privrženost prema politici koju vodi ovaj čovjek iz prostog razloga jer je njegova politika patriotska i bosanskohercegovačka. Mislim da bi kada bi se birao jedan predsjednik Bošnjaci dali više glasova Željku Komšiću nego i jednom od postojećih bošnjačkih kandidata. Ovo dokazuje da dobar dio Bošnjaka još uvijek ima kapaciteta da cijeni ljude prema njihovoj politici odnosno u ovom slučaju prema njihovoj patriotskoj politici bez obzira na njihovu nacionalnost. E sada se postavlja pitanje je li Komšićeva politika Bošnjačka ili je njegova politika nešto što Bošnjaci podržavaju a to je državna bosanskohercegovačka patriotska politika. Mislim da u okvirima navedenog leži potencijal i željeni pravac kretanja bošnjačke politike. Međutim trebaće još dosta vremena da takva politika stekne potrebnu infrastrukturu.
3. Bosnjaci kao najbrojni narod moraju biti generator pozitivni promjena ako usitinu zele da ova drzava bude jedinstvena u kojoj ce svi narodi biti jednakopravni...
Sa ovim komentarom se u potpunosti slažem ali kao što sam već na nekoliko mjesta komentarisao Bošnjaci kao politički narod još vijek prolaze kroz razvojne faze i nemaju dovoljno kapaciteta za takvu vrstu političkog liderstva. Možda će se jačanjem pozicije Bošnjaka u BiH kroz demografski i ekonomski razvoj kompleksi malog i ugroženog naroda postepeno prevazilaziti ali također je moguće da će ojačana pozicija rezultovati i novim talasom bahatog nacionalizma i unitarizacije. Nadam se da će prevagnuti pozitivne snage ali nikad se ne zna. Isto kao što su i Srbija i Hrvatska prolazile kroz slavne i mračne faze u stvaranju svojih država tako ne treba očekivati ni a će BiH niti Bošnjaci biti pošteđeni svojih demona.
4. Sta Bosnjaci nude Srbima i Hrvatima da bi bili sa njima? Opet se slažem. Međutim odgovor je isti kao i kod prethodnog pitanja. Bošnjaci nisu dovoljno zreli da bi mogli politički artikulisati takav pristup. Bošnjaci se još uvijek osječaju žrtvama jer oni to realno i jesu. Zar poslije Srebrenice, opsade Sarajeva i rušenja Mostara itd Bošnjaci još nešto treba da nude Srbima i Hrvatima da bi ih potkupili da ipak žive sa njima u istoj državi?
Bošnjaci se ne osjećaju da bilo šta duguju Srbima i Hrvatima već upravo suprotno. Bošnjaci osjećaju da bi Srbi i Hrvati trebali da se na neki način iskupe za ono što su u ratu napravili i da najmanje što mogu da urade jeste da promjene svoju antidržavnu i separatističku politiku. Dakle radi se vrlo dubokim kolektivnim emocijama koje još uvijek ne dozvoljavaju racionalno političko djelovanje o kojem ti govoriš. Bošnjački političar koji bi smatrao da Srbima i Hrvatima treba nešto ponuditi kako bi htjeli živjeti sa Bošnjacima bio bi proglašen budalom i izdajnikom. Ja se međutim slažem da su Bošnjaci kao najbrojniji narod u poziciji da učine više kako bi konkretnim potezima pokazali Srbima i Hrvatima otklonili razloge za strah od Bošnjačke dominacije čime bi se možda otvorili pravci za funkcionalnije preuređenje države međutim očigledno je prerano za takve političke ideje.
5. Ne znam kakva je to firma u kojoj se slušaju ilahije tokom radnog vremena niti mogu zamisliti likove koji poste i takvu muziku slušaju na poslu ali moguće da ima i takvih. Međutim ne bih rekao da je taj primjer relevantan za oslikavanje odnosa Bošnjaka prema nemuslimanima već šta više rakao bih da je taj primjer prilično pretenciozan. Hajde da navedemo još par primjera. Evo da se ne vraćamo na ratni period i činjenicu da ni jedna crkva nije stradala u Sarajevu, možda bi kao primjer mogli navesti i događaj kamenovanja katoličke crkve u Briješću grupe navijača Sarajeva nakon sahrane Vedrana Puljića. Počinioci su isti dan uhapšeni a sutra dan su Horde Zla došle da se izvinu sveštenicima i da osude to što se desilo i još donesu para za polupana stakla. Radi li se o političkom pranju ruku ili organizovanoj medijskoj predstavi? Recimo možda. U svakom slučaju radilo se o izrazu dobre volje i javnoj osuditi ovakavog akta jer on ne pretstavlja način na koji Sarajlije tretiraju crkve u svom gradu. Usporedi ovo sad sa paljenjem Barjakli džamije u sred Beograda na očigled policije 2004. ili neredima u Banja Luci 2001. godine prilikom postavljanja kamena temeljca za obnovu Ferhadije džamije prilikom čega je Murat Badić poginuo zbog dobivenog kamena u glavu. Kao izraz dobre volje trebalo je 6. godina da bi otpočelo suđenje osumnjičenih za paljevinu u Beogradu, a za ubistvo Murata Badića nikada niko nije odgovarao.
Ima ovde napisanih dobrih zapazanja, ne bi analizirao tacku po tacku, osvrnuo bi se na pricu o tome sta Bosnjaci mogu ponuditi Srbima i Hrvatima.
Prvo se treba otarasiti price o vecitoj zrtvi, tako poimanje stvarnosti cak i da je tacno, ne moze da resi probleme, vec ih samo produbljuje, jer se pokolenja uce o masovnim stradanjima, jedino sto se kod njih javlja kao reakcija je iskonska mrznja, Srbi su uceni 50 godina sta je bilo u Jasenovcu, pa je to eskaliralo na najgori moguci nacin.
Mora da se ponudi pozitivna prica koja nece zaboraviti proslost, ali je nece potencirati, pogotovo ako se to planski radi zarad nekih politickih poena. I Srbi i Hrvati su isto zrtve, bili su u proslosti u raznih dogadjajima, bili su i u zadnjem ratu, jer su gurnuti u besmisleni rat protiv svojih komsija sa kojima su 50 godina ziveli u miru, vencavali, radjali decu, radili u istim preduzecima, druzili se... nasli su se na vetrometini u kojoj su im preko sredstava ispiranja mozga usadili strah, dali im puske u ruke, i mnogi nisu imali izbora... retki su oni koji su sa radoscu ubijali komsije, vecina ih je regrutovano i pucalo je jer je moralo.
Sta se danas nudi njima, optuzbe da su koljaci i genocidni, da su bolesnici, da se stide svog naroda...jel to put kojim ce oni priznati da su pogresili, mislim da je vecina njih svesno u ime kakve price su ubijali, ali iz inata nece da to javno priznaju, nego odlaze u inat i negaciju, jer sa druge strane nije osoba koja ce saslusati njihove probleme, nego koja ih gleda kao krvnike.
Nije lako ni Bosnjacima da oproste, pogotovo onima koji su izgubili najmilije, postali invalidi...ali ako hoce da imaju zajednicku drzavu, mora da se postave dostojanstveno u svojoj patnji, a ne puni mrznje i zelje za osvetom.
Ne vidim ja danas politicare koji mogu da se izdignu na taj nivo, mozda to sad nije ni bitno, bitno je da obican covek to shvati sa obe strane, jer se mora zajednicki ziveti u ma kakvoj organizaciji drzave.
Kad se to postigne, onda ce se moci naci i odredjena saglasnost sto se tice istorijskih i kulturnih prica, vodjenja usaglasene drzavne politike, i na dugi rok zaceljivanja rana iz zadnjeg rata koje su preduboke, ali ne i neizlecive.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Ima ovde napisanih dobrih zapazanja, ne bi analizirao tacku po tacku, osvrnuo bi se na pricu o tome sta Bosnjaci mogu ponuditi Srbima i Hrvatima.
Prvo se treba otarasiti price o vecitoj zrtvi, tako poimanje stvarnosti cak i da je tacno, ne moze da resi probleme, vec ih samo produbljuje, jer se pokolenja uce o masovnim stradanjima, jedino sto se kod njih javlja kao reakcija je iskonska mrznja, Srbi su uceni 50 godina sta je bilo u Jasenovcu, pa je to eskaliralo na najgori moguci nacin.
Pa jedino što Bošnjaci mogu ponuditi Dodiku i koaliciji, je da ponovo legnu pod četničke i ustaške kame a ta vremena su davno prošla. Nakon što su preživjeli pokušaj kompletnog biloškog uništavanja, ti očekuješ od Bošnjaka da nešto ponude istim onima koji su ih pokušali istrijebiti i to samo zato da bi ih odobrovoljili da dželati pristanu da žive u državi koja je i njihova?

E ovakav izdanak još nisam pročitao.
Dalje, Bošnjaci jednostavno nisu u poziciji da trebaju nekome nešto nuditi. Zbog čega bi to radili i gubili ono što već imaju?
Inače sam želio preskočiti ovaj post ali mi je oči privuklo ovo gore što sam boldirao. Kako misliš "čak i da je tačno"?

Otarasiti se priče o "večitoj žrtvi" znači postati žrtva ponovo. "Otarasili" smo se tih priča u novijoj istoriji već nekoliko puta, da bi ponovo iste te priče proživljavali. E "neće da može" i ovaj put.
Mora da se ponudi pozitivna prica koja nece zaboraviti proslost, ali je nece potencirati, pogotovo ako se to planski radi zarad nekih politickih poena. I Srbi i Hrvati su isto zrtve, bili su u proslosti u raznih dogadjajima, bili su i u zadnjem ratu, jer su gurnuti u besmisleni rat protiv svojih komsija sa kojima su 50 godina ziveli u miru, vencavali, radjali decu, radili u istim preduzecima, druzili se... nasli su se na vetrometini u kojoj su im preko sredstava ispiranja mozga usadili strah, dali im puske u ruke, i mnogi nisu imali izbora... retki su oni koji su sa radoscu ubijali komsije, vecina ih je regrutovano i pucalo je jer je moralo.
Kao npr. ko to "potencira prošlost" i radi planski i zbog političkih poena? Znači Bošnjaci trebaju prestati pretraživati masovne grobnice u kojima se i danas nalaze tijela njihovih najmilijih? Ili možda ne bi trebali održati komemoraciju na dan sjećanja na srebrenički genocid? Ili možda Bošnjaci ne bi trebali postaviti spomen ploče na mjesta njihovog stradanja ..ili...itd..a sve to eto da bi se pojedini politički krugovi u BiH odobrovoljili? Po tvome tumačenju i interpretaciji žrtava, Srbi i Hrvati su žrtve u zadnjem ratu zato što su ubijali Bošnjake a ubijali su ih zato što im je mozak ispran!? E svašta čovjek pročita.
Sta se danas nudi njima, optuzbe da su koljaci i genocidni, da su bolesnici, da se stide svog naroda...jel to put kojim ce oni priznati da su pogresili, mislim da je vecina njih svesno u ime kakve price su ubijali, ali iz inata nece da to javno priznaju, nego odlaze u inat i negaciju, jer sa druge strane nije osoba koja ce saslusati njihove probleme, nego koja ih gleda kao krvnike.
Nije lako ni Bosnjacima da oproste, pogotovo onima koji su izgubili najmilije, postali invalidi...ali ako hoce da imaju zajednicku drzavu, mora da se postave dostojanstveno u svojoj patnji, a ne puni mrznje i zelje za osvetom.
Niko danas nikog ne optužuje nizašto. Ono što ljudi rade je samo citiranje zvaničnih presuda o genocidu, ratnom zločinu, etničkom čišćenju....i bestijalnim iživljavanjima nad nevinim starcima, ženama, djecom ..itd..itd.. E sada što se to pojedinim ne sviđa, to je drugi par opanaka. Ali stvari gurati pod tepih ne rješava probleme već ih samo produbljuje. A što se tiče inata...kod nas u eraniji ima jedna stara izreka.."iz inata je i kenjac krepo"...
Ne vidim ja danas politicare koji mogu da se izdignu na taj nivo, mozda to sad nije ni bitno, bitno je da obican covek to shvati sa obe strane, jer se mora zajednicki ziveti u ma kakvoj organizaciji drzave.
Kad se to postigne, onda ce se moci naci i odredjena saglasnost sto se tice istorijskih i kulturnih prica, vodjenja usaglasene drzavne politike, i na dugi rok zaceljivanja rana iz zadnjeg rata koje su preduboke, ali ne i neizlecive.
Ono što ti vidiš kao uzdizanje za većinu Bošnjaka je spuštanje na niži nivo u odnosu nivo na kome su sada. I šta običan čovjek sa obadvije strane treba da shvati a da već nije shvatio?
Saglasnost u pogledu istorijskih i kulturnih priča je već postignuta. Ono što je već zaključeno u relavantnim institucijama i širokom svjetskom mjenju jednostavno treba biti prihvaćeno od strane pojedinih krugova u BiH. Ako ne vjeruješ meni pogledaj Haške presude i procese koji još traju ili izvještavanja nezavisnih medija tokom ratnog perioda. (unaprijed...risto đogo nije nezavisni medij)