#276 Re: Sanja Vlaisavljević piše za Glas srpske
Posted: 12/07/2009 19:59
Vrlo vrlo jasna je srvar šta se dogodilo u Srebrenici...jedan genocid nad jednim narodom...pod budnim okom međunarodne zajednice. I godinama nakon Srebrenice priča o njoj nije doprla u "onaj tamo" entitet. Entitet koji je pod svaku cijenu poricao istinu o tome da se to dogodilo. Zabranjivao priče o Srebrenici, baš kao djeca kad se o tome ne prica kao da se nije dogodilo. I onda se jedna Sanja iz Federacije usudila da hrabro korakne na njihov teritorij...u njihove medije i nešto napiše o tome. I gle čuda...članak je objavljen. I možete ga vi sada secirati, tražiti mu nedostatke, govoriti šta je trebala napisati...nagađati šta je željela reći sa ogomnim valom predrasuda prema ženi koja je smogla snage i u njihove medije stavila riječ Srebrenica. I to baš tog dana...tog pretužnog dana kojeg se svi oni tamo posebno boje....bum, srebrenica u njihovim novinama...ne po poslovanju, ne po sportu...već po tome da je to najtužniji dan svih majki ove zemlje. Zašto niti jedan političar to nikada nije ni pokušao izreći...da se u zadnjih 14 godina svaki mjesec po jedan pasos o Serbrenici pojavljivao..pitanje je kkve bi efekte napravio...jer vidite da može. Može se kroz fine riječi bez uličnog žargona ipak polako otvarati "ona tamo" zatvorena vrata. Korak po korak!
A što se tiče spominjanja da su Srbi odvođeni kao "topovsko meso" ... u tekstu se to spominje u kontekstu te porodice...a ne kao metafora da su samo Srbi odvođeni na kopanje rovova. A istini na volju, da ne sličimo na "one tamo" što poriču postojanje nečega...moram se vratiti u prošlost ratnog vremena u Sarajevu. Išla sam u školu s jednom Vedranom...otac joj je bio Srbin, vojnik dobrovoljac Armije BiH. Jednog od dana, na povratku iz škole pred zgradom u kojoj smo zajedno živjeli zatekli smo 5 vojnika te iste vojske kako tuku njenog oca. Priveli su ga u policiju, tako isprebijanog, da bi glavni komandir rekao da je to pogrešan čovjek. Pretučen je zato što je Srbin pa se uklapalo u konstrukciju o petoj koloni. Tada je to možda bilo i opravdano...ali ne možemo poricati da je toga bilo.
Cio rat sam provela u Sarajevu 200 metara od linije razgraničenja....i bilo me je strah, brinula sam šta se može dogoditi. Ali danas kada čitam ovaj i slične forume bojim se još više. bojim se ovih priča punih predrasuda. Bojim se priča koje dolaze iz medija. Ne kažem da treba zaboraviti....ali da imamo toliku potrebu stalno upirati prstom u bolne rane to ne shvatam.
I da je Sanja u Glasu Srpske nabrojala i sve poginule i navela ko su počinioci i da su oni tog istog dana pohapšeni...našlo bi se opet da joj se nešto prigovori..jer ona se podigla i pokušala nešto drugo. Najbolje je ne govoriti ništa....najbolje je pustiti da sve propadne...najbolje je tako. Kome treba još istina....nikome.
A što se tiče spominjanja da su Srbi odvođeni kao "topovsko meso" ... u tekstu se to spominje u kontekstu te porodice...a ne kao metafora da su samo Srbi odvođeni na kopanje rovova. A istini na volju, da ne sličimo na "one tamo" što poriču postojanje nečega...moram se vratiti u prošlost ratnog vremena u Sarajevu. Išla sam u školu s jednom Vedranom...otac joj je bio Srbin, vojnik dobrovoljac Armije BiH. Jednog od dana, na povratku iz škole pred zgradom u kojoj smo zajedno živjeli zatekli smo 5 vojnika te iste vojske kako tuku njenog oca. Priveli su ga u policiju, tako isprebijanog, da bi glavni komandir rekao da je to pogrešan čovjek. Pretučen je zato što je Srbin pa se uklapalo u konstrukciju o petoj koloni. Tada je to možda bilo i opravdano...ali ne možemo poricati da je toga bilo.
Cio rat sam provela u Sarajevu 200 metara od linije razgraničenja....i bilo me je strah, brinula sam šta se može dogoditi. Ali danas kada čitam ovaj i slične forume bojim se još više. bojim se ovih priča punih predrasuda. Bojim se priča koje dolaze iz medija. Ne kažem da treba zaboraviti....ali da imamo toliku potrebu stalno upirati prstom u bolne rane to ne shvatam.
I da je Sanja u Glasu Srpske nabrojala i sve poginule i navela ko su počinioci i da su oni tog istog dana pohapšeni...našlo bi se opet da joj se nešto prigovori..jer ona se podigla i pokušala nešto drugo. Najbolje je ne govoriti ništa....najbolje je pustiti da sve propadne...najbolje je tako. Kome treba još istina....nikome.