#276 Re: Horor u porodilištu
Posted: 12/11/2009 10:27
Evo još jedna horor priča..
Gak je 10 krug pakla. Ležala sam na Gak-u kada sam u 6 mjesecu izgubila bebu. Primili su me, legli na krevet iz kojeg su virile željezne šipke i koji je bio prekriven krvavim čaršafom. I zaboravili me. Bukvalno. Liječnici su dolazili u vizitu, sestre su šetkale povremeno, ja sam ležala i shvatila da mi ni sam gubitak prvog djeteta neće biti težak kao što će mi biti boravak na Gak-u. Nažalost, bila sam u pravu. Prolazio je dan, dva, tri, ništa. Kad sam dobila tmperaturu, sama sam morala lutati hodnicima da nađem sestru i zatražim toplomjer. Nastupila ja sepsa. I opet ništa. Vadili su mi nalaze i gubili ih na putu za Cum. Nisu mi ukljičili nikakve antibiotike. Bili su grubi. Grubi do bola. Igrali su se samnom. Izazivali mi porod, pa prestajali. Tako 5 dana. Temperaturu je otišla iznad 42. Dr. Godinjak je došao u vizituu i vidio me, četvrtak popodne. Probili su mi vodenjak i poslali me pješke na drugi sprat da hodam dok mi niz noge cijedi krv i tekućina. Bila sam u agoniji na porodu. Hranu nisam jela. Žohari. A nisam bila ni gladna. Poslije poroda su me uspavali. Probudila sam se sama u sobi. Bila sam u njoj danima, priključena na obje ruke na kojekakve bočice i cjevčice u koje su povremeno ubrizgavali i injekcije. Nisam se mogla istuširati. Nisu dopuštali mojim da me vide.
Od toga su prošle tri godine. Još se nisam oparavila. Sepsa je izmijenila cijeli moj metabolizam i na kraju sam bila samo sretna što sam uopće i živa. Da dr. Godinjak tog popodneva nije došao u vizitu, umrla bih im na krevetu, a da to niko ne bi ni primijetio do jutarnje vizite. Posljedice su strašne. Mjeseci antibiotika, rane na maternici od njihovih grubih zahvata, psihičke traume, gubitak volje za seksom. Glavna sestra mi je "utješno" rekla da se događa i da odmah trebam pokušati nakon tri mjeseca. Pa, ni životinje to ne rade! Žena koju sam zatekla tamo bila je u sličnoj situaciji kao i ja, porodila im se na wc školjki i beba je ispala u nju, pa su je morali izvaditi.
Gak je 10 krug pakla. Ležala sam na Gak-u kada sam u 6 mjesecu izgubila bebu. Primili su me, legli na krevet iz kojeg su virile željezne šipke i koji je bio prekriven krvavim čaršafom. I zaboravili me. Bukvalno. Liječnici su dolazili u vizitu, sestre su šetkale povremeno, ja sam ležala i shvatila da mi ni sam gubitak prvog djeteta neće biti težak kao što će mi biti boravak na Gak-u. Nažalost, bila sam u pravu. Prolazio je dan, dva, tri, ništa. Kad sam dobila tmperaturu, sama sam morala lutati hodnicima da nađem sestru i zatražim toplomjer. Nastupila ja sepsa. I opet ništa. Vadili su mi nalaze i gubili ih na putu za Cum. Nisu mi ukljičili nikakve antibiotike. Bili su grubi. Grubi do bola. Igrali su se samnom. Izazivali mi porod, pa prestajali. Tako 5 dana. Temperaturu je otišla iznad 42. Dr. Godinjak je došao u vizituu i vidio me, četvrtak popodne. Probili su mi vodenjak i poslali me pješke na drugi sprat da hodam dok mi niz noge cijedi krv i tekućina. Bila sam u agoniji na porodu. Hranu nisam jela. Žohari. A nisam bila ni gladna. Poslije poroda su me uspavali. Probudila sam se sama u sobi. Bila sam u njoj danima, priključena na obje ruke na kojekakve bočice i cjevčice u koje su povremeno ubrizgavali i injekcije. Nisam se mogla istuširati. Nisu dopuštali mojim da me vide.
Od toga su prošle tri godine. Još se nisam oparavila. Sepsa je izmijenila cijeli moj metabolizam i na kraju sam bila samo sretna što sam uopće i živa. Da dr. Godinjak tog popodneva nije došao u vizitu, umrla bih im na krevetu, a da to niko ne bi ni primijetio do jutarnje vizite. Posljedice su strašne. Mjeseci antibiotika, rane na maternici od njihovih grubih zahvata, psihičke traume, gubitak volje za seksom. Glavna sestra mi je "utješno" rekla da se događa i da odmah trebam pokušati nakon tri mjeseca. Pa, ni životinje to ne rade! Žena koju sam zatekla tamo bila je u sličnoj situaciji kao i ja, porodila im se na wc školjki i beba je ispala u nju, pa su je morali izvaditi.