Hmm... toliko dugo sam tu i vjerovatno nikad nebi napisala nista na ovom forumu da se na neki nacin ovo ne tice licno i mene. Da ljudi u mom gradu znaju kako ja zivim, vjerovatno bi me razapeli na trgu ili spalili na lomaci ili razvlacili po medijima kao i ovog doticnog gospodina iz naslova teme. Dakle, ljudi, saberite se... Ovakvih brakova u nasoj zemlji i svugdje u svijetu je jako mnogo i sto sam JA jedna od onih koja zivi slican zivot ne znaci da sam nesto gora ili bolja od vas.
Neke zivotne situacije nas natjeraju da napravimo neke stvari kojih vjerovatno u tom momentu nismo ni svjesni, shvatite kako god hocete ali ja sam SRETNA zena, iako zivim u jednoj bas ovakvoj zajednici kako god se ona zvala

. Dakle, moj muz (serijatski vjencani) uz mene ima i jos i SUPRUGU

i krasnu djecu! Znala sam to od prvog dana kad smo se upoznali, nisam bila ljubavnica nikad, kao sto ce sad mnogi reci i pomisliti, od prvog dana sam imala tretman posebne osobe u njegovom zivotu, prvobitno prijateljica i poznanica, a poslije supruga, jer ja to stvarno njemu i jesam i zaboli me briga sta ce ko reci i misliti ovdje

Moja jednina prednost za razliku od ovih Hodzicevih zena je sto supruga od mojeg muza

zivi na drugom kontinetu pa nemamo potrebe da budemo "kao sestre"

ali definitivno znamo jedna za drugu i nista nam ne fali. Eh sad mnogo puta postavljano pitanje, kako zena moze pristati na takvo sto? i reci cu vam kako kod mene funkcionise. Zivot ne bira kad ce te baciti na dno, kad ces kao njezno krhko stvorenje dobiti zivotni tovar na ledjima pun patnje, boli i problema, ali ja sam uspjesno nosila svoj iako je bio mnogo mnogo tezak. Zeni koja je tako mlada a prosla ono sto neke zene ne dozive ni za cijeli zivotni vijek, je bio potreban neko, ko ce biti uzor, ko ce biti moralna podrska, ko ce biti uz nju kad joj zatreba, ko ce joj citati kad navecer ne moze da spava jer se boji... No nebitno, onda kako to biva u svim bajkama, dodje jednog dana princ i rijesi sve probleme

Ali znate sta je cinjenica, ja svoju bajku zivim i tako je stvarna, sretna sam zena i imam divnog MUZA i nista mi ne fali, a ne fali sigurno niti drugoj strani porodice, pogotovo ne njegoj djeci jer je divan otac.. Radi naporno da bi djeci obezbjedio najbolje moguce skolovanje, da bi mi bile sretne

i imale sto nam je potrebno(samo da prijavim radim i ja i plus se skolujem, dakle nisam parazit da zivim samo na racun njegovog rada). Mogi ce reci da sam sponzorusa, da sam nemoralna, da sam luda jer mogu zivjeti takav zivot, ali ja sam od prvog dana zaljubljena i svaki put kad prodje 5 sedmica sa nestrpljenjem i sa istim zarom ocekujem mog muza kad ce doci (jer tad je red na mene, a sto je btw sutra aBd

)iz daleke pustinje

i kad cemo imati svo vrijeme svijeta samo za nas. Mozete me pljuvati, vrijedjati, dati zlobne komentare, ali sam napisala ovo samo da znate da mnogi danas zive tako, samo sto se ove stvari uglavnom u nasoj "modernoj" drzavi guraju pod tepih i da je za mene ovo mnogo postenije nego da sam necija ljubavnica koja se skriva okolo po motelcicima, ovako sam njegova supruga prvenstveno u njegovom srcu, pa pred Bogom, pa pred ljudima, a ovo prvo mi je najvaznije. Sve mi se cini da cu dobiti ban prvi put jer ja napisah roman, ali molim administraciju da mi progleda kroz prste i obecavam da cu opet godinama samo citati vase divne komentare na postove i smijati se Mimi

a sad da cujem vase uvazeno misljenje

...