Agic Nurija wrote:"vodenjak", volio bih da si mi komšija/susjed, pa da te češće pozovem na "kafu"......., a bilo bi i meze!
Ono "isti neljudi" sam napisao misleći na sve one koji su 90-tih nastavili da "vladaju haubicama u ime neke njihove jugoslavije", a petokraku su zamijenili nekim drugim simbolima, na kapama, zastavama, pečatima, propusnicama na barikadama...Moje osobno mišljenje jeste da Jugoslaviju ni jedna od "njenih republika" nikada neće moći naslijediti, barem ne u smislu "dobrosusjedskih odnosa" među "narodima", a zašto je dioba bila tako krvava, tako pogubna i tako tegobna, možda nikada niko neće dati zadovoljavajući i konačan odgovor, tek....ako smo se več finalno podijelili na "republičke narode", valjda i "bosanski narod" ima pravo na naslijeđe svoje, republike Bosne ili...?! A koliko je kome u komunističkom, neko voli da kaže jugoslovenskom sistemu bilo dobro, priča je za literaturu koja tek treba da bude ispisana.
Evo ti jedna mala crtica iz mog života:
Mog oca i nas devetoro djece skupa s majkom su partizani 1946 istjerali na ulicu iz legalno kupljene, plaćene i u privatni posjed uknjižene kuće, pošto je bila namijenjena nekom "prvoborcu", a objašnjenje u "Rješenju" je glasilo: kuća je kupljena u NDH-tvorevini koju nova vlast ne priznaje....Napravili smo ipak iste godine drugu o svom trošku. I pored toga otac, učesnik NOB-e od 1943, odlazi redovno na lokalne partijske "konferencije". Jednom prilikom mu je bila ponuđena zemlja, pogolema parcela - (agrarna reforma) od našeg, razbaštinjenog komšije/kulaka (pravoslavca). Otac je pristao uz napomenu da on tu zemlju postepeno isplati bivšem vlasniku, jer mu ne treba tuđe, oteto i prokleto! Otac je poslije te izjave morao da vrati "partijsku knjižicu" i umjesto gradske, dobio je "službu" u planini, na lagerima sa drvosječama..."
Vidiš, sve isti ljudi i sve isti postupci, samo su vremena danas drugačija, pošto razvoj društvene zajednice ide u jednom otvorenijem, slobodnijem pravcu. Koliko če u budušnosti biti "pravde za sviju" zavisi od sviju nas i našeg praktičnog angažovanja, posebno u odgoju novih generacija slobodnih ljudi, slobodnih da javno kažu: Kralj je go, pogledajte ljudi, kralj je go!!!!!, a da ih "kraljevići" zbog toga ne bace u kraljevu tamnicu ili javno pogube kao " kraljeve neprijatelje "!
Na zalost, i toga je bilo, ni jedan sistem i ni jedna drzava nije bila idealna, pa tako ne ni ta. Vjerujem da takvih prica ima jos puno.
Medjutim, slicnih prica, ali i jos gorih, danas ima puno vise. Cak i bez takvih prica, kopletan standard zivota je znatno nizi. Svima su puna usta demokratije a ljudska prava su ugrozenija nego ikad, ima puno toga, da ne iznosim sad pojedinacne price.
Ono sto je razlika je da su tada bolje prolazili oni koji su bili u partiji a danas bolje prolaze oni koji su u nacionalnim strankama i idu u crkvu i dzamiju.
I tada je bilo stela, nezasluzeno dobijenih poslova, stanova i slicno, ali je opet ostajalo dovoljno za obicne ljude, dok se sada s svim tim prelazi svaka mjera i daleko je vise izrazeno, toliko da ne moze skoro nista da ostane obicnim ljudima.