Moj prvi post jer sam tek onomad cuo za ovaj forum, izvinjavam se unaprijed da neko ne pomisli da previse pametujem, tema meni interesantna kako za prijeratno, tako i za poratno Sarajevo.
Otkaz gostovanja jednog od najbitnijih zivucih muzicara zbog premalog interesovanja u Sarajevu ima tri razloga, i kako prije napomenuh, a da mladje generacije krivo ne shvate, problem koji je bio nista manje prisutan prije 1992.
Prvi razlog je nepostojanje organizatora/promotera koji imaju znanja i interesovanja oko muzikanata koje dovode, pa jos pojacano sa katastrofalnim tehnickim uslovima (oprema, prostor, obezbjedjenje).
Drugi je skoro pa nepostojanje medija koji bi promovirali muziku i cinili je pristupacnom mladih narastajima koji bi se onda okretali odredjenim pravcima i koji bi 'ginuli' u prvim redovima kad haos pocne.
I treci je sama sarajevska publika koja uprkos vec nacinjenom stetom zbog ova dva razloga iznad, inace jako konzervativna u svom muzickom ukusu.
Za prvi razlog je dovoljno navesti Cicka i sta je taj covjek predstavljao u muzickoj sceni Sarajeva, i uprkos sto je slusao muziku kakvu je slusao, opet je jedino uspio dovesti recimo band poput Nigh Wing ako me sjecanje sluzi. A danas je i Chichak misaona imenica. A da se s mukom ne sjecam i onog tipusa iz Formule 4 koji je upadao na stage u po koncerta jer mu je gitarista nekog mladog benda upropastavao iznajmljenog Masrhall-a.
Razlog drugi je sam po sebi objasnjiv, pisanih medija u vidu muzickih casopisa nikad nije ni bilo, muzickih novinara je bilo manje nego prstiju na jednoj ruci, a situacija na radiju je bila skoro pa gora, doduse svjetli trenuci, kratki, ce kasnije doci ali o tome za kraj. Muziku je bilo jako tesko nabaviti, ono sto je dolazilo u lokalni Jugoton je bilo sjena sta je bilo u Bgd-u i Zgb-u...
I treci razlog je konzervativna sarajevska publika sto se tice ukusa, ne znam da li o tome ista dalje da pricam, meni razlog potpuno neobjasnjiv i ja sam ga uvjek prihvatao kao takvim bez razloga da lupam glavu. Na stranu na to sto ce i nove generacije nekim cudom odmah najlakse prihvatati muziku bandova kao sto su Styx, Eagles, Yethro Tull, ....., da i ne idem do prve i druge generacije britanskog heavy metala, postoji tu i neki mentalitet koji prosjecnom sarajevskom 'rokeru' bitnijim cini imati za kafu i pivu nego skupljati lovu za jednu-dvije svirku mjesecno, i kome je muzika vise jos jedna od razbibriga nego nesto bitnije u zivotu.
I za kraj, bilo je i pozitivnih trenutaka, krajem 80-ih se stvorilo to neko jezgro od 50-100 ljudi koji su slusali alternativu svih pravaca, od h-c-a do industrije, razmjenjivale su se informacije, bio je covjek i prostor gdje je sviralo nekoliko jako bitnih bandova, postojao je Omladinski na kojem je radio odredjeni broj ljudi koji su znali sta pustaju profilirajuci publiku, i onda je nazalost zapocela chirilizacija grada, i danas je tako kako je.
Ali i onda je bilo ubleha, tih je godina C. Voltaire prodao samo 7 karata (tako je mahala barem pricala) a koliko bi tek danas? Ili No FX, koji znamo sta ce postati par godina kasnije, koje smo cekali do iza ponoci zajedno sa ekipom iz Beograda, pa se nikad nisu pojavili, toliko o kvaliteti organizacije.
Onima kojima se da ovo iscitati, mozemo diskutovati, ostalim se izvinjavam po drugi put sto trunim nadugo i nasiroko, a onima sto zale sto nisu vidjeli Iggy-a, kako bi ste se tek osjecali da je bila zajednicka turneja The Stooges sa MC5.
Uzdravlje.