delightful wrote:Ahmmed wrote:
Ne dajem ja sebi nikakav kredibilitet svojim mrtvim. Pomenuo sam ih u kontekstu tvoje konstatacije da su pomenute generacije imale vjeronauk svojih starijih. A ti stariji na vjeronauk nisu išli u Azrijine vrtiće, nego, kad je o muslimanima riječ, u mektebe.
Što se tiče pitanja, bujrum, slobodno ih postavi.
I ne treba te biti sramota što si mi davala kredit koji ne zaslužujem.
Jednostavno, zaključila si na osnovu moja tri posta napisana večeras, da je kredit bio uzaludan. I to je ok.
I jesi me uvrijedila. Veoma.Ako sam ja to učinio tebi, žao mi je. Zapravo, žao mi je što ne reagiraš na način na koji se to od tebe očekuje. Na način na koji si, barem mene, navikla.
ne znam otkud tolika zuc ahmmede, da si stao i razmislio, shvatio bi da moj komentar o vjeronauci nema nikakve veze s tobom, ni sa tvojom konkretno vjerom. ako je to bilo ono sto te uvrijedilo, nemas razloga da budes uvrijedjen, jer sto nasa elokventna raja kaze, 'nidje veze'. i ti si to trebao znati.
moja reakcija je takva kakva jeste, jer mi je zlo, fizicki mi je muka od ovoga sto se desava u ovoj zemlji. daj barem ti mogucnost da je barem ova jedna od 1201 dzamije izgorila slucajno. mozda onda bude neke nade za nas. ali ne, kao lovac sto ceka sa siperkom i escajgom da se dusko dugousko skuha, cekamo ko zapete puske neko novo zlo, kako bismo potvrdilo ono staro zlo.
i zalosno je sto ljudi daju sebi kredibilitet svojom vjerom, ucescem u ratu, svojim mrtvima. nesto kao dodatni argument za potkrepljenje svojih stavova.
Opet ti ponavljam,ni u snu mi ne bi palo napamet da svojim stavovima dajem kredibilitet na taj način.
Opet ponavljam da bih, ako se to može reći tako, bio sretan kad bi istraga utvrdila da je džamija izgorjela slučajno. Nikad tu mogućnost nisam isključio. No, dozvoli da ne isključim i mogućnost da džamija nije izgorjela slučajno.Dakle, obje su opcije otvorene, a ja bih, kad se već desilo što se desilo, bio mnogo zadovoljniji ovom prvom. Jer bi to ipak značilo da se neke stvari mijenjaju.
Bio sam u Fazlagića Kuli, u maju ove godine. Ne znam kako ti ljudi tamo žive, to se ne može zaključiti na osnovu jednog dana provedenog s njima.No, ponešto sam vidio. I siguran sam da bi i oni odahnuli kad bi znali da je džamija izgorjela slučajno. Ne zbog Srba. Već zbog sebe samih. Umorni su od stalnog straha. Jednima ne vjeruju iz jednih, drugima iz drugih razloga. Jedni su ih pobili, protjerali, popalili, drugi su ih izvarali i prepustili samima sebi. Ono zbog čega mi je najviše krivo, što danas niko do vajnih bošnjačkih i bosanskih lidera ne ode do Fazlagića Kule. Bez kamera i saopćenja.I bez obzira na to kakvi će rezultati istrage biti. Danas su morali biti u Fazlagića Kuli.Ali, ko će kvariti bajramski kolajluk i sarajevski rahatluk, odlaskom u tamo neku Fazlagića Kulu.......I zbog svega ovoga, zbog činjenice da su ostavljeni od svih: i onih koji ih ne vole i koji bi bili najsretniji da se nikad nisu vratili, i onih koji se njima koriste za potkusurivanje i kojima služe za jeftine patriotske fraze,Kuljanima je ova džamija značila mnogo. Mnogo više, nego što mi i možemo pretpostaviti.
Vjerovala ili ne, tepali su joj, suznih očiju, nazivali je ljepoticom, u njoj vidjeli barem mali dašak nekih sretnijih vremena....Neki od njih, po sopstvenom priznanju, nisu u nju ni prije rata često zalazili, a ne čine to ni danas odveć često....Ipak, kako god neko doživljavao takav njihov stav, ustvrdit će da im je ta džamija jedna od rijetkih radosti u starome kraju...