franceska wrote:Evo, za par mjeseci punim 30

. Nije me strah godina, kazu da svako doba ima "nesto svoje", ali u zadnje vrijeme me spopadaju misli o tome kako mi je 30, a nemam ozbiljnu vezu!! Ne smatram ovo ogromnim problemom, ali
problem ipak jeste. Problem je u tome sto nekad mislim da nema muskaraca oko 35 godina a koji nisu vec u vezi ili nisu ozenjeni. Ima li takvih jos
Ima tu upucavanja raznih, ali su to vecinom ozenjeni za sto uopce nisam zainteresirana. Pitam se gdje upoznati te slobodne muskarce?? U supermarketu, kafani, na ulici, na poslu, na internetu

, itd. Gdje se kretati i sta raditi da bi se upoznali takvi ljudi? Mislim da ovom gradu nedostaje jedan klub slobodnih muskaraca/zena od 35 godina pa navise
Ima li vas jos sa ovim "problemom"

Pretpostavljam da se nalaziš pod jakim pritiskom okoline, jer je tvoja sloboda za tebe "problem". Navela bih samo to da sam, ipak, nešto starija od tebe i da za mene sloboda još uvijek predstavlja posebnu dragocjenost i rijetkost koju bih mogla pokloniti samo nekom izuzetnom. "Sloboda se ne može kupiti ni za kakvo blago ovoga svijeta" - stoji na ulazu u dubrovačku tvrđavu Lovrijenac i moto je Republike. Ali ovo nije tema o meni već o ljudima koji smatraju da su došli u godine u kojima po svaku cijenu moraju imati partnera. Speed-klix, Ü30-Parties, Single-Parties, samo su neki od načina kojima domišljati poslovni ljudi navedenoj populaciji pokušavaju izvući novac iz džepova. Nisam još nikada bila na takvim eventima niti sam čula da je na ovaj način neko upoznao stalnog partnera. Ne može se nazor, silom, pronaći prava ljubav. Spomenuti ću ovdje moju dragu prijateljicu i molim je da mi oprosti, ako ikad dođe na ovaj forum, što je spominjem i rasprostirem njenu intimu, ali mislim da je plastičan primjer kako se u žurbi pred tridesetom može napraviti kardinalna životna pogreška. Nalazila se u kasnim dvadesetim u to vrijeme kada ju je njena konzervativna porodica počela konfrontirati temom braka. Njena majka bi pri svakom našem kontaktu suptilno ubacivala u razgovor pitanje životnog partnera na koje ja nisam nikad reagirala i koje me nije ni najmanje zanimalo. Ni tada, ni sada. Pretpostavljam da je moju prijateljicu u svakodnevnom životu opterećivala razgovorima o tome, jer se prijateljica bukvalno zalijepila za prvog muškarca koji je naišao u njenoj dvadesetdevetoj. Nakon tri mjeseca od prvog susreta s njim požalila mi se da njen dečko ne želi spavati s njom. Ništa mi nije bilo jasno u toj priči. I u mojim i u vezama drugih prijateljica je uvijek bio muškarac taj koji je insistirao na seksu a ne žena i dosta veza se raspalo isključivo zbog odbijanja seksa sa ženske strane. Nisam shvatila zašto je mojoj prijateljici nakon samo nekoliko mjeseci poznanstva toliko važno da spava sa tim likom. On nije bio ništa posebno, razmaženi sin jedinac roditelja, lokalne elite malog mjesta, propali student raznih fakulteta, fizički neugledan uz višak kilograma. Nakon mjesec, dva, prijateljica mi je oprezno priopćila da je trudna i tek tada sam shvatila u čemu je štos i važnost seksa s njim. Vjenčali su se nekoliko mjeseci kasnije, prvo vjerski pa onda u općini, cjelodnevni program uz gomilu gostiju iz cijelog svijeta koji je završio u ranim jutarnjim satima. Ona ih je dočekala sama. On je prvu bračnu noć spojio sa prvim bračnim danom pijući sa prijateljima. Brak je potrajao nekoliko mjeseci, do djetetovog rođenja, koje je njemu, pretpostavljam, bilo ipak previše pa je počeo bježati iz kuće i odlaziti na partije na kojima bi ostajao i po nekoliko dana. Prošlo je od tada nekoliko godina, a ona se više ni ne sjeća da je ikad bilo ljubavi između njih. Od njega ima prekrasno dijete, ali i tugu koja je prešla u ozlojeđenost. Paradoks slobode je u tome da se čovjek može odreći svoje slobode, ali vrijedni odricanja mogu biti jedino uzvišeni osjećaji a ne osjećaj obaveze prema porodici i društvu.