Forum Klix.ba

"KO JE LUDJI,SAM LUDAK IL ONI KOJI GA SLIJEDE" !!!! ova psihofilozofska pitalica je ziva istina bas u ovakvim slucajevima.

Da se ne zaboravi:
Kako je ubijano Sarajevo

RASCVETANI AUSHWITZ

http://www.e-novine.com

Pre sedam i po godina (nedeljnik “Reporter”, 31.01. 2001), u svojoj kolumni “Off line”, Petar Luković pisao je o tragičnoj sudbini Mladena Vuksanovića, autora dnevnika sa Pala u najstrašnijem periodu 1992. godine. Napokon, posle toliko vremena, na našem e-portalu, možete čitati Vuksanovićeve beleške, kao još jedan dokaz za optužbe protiv Radovana Karadžića. Ovaj tekst samo je mali uvod u jednu od najstrašnijih priča o srpskom fašizmu.Pisao: Petar Luković
Kakve veze imaju baštovanstvo i ratni zločini? Ne znam, možda mi se učinilo da nekakva tajna veza ipak postoji kad sam u “Glasu”, ovih dana, pročitao izjavu dr Borisava Jovića, nekadašnjeg predsednika (poluzaklanog) Predsedništva rahmetli SFRJ; odgovarajući na nadahnuto novinarsko pitanje (“kako provodite penzionerske dane”), naš nekadašnji predsednik objasnio je da se u svom rodnom selu (Nikšić se zove, blizu Kragujevca) bavi “baštovanstvom, voćarstvom i vinogradarstvom”. Dodao je još: da se rekreira i da šeta u prirodi. Zbog čega me je ta idilična slika (Borisav šeta Šumadijom; srpska zemlja i srpsko nebo ispod i iznad njega) podsetila na tragičnu sudbinu čoveka koji se zvao Mladen Vuksanović - mentalna je zagonetka u čijim su smrtonosnim nitima, imam čudan feeling, Borisav i Mladen, ne poznavajući jedan drugog, delili zajednički prostor i vreme, Borisav - kao patriota i Mladen kao izdajnik.

Da utvrdimo činjenice: Mladen Vuksanović, nekadašnji novinar Televizije Sarajevo, po ocu Srbin, po majci Hrvat, rođen na Palama gde je još sedamdesetih godina sagradio kuću (četnički: ognjište), morao je da napusti Pale 15. jula 1992, nekoliko meseci nakon početka rata u Bosni. Kao izbeglica, noćni čuvar, umro je u Istri pre nekoliko godina. Od petog aprila do već pomenutog petnaestog jula 1992, Vuksanović je - boraveći u fašističkom okruženju nacionalističke srpske falange - vodio svoj dnevnik (knjiga “Pale” objavljena je 1996. u Zagrebu; izdavač “Duriex”); autor objašnjava: “Dnevnik je pisan u stalnom grču i strahu da ga ne pronađu prilikom pretresa kuće i, sakriven u prtljagu dok sam na putu od Pala do mađarske granice prošao osam kontrola, prenesen do Rijeke”.

11. april: “Naveče dolazi poznanik, režiser Miodrag Tarana, sa srpske RTV koja treba da proradi na Palama. Dugi razgovor s njim ruši i ono malo nade u spokoj. Ne pijem ništa, on pije konjak. Sa svakom čašicom u ruci u njemu raste gnjev protiv mene i ‘Turaka’ koje treba istrijebiti. Vadi pištolj iz opasača i prijeti mi što neću da radim za njih (...) Miodrag mi sve agresivnije prigovara da nisam pravi pripadnik ‘njihovog naroda’, da ne činim ništa za njega, da sam izdajica (...) Miodrag ponavlja da je ‘pravi četnik’, da na Jahorini na hiljade ‘srpskih gardista’ ali i arkanovaca, samo čekaju znak na koji će da se sruče na Sarajevo. Cijelo vrijeme mi sadistički objašnjava kako ubiti čovjeka predstavlja seksualno uzbuđenje”.

15. april: “TV Dnevnik postaje najgledaniji horor-film. To jeste njegova moć i magija. Sve zlo proteklog dana na cijelom prostoru Republike koncentriše se i zgušnjava u 60 minuta i pola kvadratnog metra ekrana. To kod ljudi izaziva efekt eksplozije u zatvorenom prostoru. Mislim da će mnogo više, pogotovo starih ljudi, umrijeti od televizije nego što će ih poginuti od metka...”.

20. april: “ Do prije par dana Palama je išao automobil s jakim zvučnicima, puštajući srpske narodne pjesme, posebno one uz pratnju gusala. Taj isti auto sada prolazi ulicama i poziva Paljane da daju krv za ranjene ‘heroje s Trebevića’. Ima li i krv nacionalnost?”.

19. maj: “Lideri Srba predlažu da se Sarajevo 24 sata proglasi otvorenim gradom, da ljudi s najnužnijim stvarima pobjegnu iz njega. To i jeste njihov cilj: isprazniti grad, razoriti ga do temelja, nemilosrdno pobiti sve branioce, i onda te ruševine naseliti svojim ljudima, dati im u zadatak da ga u narednih 20 godina obnove. Sve to onda slaviti kao veliku nacionalnu pobedu”.

24. maj: “ Supruga gleda na ekranu Srpske televizije novog komandanta, generala Mladića, kojeg su postavili umesto generala Kukanjca. U Hrvatskoj su ga zvali ‘krvnik iz Knina’. Stoji na brdu više Sarajeva, zadrigao od dobre hrane i kaže: ‘Mogu ga sravniti sa zemljom’. Supruga, užasnuta, kaže da je Kukanjac u odnosu na njega malo dijete”.

11. jun: “Jutros je na kapiji paljanske pilane osvanuo natpis: ‘Zabranjen ulaz svim NESRBIMA’. Još jedan korak prema čistom fašizmu...”.

13. jun: “Psihijatar (Karadžić) i njegovi vampiri nastavljaju i vode kolo smrti. Pripada im ‘čast’ da su u historiji čovečanstva stvorili najveći konclogor - Sarajevo. Uvjeren sam da će ljudi Sarajeva izdržati sve njihove pokuse. Ako ikada dođe do suđenja ovim ratnim zločincima, bit ću svjedok sa Pala, ovog ‘srca tame’...”.

(....)

Knjiga “Pale”, razume se, nije objavljena u Srbiji; nema nade da će uskoro biti objavljena, jer u zemlji u kojoj je njen novi predsednik (Voja/Sloba) lični prijatelj Psihijatra S Pala - ratni zločini se ne priznaju. Ostaju baštovansko-novinarski zapisi o Borisavu Joviću koji je - gle! - baš te 1992. bio u punoj političkoj formi i, sasvim svejedno je li Borisav na tajnoj listi Haškog Tribunala ili nije, verovatno da nije, kako može Baštovan da bude Zločinac, ali sudbina i reči Mladena Vuksanovića pratiće ga negde u budućim, kosmičkim životima, znam, sigurno.

Đaci u našim školama neće kao obaveznu lektiru čitati Vuksanovićevu knjigu; niko se još nije setio da na srpski prevede knjigu Peter Maassa “Ljubi bližnjeg svog”, najstrašnije svedočanstvo o ratovima u kojima Srbija - pogodili ste - nije učestvovala. Možda će đaci - ko zna - čitati Jovićeve šumadijske memoare; možda će i Voja/Sloba napisati svoje DSS-uspomene s erotskom konotacijom; sigurno ćemo forever čitati Dobricu The Fathera Ćosića i njegove nepismene rečenice; kandiduje se i Antonije Isaković, svi su u igri, baš kao pre devet godina kad su izjavljivali (svi zajedno i svi pojedinačno) da je Pale - centar Planete i suština srpskog Bića.

Danas, kad Hag kuca na naša vrata - baštovanstvo izgleda kao sigurna, promućurna profesija. Pitajte dr Jovića. On nije zločinac.

(31. januar 2001)

homo_sapiens wrote:

pesak wrote:i meni se cini da je postojao nekakav dogovor- holbruk- karadzic.. pogledajte mu samo facu- holbrukovu...
njega je odusevljavao svojevremeno milosevic...

Holbrooke je 22. jula '96. godine, u intervjuu sa americkom novinarkom Charlayne Hunter – Gault priznao postojanje sporazuma sa Karadzicem, i detaljno opisao kako je do tog sporazuma doslo.

http://www.pbs.org/newshour/bb/bosnia/j ... _7-22.html

Da, a tu se jasno kaze:

CHARLAYNE HUNTER-GAULT: Richard Holbrooke, thank you for joining us. You said in Belgrade that you had successfully secured Radovan Karadzic's removal from power. What exactly did that mean?

RICHARD HOLBROOKE, U.S. Envoy: We want Karadzic and Gen. Mladic, indicted war criminals, to be in the Hague and stand trial for war crimes. That is our goal, and that's what's called for under the Dayton Agreement. Getting there since we can't use NATO force to carry it out, getting there is a step by step process. Last week, we got Karadzic to sign a piece of paper pledging that he will leave political life immediately and permanently, and giving up both of his jobs, No. 1, president of the Serb part of Bosnia, and No. 2, president of the party the SDS, which he created and controls. So we made a big step forward. If Karadzic does not fulfill every detail of these agreements, we retain the leverage to come down hard on the entire Serb movement in Bosnia.

pesak wrote:Da se ne zaboravi:
Kako je ubijano Sarajevo

RASCVETANI AUSHWITZ

http://www.e-novine.com

Pre sedam i po godina (nedeljnik “Reporter”, 31.01. 2001), u svojoj kolumni “Off line”, Petar Luković pisao je o tragičnoj sudbini Mladena Vuksanovića, autora dnevnika sa Pala u najstrašnijem periodu 1992. godine. Napokon, posle toliko vremena, na našem e-portalu, možete čitati Vuksanovićeve beleške, kao još jedan dokaz za optužbe protiv Radovana Karadžića. Ovaj tekst samo je mali uvod u jednu od najstrašnijih priča o srpskom fašizmu.Pisao: Petar Luković
Kakve veze imaju baštovanstvo i ratni zločini? Ne znam, možda mi se učinilo da nekakva tajna veza ipak postoji kad sam u “Glasu”, ovih dana, pročitao izjavu dr Borisava Jovića, nekadašnjeg predsednika (poluzaklanog) Predsedništva rahmetli SFRJ; odgovarajući na nadahnuto novinarsko pitanje (“kako provodite penzionerske dane”), naš nekadašnji predsednik objasnio je da se u svom rodnom selu (Nikšić se zove, blizu Kragujevca) bavi “baštovanstvom, voćarstvom i vinogradarstvom”. Dodao je još: da se rekreira i da šeta u prirodi. Zbog čega me je ta idilična slika (Borisav šeta Šumadijom; srpska zemlja i srpsko nebo ispod i iznad njega) podsetila na tragičnu sudbinu čoveka koji se zvao Mladen Vuksanović - mentalna je zagonetka u čijim su smrtonosnim nitima, imam čudan feeling, Borisav i Mladen, ne poznavajući jedan drugog, delili zajednički prostor i vreme, Borisav - kao patriota i Mladen kao izdajnik.

Da utvrdimo činjenice: Mladen Vuksanović, nekadašnji novinar Televizije Sarajevo, po ocu Srbin, po majci Hrvat, rođen na Palama gde je još sedamdesetih godina sagradio kuću (četnički: ognjište), morao je da napusti Pale 15. jula 1992, nekoliko meseci nakon početka rata u Bosni. Kao izbeglica, noćni čuvar, umro je u Istri pre nekoliko godina. Od petog aprila do već pomenutog petnaestog jula 1992, Vuksanović je - boraveći u fašističkom okruženju nacionalističke srpske falange - vodio svoj dnevnik (knjiga “Pale” objavljena je 1996. u Zagrebu; izdavač “Duriex”); autor objašnjava: “Dnevnik je pisan u stalnom grču i strahu da ga ne pronađu prilikom pretresa kuće i, sakriven u prtljagu dok sam na putu od Pala do mađarske granice prošao osam kontrola, prenesen do Rijeke”.

11. april: “Naveče dolazi poznanik, režiser Miodrag Tarana, sa srpske RTV koja treba da proradi na Palama. Dugi razgovor s njim ruši i ono malo nade u spokoj. Ne pijem ništa, on pije konjak. Sa svakom čašicom u ruci u njemu raste gnjev protiv mene i ‘Turaka’ koje treba istrijebiti. Vadi pištolj iz opasača i prijeti mi što neću da radim za njih (...) Miodrag mi sve agresivnije prigovara da nisam pravi pripadnik ‘njihovog naroda’, da ne činim ništa za njega, da sam izdajica (...) Miodrag ponavlja da je ‘pravi četnik’, da na Jahorini na hiljade ‘srpskih gardista’ ali i arkanovaca, samo čekaju znak na koji će da se sruče na Sarajevo. Cijelo vrijeme mi sadistički objašnjava kako ubiti čovjeka predstavlja seksualno uzbuđenje”.

15. april: “TV Dnevnik postaje najgledaniji horor-film. To jeste njegova moć i magija. Sve zlo proteklog dana na cijelom prostoru Republike koncentriše se i zgušnjava u 60 minuta i pola kvadratnog metra ekrana. To kod ljudi izaziva efekt eksplozije u zatvorenom prostoru. Mislim da će mnogo više, pogotovo starih ljudi, umrijeti od televizije nego što će ih poginuti od metka...”.

20. april: “ Do prije par dana Palama je išao automobil s jakim zvučnicima, puštajući srpske narodne pjesme, posebno one uz pratnju gusala. Taj isti auto sada prolazi ulicama i poziva Paljane da daju krv za ranjene ‘heroje s Trebevića’. Ima li i krv nacionalnost?”.

19. maj: “Lideri Srba predlažu da se Sarajevo 24 sata proglasi otvorenim gradom, da ljudi s najnužnijim stvarima pobjegnu iz njega. To i jeste njihov cilj: isprazniti grad, razoriti ga do temelja, nemilosrdno pobiti sve branioce, i onda te ruševine naseliti svojim ljudima, dati im u zadatak da ga u narednih 20 godina obnove. Sve to onda slaviti kao veliku nacionalnu pobedu”.

24. maj: “ Supruga gleda na ekranu Srpske televizije novog komandanta, generala Mladića, kojeg su postavili umesto generala Kukanjca. U Hrvatskoj su ga zvali ‘krvnik iz Knina’. Stoji na brdu više Sarajeva, zadrigao od dobre hrane i kaže: ‘Mogu ga sravniti sa zemljom’. Supruga, užasnuta, kaže da je Kukanjac u odnosu na njega malo dijete”.

11. jun: “Jutros je na kapiji paljanske pilane osvanuo natpis: ‘Zabranjen ulaz svim NESRBIMA’. Još jedan korak prema čistom fašizmu...”.

13. jun: “Psihijatar (Karadžić) i njegovi vampiri nastavljaju i vode kolo smrti. Pripada im ‘čast’ da su u historiji čovečanstva stvorili najveći konclogor - Sarajevo. Uvjeren sam da će ljudi Sarajeva izdržati sve njihove pokuse. Ako ikada dođe do suđenja ovim ratnim zločincima, bit ću svjedok sa Pala, ovog ‘srca tame’...”.

(....)

Knjiga “Pale”, razume se, nije objavljena u Srbiji; nema nade da će uskoro biti objavljena, jer u zemlji u kojoj je njen novi predsednik (Voja/Sloba) lični prijatelj Psihijatra S Pala - ratni zločini se ne priznaju. Ostaju baštovansko-novinarski zapisi o Borisavu Joviću koji je - gle! - baš te 1992. bio u punoj političkoj formi i, sasvim svejedno je li Borisav na tajnoj listi Haškog Tribunala ili nije, verovatno da nije, kako može Baštovan da bude Zločinac, ali sudbina i reči Mladena Vuksanovića pratiće ga negde u budućim, kosmičkim životima, znam, sigurno.

Đaci u našim školama neće kao obaveznu lektiru čitati Vuksanovićevu knjigu; niko se još nije setio da na srpski prevede knjigu Peter Maassa “Ljubi bližnjeg svog”, najstrašnije svedočanstvo o ratovima u kojima Srbija - pogodili ste - nije učestvovala. Možda će đaci - ko zna - čitati Jovićeve šumadijske memoare; možda će i Voja/Sloba napisati svoje DSS-uspomene s erotskom konotacijom; sigurno ćemo forever čitati Dobricu The Fathera Ćosića i njegove nepismene rečenice; kandiduje se i Antonije Isaković, svi su u igri, baš kao pre devet godina kad su izjavljivali (svi zajedno i svi pojedinačno) da je Pale - centar Planete i suština srpskog Bića.

Danas, kad Hag kuca na naša vrata - baštovanstvo izgleda kao sigurna, promućurna profesija. Pitajte dr Jovića. On nije zločinac.

(31. januar 2001)

Hvala pesak, dobar clanak.

Evo ko je sudio njemackim zlocincima nakon Drugog svjetskog rata. Znamo kako su reagovali Nijemci. Sta bi bilo da poslije ovog rata zlocincima sude Bosnjaci . Pa mozda je i to moguce, jer ne vjerujem da ce sudjenje Karadzicu i ostaloj bratji biti zavrseno tako brzo?

Nirnberg
Earl Carrol ,americki pravnik je izjavio kako su 60 % sluzbenika javnog tuzitelja na sudu nacistima u Nurembergu bili njemacki Zidovi koji su iselili u SAD poslije dolaska Hitlera a vlast. Dalje je nastavio, da NITI 10% Amerikanaca koji su bili zaposleni na ratnim sudovima u Nurembergu NISU BILI Amerikanci po rodjenju. Glavni javni tuzitelj je bio Robert Kempner(njemacko-americki Zidov), njegov pomocnik je Morris Amchan. A drugi clanovi ,Solomon,Schlossenberger, Rabinowitch, itd

rajvosa^ wrote:

pesak wrote:Da se ne zaboravi:
Kako je ubijano Sarajevo

RASCVETANI AUSHWITZ

http://www.e-novine.com

Pre sedam i po godina (nedeljnik “Reporter”, 31.01. 2001), u svojoj kolumni “Off line”, Petar Luković pisao je o tragičnoj sudbini Mladena Vuksanovića, autora dnevnika sa Pala u najstrašnijem periodu 1992. godine. Napokon, posle toliko vremena, na našem e-portalu, možete čitati Vuksanovićeve beleške, kao još jedan dokaz za optužbe protiv Radovana Karadžića. Ovaj tekst samo je mali uvod u jednu od najstrašnijih priča o srpskom fašizmu.Pisao: Petar Luković
Kakve veze imaju baštovanstvo i ratni zločini? Ne znam, možda mi se učinilo da nekakva tajna veza ipak postoji kad sam u “Glasu”, ovih dana, pročitao izjavu dr Borisava Jovića, nekadašnjeg predsednika (poluzaklanog) Predsedništva rahmetli SFRJ; odgovarajući na nadahnuto novinarsko pitanje (“kako provodite penzionerske dane”), naš nekadašnji predsednik objasnio je da se u svom rodnom selu (Nikšić se zove, blizu Kragujevca) bavi “baštovanstvom, voćarstvom i vinogradarstvom”. Dodao je još: da se rekreira i da šeta u prirodi. Zbog čega me je ta idilična slika (Borisav šeta Šumadijom; srpska zemlja i srpsko nebo ispod i iznad njega) podsetila na tragičnu sudbinu čoveka koji se zvao Mladen Vuksanović - mentalna je zagonetka u čijim su smrtonosnim nitima, imam čudan feeling, Borisav i Mladen, ne poznavajući jedan drugog, delili zajednički prostor i vreme, Borisav - kao patriota i Mladen kao izdajnik.

Da utvrdimo činjenice: Mladen Vuksanović, nekadašnji novinar Televizije Sarajevo, po ocu Srbin, po majci Hrvat, rođen na Palama gde je još sedamdesetih godina sagradio kuću (četnički: ognjište), morao je da napusti Pale 15. jula 1992, nekoliko meseci nakon početka rata u Bosni. Kao izbeglica, noćni čuvar, umro je u Istri pre nekoliko godina. Od petog aprila do već pomenutog petnaestog jula 1992, Vuksanović je - boraveći u fašističkom okruženju nacionalističke srpske falange - vodio svoj dnevnik (knjiga “Pale” objavljena je 1996. u Zagrebu; izdavač “Duriex”); autor objašnjava: “Dnevnik je pisan u stalnom grču i strahu da ga ne pronađu prilikom pretresa kuće i, sakriven u prtljagu dok sam na putu od Pala do mađarske granice prošao osam kontrola, prenesen do Rijeke”.

11. april: “Naveče dolazi poznanik, režiser Miodrag Tarana, sa srpske RTV koja treba da proradi na Palama. Dugi razgovor s njim ruši i ono malo nade u spokoj. Ne pijem ništa, on pije konjak. Sa svakom čašicom u ruci u njemu raste gnjev protiv mene i ‘Turaka’ koje treba istrijebiti. Vadi pištolj iz opasača i prijeti mi što neću da radim za njih (...) Miodrag mi sve agresivnije prigovara da nisam pravi pripadnik ‘njihovog naroda’, da ne činim ništa za njega, da sam izdajica (...) Miodrag ponavlja da je ‘pravi četnik’, da na Jahorini na hiljade ‘srpskih gardista’ ali i arkanovaca, samo čekaju znak na koji će da se sruče na Sarajevo. Cijelo vrijeme mi sadistički objašnjava kako ubiti čovjeka predstavlja seksualno uzbuđenje”.

15. april: “TV Dnevnik postaje najgledaniji horor-film. To jeste njegova moć i magija. Sve zlo proteklog dana na cijelom prostoru Republike koncentriše se i zgušnjava u 60 minuta i pola kvadratnog metra ekrana. To kod ljudi izaziva efekt eksplozije u zatvorenom prostoru. Mislim da će mnogo više, pogotovo starih ljudi, umrijeti od televizije nego što će ih poginuti od metka...”.

20. april: “ Do prije par dana Palama je išao automobil s jakim zvučnicima, puštajući srpske narodne pjesme, posebno one uz pratnju gusala. Taj isti auto sada prolazi ulicama i poziva Paljane da daju krv za ranjene ‘heroje s Trebevića’. Ima li i krv nacionalnost?”.

19. maj: “Lideri Srba predlažu da se Sarajevo 24 sata proglasi otvorenim gradom, da ljudi s najnužnijim stvarima pobjegnu iz njega. To i jeste njihov cilj: isprazniti grad, razoriti ga do temelja, nemilosrdno pobiti sve branioce, i onda te ruševine naseliti svojim ljudima, dati im u zadatak da ga u narednih 20 godina obnove. Sve to onda slaviti kao veliku nacionalnu pobedu”.

24. maj: “ Supruga gleda na ekranu Srpske televizije novog komandanta, generala Mladića, kojeg su postavili umesto generala Kukanjca. U Hrvatskoj su ga zvali ‘krvnik iz Knina’. Stoji na brdu više Sarajeva, zadrigao od dobre hrane i kaže: ‘Mogu ga sravniti sa zemljom’. Supruga, užasnuta, kaže da je Kukanjac u odnosu na njega malo dijete”.

11. jun: “Jutros je na kapiji paljanske pilane osvanuo natpis: ‘Zabranjen ulaz svim NESRBIMA’. Još jedan korak prema čistom fašizmu...”.

13. jun: “Psihijatar (Karadžić) i njegovi vampiri nastavljaju i vode kolo smrti. Pripada im ‘čast’ da su u historiji čovečanstva stvorili najveći konclogor - Sarajevo. Uvjeren sam da će ljudi Sarajeva izdržati sve njihove pokuse. Ako ikada dođe do suđenja ovim ratnim zločincima, bit ću svjedok sa Pala, ovog ‘srca tame’...”.

(....)

Knjiga “Pale”, razume se, nije objavljena u Srbiji; nema nade da će uskoro biti objavljena, jer u zemlji u kojoj je njen novi predsednik (Voja/Sloba) lični prijatelj Psihijatra S Pala - ratni zločini se ne priznaju. Ostaju baštovansko-novinarski zapisi o Borisavu Joviću koji je - gle! - baš te 1992. bio u punoj političkoj formi i, sasvim svejedno je li Borisav na tajnoj listi Haškog Tribunala ili nije, verovatno da nije, kako može Baštovan da bude Zločinac, ali sudbina i reči Mladena Vuksanovića pratiće ga negde u budućim, kosmičkim životima, znam, sigurno.

Đaci u našim školama neće kao obaveznu lektiru čitati Vuksanovićevu knjigu; niko se još nije setio da na srpski prevede knjigu Peter Maassa “Ljubi bližnjeg svog”, najstrašnije svedočanstvo o ratovima u kojima Srbija - pogodili ste - nije učestvovala. Možda će đaci - ko zna - čitati Jovićeve šumadijske memoare; možda će i Voja/Sloba napisati svoje DSS-uspomene s erotskom konotacijom; sigurno ćemo forever čitati Dobricu The Fathera Ćosića i njegove nepismene rečenice; kandiduje se i Antonije Isaković, svi su u igri, baš kao pre devet godina kad su izjavljivali (svi zajedno i svi pojedinačno) da je Pale - centar Planete i suština srpskog Bića.

Danas, kad Hag kuca na naša vrata - baštovanstvo izgleda kao sigurna, promućurna profesija. Pitajte dr Jovića. On nije zločinac.

(31. januar 2001)

Hvala pesak, dobar clanak.

eno ti nastavak- na topicu dnevnik sa pala...

Monstrumov posljednji intervju dat stranom novinaru

http://nl.youtube.com/watch?v=a8j_06gYcDI

evo jednog dobrog razmisljanja na b92 blogu...

Ovako smršao, nevjerovatno liči na likove iz „Alan Forda“, kultnog stripa moje generacije. Oči, crte lica, nešto u pogledu – baš kao likovi, i to ne glavni, iz legendarnog stripa o prevarantima, mitomanima i tajnim agentima. O grupi nazvanoj TNT. Naravno, ovaj strip je rađen na rubu – i preko ruba – karikature, pa činjenica da neko tako liči na Bankerove spodobe i nije baš neki dobar usud. Odnosno – ovdje se nastavlja personalna balkanska groteska – nije Karadžić jedini koji nalikuje na likove iz TNT grupe. Sjećate se legendarne karikature iz Mladine – gdje je, ako se dobro sjećam, Milo bio sir Oliver – svi su, odista nevjerovatno prirodno ličili na ekipu iz najraspalije njujorške cvjećare. I Tuđman, i Sloba, i baš svi drugi...

E tu nastupa istinsko balkansko ludilo – OK, svi oni nalikuju karikaturama, i čak ih vrlo lako možemo, u svakom trenutku smjestiti u karikaturalni kod, ali – oni su prouzrokovali zlo kakvom je teško naći nešto slično u našem vremenu. Za pravo poređenje moralo bi se skoknuti do Ruande... Stotine hiljada mrtvih, raseljenih, uništenih. A, na kraju, kad pogledaš – svi kreatori ovdašnjeg, konkretnog Zla – u suštini liče na karikature.

Karikaturalno je i Karadžićevo pozivanje na Holbruka – navodno su mu Amerikanci obećali poštedu od Haga. Ali, kako shvatismo, Radovan se sada boji da će ga Amerikanci, tačnije Holbruk i njegova „duga ruka“ kazniti, kada on otkrije njihovu „prljavu igru“. Boji se. Kao što se nije bojao kada je njegova „duga ruka“ u vidu artiljerskih oruđa i snajpera ubijala jedan grad i hiljade njegovih žitelja. Ovaj se „tihujući“ vjernik nije bojao ni Boga, jer je, naprosto, vjerovao da je njegov Bog jednako krvoločan kao i on sam, te da je on, Gradoubica, samo „produžena ruka“ takvog Boga. U ime koga mu, kako vidjesmo, mitropolit Amfilohije pruža podršku – kao svojevremeno Arkanu – i ne poseže za retorikom opraštanja, jer, valjda iz mitropolitove vizure i nema što da se oprašta. Radovan navodno traži oprost od onih koji su ga znali kao Dabića, mada bi mnogo više morao da to traži od onih koji su ga upoznali kao Karadžića.

Ljudi koji vjeruju da je Radovan radio sve kako treba nije malo. I to je najveći problem na ovim prostorima. Ovdašnji fašisti su i dalje, za dobar dio populacije – heroji. To je tragedija balkanskih naroda – koji su obično podijeljeni na dvije grupe – za dio populacije heroji su fašisti, a za drugi dio populacije heroji su – kriminalci. (Uzgred, i jedni i drugi strastveno mrze – kritički nastrojene nezavisne intelektualce, oni, naime, kvare idilu.) Pa se onda fašisti legitimišu kao borci protiv kriminala, a kriminalci kao veliki borci protiv – fašizma. Jasno, ovakva podjela, ovakav infernalni zagrljaj šljama, vodi ravno u pakao.

Kako je moguće da takvi nedovršeni tipovi, prevaranti spremni da budu i tihujući monasi jednako kao i bijeli magovi što „proljepšavaju i liječe od uroka“, ili nekadašnji bezlični bankarski službenici iz doba socijalizma, kako je moguće da likovi koji se danas doimaju kao karikaturalni proizvedu toliko zla. S jedne strane i nesumnjivo – to govori prilično loše o ljudima koji su izabrali, slijedili i obožavali takve karikature. I ne samo to – ljudi su pristali i pristaju na sistem koji favorizuje sve najgore. Kako?

Možda taj mehanizam dočarava jedna, ovih dana aktuelna crnogorska priča – o skupštinskoj službenici koja je dobila otkaz. Dama o kojoj je riječ otpuštena je jer je kazala istinu i čuvala lično i profesionalno dostojanstvo. A što se, jasno je, nije svidjelo njenom šefu, te je uslijedio – otkaz. Dakle, živimo u sistemu koji favorizuje laž i odsustvo dostojanstva. I uopšte, potrebe za takvim čim. Takav sistem favorizuje apsolutnu poslušnost i potčinjenost bez ostatka.

Ovakva situacija postaje opasna kada shvatite da sa takvim pristupom nikada neće biti usvojen zakon o zaštiti insajdera koji prijavljuju korupciju, na primjer. Jer, uvijek je tu neki šef koji će vam nekažnjeno dati otkaz. (Naravno, tu je uvijek i neki mitropolit koji će sve blagosiljati.)
I sve zaista liči na sulude pričice o grupi TNT. „Halo Bing, kako brat. Što, opet je u zatvoru?“, kako bi to rekao sir Oliver.

BALŠA BRKOVIĆ

bravo balsha

pici wrote:"KO JE LUDJI,SAM LUDAK IL ONI KOJI GA SLIJEDE" !!!! ova psihofilozofska pitalica je ziva istina bas u ovakvim slucajevima.

Karadzic nije ludak!
To 100% znam.

@Pici, razmisli.

PipiDugaDevetka wrote:

pici wrote:"KO JE LUDJI,SAM LUDAK IL ONI KOJI GA SLIJEDE" !!!! ova psihofilozofska pitalica je ziva istina bas u ovakvim slucajevima.

Karadzic nije ludak!
To 100% znam.

@Pici, razmisli.

nije klasicni to ja metaforicki ali ima sociopativnosti u sebi to je sigurno sto ga ne razrjesava sudskog gonjenja dapaće stavlja ga u jos gori polozaj.

mislim da pojedinim jos nije jasno da su glavi akteri tj "umovi" zlocina na prostoru BiH iza resetaka i da im se sudi.

http://www.un.org/icty/bhs/cases/milose ... 30729b.htm
Skupština Republike Srpske, 1992-95.
Bitni momenti i odlomci

16. sednica Skupštine
12. maj 1992.
Banja Luka
Zapisnik: engleski ERN 0190-8511 - 0190-8514, B/H/S 0084-7711 - 0084-7715
Transkript: ERN 0084-7716 – 0084-7761


Potpuno čišćenje svih koji nisu Srbi bilo bi genocid
General Mladić: 0091-3537 – 0091- 3550

“Ljudi i narodi nisu piljci niti ključevi u džepu pa ćemo premjestiti tamo amo. … Rat ne možemo voditi ni na svakom frontu niti protiv naroda, ja bih ovdje predložio da mi usvojimo takvu pamet da mi nećemo u rat, a ako budemo napadnuti mi ćemo se braniti i mi nećemo rat protiv Muslimana kao naroda, niti protiv Hrvata kao naroda, već protiv onih koji su taj narod poveli i nahuškali na nas.” B/H/S ERN 0084-7742. “Prema toma mi ne možemo očistiti niti možemo imati rešeto da prosijemo samo da ostanu Srbi ili propadnu Srbi i ostali da odu. Pa to je, to neće, ja ne znam kako će gospodin Krajišnik i gospodin Karadžić objasniti svijetu. To je, ljudi, genocid.”

cak i Mladić je bio u stanju da to izgovori i da shvati sta se od njega ocekuje kao komadanta,to sto je mjesto ljudske savjesti proradila sirova zvijerska u njemu to je drugo,ali se je u tom trenutku i sam zapitao o njegovoj ulozi u genocidu ,zato i bjezi i skriva se ko zvijer.

pici wrote:...nije klasicni to ja metaforicki ali ima sociopativnosti u sebi to je sigurno sto ga ne razrjesava sudskog gonjenja dapaće stavlja ga u jos gori polozaj.

Rodio se i odrastao u Petnjici, komad neba i sve brda okolo. Čovjek iz grada živi u drugačijoj sredini nego čovjek sa sela i zato su njihovi oblici ponašanja i mišljenja različiti. Frustracije u gradu mogu imati i razne negativne posljedice. Najčešće anksioznost i agresivnost.Otud njegovo mokrenje u krevet i nesposobnost da služi JNA.

PipiDugaDevetka wrote:

pici wrote:...nije klasicni to ja metaforicki ali ima sociopativnosti u sebi to je sigurno sto ga ne razrjesava sudskog gonjenja dapaće stavlja ga u jos gori polozaj.

Rodio se i odrastao u Petnjici, komad neba i sve brda okolo. Čovjek iz grada živi u drugačijoj sredini nego čovjek sa sela i zato su njihovi oblici ponašanja i mišljenja različiti. Frustracije u gradu mogu imati i razne negativne posljedice. Najčešće anksioznost i agresivnost.Otud njegovo mokrenje u krevet i nesposobnost da služi JNA.

niko mu nije kriv sto je ga zena tukla i sto je bio katastrofa kao neuropsihijator to je izjavio njegov bivsi sef te ordinacije

PipiDugaDevetka wrote:

pici wrote:...nije klasicni to ja metaforicki ali ima sociopativnosti u sebi to je sigurno sto ga ne razrjesava sudskog gonjenja dapaće stavlja ga u jos gori polozaj.

Rodio se i odrastao u Petnjici, komad neba i sve brda okolo. Čovjek iz grada živi u drugačijoj sredini nego čovjek sa sela i zato su njihovi oblici ponašanja i mišljenja različiti. Frustracije u gradu mogu imati i razne negativne posljedice. Najčešće anksioznost i agresivnost.Otud njegovo mokrenje u krevet i nesposobnost da služi JNA.

Da to je tacno.......Sociopat je naziv za osobu oboljelu od antisocijalnog poremećaja ličnosti. Oni nisu psihički ili fizički bolesni, već imaju kriva moralna i ostala uvjerenja. Nepoznati su im osjećaji krivnje, sućuti, kajanja itd. Ako se otkrije na vrijeme, poremećaj se može ispraviti. Simptomi su okrutnost prema životinjama, piromanija, i mokrenje u krevet dulje nego što je to normalno.

Opis psihopata ili sociopata:

1.napasni i arogantni prema žrtvama, a prema ostalima dragi i ljubazni

2.hladni i proračunati

3.dobri su glumci, za njih ne vrijede zakoni i moralne norme

4.često ih se može uhvatiti u nekim kriminalnim aktivnostima

5.oni koji ih otkriju, odmah postaju njihove žrtve i sva svoja (ne)djela prebacuju na njih

6.ne pokazuju empatiju, sažaljenje i krivnju.

Najpoznatiji sociopati su:Ted Bundy, Ed Gein, Rudolf Hess i Josef Mengele.


U 1 tacki se savrseno poklapa u njegov profil.
u 2 tacki takodje isto ,nebrojeni dokazni materijali o njegovoj hladnoj proracunljivosti.
u 3 DDDabić netreba nista drugo spomenut neg njegova guru licnost.
u 4 prije rata optuzivan za privredni lopovluk skupa s krajisnikom odsluzio 11 mjeseci i onda na odabir koljevica preporucen cosicu za dalje planove.
u 5 evo zadnja desavanja oko Holbruka,USA,CIA,BIA itd u daljem postupku cemo vidjet na koga ce se vaditi i koga ce jos optuziti ali mislim da ce pokusat prebaciti sukrivnju na kraisnjika,pokojnog koljevica i plavsicku....kao i ostale iz SDS-a koji mu nisu pasali ili ne pasu.Vidjecemo zivo me interesira.
u 6 nebrojeno puta izrekao i to javno u kamere,a dokazao svojim naredbama i postupcima.

Najpoznatiji sociopati su:Ted Bundy, Ed Gein, Rudolf Hess i Josef Mengele........mozemo slobodno dodati i Radovan Karadzic.

...i znaci totalni umni bolesnik.Interesantno,sud ce ovo uzeti kao olaksavajucu okolnost.A i one hiljade cetnika sto se slobodno setaju zemljom Bosnom boluju od iste i slicnih bolesti,dakle neuracunljivi.Mozda za nekog, za mene NE.Nikada.

ubice nas ova vikipedija moj turbane..

turban wrote:...i znaci totalni umni bolesnik.Interesantno,sud ce ovo uzeti kao olaksavajucu okolnost.A i one hiljade cetnika sto se slobodno setaju zemljom Bosnom boluju od iste i slicnih bolesti,dakle neuracunljivi.Mozda za nekog, za mene NE.Nikada.

e hebemu pa jel ti citas il prelistavas.......Oni nisu psihički ili fizički bolesni, već imaju kriva moralna i ostala uvjerenja.upravo suprotno stavlja ga se opasnog po okolinu i ide u zatvor dozivotno a ne na neko psihijatrijsko ljecenje,jer samim tim je sebe okarakterisao kao opasnu osobu,a @arsla pa nismo svi psihijatri pa da znamo o ovakvim slucajevima sve ......trazio sam koji bi njegov profil bio najblizi nekom od likova kroz istoriju jer on nije jedinstven slucaj i tako nabasao na sociopatiju,koja ga svrstava u teske zlocince......eto ovo je sve uradio normalan Jadovan Karadzic. stvarno mislite da moze ovo uraditi normalan covjek

Arslan wrote:ubice nas ova vikipedija moj turbane..

...i otkriti ne otkriveno ...

pronaces dosta dosta ljudi koji ce ti reci da je normalan pici.. jesu li i oni onda nenormalni? sta znaci biti nenormalan? koje su to norme uzvisene humanoidske rase? biblija, kur'an, osvrt na moral, etiku? sta je normalno? nisam nista lose mislio sa onim vikipedija pici..

Arslan wrote:pronaces dosta dosta ljudi koji ce ti reci da je normalan pici.. jesu li i oni onda nenormalni? sta znaci biti nenormalan? koje su to norme uzvisene humanoidske rase? biblija, kur'an, osvrt na moral, etiku? sta je normalno? nisam nista lose mislio sa onim vikipedija pici..

ma znam da nisi nista lose mislio nego bas me je bilo zaitrigiralo kojem profilu bi Radovan odgovarao jer mora jednom,jer se je uvjek spominjalo ko psihijatar pa ludak pa bolestan i tako to sto i ja negiram,nije on bolestan psihicki ili fizicki vec moralno,socijalno,vjerski,nacionalnih itd krivih nacela sto je bas najblize sociopatnom profilu....pa njegova proslost,kriminalne radnje,nehumanost itd itd.Ipak po nekom mom misljenju od tih ljudi koji misle da je normalan ,bas ga razdvajaju postupci njegovi licni od normalnog covjeka.I sociopate nemaju milosti i opasni su po drustvo i okolinu ,a pazi ovo moze da bude prijazan i uctiv i kao prijatelj i kao roditelj......opasni ljudi to sam samo mislio.

Jadovan je ultra shovinist,fashist,monstrum...vrlo svjesno planirao i pocinio sva zlodjela,pa zato i sjedi u Haagu,a ne u bolnici (ludnici).
Oni sto njegova zlodjela velicaju u herojstvo - e,oni bi mogli potraziti ljekarsku pomoc.A ne traze jer nisu svjesni svoje bolesti (uostalom kao ni drugi etnicko-vjerski shovinisti.) Gadan je to virus.

vrlo mi je zanimljivo da moze biti prijatan i ljubazan sa okolinom.

ne znam ljudi, malo sam pokidana od ovih poslednjih 20 godina zivota u srbiji. stvarno ne znam ko je sociopata a ko ratni zlocinac. ovakvo razmisljanje kao radovanovo i td i td je najcesce misljenje koje se moze cuti u srbiji, tako da nemam pojma sta da vam kazem. ko je sociopata.
znam da nisu zene u crnom i jos neki. za ostale nisam sigurna.
milosevic je bio sociopata. da li je i dobrica cosic ? mihajlo markovic ? ljusic ? amfilohije radovic ?
celo drustvo bolesno ? /sociopatsko / ?

"razmisljanje" da sve albance treba preko prokletija , da su oni prljavi, zli , lazovi i td je opste mesto razgovora u srbiji.
bilo bi vrlo zanimljivo procitati neku psiholosku , sociolosku studiju o ovom drustvu.
samo nema.

Eto i ja na godisnjem u BL doceka hapsenje monstruma. Saznala rano ujutro i naravno nije vise bilo spavanja. Malo kasnije sam skoknula do grada i pomalo sam se iznenadila mirnoj atmosferi. Nikoga nisam cula da su komentarisali hapsenje Karadzica, cak je jedan ciko pored autobuske svirao harmoniku. Jedino sam vidjela televiziju BN kako po ulicama zaustavljaju narod za komentare. Moram priznati da su mediji, a naravno i politicari ti koji dosta napumpavaju stvari. Tek par dana kasnije je organizovana grupa prosla kroz grad, ali nikakvih vecih okupljanja ili dogadaja nije bilo niti prekrsaja, iako je to bila sezona kada dijaspora boravi u BL.

samson wrote: niko mu nije kriv sto je ga zena tukla i sto je bio katastrofa kao neuropsihijator to je izjavio njegov bivsi sef te ordinacije

Ja to stalno govorim - nije on bježao zbog Haaga, uostalom imao je dogovor sa Holbrukom (garant!), nego je bježao od onog svog gurbeta sa Pala.
Čak mu je i Lajči išao na ruku kad joj je uzeo dokumente.