Forum Klix.ba

miki4 wrote:

PalaSa Marsa wrote:Vjerujem u ljubav

ti si stvarno zaljubljena,priznaj

Naravno miki4, naravno

PalaSa Marsa wrote:

miki4 wrote:

PalaSa Marsa wrote:Vjerujem u ljubav

ti si stvarno zaljubljena,priznaj

Naravno miki4, naravno

vjerujem da si u tome sretno zaljubljena

Daphna wrote:

Ekspanzi wrote:

Daphna wrote:Ako pali... Onda i to! Pa ako treba i 5 ili 6 jedno drugom da uha

uhh to je prava ljubav, nego dafni.. jes'ti u agenciju prijavljena?

Jok... Ne vjerujem u agencijska spajanja... Ja to volim ovako, neposredno! Pitaj sve što te interesuje...

ma nespreman sam jos uvijek za 5-6 od uha do uha, al cim budem javim ti se obavezno

RIZVA wrote:Ljubav je...nešto nestvarno, lijepo, bolno, slijepo, uzvišeno, priprosto, nedefinisano, traženo, nađeno, izgubljeno, uzvraćeno, ona je sve i ništa...zlatna polja i plavo nebo, bijesni pas i živa rana...

Haj vise ne kaki boga ti. Raspjevo se ko Dioklecijan.
Nema ljubavi i ćao. Ili ima pod određenim pravilima koje formiraju dvoje ljudi. A svi mi mrzimo pravila pa prema tome:



ljubav i je navika koju treba uvijek začiniti s kompromisom, zrakom, vatrom i vodom, te je živjeti zajedno u tugi i radosti istim snagama u dvoje.

ljubav ima više faza i stadija od one dječje, mladenačke, zrele i staračke.
poanta je što ljudi ponekad ne razlikuju zaljubljenost od ljubavi.

ljubav je osoba koja te poznaje, koja ti daje mir i spokoj, koja zna tvoje vrline i poštuje tebe, ona koja te može nasmijati, ali i rasplakati, ona koja te može najviše uzrujati i najviše zadovoljiti, ljubav je tolerancija i poznavanje i kao takva ne nastaje odjednom već se stvara s vremenom i godinama sa usponima i padovima. I Kako sazrijeva tako je bolja, zrelija, slađa, a i gorća, jer da je savršena onda ne bih niti opstala.

ljubav za razliku od zaljubljenosti se duboko zavuče pod kožu i tu ostaje vječno. ljubav obitava u srcu, a stanuje u duši kao mir i nemir, kao jing-jang uvijek je u borbi za opstanak, ali je uvijek jedno i zato se prilagođava srodnim dušama koje imaju vjere u sebe i svoje najbliže.

zaljubljenost je lijepa, ali ona dođe i prođe, a onda se rađa i ostaje ljubav, naravno nažalost ne uvijek.
na kraju krajeva tko uz tebe ostaje nego vlastita djeca i prvenstveno tvoja žena ili muškarac, sve ostalo u životu je prolazno i bez pravoga trajnog oslonca.......u dobru i zlu dok nas smrt ne rastavi..................

zaljubljenost preboliš, ali pravu ljubav nikada.

to je moje mišljenje i iskustvo.

Dum spiro, spero.

Eto sve je do kompromisa. Koliko je vas spremo na taj kompromis???? Svi ce reci ja-ja sam spremna ili spreman. Spreman si 2 mjeseca ili godinu, zavisi koliko je ko addominantan. A kasnije ce biti "idi ba jebaji se" i krhnes vratima.
De ba ljudi malo realnosti.
Ne stvarno budite realni.

Pozdrav.

Unaprijed se izvinjavam ako oduzeh puno prostora al sam zaista morala kopirati tekst koji u meni probudi malo dublja razmišljanja........ne znam možda i vas zainteresuje


Život je providan i otvoren, samo ga treba iskreno, otvorenih čula i uma posmatrati. On ne krije ništa. Tako, na primer, svi koristimo izraz "medeni mesec" za vreme neposredno nakon svadbe koje provode muškarac i žena u zajedničkom životu. Da li je to slučajna kvalifikacija? Medeni mesec je period, kao med prijatnih doživljaja u novim parnerskim odnosima. Da li prođe medeni mesec ili prođu medeni odnosi? Kuda i zašto odu? Ne verujem da se većina ljudi zamisli nad ovim pitanjem. Interesuje nas više sve drugo. I kakav je komšija kupio auto, i šta je rekla ova estradna zvezda onoj, ko je koga ubio i zašto su "naši" izgubili od "njihovih". Skoro niko da se zagleda u tamne odaje svoje intimnosti, svoje akcije i reakcije, da se upita kuda plovi "moj brod". Zašto je prošao moj medeni mesec? Da li sam ja gospodar svojih izbora ili žrtva nevidljivih neprijateljskih sila? Kada bi se često i uporno tako pitali i posvećivali pažnju odnosima koje gradimo sa svetom možda bi smo mnogo češće nailazili na zadovoljavajuće odgovore. Ali, mi kao da nemamo vremena. Srljamo iz odnosa u odnos sve u nadi da ćemo konačno naći "ono pravo", trajno zadovoljstvo i večno nepomućeni mir. Nije bitno što življenje po stilu "ožeži pa beži" ne donosi očekivane rezultate, ni ne pokušavamo da se zagledamo malo dublje u svoju motivaciju. Naporno je tako živeti. Ništa više ne troši energiju našeg bića kao što to čine pogrešna ubeđenja ili zablude. U Božjoj bašti svega ima. Čak i zablude ravnopravno cvetaju sa svim drugim vidovima života. Od nas zavisi kakve ćemo mirise i ukuse života kušati.
Svi čeznemo za ljubavlju. Ustvari, mi čeznemo da budemo nahranjeni dobronamernom pažnjom drugih ljudi, pažnjom na ovaj ili onaj način. O tome sanjamo, pevamo, pišemo romane, razgovaramo i maštamo. Ljubav, večna tema. Kad bi smo mogli ući u um svakog pojedinca i videti njegove sadržaje shvatili bi koliko je tema ljubavi rasprostranjena u njemu. Maštamo samo o onome što ne posedujemo. Zato i maštamo, jer sanjamo i smišljamo načine kako da pijemo sa izvora ljubavi. Dokle god tragamo znači da nismo ostvarili svoj cilj. Ako godinama i decenijama tragamo, zar to nije znak da smo krenuli u pogrešnom smeru? Umesto da smo sve bliži objektu svojih želja, kako nam ne padne na pamet da se zapitamo, udaljavamo li se sve više od onog što želimo? Na tom pogrešnom putu postoji jedan uporni saobraćajni znak koji nas stalno opominje da ne idemo u željenom pravcu. On se zove neverstvo. Ljubav je put, a neverstvo saobraćajni znak pored tog puta. Međutim, mi neversto ne doživljavamo kao znak upozorenja već kao nadu da ćemo u krilu neke druge žene ili muškarca naći ono što nismo zadovoljili u prethodnom odnosu. Kada kažemo "nada" svi osetimo priliv sveže, kreativne energije. To je energija nade koja daje vitalnost ljudima u borbi sa porazom, neuspehom, starošću i smrti. Može se sa njom živeti, kao što većina i radi. Ali, nada je u životu kao zavodljiva pesma morskih sirena koja je navodila grčke mitske junake u smrt. Rađa milinu u duši i kao kakav mamac vodi u propast. Nas naša nada, da će nam biti bolje u novom odnosu podstiče na beskrajno traganje.
Dakle, šta tražimo u partnerskom odnosu muškarca i žene? Da li onaj omamljujući grč, kratki prekid svesti nakon čega sledi spokojan san ili bezvoljni mir? Ako to dostižemo i njime raspolažemo, nismo li ostvarili trajnu sreću negovanja ljubavnog odnosa? Premda ima i onih koji ne dostižu ni takve ciljeve, većina koja ih dostiže znaju da se ne zadovaljavaju njihovim ispunjenjem. Kad bi to bile vrhunske vrednosti odnosa verovatno bi se ponašali kao labudovi koji do svoga kraja ostaju verni svojim partnerima. Naravno da toga uglavnom nema u carstvu ljudi. Kod njih važi pravilo - koliko ljudi, toliko ćudi. Neki su ušli u odnos vođeni materijalnim interesom, jer polaze od životnog stava da bez novca nema sreće. Opet, neki drugi nemaju svoje stavove, već osećaju i misle tuđom glavom, glavom mame i tate, prijatelja i komšija ili celog javnog mnenja, pa se opredeljuju za tuđe vrednosti, a ne svoje autentične izbore. Ima mnogo i muškaraca i žena koji nikad ne stupe u istinski odnos sa drugim ljudskim bićem, već ceo život provode bivajući u odnosu sa svojom iskonstruisanom slikom partnera u svojoj glavi koji vrlo malo liči na onog iz stvarnosti, kao što peva Tove Ditlevsen u svojoj pesmi Večito troje. Naravno da postoje i oni što imaju sva ova polazišta za svoje ponašanje. Kada se opredeljujemo za partnera na osnovu jedne ili čak nekoliko dominantnih vrednosti vrlo smo blizu fetišizma. Fetišizam je obožavanje jednog objekta. Mnogi ljudi su u polju ljubavi fetišisti. Kada su nekom muškarcu na ženi najvažnije istaknute grudi ili duge noge, plava kosa ili bilo koji pojedinačni deo tela on je vrlo blizu fetišizma. Kažu da žene ne padaju na takve vrednosti, ali i one su fetišisti ako obožavaju nečiji socijalni status, puno para, plave duboke oči ili moćno, žilavo telo. Opsesija jednostranim je prokletstvo ljubavnog odnosa. Nema polovične ljubavi. Ili voliš, ili mrziš.
Pošto istrošimo objekte svoga voljenja kroz navike i besmisleno ponavljanje osetimo prazninu u duši i čežnju da je ispunimo novim iskustvima.. I damo se u potragu za novim partnerom, doduše mnogo češće kroz snove i maštanja, a zatim preko koketiranja do planova ili strategija zavođenja. Posle toga nastupa novi medeni mesec. To je beskrajni krug ponavljanja želja i njihovog propadanja. Svet vrvi od tragalaca za ljubavlju. Ponekad mi se učini da su gradovi više popularni za život od sela ili manjih gradova samo zbog seksa, da ne kažemo zbog ljubavi. Neumornim tragačima se učini da će kroz veći broj pokušaja i pogrešaka na kraju osvojiti tu toliko žuđenu premiju što se ljubav zove. Da bi smo pili sa izvora ljubavi moramo znati šta je ljubav, a kako ćemo znati ono što nikad nismo doživeli, niti smo se pitali da li su maglovite vrednosti koje sledimo zaista one prave? Zašto nam trebaju partneri i njihova ljubav? Da ne budemo usamljeni? Da udruženi budemo ekonomski jači? Da produžimo vrstu kroz svoje potomstvo? Ili nam trebaju kao potvrda naše normalnosti? Nemojte olako preskočiti ovo, najvažnije pitanje. Ko na njega sebi ne odgovori, taj produžava mehaniku života. Ako ne želimo da pravimo decu zašto uopšte stupamo u seksulane odnose? Nije zadovoljavajući odgovor - zato što nam je lepo ili zato što je to prirodni nagon. Šta hoćemo u ljubavnom i seksualnom odnosu? Prvo što nam padne na pamet to je dostizanje stanja orgazma. Iza njega se krije stanje opuštenosti ili privremenog nestanka životne tenzije.
Mi pokušavamo da volimo kroz um umesto da volimo bićem. Biće je iznad pojedinačnih delova bića. Biće je celina. Zaratustra reče da je sreća sklad tela, uma i duše. Tek kada smo celina ili biće mi smo srećni. Um nije biće. On je deo. Umišljena ljubav nije ljubav. Ne možemo koristiti um kao medijum za izlivanje ljubavi. To je kao kada bi smo oči upotrebljavali za mirisanje ili nos za gledanje. Kada "volimo" umom to je nalik uzimanju slike hleba u usta da bi smo se najeli.
Kada nekome kažemo "Ja te volim", time smo upravo negirali stanje ljubavi. Taj iskaz je manipulacija

Srećko Lazić, psiholog

Ma vjerujem u ljubav...

Odličan članak, zaista vrhunac.
Posebno me dojmio odlomak koji sam izdvojio.


Pošto istrošimo objekte svoga voljenja kroz navike i besmisleno ponavljanje osetimo prazninu u duši i čežnju da je ispunimo novim iskustvima.. I damo se u potragu za novim partnerom, doduše mnogo češće kroz snove i maštanja, a zatim preko koketiranja do planova ili strategija zavođenja. Posle toga nastupa novi medeni mesec. To je beskrajni krug ponavljanja želja i njihovog propadanja. Svet vrvi od tragalaca za ljubavlju. Ponekad mi se učini da su gradovi više popularni za život od sela ili manjih gradova samo zbog seksa, da ne kažemo zbog ljubavi. Neumornim tragačima se učini da će kroz veći broj pokušaja i pogrešaka na kraju osvojiti tu toliko žuđenu premiju što se ljubav zove.


Čovjek u tekstu "između redova" i sam naglašava da ljubav postoji kao stih pjesme, pjesnički šer, u krajnjem slučaju apstrakcija, nešto za čim ljudi teže nekim savršenstvom-ništa nije savršeno...On je naglašava kao premiju, ne kao nagradu ili zaslugu. A svi znamo kako malo se premije dobijaju u stvarnom zivotu.
Dobiti na lotu je Premija. A eto valjda ce mo dobiti na lotu kao i ljubav osjetiti.




Tema je apsolvirana. Svaka čast kolegici na priloženom članku.

Envy wrote:Kako necu vjerovati, u sta bih onda vjerovala, ko ne vjeruje, znacilo bi da nikad volio nije a ni voljen bio....

misice, Zanimljiv tekst

polara wrote:Verovala sam u Ljubav.............

i ja

potočanka wrote:

polara wrote:Verovala sam u Ljubav.............

i ja

Počnite opet...

Naravno da vjerujem!

Zelena Carapa wrote:Naravno da vjerujem!

kiliko dugo?

miki4 wrote:

Zelena Carapa wrote:Naravno da vjerujem!

kiliko dugo?

od kako znam za sebe...

Zelena Carapa wrote:

miki4 wrote:

Zelena Carapa wrote:Naravno da vjerujem!

kiliko dugo?

od kako znam za sebe...

,
..., a dokad? Znam da će odgovor biti do kad budem znala za sebe. koliko je to realno razmišljanje.
Ima tu stvari (ukoliko se dogode)što ti možgu ubiti vjeru.

miki4 wrote:..., a dokad? Znam da će odgovor biti do kad budem znala za sebe. koliko je to realno razmišljanje.
Ima tu stvari (ukoliko se dogode)što ti možgu ubiti vjeru.

ma nema sanse, moze samo poljuljati tu osobu u tvojim ocima, ili nesto gore.. a ljubav je nesto sto nosis sa sobom, ili ne

Ekspanzi wrote:

miki4 wrote:..., a dokad? Znam da će odgovor biti do kad budem znala za sebe. koliko je to realno razmišljanje.
Ima tu stvari (ukoliko se dogode)što ti možgu ubiti vjeru.

ma nema sanse, moze samo poljuljati tu osobu u tvojim ocima, ili nesto gore.. a ljubav je nesto sto nosis sa sobom, ili ne

ovo miki odlucio svima da ubije vjeru u ljubav

ja sam jutros sa ljubavlju pojeo pizzu

Je li to onu sto onu ciju si sliku postavio?

Svi bi je s ljubavlju pojeli

Vjerujem u ljubav, ali ju je jako tesko naci, ako je trazis.

mah i ja se gadno zaljubih u jednu osobu.
prvi puta nakon 10-15 godina ,ali poceo sam je izbjegavat ,jer negodno je to osjecanje
a nije se vise u tim godinama kad mores trpit razocarenja.Mislio sam,bolje je zaobici
to nekako,izbjeci,ali evo nema mjesta gdje se mozes sakrit.Naravno,ona nema pojma o
tome pa s tim u vezi i zablude su sasvim moguće.

sheilak wrote:Je li to onu sto onu ciju si sliku postavio?

Svi bi je s ljubavlju pojeli

Vjerujem u ljubav, ali ju je jako tesko naci, ako je trazis.

ta ta
ma ljubav je lako naci, ja kada se pozelim ljubavi samo odletim tijesto i upalim rernu

[Matrix] wrote:mah i ja se gadno zaljubih u jednu osobu.
prvi puta nakon 10-15 godina ,ali poceo sam je izbjegavat ,jer negodno je to osjecanje
a nije se vise u tim godinama kad mores trpit razocarenja.Mislio sam,bolje je zaobici
to nekako,izbjeci,ali evo nema mjesta gdje se mozes sakrit.Naravno,ona nema pojma o
tome pa s tim u vezi i zablude su sasvim moguće.

Ali, mozda nece biti u pitanju razocarenje! Meni je taj osjecaj zaljubljenosti prelijep, pa taman i ta druga osoba ( jos ) nista i ne zna o tome - jednostavno se osjecas drugacije, sretno, lijepo, kao da nosis tajnu u sebi, kao da ce ti se sve tajne otkriti, kao pred vratima nekog drugog svijeta. Zasto se sakrivati od toga? Mozda ta osoba isto za tebe osjeca.

@ d2

fast and easy loving and yummmmmy

miki4 wrote: ..., a dokad? Znam da će odgovor biti do kad budem znala za sebe. koliko je to realno razmišljanje.
Ima tu stvari (ukoliko se dogode)što ti možgu ubiti vjeru.

Odgovor je - dok sam ziva vjerovacu u ljubav. Mislis li da u mojih 36 godina nije bilo razocarenja? Naravno da je bilo. Da li je moguce da ce ih biti opet? Da, moguce je. Ali to me nece sprjeciti da vjerujem u ljubav.

Ljubav je smisao zivota (ne mislim ovom izjavom samo na romanticnu ljubav, nego i sve druge ljubavi koje nam zivot cine).

Zelena Carapa wrote:

miki4 wrote: ..., a dokad? Znam da će odgovor biti do kad budem znala za sebe. koliko je to realno razmišljanje.
Ima tu stvari (ukoliko se dogode)što ti možgu ubiti vjeru.

Odgovor je - dok sam ziva vjerovacu u ljubav. Mislis li da u mojih 36 godina nije bilo razocarenja? Naravno da je bilo. Da li je moguce da ce ih biti opet? Da, moguce je. Ali to me nece sprjeciti da vjerujem u ljubav.

Ljubav je smisao zivota (ne mislim ovom izjavom samo na romanticnu ljubav, nego i sve druge ljubavi koje nam
zivot cine).

zaista zaslužuješ da ti ljudi uzvraćaju "istom mjerom" (mislim na ljubav).

miki4 wrote: zaista zaslužuješ da ti ljudi uzvraćaju "istom mjerom" (mislim na ljubav).

znam i zahvaljujem