bosna123 wrote:Allah dz.s. je cijeli Univerzum, samog covjeka stvorio u savrsenom skladu. Znamo svi za zakon akcije i reakcija. Sve sto radimo ima neku posljedicu-pozitivnu ili negativnu. Cilj je odrzati sklad, smanjiti entropiju, tome sluze i zakoni, vjerski propisi. Osobina covjeka, koja mu je data kao iskusenje, jeste da pretjeruje, a opet s druge strane ima razum i osjecaje (savjest) po kojima ZNA kada pretjeruje. Pitanje je hoce li ga biti briga ili nece. Stvoritelj te stvorio, dao ti sexualnu zelju (sto je jako bitno), dao ti muskarca ili zenu sa kojim se dobro osjecas, dao ti u krajnjem mogucnost razvoda ako zelis, a jedino sto trebas uciniti je tu vasu vezu ozvaniciti, sto po islamskom pravu traje nekih 5 minuta. Ti opet izmisljas i bjezis od odgovornosti. Zasto? Zato sto ne vjerujes svome Gospodaru, ne pouzdajes se dovoljno u Njega, a to je bit cjelokupnog vjerovanja. A u krajnjem samo sebi cinis lose.
Za one koji uopce ne vjeruju ovo naravno ne vrijedi, mada i nevjerovanje u krajnjem znaci neoslanjanje na Gospodara, jednostavno ne racunas na Njega. Oni koji ne vjeruju, zapravo tu osobu s kojom su niti ne vole kako bi trebali (postoje stepeni ljubavi), znaci ni teoretski ne zele pomisljati da bi mogli s njom ostati do kraja zivota, unaprijed racunaju da ce naici neko "bolji", i sto je najbolje da oni to "bolje" zasluzuju. Jako sebicno razmisljanje. Vi koji volite mijenjati partnere i sami znate koliko ste puta bili s nekim i nakon toga se upitali "sta je meni ovo trebalo?" i priznajte da se osjecate glupo i da vas je nekako sram poslije, bez obzira sto je bilo obostrano "iskoristavanje", ipak tog momka ili djevojku ne zelite poslije sretati. Vi koji ste u stalnim vezama, zasto to ne ozvanicite ako vam je dobro skupa?
Po islamskom pravu mi nismo vlasnici svoga tijela, ono nam je dato na koristenje (npr. muslimani ne smiju prodavati tjelesne organe, mogu ih samo poklanjati). Postoje pravila kako svoje, a i tudje tijelo smijemo koristiti. Sve ostalo je pretjerivanje, a pretjerivanje vodi neredu u drustvu. I muskarci i zene se neodgovorno ponasaju i prema svome i prema tudjem tijelu i imamo to sto imamo: ljudi se jako rano razocaraju, pa onda kao postanu oprezni (citaj:neprirodni i neiskreni), pa se onda igraju igre i igrice, cinimo nesretnima i sebe i drugoga i upadamo u zamku slobode. Ovako brate udji u brak ako vec volis, ide-ide, ne ide, ima razvod elhamdulillah, doci ce neko drugi ne sekiraj se, sve dok ti mozes i zelis voljeti... Barem znas da si iskreno pokusao.
Da rezimiram koje imao nerava sve ovo citati: razlika izmedju braka i bluda je preuzimanje odgovornosti (tu mislim i na muskarce i na zene). Znaci i jedno i drugo moramo dio svog suvereniteta i slobode predati instituciji braka. Dobro bi bilo ostvariti onaj krscanski ideal i u dobru i u zlu dok nas smrt ne rastavi, ali covjek je ipak slabo bice...
@ateista je pitao nesto oko logike i vjere i tako to... To cesto ateisti pitaju. Pretpostavljam po pisanju da si jako mlad, tako djelujes. Kaze Milostivi u Kur'anu (parafraziram) da cemo neprestano nailaziti na dokaze u Svemiru i u nama samima. Znaci taj proces razotkrivanja traje, ali je on nama vjernicima samo potvrda a nista na sta se mi primarno oslanjamo. Mi prvenstveno vjerujemo, a naravno i ove potvrde nam puno znace... Kada s vama razgovaramo, moramo se nekada i na to osvrtati jer je vama nauka neka vrsta religije, valjda si me shvatio sta sam htjela reci. Kada sam pocela studirati na jednom poznatom univerzitetu (rijec je bila o prirodnim naukama), asistentica nam je prve sedmice zadala da nesto nastrebamo. Mi nista zivo nismo razumjeli, pa smo je pitali imali smisla. Ona je rekla to sto cete nauciti je istina, a vremenom cete to shvatiti sada je vazno samo da nastrebate. Otprilike tako nekako...
E da ja mislim da jos na ovom svijetu svako dobije ono sto zasluzuje (ne mislim u materijalnom nego u duhovnom zadovoljstvu), pa vam porucujem ako nekoga volite budite iskreni, to vam je poklon i pazljivo se prema njemu odnosite...
Evo da ti odgovorim:
Ovo prvo boldirano, vezano za to koliko neko moze voljeti ako ne zeli brak je GENERALIZOVANJE, to ne mozes tvrditi, a ja znam za potpuno suprotne slucajeve a ja sam jedan od njih.
-Evo moje misljenje - ja ne volim brak kao brak, ne zato sto mi ostavlja mogucnost (i brak ostavlja mogucnost razvoda, sami ste to rekli) samo ne volim te ceremonije vjencanja, potpise i slicne gluposti. Da li to sto sam protiv potpisivanja umanjuje to koliko ja nekog volim? Apsolutno NE, cak sta vise, smatram da je brak cesto pokusaj spasavanja propale veze i da uopste ne mora imati veze sa ljubavlju.
-Drugi slucaj, vec sam pominjao, mozda neko zeli brak ali nema uslova, sta je sa tim, da li se oni manje vole zato sto nemaju uslova? Jeli moraju cekati dok ne napune 40 godina kad budu imali priliku za brak?
Drugo boldirano, sve se to moze u sklopu jedne ozbiljne veze. Sta tu jedan obicni potpis mijenja, pogotovo ako je dozvoljen razvod? Dodje sto kao veza.
Trece - pruzimanje odgovornosti ne mora biti vezano za brak, opet, ako je neko odgovoran on ce preuzeti odgovornost i ako nije u braku a ko je kreten taj ce i ako je u braku ostaviti zenu/muza ili je/ga zlostavljati i slicno, brak opet nista ne garantuje.
To sto mislis da sam mlad, zavisi, iz cijeg ugla gledas.
Kako god, to je tvoje pravo da uzimas neke stvari kao tacne i da ih "strebas", a onda, ako ti negdje ispadne odgovor ispadne, ako ne - ti za svaki slucaj to nastrebas. Vidis, to i jeste jedna od osnovnih razlika, nikad nisam mogao samo strebati, za mene je to vrsta zaglupljivanja, zato valjda i jesam zavrsio arhitekturu, ne bih mogao izdrzati toliko strebanja nekih pravila, propisa i slicnih stvari koje cesto nemaju smisla.
Slazem se da treba biti iskren, ali to se moze biti i u vezi, nista tu brak ne obecava i ne garantuje.
To da svako dobija sto zasluzuje, na zalost, sa tim se ne slazem.