Forum Klix.ba

sasvim sigurno, ma 99%, ne bih otisla iz svog grada..
ma pobjesnim svaki put kada pomislim na to, sta bi bilo kad ne bi bilo

S obzirom na moje godine, ne mogu da kazem da sam propatio u ratu jer se sjecam samo malo sa kraja rata, ali sam jako siguran da bi zivoti mnogih ljudi bili bolji nego sto su sada. Sjecao bi se deda, a ne bi taj rijec bila za mene samo misaona imenica. Moji jako biliski rodjaci bi imali oca, mog amidju koji sigurno ne bi dozvolio da ih neki ljudi tretiraju kao kopilad i da ih ponizavaju. Roditelji bi mi bili boljeg zdravlja. Drustvo ne bi bilo zatrovano nacionalizmom u mjeri u kojoj je to sada. Imao bih bolje djetinjstvo jer bih odrasto u jednom normalnijem i stabilnijem okruzenju. Eh sad ono sto me najvise boli. Kao zemlja clanica EU, BiH bi imala sistem visokog obrazovanja koji bi bio priznat u cijelom svijetu i ne bi svaka fukara svjetska mogla osporavat bosansku diplomu. Ne bih studirao u Americi, nego u Sarajevu mom lijepom i ne bih mrzio sebe i citav svijet svako jutro kad se probudim jer mi nedostaje moja porodica i moj grad. Bio bi u mogucnosti da idem po kafama i izlazim sa svojim pravim prijateljima koje poznajem cijeli zivot sto se kaze, a ne bi tracio svoje vrijeme sa ovim kretenima koje i ne poznajem i sa kojim nemam nista zajednicko (stvarno nisam nacionalista, ali iz mog iskustva sam spoznao da sam mi Balkanci skloni vezivanju i da smo vjerni jedni drugima). Cura koju volim ne bi bila sa drugim i ja ne bi cesto pado u depre zbog toga. Ali da ne ispadne da sam ja neki slucaj za sazaljevanje, nisam. Sam sam napravio svoje izbore i ne kajem se. Vise volim da se obrazujem u jednoj sredini u kojoj se ispiti ne polazu putem bijelih koverata, gdje se niko ne izivljava nada mnom i u kojoj se prije svega cijeni znanje i rad (Ne kazem da su svi fakulteti u BiH takvi, ali pouzdano znam da ih ima i zao mi je kolega koji moraju da trpe ta sranja ostataka komunistickog rezima u kojem je profesor smatran za nesto uzviseno i bozansko, nesto prema cemu treba gajit strahopostovanje). Ne znam da li zato sto sam zatrovan ovim americkim optimizmom jer su oni najveci optimisti po mom misljenju i vjeruju da su u stanju i na mars otic, ali ja vjerujem da ce moja grad i moja drzava jednog dana biti ispunjena nekim pozitvnom duhom i da ce se ekonomska situacija popravit, pa da svi uzivaju bar neki normalniji standard, a ne da jedni imaju u izobilju, a drugi umiru od gladi.

Kamo srece, kamo srece...

sigurno ne bi bili u rangu sa albanijom ... to je 100% sigurno ostalo me ne zanima ...

heheeheh bili bi sretni i zadovoljni )))) Mogli bi otici gdje god zelimo,bez toga da govorimo da smo opasni )))

Bili bismo manje bijesni i ogorceni. Pogledajte ljude oko sebe, vise se nikome ne vjeruje. Ne treba traziti dalje od ovog foruma primjere kakvi smo postali. Otvorite temu o bilo kome, doci ce neko da ga popljuje i da kaze da je taj i taj lopov. Mislim da bi se nasao neko i o Majci Terezi lose da prica. Ne da bi kvario temu, nego vise jednostavno nikome ne vjerujemo, pusemo i na hladno.
Ja se sjecam tih lijepih, prijeratnih, bezbriznih vremena, iako nisam imala puno godina tada. Ali ljudi su jednostavno bili drugaciji.. otvoreniji, slobodniji, povjerljiviji..
A sad smo proizvod rata

Živjeli bi smo u mnogo boljim uslovima za život što je osnovno za u životu !

meni je onako kako je trebalo da bude

da nije bilo rata sigurno ne bih bio na ovom forumu, nego bih obilazio peru i maču piču, sa nekom južnoamerikankom i ladio m..uda u obližnjoj rijeci ( gdje nema pirana) ..

Bolio bi me k.u.r..c. za kredit, i posao..i za izbore ...

Pio bih vekiju, pušio meki malboro

Bio bi sigurno bolje nego sada..

Jebem li im majku političarsku, što nas sjebaše.

E, prije rata sve je bilo pravo, a sad...

kokaj wrote:E, prije rata sve je bilo pravo, a sad...

nije bas sve bilo bolje ali masa stvari bolja nego sad

Živjeli bi poput Češke i Slovačke samo što je grah htjeo da se mi raspanemo zbog silnih fabrika oružja i Nesvrstanog bloka koje je ogromno tržište i sad su nam ga Ameri preuzeli zahvaljujući našoj gluposti. Banalnosti zla.

ZozonBL wrote:Živjeli bi poput Češke i Slovačke samo što je grah htjeo da se mi raspanemo zbog silnih fabrika oružja i Nesvrstanog bloka koje je ogromno tržište i sad su nam ga Ameri preuzeli zahvaljujući našoj gluposti. Banalnosti zla.

Ne mogu da zamislim kako bi izgledao recimo moj zivot.... Vjerovatno bi moja porodica bila sa vecim brojem clanova nego danas!

Kako bi nasi zivoti izgledali da nije bilo rata?

Pojma nemam. Da nije bilo rata, mozda bi bilo nesta trece. Mozda se Juga ne bi raspala, mozda bi i dalje bila socijalisticka, mozda ne. Mozda ovo, mozda ono...jedno veliko "mozda"......
Moj bi zivot bio u skladu s tim.......

da nije bilo rata, danas ja ne bih bila osoba koja jesam. ne bih imala isti pogled na život, ljude i stvari. rat i doživljaje koje sam imala, dio su mene, moje ličnosti i mog života. doživljaji izgrađuju moje mišljenje i stavove. naši životi bi izgledali drugačije svakako, možda bolje (možda i lošije za nekoga..) no, ja se pitam u kojem smjeru bi se naša svijest razvila da nije bilo rata? koliko god zvučalo čudno i odbojno, ja ne mogu i ne želim znati kako bih danas sagledala svijet da nisam doživjela rat i sve što je povezano njime. možda je to odbijanje samo moj odbrambeni mehanizam, a možda je i maštanje o životu bez rata odbrambeni mehanizam.. ne znam..

moj bi život izgledao pust i dosadan jer najvjerovatnije nikada nebi upoznao a kamo oženio svoju dragu

Izgledao bi sigurno bolje...jer:
-ljepše bi proveo najbolje godine,osamnaeste,devetnaeste,dvadesete........
-imao bi bolje školovanje,iskoristio bi Titovu stipendiju koju sam dobio tik pred rat.......
-ne bih sanjao mrtve drugove....
-ne bih pucao iz puške u živu metu.....
-ne bih stao na minu,i bio bi zdraviji i sposobniji....
-djeca me ne bi vidjela nervoznog kada je vrijeme plaćanja računa...
-odmarao bih nedjeljom i provodio vrijeme sa svojom porodicom....
-ne bi mi bio poslodavac čovjek kojem sam nekad radio zadaću....
-ne bih svako jutro sjedao u auto i kontao hoće li izdržati i danas....
-ne bih se odijevao u polovnjacima i na pijaci...
-ne bih objašnjavao djeci kada se nema kako je tek bilo u ratu....
-ne bi mi supruga rekla kad joj kažem da odemo negdje na kafu...potrošit ćeš džaba 10-20 maraka,
bolje da si kupio ulja ili šećera.....
-ne bih sipao goriva za cenera...
-ne bih mrzio zimu...
-ne bih gledao u komšijinu vilu i pitao se "kako?"...
-išao bih svakog ljeta na more.....
-ne bih imao veliki problem kada sam s djecom u marketu....
-ne bi me svaki drugi poznanik na ulici pitao"radiš li?"....
-ne bih pio leksaurine....

ja asfalta nebi vidio

sasvim drugacije bila bih tamo gdje se osjecam dobro a mozdi i ne bih, ma tko bi ga znao

ne bi se nastavila tradicija ratnih udovica u familiji , pra nene , nene i sad mama .........ne bi govorila za brata, oca rahmetli i jos kusur familije uz njih ........... ne bi izbjegavala da kazem ime mjesta gdje sam odrasla ,jer znam koje me pitanje slijeduje , jesil koga izgubila u ratu jel sad sve normalno ko i prije rata itd ...........ne bi pola skolske raje na mezarju posjecivala sa pitanjem zasto ............ poginuo bi neko ali to ne vjerujem da bi bilo u ovom obimu mislim ..........zavrsila bi faks ne bi naucila njemacki , koji sam oduvijek mrzila iz dna srca ..........

Da nije bilo rata i raspada SFRJ danas bi i dalje bili svjetska sila, ovako smo "niko&nista".

just_think wrote:Da nije bilo rata i raspada SFRJ danas bi i dalje bili svjetska sila, ovako smo "niko&nista".

Sta bi bilo kada bi bilo.... Tesko pitanje, jer ljudi su uvijek tamo gdje u tom momentu trebaju biti....

meščini da bi moj život bio isti. tijekom rata faktički balavče bila. i ruku na srce u mome ga kraju i nije nesto vele bilo. znam da je to rijedak slucaj, al bili smo eto te sreće..