Bosanac sa dna kace wrote: ↑29/12/2020 14:38
de molim te koji defter?
Ima onaj rad o Okića o nekim popisima iz ranog doba gdje se koristi termin "krstjan", što ukazuje na tragove Crkve bosanske, ali ne mogu se sjetit ni jednog deftera koji izričito kaže "kšćani" za katolike pa ih tako razlikuje od hrišćana tj. pravoslavaca, uglavnom su korišteni izrazi kafir,
mesіḥі,
neṣārā(naṣārā) i ẕimmі i jako je teško odrediti da li se radi o katolicima ili pravoslavnima. Obično se ide tom logikom ako je popisan pop (u nekim defterima tačno pop, a u nekim turcizirana pozajmica iz grčkog papaz/papas) sa porodicom onda se radi o pravoslavcima, a ako stoji "rahib" tj. redovnik, monah, onda da se radi katolicima, a pošto su tad večina katoličkih svećenika bili fratri kod mnogih je ispred imena stajalo
pra/
fra.
Zaista ne tražim topliu vodu, nego samo da mi kažeš defter u kojem je izričito navedeno da se radi o katolicima, tj. kršćanima.
To što je iz osmanskih popisa teško utvrditi o kojoj se religijskoj komponenti radi, ne mora značiti da nisu postojali katolici ili pravoslavci na određenim prostorima.
Sve do kraja 17. i početka 18. vijeka, odnosno posljednjeg vala iseljavanja bosanskih katolika preko Save, sredine poput Fojnice, Olova, Srebrenice, Kraljeve Sujeske, područja Tuzle u Bosnu su pretežno katoličke. Tamo gdje su postojali franjevački samostani, tamo je i postojao jak kršćanski elemenat, a taj kršćanski elemenat je bio dosta izraženiji pod Osmanlijama, nego li u doba bosanske srednjovijekovne države.
Dalje, nakon pada Smedereva, odnosno ucjene Stjepana Tomaša za izdaju istog grada Osmanlijama, od strane Katoličke crkve, koja je tada bila neprikosnoven politički i vjerski autoritet, jedan od uslova koji su mu postavljeni jeste odricanje od šizme Bosanske Crkve.
U doba njegove vladavine pa sve do doba Stjepana Tomaševića, njegovog sina, imamo jak prodror katoličanstva na ovim prostorima.
Katoličanstvo, sve do pada Bosne u osmanske ruke, postaje dominantno, posebno u jakim trgovačkim središtima, od koje sam mnoge nabrojao, tako da je apsurdna tvrdnja da su na prostorima Srednje Bosne, u gradovima tipa Fojnice, Kraljeve Sutjeske, Visokog ili Olova živjeli pravoslavci, kada njih nema ni u natruhama, već katolički živalj, a o tome svjedoče i brojni sakralni objekti, bez obzira šta piše u osmanskim defterima.
Čak i nakon pada Bosne, u mnogim bosanskim gradovima zakupci rudnika i dalje ostaju Dubrovčani, Slipćani, Trogirani, uz lokalni muslimanski živalj.
Druga stvar, postoje radovi poput ovog: file:///C:/Users/desktop/Downloads/D_Pinjuh_Nahija_Mostar_u_svjetlu_prvih_osmanskih_popisa.pdf koji u svijetlu osmanskih deftera otkrivaju da su Osmanlije davale povlastice stanovništvu koje je pobjeglo ispred osmanskih osvajača u susjedne zemlje, da bi se vratilo i obrađivalo svoju zemlju, što u mnogo čemu ne odgovara onoj stereotipnoj predstavi da su Osmanlije vršile genocid nad stanovništvom Bosne i Hercegovine uništavajući sve pred sobom.
Tako možemo vidjeti da su po popisima neka mjesta rasla, a neka ostajala pusta. Uglavnom, može se reći kako nije bilo sustavne kampanje progona kako se tvrdi, jer mjesta koja su bila udaljena od glavnih putni pravaca i gradova, uglavnom su ostajala nedirnuta - što se da zaključiti iz deftera.
)
, a moram ti reci i mene 
