Forum Klix.ba

Ne oprostiti prevaru.

Mislim da ne postoji dvoje ljudi koji su toliko jaki da bi mogli da predju preko toga bez da ijednom spomenu i nabiju na nos tu prevaru. Ljubav nije mucenje, ako je prastanje.

caes wrote:Ne oprostiti prevaru.

Mislim da ne postoji dvoje ljudi koji su toliko jaki da bi mogli da predju preko toga bez da ijednom spomenu i nabiju na nos tu prevaru. Ljubav nije mucenje, ako je prastanje.

babyline wrote:

miki4 wrote:

babyline wrote:ja sebi ne bi oprostila kada bih prevarila !!
bas mislim

dusa velika, pa gdje si prije bila

e sada je vrijeme da otkrijem da nisam bas sklona ni oprostiti drugome

Eeeee to je već ralnije

Ne mozes ovdje bit' pametan/na ..Covjek moze recimo u momentu oprostit', a sta onda kad dodju te "krize" u vezi, pa podje mozak radit' vise nego srce, i eto ti problema..Ja mislim u sustini, da se mozda moze oprostiti, ali dali se moze zaboravit' nisam bas sigurna...

Koji si ti glupan

apsurdina wrote:Koji si ti glupan

Ko je glupan apsurdna?

ponosna_manjina wrote:Bio u dugoj vezi, volio, prevaren, oprostio prevaru,ostavljen godinu dana kasnije.

Mislim da je ovo najvazniji dio recenice.
Shvatam te, neki ljudi su rodjeni da budu zrtve.

seln wrote:

ponosna_manjina wrote:Bio u dugoj vezi, volio, prevaren, oprostio prevaru,ostavljen godinu dana kasnije.

Mislim da je ovo najvazniji dio recenice.
Shvatam te, neki ljudi su rodjeni da budu zrtve.

Ustvari kao žrtva se ne rodimo već se postaje.
A ja sam svakako imao više sreće nego pameti jer da nisam tada ostavljen danas ne bih bio sa najboljom djevojkom na svijetu . Plus sam imao priliku da zadovoljim ego jednim NE kada je bivša nakon nekoliko godina molila da ponovo budemo zajedno.

ponosna_manjina wrote:

seln wrote:

ponosna_manjina wrote:Bio u dugoj vezi, volio, prevaren, oprostio prevaru,ostavljen godinu dana kasnije.

Mislim da je ovo najvazniji dio recenice.
Shvatam te, neki ljudi su rodjeni da budu zrtve.

Ustvari kao žrtva se ne rodimo već se postaje.
A ja sam svakako imao više sreće nego pameti jer da nisam tada ostavljen danas ne bih bio sa najboljom djevojkom na svijetu

Vidis, opet upadas u istu zamku.
Ne postoji najbolja, postoji samo ona sa kojom si trenutno.
Poslije moze biti neka druga, ali ni jednoj ne trebas dopustiti da te levati.

seln wrote:
Vidis, opet upadas u istu zamku.
Ne postoji najbolja, postoji samo ona sa kojom si trenutno.
Poslije moze biti neka druga, ali ni jednoj ne trebas dopustiti da te levati.

griješiš ....postoji najbolja/najbolji......do te siline da sve druge možeš samo zvati "sljedeće/sljedeći"

teška srca ću se morati složiti sa selnom
ne postoji najbolja/najbolji...postoji ona/onaj s kojim smo , u vezi koja je ok i traje, ako volimo, ako se osjećamo voljenim...to je najbolja kombinacija. misliti da je bivsi/bivsa najbolji je vrlo opasno, najviše po nas. time su svi drugi, budući u nepravedno degradiranom položaju i šanse da postanu "najbolji" su im male. sem toga, mi sami, nosimo teret bivše/bivšeg na ledjima i u nemalom broju slučajeva ne prepoznajemo buduće "najbolje".

seln wrote: Ne postoji najbolja, postoji samo ona sa kojom si trenutno.

Ne znam, djevojka s kojom sam trenutno mi je najbolja na svijetu, kada bih gledao drugačije ne bih mogao biti s njom. Ne mogu je gledati samo kao "onu s kojom sam trenutno" jer je volim. O nekim budućim ne mogu ni misliti sada, isključene su iz toka misli...

otherside wrote:teška srca ću se morati složiti sa selnom
ne postoji najbolja/najbolji...postoji ona/onaj s kojim smo , u vezi koja je ok i traje, ako volimo, ako se osjećamo voljenim...to je najbolja kombinacija. misliti da je bivsi/bivsa najbolji je vrlo opasno, najviše po nas. time su svi drugi, budući u nepravedno degradiranom položaju i šanse da postanu "najbolji" su im male. sem toga, mi sami, nosimo teret bivše/bivšeg na ledjima i u nemalom broju slučajeva ne prepoznajemo buduće "najbolje".

ma ne ...ne mislim uopšte na bivše....samo jednostavno sadašnjeg kujem u zvijezde,...da mu nema ravnog...da mu nema zamjene

mišica wrote: postoji najbolja/najbolji......do te siline da sve druge možeš samo zvati "sljedeće/sljedeći"

mišice, na ovo sam mislila. za mene je ovakvo razmišljanje kontraproduktivno i autodestruktivno. a tebi sretno sa tvojim sadašnjim

otherside wrote:teška srca ću se morati složiti sa selnom

Dusa moja neuvidjavna.....

otherside wrote:

mišica wrote: postoji najbolja/najbolji......do te siline da sve druge možeš samo zvati "sljedeće/sljedeći"

mišice, na ovo sam mislila. za mene je ovakvo razmišljanje kontraproduktivno i autodestruktivno. a tebi sretno sa tvojim sadašnjim

oki draga

mišica wrote:ma ne ...ne mislim uopšte na bivše....samo jednostavno sadašnjeg kujem u zvijezde,...da mu nema ravnog...da mu nema zamjene

ukoliko to dizanje do zvijezda istinski nije posljedica iskrene ljubavi, onda će to trajati dok se ne pojavi drugi........ ukovan u svaku zvijezdu od strane predhodne. U ovom slučaju se ti onda pojavljuješ kao sljedeća

Oprastal' se ovdje sta

PalaSa Marsa wrote:Oprastal' se ovdje sta

Naravno, možda da oprosti ona predhodna....,ako joj se vrati / ako bi se desilo/

Prijeći preko nečega i istinski oprostiti nije isto. Većina ljudi misli da su oprostili nevjeru ako prijeđu preko nevjere, gurnu je u zapećak, a da u dubini duše zauvijek ostane ožiljak i bol zbog prevare.

Preći preko nevjere znači reći "dobro, nećemo više o tome, što je bilo bilo je...", a u sebi i dalje patiti zbog toga, osjećati tugu, grč i bijes svaki puta kad se toga sjetimo. Time nismo učinili ništa, jer će nas nevjera pratiti cijeli život. Pri svakoj svađi, čak i ako smo svjesni da je to nepošteno, barem će nam oči govoriti da nismo zaboravili i to će biti naš krajnji argument kojim ćemo uvijek onoj drugoj strani začepiti usta. Na taj način ćemo našu gorčinu i njegovu/njenu krivicu zauvijek održavati na životu.

Za pravi oproštaj potrebno je puno više. Oprostiti znači pamtiti to kao događaj i lekciju u životu, ali samo kao činjenicu koja ne izaziva nikakve emocije. Da bi se to postiglo, potrebno je da oboje razumiju svoju ulogu u onome što se dogodilo, da razumiju razloge zašto je onaj tko je prevario uopće imao takvu potrebu. Ako se radi o patološkom prevarantu koji će opet i iznova varati, onda oprost ionako nema smisla. A ako se radi o tome da je prevaranta u prevaru nagnao odnos, oboje moraju razumijeti kako su oboje, i jedan i drugi, sudjelovali u stvaranju odnosa koji je doveo do prevare.

Kad par shvati što je dovelo do prevare, tek je na početku puta da oboje svoje ponašanje i odnos promijene na način da do prevare više ne dođe, tj. da su oboma zadovoljene potrebe, emotivne ili bilo koje druge, čije je nezadovoljavanje dovelo do prevare. Ako taj odnos ne mogu promijeniti, oprost opet nema smisla, jer će se prevara opet dogoditi.

Uspješna promjena odnosa velika je stvar. Ljudi koji to uspiju ima osjećaj da su zajedno napravili veliki posao i sama ta činjenica učvršćuje njihov odnos. Već samim tim prevara pada u drugi plan, ružni se osjećaji zaboravljaju, nema gorčine ni osjećaja krivice jer su oboje napravili napor i promijenili se.

Tek tada možemo reći da je prevara oproštena.

miki4 wrote:

PalaSa Marsa wrote:Oprastal' se ovdje sta

Naravno, možda da oprosti ona predhodna....,ako joj se vrati / ako bi se desilo/

Na tebi je da se nadas

ovo je moja poruka

Misliš li da ćeš držati situaciju pod kontrolom?

Nećeš.

Dosta ti je života u istom, ponavljajućem krugu. Prodala bi se za šaku pažnje, za zrno strasti. Samo ti to zrno treba... ne želiš ništa više nego jedan SMS, jednu poruku u kojoj će postojati barem naznaka da si primijećena.

I onda ćeš uzmaknuti, zar ne?

Nećeš.

Riječi prodiru duboko, dublje od bilo kojeg dodira. Nestaju u trenu i ostavljaju za sobom trag na duši, prazninu poput ponora. Prazninu koju želiš ispuniti novim riječima, novim dodirima. Vraćat ćeš se po još, sve luđa, obuzeta čežnjom za riječima, sve dok ništa više osim novih dodira ne prestane biti važno.

I sve će biti lako, prelako. Nitko neće ništa primijetiti, ostavljajući te u iluziji da u bilo kojem trenu stvari mogu biti kakve su nekada bile.

Ali... ne mogu.

Jer... riječi su te promijenile. Više nisi ista ona koja si bila.

U tvojoj je duši praznina. Da, i prije je tu bila... pokrivena paučinom svakodnevice koju su riječi otpuhnule.

Zar zaista misliš da ćeš držati stvari pod kontrolom?

Zivot je kratak i stoga ga iskoristi do maksimuma, kako jedna stara narodna glasi "Uzmi sve sto ti zivot pruza" oprostiti ili ne ??? Ako on oprosti meni zasto i ja nebih njemu, jedan za jedan !!!!!!!!!

Rizva, nastavi...

Često kažemo da nas je netko rastužio. Razočarao. Učinio nesretnima. Ili da nas čini sretnima.

Kako to ljudi čine? Kako to pobuđuju osjećaje u nama? Zašto nas osoba koja nas voli čini nesretnima, ne bi li nas trebala činiti sretnima?

Psiholozi kažu da svaki osjećaj nastaje zbog neke promjene u našoj okolini. Osjećajem naš um reagira na tu promjenu. Na primjer, dok se muž prema ženi ponaša u skladu s očekivanjima, nema nekog intenzivnog osjećaja koji proizvodi. No ako on na pitanje "kako mi stoji haljina?" odgovori "loše, udebljala si se", žena će osjetiti tugu ili bijes, jer se on ponio na način koji nije očekivala (ovdje ne razmatramo je li njegova primjedba objektivna ili zlobna, svakako je neočekivana).

Otkud tuga ili bijes u njoj? Je li njen muž odgovoran za njene tihe suze, stisnut želudac ili izljev bijesa?

Ljudi u našoj okolini ponašaju se prema nama spontano. Time nas (često nesvjesno) pozivaju da se osjećamo na određen način, ali pravi smo generatori vlastitih osjećaja mi sami, odnosno značaj koji dajemo njihovom ponašanju i primjedbama. Dokaz tome je činjenica da će na nečije identično ponašanje prema dvijema osobama jedna reagirati osjećajem tuge, bijesa, straha, krivnje... a druga neće osjetiti ništa (ili nešto sasvim drugo). Zašto je tome tako? Jer istom događaju nisu dali isti značaj.

Ljudi koji su skloni okidanju vlastitih osjećaja često ne žele prihvatiti da je to nešto subjektivno, smatraju da su drugi krivci za njihove loše osjećaje i da tu nema pomoći. No to nije istina. Promjenom stava, promjenom načina na koji pridajemo značaj događajima u našoj okolini možemo i promijeniti svoje emotivne reakcije. Drugim riječima, za svoje osjećaje i raspoloženja možemo nešto učiniti, dakle sami smo odgovorni za njih.

A to je dobra vijest. Jer ako nas ne čini okolina nesretnima, već sebi to činimo sami, onda imamo i mogućnost utjecaja na to da umanjimo negativne osjećaje i budemo sretni. Naravno, nitko od nas nije Buda i to ne znači da nikada nećemo biti nesretni, tužni, uplašeni ili bijesni. Ali samim činom prihvaćanja odgovornosti za te svoje osjećaje stičemo ogromnu moć da te osjećaje mijenjamo i da sebe dugoročno učinimo sretnijima.

Sve dok vjerujemo da nas drugi čine nesretnima, svoju sreću predajemo njima u ruke. A to je loša odluka. Ne zato što nas drugi ne bi željeli učiniti sretnima, već zato što mi ipak sami sebe najbolje poznajemo i najbolje znamo što učiniti da bi bili sretni.