BiH-x wrote:VELIKO POSKOKOVO ISTRAŽIVANJE: Sarajevo, ipak, tolerantno!
Utorak, 10 Studeni 2009 00:01
Internet portal Poskok u svrhu izgradnje vlastite vjerodostojnosti, odlučio je preispitati vlastite stavove. Potaknuti izjavama našeg počasnog sugrađanina, veleuvaženog gospodina M. Dodika koji je Sarajevo uporedio s Teheranom, masovnim isticanjem turskih zastava u Sarajevu nakon utakmice Turska : Hrvatska, bezobzirnom izgradnjom islamskih vjerskih objekata, nezastupljenosti Srba i Hrvata u institucijama vlasti i mnoštvu drugih primjera netolerancije, Poskok je još prije 7 mjeseci odlučio pokrenuti istraživanje je li Sarajevo zaista netolerantno!? I ako jeste do koje mjere.
piše: Tvrtko Milović l --- NO LINKS ---
Ne robujući predrasudama kakvim su žrtve hercegbosanski Hrvati, a posebno Hercegovci, proveli smo znanstveno utemeljeno istraživanje i došli do frapantnog podatka: Sarajevo je, ipak, tolerantno!
Istraživanje je provedeno nad građanima koji ne sudjeluju u javnom životu. Takozvani „obični“ građani su kao ciljana skupina promatrani u periodu 7 mjeseci a nad njima su vršene dvije metode istraživanja:
A) Promatranje
B) Provociranje
Osnovno pitanje na koje je istrživanje trebalo dati odgovor jeste stupanj tolerancije nejavnih ličnosti prema manifestiranju hrvatskih nacionalnih simbola i osjećaja.
Istraživanje je provodio Tvrtko Milović, oslonjen na višegodišnje kritičko analiziranje i iskušavanje sarajevske tolerancije. Obzirom da sam ja Tvrtko Milović, govorit ću u prvom licu jednine.
Prije istraživanja bio sam osobno nesklon tezi da je Sarajevo tolerantan grad, ponajviše zbog komparacije Sarajeva prije 1992. i Sarajeva poslije 1996. U periodu 2006. do 2008. napisao sam niz tekstova raskrinkavajući sarajevsku netoleranciju i isticanje nepostojeće multitetničnosti.
Pretpostavimo da izrečeni pojam „tolerancije“ ne treba posebno objašnjavati, preći ćemo na rezultate istraživanja.
* Promatranje
Promatranje je provođeno usmenom metodom bez znanja sugovornika da su promatrani. Komunikacijom sa sugovornicima nastojao sam saznati njihove stavove prema nacionalnim različitostima u gradu Sarajevu. U sedam mjeseci došao sam do nepreciznih, ali ipak pouzdanih rezultata:
* Sarajevski Srbi i Hrvati dobrodošli su sugrađani prema kojima nije usmjeren ni jedan oblik diskriminacije. Druga je priča sa onima „preko brda“, iz „republike šumske“, iz „Hercegovine“ ili „takozvane samozvane nepostojeće Herceg Bosne“. I oni mogu biti u Sarajevu ali da nisu preglasni: dobri su dok mišljenje drže za sebe.
* Biti Srbin ili Hrvat u Sarajevu zaista nije nikakav problem. Nitko se nema pravo osjećati fizički ugroženim jer u poslijeratnom Sarajevu nije zabilježen incident za koji se dokazalo da je etnički osnovan (ako izumemo sportske događaje).
* Pravo na etničku različitost ipak ne podrazujeva i potpuno pravo na različitost mišljenja. Nesklad sa političkim mainstreamom obično se naziva „nenormalnim“, „destruktivnim“, „zaostalim“ i „fašističkim“. Ovi epiteti snaći će vas ukoliko se zalažete za opstanak RS, uspostavu Herceg Bosne ili čak benignije – drugog kanala. Osim verbalnih ataka, druge manifestacije netolerancije nisu zabilježene.
* Nije dokazano da je iz Sarajeva bilo ozbiljnijeg progona Srba, još manje Hrvata tijekom i poslije rata. Srpsko pozivanje na 100.000 (ili 200.000) protjeranih sarajevskih Srba propagandna je laž na koju dominantni Bošnjaci reagiraju apsolutnim negiranjem svih zločina, pa čak i manjih prekršaja.
* Nemar prema Srbima i Hrvatima u Sarajevu jednaka je nemaru prema malobrojnijim konstitutivnim narodima u svim općinama BiH, po čemu se Sarajevo ne ističe. Na žalost. Jer riječ je o glavnom gradu koji bi trebao biti pozitivan primjer. Što Sarajevo nije. Ali ova ocjena daleko je od ocjene netolerantnosti.
* Kao i svi balkanski narodi, i Sarajlije mnogo laju. Lajali su na Brenu, Bregu i mnogo sličnih. Na kraju su ti isti došli u Sarajevo. Osobnog sam uvjerenja da osim pokoje psovke, ni Nele Karajlić ne bi lošije prošao kad bi se prošetao Titovom ulicom. Možda griješim, ali ja sam takvog dojma...
Zaključak: u Sarajevu postoji apsolutno pravo različitosti (osim ako niste organizirana gay skupina) ali pravo različitosti mišljenja na niskom je nivou. Nećete dobiti batine, ali nećete ni daleko dogurati.
* Provociranje
Ova zahtjevna i složena metoda odigravala se u tri ciklusa:
A) Prvi ciklus je javno osporavanje svih bošnjačkih političkih stavova i vrijednosti,
B) Drugi ciklus je javno isticanje hrvatskog narodnog grba,
C) Treći ciklus je paradiranje centrom Sarajeva sa zastavama i grbovima hrvatskog naroda u BiH nakon odigravanja utakmice Hrvatska Turska u kojoj je Turska nesretno pobijedila i nakon koje se pojavilo tisuće navijača Turske u istom centru.
Sva tri ciklusa samostalno sam obavio i došao do sljedećih empirijskih zaključaka:
A) Javno zagovaranje uspostave Herceg Bosne najmanje na teritoriju pod kontrolom HVO na dan potpisivanja Washingtonskog sporazuma, javno zahtjevanje uspostave drugo kanala, javno nazivanje „hrvatskih“ i „srpskih“ dužnosnika u SDP-u poturicama a njihovih šefova Turcima, javno omalovažavanje Armije BiH, javno omalovažavanje Islama kao religije i generalno „traženje belaja“ proizvelo je relativno mlake reakcije u odnosu na očekivane. Nekoliko žustrijih rasprava i prijetnji ni približno nije dovoljno za ocjenu da je Sarajevo netolerantan grad.
Veće sam probleme imao u Zagrebu osporavajući hrvatsko junaštvo za vrijeme Oluje i podržavanje američke invazije na Irak nego osporavanje doslovno svega u Sarajevu. Iz tog razloga konstatiram da je Sarajevo dovoljno tolerantan grad na različitost, a u svakom slučaju tolerantniji od Zagreba.
B) Drugi ciklus podrazumijevao je isticanje hrvatskog grba. U automobil Golf 3 kao stalnu dekoraciju na zadnju dasku stavio sam jastuk sa elementima hrvatskog grba. Sugestivni jastuk u autu se nalazi od 01.travnja 2008. do danas. Automobil svaki radni dan provodi u Sarajevu često posjećujući Ilijaš, Hadžiće, Vogošću i Ilidžu – redom bastione bošnjaštva. Jastuk je vidljiv u vožnji i mirovanju. Nikada u ovom periodu auto nije „napadnut“, nisu mu ispuhane gume, nije ga digao pauk, nije pljunut niti je u vožnji netko pokazao srednji prst. Svemu ovom svjedočio sam prilikom rijetkih prolazaka beogradskih tablica Slavonskom avenijom u Zagrebu. U Sarajevu „hrvatski“ jastuk nije nikada uspio isprovocirati čin karakterističan za netoleranciju.
Nekima će se učiniti da je jastuk dovoljno blesav način dokazivanja tolerancije ali ako se analiziraju optužbe na račun Sarajeva kao tolerantnog grada, onda bi moj golf, skupa sa mnom drugi dan odletjeli u zrak.
Ipak, razumijevajući relativitet eksperimenta, poduzeo sam treći ciklus:
C) Treći ciklus zahtijevao je tri zastave Herceg Bosne i određenu dozu alkohola. Zastave su postavljene na automobil na način da su prekrivali oko 60% ukupne površine automobila. Nakon poraza Hrvatske protiv Turske na europskom prvenstvu 2008. automobilom sam se iz smjera Kiseljaka zaputio u Sarajevu. Ne znajući za eventualne posljedice, a ne želeći nikoga dovesti u opasnost, krenuo sam u Sarajevo uvjeren da će automobil biti demoliran a zastave zapaljene.
Na semaforu Nedžarići upao sam u kolonu turskih navijača spojenim sa navijačima Armije BiH. Dvadesetak automobila već na Alipašinom polju uvećalo se na stotinjak. Ne samo da sam primjećen u sredini kolone, nego sam bio i pažljivo promatran za vrijeme vožnje. Zbunjeni Turci i pripadnici Armije BiH nisu poduzimali nikakve agresivne radnje, kakve sam prije eksperimenta očekivao. Na Otoci je semafor dao podršku Turcima upalivši crveno svjetlo. Propisno sam se zaustavio unaprijed prežalivši skupo plaćene zastave Herceg Bosne. Navijači Turske i Armije BiH izašli su iz auta i razdragano pjevali i plesali oko mog automobila. Svaku od tri istaknute zastave s lakoćom su mogli istrgati bez rizika da se ja sam suprotstavim njih oko 200. Ipak, dočekao sam da semafor da podršku vascijelom islamskom svijetu a da nikakav čin agresije prema meni ili automobilu nije upućen. Na Čengić Vili se kolona i povećala ali problema nije bilo. Na Pofalićima su dvojica navijača Armije BiH prekrili svojom zastavom moju šoferšajbu na što sam reagirao paljem brisača. Očistivši nečistoću nastavio sam put bez problema. Istraživačku metodu provokacije sam obustavio.
Činjenica da to veče nije bilo ni fizičkog ni verbalnog incidenta, razriješilo me uvjerenja o netolerantnom Sarajevu.
Zaključak: Obzirom na brojnost uzorka korištene u tri ciklusa metode provociranja (po slobodnoj procjeni oko 1500 ljudi bilo je provocirano) i činjenice da nisam doživio ni najmanju neugodnost učvršćuje moju tvrdnju da Sarajevo nije netolerantno.
Naravno, ovo nije alibi za etničku čistoću grada, za nedemokratsko cenzuriranje na Sarajevo-x, na vulgarno vrijeđanje svakog iznošenja različitog viđenja političke budućnosti BiH, na podršku sarajvskim huliganima u demoliranju Širokog Brijega i sličnih „netolerantnosti“ uglavnom izrečenih iz usta dežurnih Hrvata/Srba.
Nije mudrost demantirati Dodika, ali ipak treba radi korektnosti i izgradnje povjerenja reći istinu: Sarajevo nije Teheran.
--- NO LINKS ---
Interesantno istrazivanje i dobro je sto je nekome nesto ovako palo na um.Mene rezultati nisu iznenadili jer znam da je SA daleko, daleko tolerantnije od mnogih drugih EX-YU gradova.
Ako se vratimo dvadesetak godina u nazad i probamo naci sta je osnova problema i ko je generator raspada YU onda cemo doci do zakljucka da je YU problem br.1 odnos Srba- Hrvata i razlicitih drzavnih projekata.Bosnjaci u YU nisu imali gotovo nikakav politicki uticaj i njihov uticaj na ove tokove je bio beznacajan.Bosnjaci se u navedenom periodu nastoje pridobiti na jednu odnosno drugu stranu odnosno oni su trebali biti tas na vagi koji bi prevagnuo na ovu ili onu stranu i odvukao BiH u V. Srbiju i malo manju Hrvatsku.Bosnjaci su velikom vecinom bili jako privrzeni bivsoj drzavi no ovi navedeni velikodrzavni projekti su bili nesto sasvim drugo u cemu se Bosnjaci naravno nisu nasli.Dolazi do referenduma i nezavisnosti BiH.Dalje znamo sta se desavalo. Sva ova zla i svi ovi fasizmi i nacionalizmi stizali su iz BG i ZG.Dokaza za to postoji mali milion a u ostalom sami smo bili zatocenici ideja Beograda i Zagreba.Sarajevo je stajalo po strani i pruzalo ruku ,Sarajevo je pozivalo na razum,Sarajevo je imalo dan prije rata miting za mir gdje se snajperima pucalo na ucesnike mitinga, Sarajevo je par dana prije rata pravilo "Burek" barikade gdje su se "komsije" koje su bile na brdu pozivale na kafu ,burek ili rakicu.Sarajevo je bilo naivno i predobro za svoje tadasnje okruzenje.Evo danas toliko godina poslije rata dosli smo u situaciju da neko vrsi analizu o tome koliko je SA tolerantno?????? Sarajevo je poslijednje mjesto za ovakva ispitivanja mada licno nemam nista protiv.Zelim reci da se uporno stavlja fokus na SA a zaboravlja na gradove inicijatore rata i svih zlocina na prostorima bivse drzave.Fazizam je stigao iz BG i ZG.Cisto sumnjam da se u navedenim gradovima stanje popravilo.Kazem sumjam jer nisam do sad cuo da je neko vrsio istrazivanja kao sto je ovo gore sarajevsko.Volio bih bas da vidim kakvi bi rezultati bili za ove gradove ili nedaj boze BL.Ja bih ovome momku koji je vrsio ispitivanja u SA toplo i jaranski preporucio da ista istrazivanja ne pokusava u navedenim gradovima jer smo i ovako imali previse nevinih zrtava.
Pozdrav