Za predane Allahu dž.š.

[ikrime]

Mladi i vjera

Vjera je suština postojanja i pokretačka snaga života. Život bez vjere je život bez smisla i značenja. Zašto? Zato što u životu pred nas iskrsavaju brojna pitanja na koja nemamo odgovora: Ko smo? Odakle smo? Kuda idemo? Zašto sam se našao na ovom svijetu, je li smrt konačni kraj i završetak postojanja ili ima nešto nakon svega ovoga? Da li moj život i postojanje imaju određeni cilj i ako imaju šta treba da radim kako bih ostvario taj cilj? Da li postoji nešto što je izvan naših osjetila? Vjera svakom čovjeku daje odgovore na ova i druga pitanja koja prate ljudski rod i svakog pojedinca ponaosob od samog početka postojanja. Odgovor koji čovjeku pruža smirenost i čuva ga od lutanja i zablude je: Čovječe, stvoren si s razlogom, stvorio te tvoj Stvoritelj s određenom zadaćom i ciljem. Veliki broj mladih ljudi na vjeru gleda kao na nešto zastarjelo i nešto što nije u trendu. Žele živjeti svoj živjet bez obaveza, bez ograničenja, slobodno, raskošno, bez zabrana i sputavanja. Ovakav pogled na vjeru općenito je rezultat nepotpunog ili nikakvog znanja o vjeri i onome što vjera pruža i daje čovjeku u njegovom životu.

Hvala Allahu Uzvišenom, nakon islamske sahve, islamskog buđenja i vraćanja vjeri, u periodu nakon Drugog svjetskog rata i oslobađanja arapskih muslimanskih zemalja od kolonijalnih vlasti, stanje se promijenilo i naše muslimansko društvo je svjedok sve većeg povratka mladih ljudi, djevojaka i mladića, svojoj vjeri. Naše džamije i mesdžidi su puni omladine, ulice i škole su pune pokrivenih, na hadždžu i umri veliku većinu upravo čine mladi ljudi. Prošlo je vrijeme kada su jedino starci u safovima stajali i na hadž se spremali.

Ali, postoji još uvijek nemali broj naših mladih koji žive daleko od vjere pravdajući se vremenom u kojem žive i potrebama modernog tempa života govoreći kako se vjera jednostavno ne uklapa u njihov način života. Krivaca za ovakav pogled na vjeru je više: nedostatak prave i iskrene da've, vjerskog odgoja u porodici, vjerskog obrazovanja, brige države i društva općenito o vjeri, sredstava informiranja...

Sredstva javnog informiranja igraju veliku ulogu u usmjeravanju mladih i promoviranju trendova i načina života, oblačenja, vrsta hrane, pića, kulture življenja općenito. Nažalost, mediji ne promoviraju vjeru i njene vrijednosti, ili barem ne u onolikoj mjeri u kojoj bi trebali, barem kada je riječ o društvima u kojima žive muslimani. U velikom broju arapskih muslimanskih zemalja, na državnoj televiziji ne možete vidjeti voditeljicu ili novinarku muslimanku pokrivenu islamskim hidžabom. Naš odgovor mladima, posebno onima koji na vjeru gledaju kao na sputavanje njihovog života i ukidanje sloboda: vjera nije protiv života, naprotiv, vjera promovira i čuva čovjekov život na najbolji i najsigurniji mogući način. Vjera ne ukida niti zabranjuje uživanje u životu, naprotiv, uživanje u životu i korištenje blagodati koje nas okružuju na svijetu je neodvojivi dio pobožnog života jednog muslimana:

"Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život." (En-Nahl, 97.)

"A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali." (El-A'raf, 96.)

"Onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesrećan biti. A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti." (Taha, 123, 124.)

Vjera nije samo obredoslovlje; klanjanje i vezanje za džamije ili mesdžide. Ne, vjera traži od čovjeka da živi svoj život, da radi, da se trudi, da stiče i zarađuje, da se ne odriče i ne udaljava od dunjaluka i njegovih ljepota, uživanja i ukrasa. Mladost je period ljudskog života koji karakteriziraju snaga, i fizička i emocionalna, želja za slobodom i dokazivanjem, uspjehom, traganje i potreba za autoritetima, uzorima i tome slično. Mladost je zaista period snage ljudskog života i tako je i Kur'an Časni opisuje: period snage između dva perioda slabosti kroz koja prolazi čovjek:

"Allah je taj koji vas nejakim stvara, i onda vam, poslije nejakosti, snagu daje, a poslje snage iznemoglost i sijede vlasi." (Er-Rum, 54.)

U ovom periodu snage osoba je puna poleta i želje za životom. Otuda možemo pokušati objasniti zašto neki mladi ljudi veoma snažno prihvataju i osjećaju vjeru i iskazuju svoju pobožnost. Prisjetimo se ashaba, r.a., mladića koji su uz Allahova Poslanika, s.a.v.s., svim svojim bićem prihvatili vjeru i svoju mladalačku snagu i želju stavili u službu pobožnosti, džihada, žrtve i predanosti vjeri. Ali moramo upozoriti da bez ispravnog usmjeravanja i odgoja, ova mladalačka snaga i želja mogu biti zloupotrijebljeni i instrumentalizirani za ciljeve koji nisu u skladu s onim što vjera želi i promovira, što, na kraju rezultira time da mladi ljudi padnu pod često negativan utjecaj ovog ili onog pravca, učenja, ličnosti, ideja, tumačenja, škola...

Pitali su me jednom kakav sam ja lično bio u svojim mladalačkim godinama? Da vam kažem, uvijek sam čitav svoj život nastojao ići srednjim putem i slijediti vesatijje, tj. umjereni srednji put između krajnosti, između pretjerivanja, ekstremizma i zanemarivanja. Moja prva knjiga kojom sam zakoračio u svijet pisanja i publikacije bila je knjiga "Halal i haram u islamu" (prevedena na bosanski jezik – op. pr.) i kako u samoj knjizi tako i u svom životu i učenju nastojao sam slijediti put koji je između zaslijepljenosti Zapadom i njegovom civilizacijom s jedne strane i taklida – slijepog slijeđenja i oponašanja ili konzervatizma s druge strane.

Mladi i nasilje

U svojoj želji i zanosu, neki mladi ljudi koji su prigrlili vjeru, nažalost, usljed nedostatka ispravnog vodstva i uzora, nošeni svojim vjerskim zanosom, skloni su pretjerivanju i ekstremizmu, što je posebno opasno, nasilju i anarhiji. Ko je za to odgovoran i ko je kriv?

Pogrešno bi bilo krivca tražiti samo na jednoj strani i okriviti te mlade ljude kao jedine krivce. Pogledajte samo kako se u čitavom svijetu ponaša SAD i pogledajte njenu politiku prema drugima a posebno prema muslimanima i muslimanskim zemljama. Ponašanje SAD-a je takvo da iritira i izaziva reakciju koja se manifestira u neprijateljskom stavu i odnosu naspram samih Sjedinjenih Država. Odnos SAD-a prema Izraelu, pomoć i podrška koju Izrael uživa od SAD-a, sve su to dovoljni povodi za formiranje jednog negativnog stava koji će rezultirati neprijateljskim odnosom prema SAD-u. Za sve to onda okriviti samo vjeru i vjerski zanos mladih – pogrešno je i pristrasno.

Naravno, dio krivice snosimo i mi sami, ulema, državni lideri i islamske obrazovne i odgojne institucije. Stav naših državnih lidera i političara koji vode ovaj ummet, naspram svjetskih dešavanja, u najmanju ruku nije za pohvalu. Spomenimo za primjer samo zid koji se gradi između Egipta i Gaze. Zid koji treba da odvoji i rastavi dva muslimanska bratska naroda, zid koji će da izolira i na milost i nemilost prepusti našu braću Palestince - Izraelu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže da je žena završila u Džehennemu zbog jedne mačke, jer je zatvorila i ostavila bez hrane ne omogućivši joj da lovi. U Džehennem zbog jedne mačke! A šta je tek onda s milion i po ljudi koji žive u Gazi kojima se ovim zidom zatvaraju jedina vrata prema vanjskom svijetu i pomoći.

U Gazu treba da ulazi dnevno na stotine kamiona razne pomoći i materijala kako bi se samo obnovilo i izgradilo ono što je do sada uništeno izraelskim napadima. Jedina pluća na koja Palestinci dišu je granični prelaz Rafah s Egiptom, i sada se i on zatvara i blokira. Kažu da je to pravo Egipta da osigura svoje granice! Kakve granice!? Čije granice?! Ispričat ću vam jedan događaj. Prvi put sam posjetio Gazu 1957. godine, nakon što sam izašao iz zatvora. Prvo što sam primijetio bile su granice, tačnije granica koja je dijelila Egipat od Gaze u Rafahu. Granični prelaz je tada bio obična drvena rampa. Dok sam prelazio stao sam tačno na graničnom prelazu, jednom nogom u Gazi a drugom u Egiptu, i upitao policajce koji su se tu našli: "Znači, sada je jedan dio mene u Egiptu a drugi u Gazi?" "Da", rekoše mi. Šta želim da kažem? Želim da kažem da smo mi jedno, jedna cjelina i jedno tijelo koje je podijeljeno nekakvim umjetnim granicama iscrtanim na stolovima kolonijalnih osvajača.

Sve ovo skupa i brojni drugi primjeri iz našeg okruženja jednostavno ne mogu ostati bez odgovora i reakcije. Mladi ljudi nemaju vremena razmišljati o dozvoljenom ili nedozvoljenom, prikladnom ili neprikladnom odgovoru i reakciji, oni žele djelovati, i to odmah, žele odgovoriti i uzvratiti. Naravno, otmice, eksplozije, ubistva, sve ovo su aktivnosti koje islam ne odobrava i koje krajnje oštro osuđuje i zabranjuje. Još prije dvadeset godina izdao sam fetvu kojom se zabranjuje otmica aviona općenito, bez obzira o čemu i kome se radilo, jer u avionu su nedužni putnici koji su izloženi neugodnostima, strahu, teroru i sl., zbog nečega s čim nemaju nikave veze. Zato, moramo gledati malo dublje u uzroke pojave nasilja kod mladih, pa onda dati odgovarajući odgovor i ukoliko želimo da se pozabavimo pojavom nasilja moramo prvo ispitati uzroke i motive takvog ponašanja. Neki okrivljavaju islam, odnosno način na koji se islam predstavlja mladima kao uzrok zbog kojeg mladi ljudi, koji su u vjeri, pribjegavaju nasilju. Ako i pretpostavimo da je način na koji se nekad islam predstavlja mladima pogrešan, ipak u svemu tome igraju veoma važnu ulogu i drugi faktori: sociološki, politički, geografski, ekonomski pa čak i psihološki.



Piše: Šejh Jusuf el-Karadavi
Preveo: Omer Sikira
Preuzeto sa: Novi Horizonti

nastaviće se..

[ikrime]

Islamski učenjaci i mladi

Prije svega, Kur'an Časni nam pruža dovoljno jake i žive primjere i uzore koje možemo prezentirati našim mladim kao obrazac življenja i ponašanja. Jedan od najupečatljivijih primjera navedenih u Kur'anu Časnom je primjer Ismaila, a.s., mladića kojeg njegov rođeni otac namjerava žrtvovati kao kurban. Šta je bio odgovor ovog mladića kad je čuo šta njegov otac želi da uradi s njim? Rekao je:

"O oče moj, reče, onako kako ti se naređuje postupi; vidjet ćeš, ako Bog da, da ću sve izdržati." (Es-Saffat, 102.)

Nije kazao ni: učini SA MNOM onako kako ti se naređuje, sebe je potpuno izostavio iz obraćanja ocu kako bi mu olakšao, jer važna je naredba i pokornost. Drugi primjer koji nam Kur'an Časni navodi, primjer za uzor je Jusuf, a.s., koji je bio izložen veoma jakim iskušenjima za jednog mladog čovjeka. Žena u čijoj kući je boravio, poziva ga na grijeh i on odbija. Čak i kada mu prijeti zatvorom, u kojem je proveo nekoliko godina, rekao je:

"Gospodaru moj, zavapi on, draža mi je tamnica od ovoga na što me navraćaju!" (Jusuf, 33.)

Kur'anska sura Kehf nam navodi primjer grupe mladića koji su ostali dosljedni istini i pravom putu:

"To su bili momci, vjerovali su u Gospodara svoga, a Mi smo im ubjeđenje još više učvrstili." (El-Kehf, 13.)

Mladić koji je ustao sam protiv svog naroda i razbio kipove koje su oni obožavali Ibrahim, a.s., i kada su počeli istragu o počiniocu rekli su:

"Čuli smo jednog momka kako ih huli, rekoše, ime mu je Ibrahim." (El-Enbija, 60.)

Sljedbenici Vjerovjesnika i Poslanika, a.s., bili su u prvim redovima mladići. O ashabima Musaa, a.s., Kur'an Časni kaže:

"I ne povjerova Musau niko, osim zurrijetun - malo njih iz naroda faraonovog, iz straha da ih faraon i glavešine njegove ne počnu zlostavljati." (Junus, 83.)

Riječ zurrijetun označava mlade ljude i momke. Ashabi Muhammeda, s.a.v.s., bili su mladići i momci. Najstariji među njima bio je Ebu-Bekr, r.a., koji je imao oko 37 godina kada je primio islam. Islamska historija je prepuna mladića koji su primjer u bogobojaznosti, pobožnosti, žrtvovanju i borbi za vjeru. Usame Ibn Zejd, mladić od svega 18 godina, a Muhammed, s.a.v.s., ga imenuje i postavlja kao zapovjednika vojske. Zatim, Muhammed Ibn el-Kasim Ibn Muhammed, koji je osvojio Indiju a imao je samo 17 godina! Danas u Palestini u borbama učestvuju mladići boreći se za slobodu i svoja prava, mladići koji stoje pred izraelskim tenkovima i helikopterima ne plašeći se i ne uzmičući. Zatim mladići koji dobrovoljno, pored svih izazova vremena, rade u humanitarnim islamskim organizacijama, drugima pomažu, žrtvuju se, uče i studiraju, primjer su poslušnosti i lijepog odgoja. Oni zaslužuju daleko više pažnje i prostora nego što im posvećujemo. Zašto ih zanemarujemo i u glavnom spominjemo negativne primjere mladih ljudi i probleme koje izazivaju u društvu i porodici. Moramo više govoriti o lijepim primjerima mladih ljudi i njihovim uspjesima i zalaganju za dobrobit vjere islama i društva općenito.

Mladi ljudi muslimani, mladići koji vole svoju vjeru i žive za nju, nažalost često bivaju izloženi, da kažem, jednoj vrsti razočarenja kada vide pojedine predstavnike uleme, islamskih učenjaka, kako ne rade i ne postupaju u skladu sa svojim znanjem i interesima vjere islama. Ovom prilikom poručujem našoj omladini da ne uzimaju takve ljude sebi za primjer jer, nažalost, jedan broj uleme se preobrazio u obične državne činovnike i službenike koji samo rade na osnovu svog radnog mjesta i opisa posla. Gledajte malo šire i nemojte dozvoliti da vas pojedine fetve ili odluke razočaraju i uvijek gledajte onu vedriju, svjetliju stranu. Posljednja kriza na Azharu i zabrana nikaba ne treba biti razlogom nekakvog razočarenja i gubljenja volje. Posmatrajte čitav slučaj s njegove pozitivne strane a to je da je veoma veliki broj uleme, učenjaka i islamskih institucija koji su osudili ovakav potez i odluku Azhara. Čak i na samom Azharu je veliki broj onih koji su protiv ovakve odluke. Pojedinci ne mogu predstavljati sve učenjake. Azhar je donio spomenutu odluku iz njima poznatih razloga i povoda, ali to nije stav svih islamskih učenjaka i institucija. Govoreći o mladima i islamskim alimima, učenjacima, ne možemo a da ne spomenemo da određeni broj islamskih učenjaka živi jednu vrstu odvojenog života od stvarnosti i svakodnevnih dešavanja. Naši mladi trebaju nekoga ko će biti s njima, biti uz njih, dijeliti njihove probleme i izazove s kojima se susreću u životu. Mladi ne žele učenjake koji će sjediti u svojim uredima, kućama, bibliotekama i fakultetima, izolirani, daleko od njih i daleko od života. Isto tako, mladi ne žele učenjake koje je još imam Gazali nazvao ulemau suu' ili ulemau dunja. To su učenjaci kojima je jedini cilj ovosvjetsko dobro i interes, položaj, imetak, slava i slično, tj. ulema koja je prezauzeta ovim svijetom i samim sobom tako da nemaju vremena da čuju potrebe i probleme drugih, a naročito mladih. Hvala Allahu Uzvišenom, u svakom vremenu postoji i ona prava istinska ulema, pravi i iskreni učenjaci koji rade i žive za islam ne gledajući vlastiti niti bilo čiji interes.

U svakoj generaciji, u svakom društvu Allah Uzvišeni podari ljudima nekoga ko će biti istinski predstavnik vjere i borac za vjeru. To je istinito obećanje dato nam od Allahova Poslanika, s.a.v.s. To je obećanje u Kur'anu nam dato:

"A među onima koje stvaramo ima ljudi koji druge upućuju istini i koji po njoj pravedno sude." (El-A'raf, 181.) Alija, r.a., je rekao: "Nikada Zemlja neće biti bez istinskog borca u ime Allaha s čvrstim dokazom." Pjesnik Ševki veli u svojoj pjesmi: "Onaj koji je stvorio istinu, u svakoj generaciji je dao one koji se za nju bore! Borci za istinu su Allahovi istinski namjesnici koji čuvaju pravu vjeru, brane istinu i bore se protiv zla i pokvarenosti, promovišu uputu i brišu zabludu, oni koji su u Allahovoj stranci protiv šejtanske stranke!"

Mladi i izazovi modernog vremena

Mnogi mladi ljudi za svoj način života i udaljavanje od vjere okrivljuju vrijeme u kojem žive, govoreći kako je ovo vrijeme prepuno raznoraznih izazova kojima je jednostavno teško ili nemoguće se oduprijeti. Radi se o izazovima koji nisu postojali u vremenu prvih generacija muslimana. U tom slučaju, odgovornost je na predstavnicima vlasti u društvu da našu omladinu sačuvaju od izazova kojima se sami ne mogu oduprijeti. Televizija, novine i internet su prepuni izazova upućenih prvenstveno mladim ljudima s ciljem da ih odvuku na svoju stranu materijalizma, tjelesnih uživanja, provoda, bogatstva, bezbrige i lahkog načina života. Mladima moramo omogućiti da upoznaju prave, istinske vrijednosti vjere, kako bi se pravilno postavili i odbranili od modernih izazova koji ih odvlače u propast. Svi moraju ispuniti svoj dio obaveze kako bi mlade sačuvali od stranputice i lutanja - porodica, škola, država i čitavo društvo u kojem živimo. Svi moramo ustati u borbu protiv onoga što nije dobro i što je loše po našu omladinu i što ih odvlači od vjere i pravog puta. Niko nije oslobođen svog dijela zadatka. Samo tako ćemo uspjeti sačuvati istinske vrijednosti i u mladima izgraditi kritički sud prema onome što im moderni svijet nudi i obećava. Ako naše mlade zabavimo istinom i onome u čemu je hajr i dobro, onda neće imati vremena da troše svoje sposobnosti i talent na ono što je u osnovi zlo i štetno ne samo za njih nego i za sve nas. Ako ih ne zaposlimo nečim što je dobro i korisno, očekivati je da će ona druga strana uspjeti u svojim pokušajima nametanja svog shvatanja života i životnih vrijednosti.

Mladost i slobodno vrijeme su dvije Allahove blagodati koje se moraju iskoristiti prije nego što ih izgubimo, ali, nažalost, nismo ih ni svjesni u pravom smislu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže nam da ljudi nisu svjesni kakve im je blagodati Allah Uzvišeni podario u dvjema stvarima: zdravlju i slobodnom vremenu. Zdravlje je Allahova blagodat koju moramo iskoristiti u pokornosti Allahu Uzvišenom a ne u haramu. Slobodno vrijeme smo dužni iskoristiti u izvršavanju svojih obaveza prema sebi i drugima, u školovanju, obrazovanju, radu... Jer, ako mi ne iskoristimo svoje slobodno vrijeme i ne ispunimo ga korisnim sadržajima, šejtan će ga ispuniti onim što njemu odgovara i ponuditi nam zabludu umjesto istine, štetno umjesto korisnog. Sve ovo je dužnost čitavog društva bez izuzetka kako bi mladima obezbijedili zdravo okruženje u kojom će biti sačuvani lošeg utjecaja i negativnih izazova vremena i odrasti kao zdrave, pozitivne i korisne jedinke i promotori istine i vjere.

Kako iskoristiti snagu mladih

Naše mlade moramo upoznati da biti pobožan, odnosno biti u vjeri, obuhvata daleko šire značenje od svakodnevnog obavljanja vjerskih obreda poput namaza ili posta. Biti pobožan znači posjedovati, prije svega, ispravno i čvrsto ubjeđenje i vjeru utemeljenu na dokazima i nepobitnim argumentima. Biti pobožan znači okititi se pozitivnim i lijepim manirima ponašanja - ahlakom. Biti pobožan znači biti koristan član društva u kojem živiš. Biti pobožan znači biti aktivan, uporan i strpljiv u svakodnevnom životu pred problemima i izazovima. Takav mladić, pobožan u ovom smislu koji smo naveli, lahko će pronaći način da pokaže svoju pobožnost, privrženost i ljubav prema vjeri koju nosi u svom srcu; od običnog osmijeha upućenog svome bratu, kako nam kaže Allahov Poslanik, s.a.v.s., i uklanjanja prepreke s puta pa do velikih djela i postignuća u službi vjere, društva i svih muslimana na svijetu. Danas, zahvaljujući internetu i satelitskim kanalima, pojedinac ili pobožni mladić može više učiniti za islam i muslimane nego što su to mogle prethodne generacije bez spomenutih sredstava komunikacije i povezivanja među ljudima. Svaki musliman je daija, misionar i promotor svoje vjere i svako od nas je obavezan učiniti ono što je u njegovoj moći u dostavljanju istine i pravog puta drugim ljudima na najljepši i najatraktivniji mogući način:

"Na putu Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj." (En-Nahl, 125.)

Svako od nas je obuhvaćen riječima Allaha Uzvišenog u Časnom Kur'anu:

"Reci: Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze, ja, i svaki onaj ko me slijedi." (Jusuf, 108.)

Pored svojih modernih negativnih izazova i iskušenja, današnje vrijeme nam je otvorilo razne puteve i omogućilo brojne metode kojima možemo činiti dobro, širiti vjeru, prenositi i povećavati svoje i znanje drugih i tako se i treba odnositi prema vremenu u kojem živimo i iskoristiti ono najbolje što nam nudi, a ne biti od onih koji svoj nehat, nebrigu, lijenost, svoje grijehe i zabludu pravdaju izazovima vremena koji prije nisu postojali.

Djevojke i hidžab

Kada govorimo o našim mladima, ne mislimo samo na momke nego i na djevojke i sve što smo rekli odnosi se svakako i na njih. Ali, potrebno je ipak posebno se obratiti našim djevojkama muslimankama i skrenuti njihovu pažnju na islamski hidžab. Nažalost, i pored sve većeg broja pokrivenih muslimanki, još uvijek je nemali broj muslimanki koje ne nose hidžab, nisu pokrivene, koje hidžab smatraju teškoćom i sputavanjem i ograničavanjem slobode, djelovanja i života općenito. U našim sredinama prisutna je i jedna neobična pojava gdje u jednoj porodici majka ili nana je ta koja nosi hidžab dok su kćeri ili unuke otkrivene. Vjerujem da ima istinskih muslimanki koje se zaista iskreno žele pokriti i obući islamski hidžab, ali nije dozvoljeno odgađati hidžab za neko buduće vrijeme i govoriti: Eto, kad završim školu, pokrit ću se, ili kad se zaposlim ili udam... Ko ti može garantirati, sestro, da ćeš zaista dočekati to čemu se nadaš? Kako možeš biti sigurna da te smrt u tome neće spriječiti? Niko od nas ne zna šta ga čeka u budućnosti. Ko od nas zna dokle će živjeti? Arapski pjesnik kaže:

Naoružaj se pobožnošću jer ne znaš
noć kad padne hoćeš li zoru dočekat,
koliko je samo zdravih umrlo
a bolesnih se naživjelo!

Svako od nas je dužan požuriti s činjenjem dobra i ispunjavanjem svojih obaveza i dužnosti. Kur'an Časni nam kaže:

"Zato se natječite ko će više dobra učiniti." (El-Maide, 48.).

Požurite i natječite se, poput takmičara koji hitaju prema cilju i svaki od njih se bori da bude prvi. Alimi iz prijašnjih generacija su imali običaj kazati: Većina ljudi su musevvifuni – to jest oni koji govore sevfe - uradit ću, učinit ću pokajanje, popravit ću se, počet tu klanjati od sutra ili sljedeće godine, otići ću na hadž kad ostarim i još malo poživim, pokrit ću se kasnije jer još je rano i tome slično. Zar ti je Allah Uzvišeni dao potvrdu na kojoj piše dokle ćeš živjeti i kada ćeš umrijeti? Pitanje koje se samo od sebe nameće i na koje ćemo na kraju pokušati odgovoriti je: Da li je dozvoljeno djevojčice i djevojke muslimanke prisiljavati na to da obuku islamski hidžab, tj. da se pokriju? Nije dozvoljeno prisiljavati djevojke muslimanke na to da obuku hidžab ili nikab! Zašto? Dužnost nam je prije svega u našim djevojkama i djevojčicama razviti određeni nivo vjerske svijesti kako bi one shvatile i spoznale da je hidžab vjerski propis i vjerska dužnost. Moraju shvatiti da je hidžab naredio Allah Uzvišeni i kao takvog ga u životu prihvatiti, kao djelo ili čin koji je uzrok sticanja Allahova , dž.š., zadovoljstva i nagrade. Allah Uzvišeni kaže:

"... i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onog što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje... " (En-Nur, 31.)

Hidžab je vjerska dužnost i kao takav se mora shvatiti i prihvatiti. Hidžab je obilježje djevojke i žene muslimanke. Od malih nogu moramo u našim djevojčicama usađivati ljubav prema hidžabu kao nečem lijepom, pozitivnom, korisnom, navikavati ih na hidžab u svojim kućama tako što će se prvo majka pokriti i na taj način svojim kćerkama hidžab približiti i učiniti ga sastavnim dijelom svakodnevnog odijevanja žene i djevojke muslimanke. Prije pojave kolonijalizma i dolaska Britanaca, Francuza, Italijana i drugih u naše zemlje, tokom 13. (hidžretskog) stoljeća nije postojala nijedna žena ili djevojka muslimanka koja je hodala okolo otkrivene kose i bez hidžaba. Otkrivanje i ostavljanje hidžaba je rezultat dolaska stranih sila i njihove kulture u naše muslimanske krajeve u kojima je otkrivanje žene do tada bilo apsolutno nepoznato i strano. Dakle, to je nešto što nam je došlo izvana, nešto što nije naše i nije dio naše islamske kulture i tradicije po kojoj se muslimani razlikuju od drugih.



Piše: Šejh Jusuf el-Karadavi
Preveo i priredio: Omer Sikira
Preuzeto sa: Novi Horizonti

[ikrime]

Lađu potapaju oni kojima su fetve hobi

Osim toga, ima onih koji sa sobom imaju pet-šest učenika i sebe smatraju "potpomognutom grupom i spašenom skupinom", dok su svi ostali u zabludi ili su otpadnici, potvoritelji i griješnici. Za njih su vladari nevjernici, pisci bezbožnici (heretici), pjesnici razvratnici, učenjaci režimski ljudi, daije obmanjivači, činovnici zulumćari, trgovci varalice...

"Šerijatsko-pravno mišljenje (fetva) izneseno je na javnu licitaciju, a mnogi koji imaju sasvim malo šerijatskog znanja daju fetve koje se odnose na važna pitanja od općeg interesa bez imalo ustezanja i razmišljanja. U jednom predanju stoji: "Onaj ko je najsmjeliji među vama za davanje fetvi, najsmjeliji je i da trpi Vatru."
Osim toga, ima onih koji sa sobom imaju pet-šest učenika i sebe smatraju "potpomognutom grupom i spašenom skupinom", dok su svi ostali u zabludi ili su otpadnici, potvoritelji i griješnici. Za njih su vladari nevjernici, pisci bezbožnici (heretici), pjesnici razvratnici, učenjaci režimski ljudi, daije obmanjivači, činovnici zulumćari, trgovci varalice...
Takvi postupaju kao što je postupao haridžija Ebu Hamza kada je svome prijatelju rekao: "Niko osim mene i tebe neće ući u Džennet!"
- Subhanallah! U Džennet čija je širina kolika su nebesa i Zemlja, ući će samo dvojica!? Prepuštam ga tebi! To nije onaj Džennet kojeg Uzvišeni Allah obećaje Svojim robovima – zaprepašteno mu odgovori prijatelj.
Jednom smo ja i dr. Sa‘d el-Burejk vodili diskusiju s nekim mladićem koji je završio samo Osnovnu školu, a onda je napustio dalje školovanje, pa se posvetio čitanju knjiga koje je razumijevao sam na svoj način. Zbog toga je izvrtao smisao Tekstova, interpretirao dokaze na svoj način i na kraju formirao smiješno razumijevanje Šerijata. Mi smo tom mladiću spomenuli Bin Baza i Ibn Usejmina, a on ih je omalovažio i nipodaštavao.
Čudno je što je taj mladić davao fetve u pitanjima akaida, krvnog delikta i el-vela'a vel-bera'a koja spadaju u najteža pitanja uopće. Ali, nakon brojnih diskusija s njim, njegov um je očišćen od te smetenosti i neka je na tome hvala Uzvišenom Allahu.
U vrijeme Omera b. El-Hattaba živio je čovjek po imenu Sabig b. 'Asl koji je dijelio fetve i "šakom i kapom" i baratao argumentima bez ikakvog razumijevanja i ustezanja. Omer je pozvao ovog čovjeka, oborio ga licem na zemlju i počeo ga odozgo udarati štapom sve dok čovjek nije izgubio svijest. Kada se osvijestio reče:
- Asbahna ve asbaha mulku lillah! (Osvanusmo i osvanu sve u Allahovoj vlasti!)
- Kako se osjećaš – upita ga Omer.
- Nestalo je onoga što sam osjećao i sada sam, uz Allahovu, dozvolu ozdravio - reče čovjek.
Osim toga, postoje internet stranice i satelitski kanali koji su puni muftija koji nemaju potrebne kvalifikacije za to; nemaju memorije, razumijevanja i znanja o intencijama Šerijata, a ne poznaju ni stvarnost. Njihove fetve koje donose su iskrivljenje, ekscentrične, kontradiktorne i sukobljene. Jedan od njih na jednom od tih kanala kad god bude upitan o nečemu kaže: "Nema smetnje u tome, nema zapreke da se to radi..."
Drugi, opet, ponavlja: "Mislim, a Allah opet najbolje zna...", "očigledno je...", "predostrožnije je...", i slične izreke koje ukazuju na plitkoću znanja, pukotinu u mozgu i kržljavost u spoznaji.
Pitanje je samo kako je Ummet dopustio da pitanja vjere i ovoga svijeta prepusti "muftijama" za koje se zna da nisu bili istrajni u traženju znanja, da nisu bili temeljiti u razumijevanju argumenata i da nisu izučavali šerijatsko pravo i islamske znanosti?!
Kako možemo budućnost naših potomaka i sudbinu našeg Ummeta prepustiti ljudima koji donose fetve u pitanjima u kojima su se velikani među učenjacima ustezali. A da su ta ista pitanja postavljena Omeru b. El-Hattabu on bi okupio sve učesnike bitke na Bedru da se s njima konsultuje.
Kada će se objediniti fetve u islamskom svijetu, od Džakarte pa do Nuakšota, odnosno u cijelom svijetu uopće?! Naime, u svakoj muslimanskoj zemlji postoje mogućnosti da se ostvari ovo objedinjavanje i moguće je angažiranje sposobnih i temeljitih alima, te desetine prevodilaca na satelitskim kanalima i telefonskim linijama koje bi bile otvorene danonoćno.
O vi koji žurite s fetvama, o vi koji ishitreno izričete sud o nečijem kufru, novotariji, grijesima i zabludi, zar ne mislite da će te biti proživljeni na Danu velikom?! (Aluzija na ajet: "Zar oni ne misle da će biti proživljeni da Danu velikome?!")
Fetva je sud (mišljenje) kojim muftija istupa u ime Allaha, pa teško onima koji pogriješe kada istupaju u ime Onoga Koji je Jedan i Koji sve potčinjava!
Svaki čovjek ima toliko propusta i grijeha koji ga mogu gurnuti u more kajanja, a šta će tek biti s onima koji preuzmu grijehe i pogreške drugih ljudi?!
Stoga, o ulemo, obuzdajte razuzdane fetve, spriječite izigravanje s čistim Šerijatom i zaustavite maloumnike da se igraju s vatrom! Jer, kada je “uže fetve ostavljeno da visi svezano za vrh grebena‘‘, tada su se oni koji su početnici u ilumu odvažili da za njega prihvate, pa su davali fetve o tespihu, zekatu na nakit, puštanju odjeće ispod članaka, slikanju... Kada niko na to nije reagovao oni su počeli davati fetve o nafilama, farzovima, šartovima, vadžibima... A kada su opet pušteni, počeli su davati fetve iz oblasti akide, krvnog delikta, el-vela‘a vel-bera‘a...
Tako su fetve postale zajednički plijen i svojina svih ljudi i zbog takvih "muftija stradaju i usjevi i potomstvo." Polovičan alim uništava vjeru, polovičan ljekar uništava zdravlje, a polovičan arhitekta doprinosi rušenju građevina. Ashabi su one koji bi pitali za neku fetvu slali jedan drugom i izbjegavali davati fetve iz obazrivosti i straha od Uzvišenog Allaha. Tako su postupali i veliki alimi iz sljedećih generacija, pa je imam Malik jednom upitan za četrdeset pitanja i odgovorio je na svega osam pitanja. Na ostalih trideset i dva pitanja rekao je: "Ne znam." Tada je čovjek koji mu je postavio to pitanje začuđeno rekao: "Imam Malik ne zna!?"
"Idi svijetu i razglasi im da Malik ne zna ništa", Malik reče ovom čovjeku.
Imam Malik je ovako postupao i pored toga što se zna da su za njega njegovi savremenici rekli: "U Medini se fetve ne donose dok je u njoj Malik."
A imam Šafi‘i je za njega rekao: "Kada se spomenu učenjaci, onda se za Malika može reći da je zvijezda."
Jedan pjesnik je spjevao: "Kada Malik u svojoj Medini dadne neku fetvu, mene tada nikakva druga fetva zadovoljiti ne može."
Zato, dragi brate, reci mi – tako ti tvoga Gospodara – koliko je znanje ovih brzopletih neznalica u usporedbi sa Malikovim znanjem?!
Osim toga, neki se stavljaju u položaj teoretičara pravca ehli sunneta i džema‘ata i svako onaj ko se s njima slaže, na Pravom je putu, a svako ko se ne slaže, u očitoj je zabludi. Takvi iz neznanja daju fetve u svim oblastima, a sami ne razlikuju šta je ravno, a šta okruglo.
Kaže Uzvišeni Allah (u prijevodu značenja ajeta):

"I ne govorite laži jezicima svojim: 'Ovo je dopušteno, a ovo zabranjeno' da biste tako o Allahu laži izmišljali. Oni koji o Allahu laži izmišljaju – neće uspjeti." (En-Nahl,116.)



Piše: Aid el-Karni
Preveo: Muhamed Mehanović

[ikrime]

Otkrivanje iluzija kod ljudi - Ebu Hamid Muhammed El-Gazali

kratka, i veoma korisna knjižica, preporučujem!

[Zlata M.]

Otkrivanje iluzija kod ljudi - Ebu Hamid Muhammed El-Gazali

kratka, i veoma korisna knjižica, preporučujem!

Procitala.
Ne shvatam, ipak, radi cega je bas preporucujes...
...da bismo se u njoj ogledali, shvatili koliko skrivenih kutaka ima u nasim dusama ?!
...da bismo poceli sumnjati u sve i svakoga ?!

...da bismo se dodatno (!) zbunili, poceli do kostane srzi ispitivati sve oko sebe i sebe samog, te shvatili, na kraju, koliko je nasa spoznaja i spoznaja onih oko nas - plitka... u odnosu na onu, kod mudraca Gazali - ja.

( jesam li se drznula da...? ...odgovor je : Jesam ! )

Vecina ljudi koje poznajem, tek su - ljudi, kao i ja sama... daleko od velikih rijeci i dubokih mudrosti... i "daju" onoliko koliko mogu i na nacin koji odgovara njiihovom trenutnom stepenu produhovljenosti.
Mozda ce na tom putu "narasti"...mozda ce ostati tamo gdje jesu...
Treba ih ohrabriti, zar ne ?
Treba ih pokusati zavoljeti sa svim njihovim manama, onim vidljivim i onim za koje samo On zna.
( i jos puno vaznije : ohrabriti covjeka da sa svojim manama napravi primirje, da ih postane svjestan...te da sam sebe, kao prvo - zavoli (!), uprkos svemu tome)

Meni se, ako smijem ( a smijem ! ), takav put cini puno boljim, od ovakvog "nabrajanja zalutalih u vjeri".

...a mozda se i varam.

[ikrime]

Ne shvatam, ipak, radi cega je bas preporucujes...

odgovor si sama dala ( i ja sam )

( jesam li se drznula da...? ...odgovor je : Jesam ! )

...da bismo se dodatno (!) zbunili, poceli do kostane srzi ispitivati sve oko sebe i sebe samog, te shvatili, na kraju, koliko je nasa spoznaja i spoznaja onih oko nas - plitka... u odnosu na onu, kod mudraca Gazali - ja

prije svega.
nema neke velike mudrosti i mudrovanja, uglavnom, sve nama poznate stvari, samo stvari koje često zaboravljamo.

Meni se, ako smijem ( a smijem ! ), takav put cini puno boljim, od ovakvog "nabrajanja zalutalih u vjeri".

Sve ima svoju svrhu...

[Zlata M.]

Ne shvatam, ipak, radi cega je bas preporucujes...

odgovor si sama dala ( i ja sam )

( jesam li se drznula da...? ...odgovor je : Jesam ! )

...da bismo se dodatno (!) zbunili, poceli do kostane srzi ispitivati sve oko sebe i sebe samog, te shvatili, na kraju, koliko je nasa spoznaja i spoznaja onih oko nas - plitka... u odnosu na onu, kod mudraca Gazali - ja

prije svega.
nema neke velike mudrosti i mudrovanja, uglavnom, sve nama poznate stvari, samo stvari koje često zaboravljamo.

Meni se, ako smijem ( a smijem ! ), takav put cini puno boljim, od ovakvog "nabrajanja zalutalih u vjeri".

Sve ima svoju svrhu...

ne, nisam bila dala odgovor...falio je smajli
..." te shvatili, na kraju, koliko je nasa spoznaja i spoznaja onih oko nas - plitka... u odnosu na onu, kod mudraca Gazali - ja"
ono sam se bila pitala...
sad je bio odgovor !

[ikrime]

[ikrime]

Abdurrahman ibni Semure r.a. pričao je:" Jednog dana došao nam je Poslanik,saws, i rekao: "Juče sam zaista vidio čudo: vidio sam čovjeka iz moga ummeta kako mu je došao melek smrti da bi mu uzeo dušu, pa je ispred njega stalo njegovo DOBROČINSTVO PREMA RODITELJIMA, i odbilo meleka od njega, pa sam vidio čovjeka od moga ...ummeta kome je bio određen kaburski azab, nakon čega mu je došao njegov ABDEST i spasio ga azaba, pa sam vidio čovjeka od moga ummeta koga su okružili šejtani pa je došao njegov ZIKRULLAH i spasio ga od šejtana, pa sam vidiočovjeka od moga ummeta koga su opkolili meleki azaba, pa je došao njegov NAMAZ i spasio ga njih, pa sam vidio čovjeka od moga ummeta koji je isplazio jezik od zeđi, i kada god bi se primakao mome havdu, bio bi spriječen da se napoji, pa je došao njegov POST, napojio ga i tako mu zeđ utolio, pa sam vidio poslanike, poredane u halke, i čovjeka iz moga ummeta koji, kada god bi pokušao da se primakne nekoj od halki, oni bi ga otjerali, pa bi došlo njegovo KUPANJE OD DŽUNUBETA uzelo ga za ruku i postavilo uz jednu od halki, pa sam vidio čovjeka iz moga ummeta, ispred njeg, iza njega, sa njegove desne i lijeve strane, ispod njega i iznad njega, bila je tmina, a on je stajao zbunjen, pa su došli njegovi HADžDž i UMRA i izveli ga iz nje na svijetlo, pa sam vidio čovjeka od moga ummeta koji je razgovarao vjernike, a oni mu nisu odgovarali, pa je došlo njegovo održavanje rodbinskih veza i kazalo im:"Pričajte sa njim", pa su počeli prčati, pa sam vidio čovjeka od moga ummeta, prestravljenog od žege vatre, a njene iskre su bile ispred njegova lica, pa je došla njegova SADAKA ii postala paravanom ispred njegova lica i bila nad njegovom glavom, pa sam vidio čovjeka od moga ummeta kome su prilazile zebanijje, sa svih strana, pa je došlo njegovo NAREĐIVANJE DOBRA A ODVRAĆANJE OD ZLA, spasilo ga njih i dovelo ga melekima rahmeta, pa sam vidio čovjeka od moga ummeta kako kleči na koljenima, a između njega i Allaha je bio zastor, pa je došao njegov AHLAK, uzeo ga za ruku i doveo Allahu dž.š., pa sam vidio čovjeka iz moga ummeta, kome je knjiga njegovih djela bila uručena sa njegove lijeve strane pa je došao njegov strah prema Allahu, uzeo knjigu i prebacio je na njegovu desnu stranu, pa sam vidio čovjeka iz moga ummeta čija su loša djela na mizanu pretegnula njegova dobra djela, pa je doša nagrada dobrih djela, tako da su ona prevagnula, pa sam vidio čovjeka iz moga ummeta, koji je stajao na rubu džehennema, pa mu je došla njegova bojazan prema Allahu i spasila ga, pa sam vidio čovjeka iz moga ummeta koji je bio bačen u vatru, pa su došle njegove suze koje je pustio jos na dunjaluku, plačući iz straha prema ALlahu, i oslobodile ga vatre, pa sam vidio čovjeka od moga ummeta kako stoji na sirat-ćupriji i njiše se kao što se njišu palmine grane i lišće, pa je došlo njegovo lijepo mišljenje o Allahu, učvrstilo ga te je nastavio sa prelaskom preko sirat-ćuprije, pa sam vidio čovjeka od moga ummeta, također na siratu, malo je gmizao a malo puzio, pa je došao njegov salavat na mene, uzeo ga za ruku učvrstio ga, pa je nastavio put preko sirata, pa sam vidio čovjeka od mog ummeta koji je došao pred vrata dženneta, a ona mu se zatvorila, pa je došao šehadet da nema boga osim Allaha , otvorio mu ih i uveo ga u džennet, pa sam vidio ljude odrezanih usana nakon čega sam upitao:Ko su ovi, o Džibrile?" na što mi je odgovorio: "To su oni koji su ogovarali ljude", pa sam vidio ljude koji su obješeni za jezike, pa sam opet upitao:"Ko su ovi, o Džibrile?" a on reče:"To su oni koji su bacali potvoru na vjernike i vjernice, a oni su bili čisti od toga." Taberani

[ikrime]

Obnovi svoj život - Muhammed el Gazali

Odlična knjiga!

[ikrime]

Sutra u Sarajevu

[ikrime]

Smiješite se, osmijeh je sunnet

Abir Zaki, stručnjak za međuljudske odnose, piše o tome koliki utjecaj ima osmijeh na način na koji nas doživljavaju drugi ljudi. "Vjerovala ili ne, činjenicu da sam danas muslimanka mogu zahvaliti jednom toplom osmijehu", rekla je Stacey, moja prijateljica Australijanka koja je primila islam tek prije nekoliko godina.

Ona je objasnila da je razlog zbog kojeg je željela saznati više o islamu upravo bila jedna veoma optimistična i vesela mlada žena po imenu Sarah, koja je radila zajedno s njom u jednoj fimi.

"Nisam je baš dobro poznavala, ali sam uvijek osjećala da je krasi nešto jedinstveno", dodala je Stacey.

Ona je nadalje pojasnila kako je Sarah svima pomagala, kako je izgledala sretno i optimistično, te se činilo da nikad nije bila opterećena problemima. Stacey je željela saznati njenu tajnu, te je odlučila stupiti u direktni kontakt s njom.

Jednog dana, Stacey je upitala mladu ženu o tajni njenog stalnog pozitivnog pristupa i optimizma.

"Moja vjera mi pomaže u tome! Ja sam muslimanka", odgovorila je Sarah. Ona je zatim pojasnila kako islam utječe na način na koji osoba razmišlja, djeluje i gaji osjećanja prema sebi ili prema drugima koji je okružuju.

Tada je Stacey odlučila da sazna nešto više o ovoj vjeri koja se ne bavi samo duhovnom vezom čovjeka s Bogom, već i komunikacijskim vještinama koje čovjek treba posjedovati kad dolazi u kontakt s drugim ljudima.

Mnogi ljudi pogrešno vjeruju da se poštovanje drugih zadobija namrgođenim izrazom lica – čovjek je ozbiljan i stoga ga drugi poštuju. U islamu to nije tako. Islam uvijek ohrabruje muslimane da budu optimistični i veseli – jer vjeruju u sudbinu.

Muslimani vjeruju da šta god da im se dešava, dešava se za njihovo dobro, te da Allah uvijek brine o njima gdje god da se nalaze. Čak i kad se situacija čini veoma složenom, iskreni musliman duboko u sebi vjeruje da iza svega stoji Allahova mudrost i da će, uskoro, sve stvari doći na svoje mjesto.

Muslimani se trude da ne brinu previše o budućnosti i o tome šta ona nosi. To ne znači da o njoj stalno ne razmišljaju – oni je definitivno imaju na umu, ali postavljaju sebi jasne ciljeve i planiraju korake koje će im pomoći da ih ostvare. A nakon toga, muslimani se prestaju brinuti i imaju punu vjeru u Allaha, prepuštajući sve njegovoj mudrosti i milosti.

Prenosi se i da je sam poslanik Muhammed, a.s., uvijek bio raspoložen, optimističan i s osmijehom na licu. Njegovo lice sjalo je svjetlošću zahvalnosti Allahu, čak i onda kad se suočavao s toliko poteškoća koje niti jedno drugo ljudsko biće ne bi moglo podnijeti. U dubini svoje duše on je bio siguran da je Allah uvijek prisutan, da brine o njemu i da njegov život upućuje ka boljem.

Muhammed, a.s., podučio je i nas da se tako ponašamo. Čak je rekao da kad se musliman nasmiješi drugom čovjeku, taj osmijeh ima vrijednost kao da je udijelio sadaku (Buhari).

Dok prakticiramo islam, svako od nas nosi odgovornost da pokazuje istinski karakter muslimana ljudima s kojima dolazi u kontakt. Od davnina je poznato da djela govore više od riječi i stoga način na koji komuniciramo s drugima ostavlja dublji utisak nego sam sadržaj riječi koje izgovorimo.

Vjerovali ili ne, jezik tijela ima ogroman utjecaj na našu komunikaciju s drugim ljudima - "Nije tajna u tome šta ćete reći, već u tome kako ćete to reći."

Ono što je interesantno kad je u pitanju osmijeh jeste njegova moć. Osmijeh je iznenađujuće zarazan među ljudima različitog porijekla, kulture, spola, etničke pripadnosti i starosne dobi. Osmijeh je jezik koji svako razumije. On ima snagu da postigne da se ljudi osjećaju posebnim i značajnim jer širi pozitivnu energiju svuda oko sebe.

I psiholozi smatraju da je zdravo osmjehivati se s vremena na vrijeme. Pokušajte i vi: Možete li gledati nekoga ko se vama osmjehuje, a da toj osobi i sami ne uzvratite osmijeh? Sumnjam da to možete! Vjerovatno je dio ljudske prirode da čovjek na osmijeh uzvrati osmijehom. To se dešava čak i kad o tome ne razmišljamo.

Da rezimiram, postoji samo jedna rečenica koju neprestano ponavljam sebi: "Ja sam muslimanka, Bog u kojeg vjerujem je Najmilostiviji, pa zašto onda da se brinem oko bilo čega, kad duboko u sebi znam da sve što mi se dešava, dešava se za moje dobro?"

Zato preporučujem svima da počnu prakticirati ovu zdravu naviku, da šire pozitivnu energiju svuda oko sebe i tako dobiju mnogostruku nagradu od Allaha, dž.š., zbog sveukupne sadake koju su udijelili svojim osmijehom.


Abir Zaki je stručnjak za međuljudske odnose. Diplomirala je masovne komunikacije sa specijalizacijom iz marketinga na Američkom univerzitetu u Kairu i englesku književnostina Univerzitetu Ajn Šems. Trenutno studira islamske nauke.


Izvor: www.readingislam.com

[Zlata M.]

( "M' sieur Ibrahim, kad kazem da je osmjeh nesto za bogate ljude, hocu reci da je to nesto za sretne ljude."
"Kako samo grijesis. Osmjeh je to sto ljude cini sretnima.")

Eric - Emmanuel Schmitt

[ikrime]

Šta sve možeš uraditi za deset minuta

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Najdraža dobra djela Allahu su ona koja se rade redovno, pa makar bila i malena." (Muslim)

Nakon što sam sagledao svoje stanje, i stanje onih koji uzalud troše svoje vrijeme, odlučio sam sastaviti listu dobro poznatih ibadeta kojima nas je Allah, s.v.t., počastio i pripremio velike nagrade za one koji ustraju u njihovom činjenju, kako bih ohrabrio naše duše da se pokoravaju i ibadet čine Uzvišenom Allahu. Ova lista je i podsjetnik da se bolje iskoristi naše vrijeme i da se iskoristi prilika koju nudi svaki sat u našem životu, te da se u svakom trenutku čini nešto korisno. Moj cilj u sastavljanju ove liste nije u tome da istaknem ibadete koji se mogu činiti, već da pokažem neophodnost organiziranja, planiranja i iskorištavanja čovjekovog vremena u činjenju nekog dobra.

Ali prije svega, napišimo nešto o vremenu, kojeg mnogi troše ni na šta, i čiju važnost samo mali broj ljudi prepoznaje. Vrijeme je kao bogatstvo, zahtijeva našu pažnju i brigu, i to u njegovom trošenju i iskorištavanju. I dok je moguće prikupljati i ostavljati bogatstvo, pa čak i dodavati na njega, kod vremena to nije slučaj. Svaka minuta tvoga života koja prođe ne može se više nikada vratiti pa makar potrošio svo bogatstvo ovoga svijeta.

Pošto je vrijeme predodređeno da bude nešto što se ne može ubrzati ili odložiti, i pošto njegova vrijednost zavisi od toga u šta je potrošeno, onda je dužnost svakog ljudskog bića da čuva svoje vrijeme, bilo da se radi o dužem ili kraćem vremenskom periodu. Ono se mora iskoristiti na najbolji mogući način i prema njemu se ne smije biti nehajno. U namjeri da se najbolje iskoristi vrijeme koje mu je dato, svako mora da se pobrine oko toga kako i gdje će ga potrošiti. A najbolji način da se iskoristi vrijeme jeste da se čini ibadet Uzvišenom Allahu. Čovjek nikada neće zažaliti za vremenom koje je iskoristio u pokornosti i ibadetu Allahu, s.v.t. Jedino žaljenje koje može osjetiti jeste žaljenje što nije bio još istrajniji u ibadetu i što nije iskoristio još više vremena u činjenju dobrih djela. Pa zato postavi sebi cilj, brate i sestro, očisti svoj nijjet, počni sa željom da iskoristiš svoje vrijeme i budi svjestan i čuvaj se gubljenja svake minute svoga života.

Plemeniti brate i sestro, izabrao sam vremensko razdoblje od deset minuta, u kojem se mogu učiniti mnoga dobra djela, i to zbog lahkoće primjene, tako da se počne sa njima sve do trenutka kada, Allahovom milošću, ne počnete činiti dobra djela sve vrijeme. A ova djela su u saglasnosti s hadisom u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: Najdraža dobra djela Allahu su ona koja se rade redovno, pa makar bila i malena. (Muslim)

Imam Nevevi, r.h.m., u vezi s njime kaže: U ovom hadisu je poticanje da se čine dobra djela stalno i neprekidno, i objašnjenje je da su mala djela koja se rade istrajno bolja od velikih djela koja se prekidaju. To je zbog toga što istrajnost u činjenju dobrih djela izaziva pokornost, sjećanje na Allaha, svjesnost, iskrenost i predanost Stvoritelju, a što rezultira da se to akumulira i uvećava, te pretekne velika dobra djela koja se urade jednom ili se prekidaju.


Draga braćo i sestre, dat ću vam primjer zikra koji se može učiniti u deset minuta. Veličanje Allaha, s.v.t., riječima "Subhanallah" sto puta na dan znači da će neko izgovoriti ovaj zikr 36.500 godišnje. Pa zato preispitajte svoju dušu. Ovoliko Allaha, s.v.t., možeš veličati samo ako si istrajan u zikru i ako se pobrineš da dobro iskoristiš svoje vrijeme.

Isto tako, ako čovjek uči Kur'an istrajno 10 minuta svakog dana, onda može završiti hatmu svako dva mjeseca. Da li ti ovako radiš? Upitaj sebe da li si završio hatmu Kur'ana izvan mjeseca ramazana? I ne ograničavajmo, moja draga braćo i sestre, ovih posebnih deset minuta, deset minuta pokornosti, samo jednom u toku dana. Možda ćeš naći vremena nakon sabah-namaza, ili nakon izlaska sunca, ili nakon podne-namaza, ili prije spavanja.

Također, ako zapamtite samo jedan ajet iz Allahove Knjige, svakog dana, možete završiti hifz kompletnog Kur'ana za samo 8 godina. Većina djela koje sam spomenuo su ona koja se čine jezikom, pa je moguće zaraditi nagradu u svakom trenutku, u svim životnim situacijama. Pa ko god želi da krene putem pokornosti Allahu, s.v.t, vrata dobra su mu otvorena i nekome može biti takav cijeli dan ili cijeli život, kao tih posebnih 10 minuta. Ebu Bekr, r.a., prenosi da je neki čovjek upitao Poslanika, s.a.v.s.: Koji je čovjek najbolji? Odgovorio je: Onaj čiji život bude dug, a djela dobra. Rečeno je: Koji je to najgori čovjek? Rekao je: Onaj čiji život bude dug, a djela loša. (Tirmizi, hasen-sahih.)

Ovo je prilika za tebe, moj dragi brate i sestro. Deset minuta u kojima čovjek može osjetiti slast redovitog činjenja dobrih djela, koje mogu biti prvi korak u upravljanju vašeg vremena, sve dok nam cijeli život ne postane takav. Deset minuta koje su u skladu sa riječima Uzvišenog Allaha, s.v.t.:

"Ljude i džinne sam stvorio samo da Me obožavaju." (Ez-Zarijat, 56.)“

Ibn Kajjim, r.h.m., kaže: Kao zaključak, sluga, kada se okrene od Allaha i postane preokupiran grijesima na ovom svijetu, izgubi dane svoga pravog života (na ahiretu). I on će vidjeti posljedice gubljenja dana svoga života u onom Danu gdje će reći:

"...Kamo sreće da sam se za ovaj život pripremio!" (Fedžr, 24.)

Neka od djela koja se mogu učiniti u deset minuta:
- učenje Kur'ana, duha-namaz, donošenje salavata na Poslanika, s.a.v.s
- sjećanje na Allaha, s.v.t., i izgovaranje zikra
- podučavanje djece, samoobračun
- čitanje, slušanje dersova, savjetovanje
- čuvanje rodbinskih veza (makar telefoniranjem), mirenje ljudi, posjećivanje vjernika zbog Allahovog zadovoljstva
- otklanjanje teškoća nekome i ispunjavanje nečijih potreba
- sjećanje i veličanje Allaha, s.v.t., nakon obaveznih namaza
- čitanje hadisa, klanjanje istihara-namaza
- činjenje da've, davanje sadake, hranjenje siromašnih, briga o siročadima
- traženje i širenje islamskog znanja, učenje ezana, ponavljanje za mujezinom
- obavljanje noćnog namaza

Napisao: Abdul Malik El-Kasim
Izvor: Islaam.com
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

[SenQ]

ikrime:
Neka od djela koja se mogu učiniti u deset minuta:
- učenje Kur'ana, duha-namaz, donošenje salavata na Poslanika, s.a.v.s
- sjećanje na Allaha, s.v.t., i izgovaranje zikra
- podučavanje djece, samoobračun
- čitanje, slušanje dersova, savjetovanje
- čuvanje rodbinskih veza (makar telefoniranjem), mirenje ljudi, posjećivanje vjernika zbog Allahovog zadovoljstva
- otklanjanje teškoća nekome i ispunjavanje nečijih potreba
- sjećanje i veličanje Allaha, s.v.t., nakon obaveznih namaza
- čitanje hadisa, klanjanje istihara-namaza
- činjenje da've, davanje sadake, hranjenje siromašnih, briga o siročadima
- traženje i širenje islamskog znanja, učenje ezana, ponavljanje za mujezinom
- obavljanje noćnog namaza

Odlican tekst inace ne volim citati neke duge stvari jer prvenstveno umaraju al ovih 10

Ja, tako jednostavne i lahke tj, kratke stvari za uciniti svakodnevno koje nose neopisivu vrijdnost a opet sa druge strane koliko cinimo od toga svakodnevno

[ikrime]

Čaša je napola puna, a ne napola prazna

Mudra i spretna osoba gubitak pretvara u dobitak, dok nerazumna i nevješta osoba od jedne neprilike napravi dvije.

Poslanik, s.a.v.s., je bio prisiljen napustiti Mekku i otići u Medinu – grad koji je brzinom svjetlosti zauzeo značajno mjesto u historiji.

Imam Ahmed ibn Hanbel je bio u zatvoru, jako su ga mučili i bičevali, ali je izašao kao pobjednik postajući imamom sunneta.

Imam Es-Sarakhsi je također bio zatvorenik, ali je dok je bio zatvoren napisao dvadeset svezaka o islamskom pravu.

Zato, kad vas zadesi nevolja, pogledajte s vedrije strane. Ako vam neko da čašu iscijeđenog limuna, dodajte malo šećera, vode i imat ćete ukusnu limunadu. Čaša je napola puna, ne napola prazna.

"...Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – A Allah zna, a vi ne znate." (El-Bekare, 216.)

Od koga nejaki i potlačeni traže pobjedu? Od Allaha.
Niko ne zaslužuje da bude obožavan osim Njega. Zato je najučinkovitije za tebe i mene da Ga molimo i u teškoći i u lagodi, da od Njega tražimo zaštitu u teškim vremenima i da Ga molimo suzama pokajanja. Onda će Njegova pomoć i olakšanje brzo doći.

"Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako nikako pouku vi da primite!" (En-Naml, 62.)

U Kur'anu i Sunnetu ima mnogo dova kojima od Allaha možemo tražiti pomoć. Ako ste Ga spoznali, onda imate sve. A ako izgubite vjeru u Njega, onda ste izgubili sve.

Ako ste ustrajni i iskreni u dovi, postići ćeš izbavljenje iz brige i nemira. Svako uže je labavo osim Njegovog, sva vrata su zatvorena osim Njegovih.

On je blizu, čuje sve i odaziva se onome ko ga moli. Allah kaže:

"Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!" (El-Mu'min, 60.)

Zato, ako ste okruženi nedaćama, sjetite se Njega, pozovite Ga, tražite od Njega pomoć i pobjedu. Stavite čelo na zemlju i hvalite Ga kako biste bili istinski slobodni. Podignite ruke u dovi i od Njega stalno tražite pomoć. Čvrsto se držite za Njegovo uže, mislite dobro o Njemu i čekajte Njegovu pomoć.

Naći ćete istinsku sreću i uspjeh.

Napisao: Šejh Aid El-Karni
Prijevod i obrada: IslamBosna

[Ahmmed]

ikrime

Bog dž.š. ti dao ono što je za tebe najbolje i svakim te dobrom obradovao!

[ikrime]

, i tebi dobri moj brate, i tebi!

[ikrime]

O sjaju i padu islamske civilizacije (Muhammed Asad)

Nisu muslimani učinili islam velikim; naprotiv, islam je njih učinio velikim. Ali, čim je njihova vjera postala navika a prestala da bude životni program, koji treba svjesno sprovoditi, stvaralački podsticaj koji leži u osnovi njihove civilizacije je iščezao i postepeno ustupao mjesto indolenciji, sterilnosti i kulturnom padu.



--------

Moje vlastito posmatranje bilo me dotad već uvjerilo da prosječni zapadnjak ima strahovito izobličenu sliku o islamu. Ono što sam vidio na stranicama Kur'ana nije bio „grubi materijalistički“ pogled na svijet nego, naprotiv, intenzivna svijest o Bogu koja se ispoljava u racionalnom prihvatanju čitave prirode koju je stvorio Bog; skladna uporednost intelektualnih i čulnih poticaja, duhovnih potreba i društvenih zahtjeva. Bilo mi je jasno da pad muslimana nije posljedica nijednog nedostatka islama nego upravo njihov propust da žive prema njemu.

Jer, zaista, upravo islam je vodio prve muslimane do kolosalnih kulturnih uspona, usmjeravajući njihovu energiju prema svjesnom mišljenju kao jedinom sredstvu za shvaćanje prirode Božijeg stvaranja i, prema tome, Njegove volje. Od njih se ne zahtijeva da vjeruju u dogme koje je teško ili čak nemoguće shvatiti; ustvari, nikakva dogma se ne može naći u objavi Poslanika pa, prema tome, žeđ za znanjem kojim se odlikovala rana muslimanska historija nije morala, kao drugdje u svijetu, da vodi mučnu borbu protiv tradicionalne vjere.

Naprotiv, ona je izbijala upravo iz te vjere. Arapski Poslanik je objavio da je traženje znanja najsvetija dužnost svakog muslimana i muslimanke, a njegovi sljedbenici su shvatili da samo sricanjem znanja mogu potpuno služiti Bogu. Razmišljajući o Poslanikovoj izreci da Bog nije stvorio bolesti a da nije stvorio i lijek protiv nje, oni su shvatili da će traženjem nepoznatih lijekova doprinijeti ispunjenju Božije volje na Zemlji; tako je nastalo medicinsko istraživanje kao sveta vjerska dužnost. U Kur’anu su čitali ajet »Stvorili smo sve živo iz vode” - a u svom nastojanju da prodru u značenje ovih riječi oni su počeli da studiraju žive organizme i zakone njihovog razvoja i tako su osnovali biologiju.

Kur’an je ukazao na sklad zvijezda i njihovog kretanja kao svjedoke slave njihovog Tvorca, a muslimani su preuzeli astronomiju i matematiku žarom koji je u drugim religijama rezerviran samo za molitvu. Kopernikov sistem, koji ustanovljuje rotaciju Zemlje oko svoje osi i obrtanje planeta oko Sunca, razvio se u Evropi početkom šesnaestog stoljeća (dočekan s bijesom od strane crkvenih otaca, koji su u tome vidjeli protivrječnost s bukvalnim tumačenjem učenja Biblije); temelji ovog sistema su ustvari bili položeni šest stoljeća ranije u muslimanskim zemljama - jer su već u devetom i desetom stoljeću muslimanski astronomi došli do zaključka da je Zemlja okrugla i da se okreće oko svoje osi, izveli su tačne proračune geografskih širina i dužina, a mnogi od njih su smatrali - a da nikad nisu bili optuženi za heres - da Zemlja rotira oko Sunca.

Na isti način oni su preuzeli hemiju, fiziku i fiziologiju kao i sve druge nauke u kojima je muslimasnski genije postavio svoj najtrajniji spomenik. Kod izgradnje toga spomenika oni su samo slijedili savjet svoga Poslanika da će svakome ko krene u potragu za znanjem Bog olakšati put u raj; da učenjaci idu Božijim putem; da je nadmoć učenjaka nad onim ko je samo pobožan kao nadmoć punog Mjeseca nad svim drugim zvijezdama; da je tinta učenjaka vrednija od krvi mučenika.

Kroz čitav stvaralački period muslimanske historije - tj., za vrijeme prvih pet stoljeća nakon Poslanikova vremena - nauka i učenje nisu imali većeg branitelja od muslimanske civilizacije, niti sigurnijeg doma od zemalja u kojima je preovladavao islam. Društveni život je također bio pod utjecajem učenja Kur’ana. U doba kad je u kršćanskoj Evropi epidemija smatrana Božijom pokorom kojoj čovjek treba samo da se skrušeno potčini - u to doba, i davno prije toga, muslimani su slijedili preporuku svoga Poslanika koja ih je upućivala da se bore protiv epidemija izoliranjem zaraženih gradova i područja.

U vrijeme kad su čak i kraljevi i plemići Zapada smatrali kupanje kao gotovo nepristojan luksuz, čak i najsiromašnija muslimanska kuća imala je barem jednu banju, dok su usavršena javna kupatila bila normalna pojava u svakom muslimanskom gradu (naprimjer, u devetom stoljeću Kordoba ih je imala tri stotine), a sve ovo kao odziv na učenje Poslanika da je čistoća dio vjere.

Musliman nije dolazio u sukob sa zahtjevima duhovnog života ako bi uživao u lijepim stvarima materijalnog života jer, prema učenju Poslanika, Bog voli da vidi na svojim robovima dokaze svoje darežljivosti. Ukratko, islam je dao ogroman podsticaj kulturnim dostignućima koja predstavljaju jednu od najponosnijih stranica historije čovječanstva; on je taj podsticaj dao potvrđujući razum, a negirajući mračnjaštvo, potvrđujući akciju, a odbijajući mir u pobožnom razmišljanju, prihvatajući život, a odbacujući asketizam.

Nije onda nikakvo čudo što je islam, čim je izbio van granica Arabije, pridobijao nove pristalice silnom brzinom. Rođeni i odgojeni u kršćanstvu Pavla i Augustina, stanovnici Sirije i sjeverne Afrike, a nešto kasnije i vizigotske Španije, našli su se iznenada suočeni s učenjem koje negira dogmu Prvog grijeha i naglašava prirodno dostojanstvo zemaljskog života; tako su oni u stalno rastućem broju pristupali novom vjerovanju koje im je omogućilo da shvate da je čovjek Božiji namjesnik na Zemlji.

Ovo, a ne legendarno „preobracanje mačem”, objašnjenje je začuđujućeg trijumfa islama u slavnom jutru njegove historije. Nisu muslimani učinili islam velikim; naprotiv, islam je njih učinio velikim. Ali, čim je njihova vjera postala navika a prestala da bude životni program, koji treba svjesno sprovoditi, stvaralački podsticaj koji leži u osnovi njihove civilizacije je iščezao i postepeno ustupao mjesto indolenciji, sterilnosti i kulturnom padu.

Isječak iz knjige „Put u Meku“, Muhammed Asad

IslamBosna.ba

[ikrime]

Da se podjesetimo na riječi ovog velikog učitelja, mudžahida, i inša'ALlah šehida. I da Izvučemo pouke i poruke inša'Allah.

Poslanica Muslimanskoj omladini (Šehid Hasan El-Benna)

IDEOLOŠKA (IMANSKA ) VEZA

Sada, kad si spoznao navedeno, znaj, Allah te pomogao, da Muslimanska braća dijele ljude, s obzirom na odnos prema njima, na dvije grupe: grupa koja vjeruje u ono u šta vjeruju i oni; u Allahov din, Knjigu, poslaničku misiju Njegovog Resula i sve ono sa čime je on došao. Za njih smo vezani najsvetijom vezom, imanskom (ideološkom, doktrinarnom) vezom, a ona je za nas svetija od krvne i domovinske veze. Oni su naš najprisniji narod, prema kojem osjećamo bliskost i nježnost, za kojeg radimo, kojeg branimo i zalažemo za njega svoj život i imetak bez obzira u kojoj zemlji živjeli i ma kojeg porijekla bili. Druga grupa nije takva i za nju nas ne veže ova vrsta veze. Prema njima smo miroljubivi sve dok su oni takvi prema nama, želimo im dobro sve dok se sustežu od agresije i neprijateljstva prema nama. Veza između nas i njih je veza poziva (da’weta). Dužni smo ih pozivati onome na čemu smo mi, jer je to za dobrobit cijelog čovječanstva, pri tome upotrebljavajući metode i sredstva koja je odredio i precizirao islam. Ko od njih izvrši agresiju i napadne nas, odbit ćemo tu agresiju i napad najboljim sredstvima kojima se odbija napad neprijatelja. Evo argumenata za to iz Allahove Knjige:

«Samo su vjernici braća, zato pomirite vaša dva brata» (El-Hudžurat, 10).

«Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas radi vjere i koji vas iz vatana ne izgone - Allah, zaista, voli one koji su pravični, ali vam zabranjuje da prijateljujete s onima koji ratuju protiv vas radi vjere i koji vas iz vatana vašega izgone i koji pomažu da budete prognani.» (El-Mumtehine; 8-9).

Nadam se da sam dovoljno otkrio i pojasnio ovaj aspekt našeg poziva - pokreta tako da ti više neće biti nepoznat ili nejasan. Valjda ćeš poslije toga znati kojoj grupaciji pripadaju Muslimanska braća.


VJERSKA RAZMIMOILAŽENJA

Sada ću govoriti o stavu našeg poziva - pokreta prema vjerskim razmimoilaženjima pravnim (mezhebskim) mišljenjima.

OKUPLJANJE, A NE RAZILAŽENJE

Znaj, Allah te uputio u vjeru, na prvom mjestu da je poziv - pokret Muslimanske braće opći, ne pripada posebnoj grupaciji ili sekti, ne priklanja se nijednom mišljenju poznatom kod ljudi po posebnoj boji i karakterističnom obliku i strukturi. On se okreće i usmjerava na suštinu vjere.

Želimo jedinstvo pogleda i ambicija kako bi aktivnost i rad bio korisniji i produktivniji. Poziv - pokret Muslimanske braće je bijel i čist, on je uz istinu ma gdje ona bila, želi konsenzus, a prezire izdvajanje. Podijeljenost i pocijepanost su ono najgore i najteže što je pogodilo muslimane. Temelj njihovih pobjeda bili su bratska ljubav i jedinstvo. A ono što je vrijedilo za prva pokoljenja ovog ummeta vrijedi i za posljednja. To je osnovni princip i pravilo, poznati cilj svakog brata muslimana i čvrsto ukorijenjena doktrina (akida) u našim bićima, a od te osnove polazimo i na nju se pozivamo.


RAZLIČITOST JE NUŽNOST

Mi vjerujemo, pored gore navedenog, da je razmimoilaženje u pojedinim pravnim (fikhskim) pitanjima neizbježnost. Nemoguće je postići istomišljenost u tome iz više razloga, u koje spadaju:

- Različiti nivo inteligencije i umne snage kad je u pitanju ekstra dizanje i derivacija propisa iz izvora islamskog prava, poznavanje i nepoznavanje argumenata, poniranje u dubine pojmova i značenja njihove međusobne povezanosti. Vjera se zasniva na ajetima i hadisima koje um shvata i tumači u okviru jezika i njegovih pravila. Ljudi se u tome razlikuju i nužno dolazi do različitih rezultata.

- Širina znanja i obrazovanja i njegova uskost; do nekog je doprlo nešto što nije doprlo do nekoga drugog, i saznao je ono što neko drugi nije, i obratno. O ovome svjedoče i riječi imama Malika upućene Ebu Dž´aferu: »Ashabi Allahovog Poslanika razišli su se po različitim gradovima, a svaki od njih ponio je određeno znanje i prenio ga narodu među koji je došao. Ako bi ih prisilio na jedno mišljenje, došlo bi do pomutnje»

- Različitost mišljenja i sredina; ova različitost katkad zahtijeva različitu pripremu. Imam Šafija izdavao je fetve u Iraku po jednom mišljenju, a u Egiptu je izdavao fetve po drugom mišljenju. U oba slučaja postupao je shodno onome što je smatrao istinitim, pravednim i sukladnim duhu šerijata;

- Unutrašnji odnos srca i pouzdanje u predaju hadisa prilikom slušanja i prenošenja. Katkad je prenosilac hadisa (ravija) povjerljiv i pouzdan (sika) kod nekog imama, a nepouzdan (medžruh) kod drugog iz njemu poznatih razloga;

- Razmimoilaženje o pitanju određenja jačine argumentacije i snage dokaza; neko daje prednost postupku i praksi ljudi (praksi stanovnika Medine, ili praksi prenosilaca hadisa) nad ahad hadisom, a drugi to ne smatra ispravnim, itd.


NEMOGUĆ JE KONSENZUS O MANJE VAŽNIM PITANJIMA (FURU´)

Gore spomenuti razlozi daju nam za pravo da vjerujemo da je konsenzus o nekom sporednom pitanju nemoguć. Zapravo, on je u suprotnosti s prirodom vjere. Allah dž.š. želi da ova vjera bude univerzalna i za sva vremena. Zato je ona fleksibilna i lahka, bez učahurenosti i tvrdokornosti.


NALAZIMO OPRAVDANJE ZA ONE KOJI IMAJU DRUKČIJE MIŠLJENJE

Uvjereni smo u gore spomenuto pa uvažavamo opravdane razloge onih koji imaju drukčije mišljenje od nas o nekim sporednim pitanjima. Smatramo da ovo razmimoilaženje ne smije biti preprekom duhovne veze, jedinstvu srca, međusobnoj ljubavi i suradnji, jer nas pojam islama sve obuhvata svojom širinom i dubinom. Zar nismo muslimani i mi i oni? Zar ne želimo postupati tako da naša srca budu smirena i spokojna radi naših postupaka, a i oni isto tako? Zar nismo dužni željeti našoj braći ono što želimo sebi?

Zašto onda, razmimoilaženje i nesuglasice?

Zašto naše mišljenje ne bi bilo predmetom njihovog razmatranja i proučavanja, kao što je njihovo mišljenje kod nas?

Zašto se ne sporazumijemo u atmosferi međusobnog povjerenja, uvažavanja, ljubavi i srdačnosti, ako postoje razlozi za ovo sporazumijevanje?

Ashabi Allahovog Poslanika a.s., razmimoilazili su se i davali različite fetve, pa je li to dovelo do razilaženja njihovih srca? Je li pocijepalo njihovo jedinstvo i njihovu duhovnu vezu? Svakako da nije, a slučaj ikindijskog namaza u Kurejzi to najbolje potvrđuje. Ako su se ashabi razilazili po nekim pitanjima, a oni su živjeli u doba Poslanika a.s., i najbolje poznavali propise, zašto onda da se mi sukobljavamo oko manje važnih i sporednih pitanja? Ako su se imami, najbolji poznavaoci Kur´ana i Sunneta, razilazili i polemizirali o pojedinim pitanjima, zašto to ne bismo mogli i mi?

Ako je došlo do razmimoilaženja u najpoznatijim fikhskim propisima, kao što je ezan koji se uči svaki dan pet puta, a i brojni hadisi o tome govore, šta je tek sa manje poznatim sporednim pitanjima koja se baziraju na mišljenju i idžtihadu? Ima tu i drugi vrlo važan momenat o kome treba razmisliti.

Naime, ranije su se ljudi, kad bi se razmimoišli o nekom pitanju, obraćali halifi, a uvjet da bi neko bio halifa je imamet - poznavanje vjerskih propisa, i on bi presuđivao među njima, a njegova presuda rješava spor i šerijatski eliminira nesuglasice. A gdje je danas halifa?

Ako je to tako, onda je najbolje muslimanima da traže (izaberu) kadiju i izlože mu svoje probleme, jer njihovo razmimoilaženje, bez institucije kojoj bi se obratili, samo će ih odvesti u nove sporove i nesuglasice.

Muslimanska braća znaju sve ove momente i stoga su oni širokogrudni prema onima koji imaju drukčije mišljenje.

Smatraju da svaki narod ili grupacija ima određeno znanje i da u svakom pozivu - pokretu ima i istine i neistine. Oni se trude da prihvate i u praksi provedu ono što je ispravno i istinito i pokušavaju na lijep način uvjeriti suprotnu stranu u ispravnost svoga mišljenja. Ako se zadovolje i prihvate njihovo mišljenje - dobro je, a ako se ne zadovolje i odbiju ga - smatramo ih braćom po vjeri i molimo Allaha dž.š. da uputi i nas i njih. To je programska orijentacija Muslimanske braće kad je u pitanju njihov stav prema onima koji imaju drukčije mišljenje u pravnim (fikhskim), manje bitnim pitanjima. Mogu to rezimirati u jednoj rečenici: Muslimanska braća dozvoljavaju različitost mišljenja u spomenutim pitanjima, preziru fanatičnu privrženost nekom mišljenju i isključivost, pokušavaju dokučiti istinu i privoliti ljude istini na najljepši i najljubazniji način.


DIJAGNOZA KAO KORAK DO IZLJEČENJA

Brate, znaj i nauči da je primjer naroda i zajednice, kad su u pitanju njihova snaga i slabost, mladost i starost, zdravlje i bolest, kao i primjer pojedinca. Tako, pojedinca u određenom vremenu vidiš zdravog, čilog, punog snage, a potom ga vidiš u raznim mahanama i bolestima, njegova snažna tjelesna konstrukcija oronula je i ophrvana bolovima, žali se i ječi sve dok mu ne dođe Allahova milost u vidu vještog ljekara, koji zna odrediti bolest, stručnog u dijagnozi i iskrenog u propisivanju lijeka. I, poslije izvjesnog vremena vidiš ovog bolesnika kako mu se vraća snaga i zdravlje. Možda poslije liječenja bude i zdraviji i bolji nego prije. Takav je slučaj i sa narodima. Pogađaju ih razne nedaće koje prijete uništenjem njihovog egzistencijalno-historijskog bića, nagrizaju temelje njihovog bivstvovanja, zahvatajući - poput bolesti - sve pore njihovog bića. Tako oni postaju slabi, nemoćni, privlačan plijen svim nasrtljivcima i eksploatatorima. Nisu u stanju odgovoriti adekvatno ovim izazovima i nasrtajima. Liječenje ovog stanja naroda se sastoji iz tri elementa:

1. Otkrivanje mjesta bolesti,

2. Strpljivo podnošenje bolova tokom liječenja,

3. Iskusan liječnik koji će marljivo obavljati svoju dužnost sve dok Allah dž.š. ne da izliječenje.

SIMPTOMI


Naučili smo iz iskustva i životnih nedaća da su bolesti istočnjačkih (muslimanskih) naroda raznovrsne i mnogostrane, s mnogim simptomima koji su obuhvatili sve aspekte njihovog života. Politička strana njihovog života pogođena je kolonijalizmom njihovih neprijatelja, a stranačjem, nesuglasicama i razdorom svojih sinova. Ekonomska sfera pogođena je i zaražena širenjem kamatnog sistema i ovladavanjem stranih kompanija prirodnim bogatstvima njihovih zemalja. Idejna sfera preplavljena je anarhijom, bezbožništvom i ateizmom koji ruši njihovu vjeru i najveće etičke vrijednosti. Društvena snaga pogođena je raskalašenošću, nemoralom, napuštanjem sistema vrijednosti naslijeđenim od časnih predaka, s lijepom imitacijom Zapada koja prodire i zahvaća sve pore života, kao što zmijski otrov prodire u tijelo i krv trujući ga. Ova sfera je također pogođena sekularnim zakonima koji ne osuđuju zločinca, preodgajaju napasnika, ne odvraćaju nasilnika, niti mogu ijednog momenta zamijeniti i nadomjestiti nebeske (objavljene) zakone koje je ustanovio Tvorac svih stvorenja, Vladar svega, Gospodar i Odgajatelj duša i njihov Stvoritelj, kao što je pogođena (tj. društvena strana njihovog života) anarhijom u obrazovnoj i odgojnoj politici koja sprječava pravilno usmjerenje mladih naraštaja, nosilaca budućeg razvoja i prosperiteta. Duhovna strana njihovog života pogođena je ubitačnim očajem, indiferentnošću, sramotnim kukavičlukom, poniženjem i egoizmom koji onemogućavaju djelovanje i žrtvovanje i preobražavaju borbenu mudžahidsku zajednicu u zajednicu igrača, zabavljača i glumaca. Šta se može očekivati od zajednice (ummeta) na koju su se zajednički okomili svi ovi faktori: kolonijalizam i stranačje, kamatni sistem i strane kompanije, ateizam, nemoral i anarhija u obrazovnom i zakonodavnom sektoru, beznadežnost, egoizam, kukavičluk, zadivljenost neprijateljem do te mjere da to vodi njegovom imitiranju i povođenju za njim u svemu što dolazi do njega, a naročito u onome što je loše i neprihvatljivo? Samo jedna od ovih bolesti dovoljna je da ubije i uništi i vrlo napredne zajednice, a kamoli kad se sve prošire u svakoj zajednici pojedinačno! Da ovi istočnjački narodi (muslimanski), koje njegovi neprijatelji drže na uzdama iz daleka, zaražavajući ih kontinuirano virusima i bacilima, nemaju imunitet i unutarnju snagu - nestali bi sa lica Zemlje. Ali Allah dž.š. to ne dozvoljava, a ni vjernici. Brate, ovo je dijagnoza Muslimanske braće o bolesti ovog ummeta. A ovo je ono što rade i poduzimaju na putu ozdravljenja ove zajednice i povratka njene snage i vitalnosti.

NADA I OSJEĆAJ

Želim da znaš, brate, prije nego što ti počnem govoriti o ovome «sredstvu», da mi ne očajavamo, da se nadamo velikom dobru i da smo ubijeđeni da su taj veliki očaj i beznadežnost jedina prepreka na putu do uspjeha. Ako ojača nada u našim dušama, postići ćemo veliki uspjeh, inšallah. Zato mi ne očajavamo, niti očaju ima mjesta u našim srcima, hvala Allahu dž.š.

Sve što se događa oko nas jača našu nadu, uprkos pesimizmu pesimista. Ako posjetiš bolesnika i nađeš ga u stanju šutnje i nepomičnosti nakon što je mogao govoriti i kretati se, osjećaš blizinu njegovog kraja, težinu njegove bolesti i izlječenja. Ali, ako je situacija suprotna i zatekneš ga u stanju govora i pokretljivosti nakon stanja šutnje i nepokretljivosti, osjećaš blizinu njegovog ozdravljenja. Poodavno je istočnjačke (muslimanske narode) zahvatio period dekadencije, pasivnosti i mrtvila. Već su se i umorili od ove nepokretnosti i letargije.

Ali, danas oni već prolaze kroz fazu sveopćeg buđenja i preporoda u svim segmentima života. Velika previranja i snažni osjećaji prožimaju mase. Da nije težine okova (realnosti), s jedne strane, i anarhije kad je u pitanju usmjerenje i kanaliziranje ovih kretanja, s druge strane, ovaj preporod i buđenje dali bi najbolje i najpoželjnije rezultate. Ovi okovi zasigurno neće trajno ostati okovima i preprekom. Jer, vrijeme je promjenljivo. Između dva treptaja oka, Allah dž.š. mijenja stanje iz jednog u drugo. Izgubljen i zalutao, neće uvijek ostati takav. Jer, poslije lutanja dolazi uputa, a poslije anarhije - stabilnost i red. Allahu dž.š. pripada zahvala prije svega i poslije svega. Zato mi nikada ne očajavamo. Allahovi ajeti, hadisi Njegovog Poslanika a.s., i Njegov Sunnet (zakonitost) u odgoju naroda i njegovom preporodu nakon stagnacije i gotove propasti, o čemu nam ukazuje na veliku nadu i upućuje na put pravog preporoda i buđenja. Muslimani bi trebali znati ako hoće da znaju i uče.

U suri El-Kasas čitaš i učiš ajete:

»Ta Sin Mim. Ovo su ajeti Knjige jasne! Mi ćemo ti kazati neke vijesti o Musau i Faraonu, onako kako je bilo, i to za one ljude koji vjeruju. Faraon se u zemlji bio ponio i stanovnike njezine na stranke izdijelio, jedne je tlačio, mušku im djecu klao, a žensku u životu ostavljao, doista je smutljivac bio. A mi smo htjeli da one koji su na Zemlji tlačeni milošću obaspemo i da ih vođama i nasljednicima učinimo, i da im na Zemlji vlast darujemo, a da Faraonu i Hamanu i vojskama njihovim damo da dožive baš ono radi čega su od njih strahovali.» (Al-Kasas, 1-6)

Učiš ove ajete i vidiš kako zlo i neistina u određenim vremenima bujaju, nadvladavaju, ponose se svojom snagom, sigurne su u svoju moć, pa gube iz vida da ih oko Istine posmatra i prati. I u trenutku dok se one (neistina i laž) raduju svom stanju i pozicijama, Allah dž.š. moćno i snažno ih eliminira. Njegova volja i moć pritiču u pomoć nemoćnima i potlačenima i vidiš odjednom kako se neistina (batil) iz temelja ruši, a građevina istine podiže na čvrstim i stabilnim temeljima i osloncu, a njene pripadnike vidjet ćeš kao pobjednike.

Nakon ovih i sličnih ajeta Mudre Knjige, nema mjesta očaju i beznađu u nekom muslimanskom narodu koji vjeruje u Allaha dž.š., Njegovog Poslanika i Njegovu Knjigu.

Kada će muslimani, konačno, početi shvaćati i razumijevati Allahovu Knjigu? Zbog ovoga, brate, a ima ga dosta u Allahovoj vjeri, Muslimanska braća nikada nisu gubila nadu u Allahovu pomoć ovim narodima, bez obzira na sve prepreke koje im stoje na putu i u svjetlu ove nade rade marljivo i predano. A što se tiče sredstva o kojem sam ti obećao govoriti, to su, ustvari, tri temelja - odrednice na kojima se bazira ideja i misao Muslimanske braće:

1. Pravilan program: Braća su ga našli u Allahovoj Knjizi, Sunnetu Njegovog Poslanika i propisima islama, na ispravan način shvaćenim, čistim od svih natruha i izmišljotina. Zato su oni prionuli izučavanju islama, na ovoj osnovi, obuhvatno, studiozno i seriozno.

2. Realizatori - vjernici: Zato su se Braća obavezala realizirati i primijeniti ono što su shvatili iz Allahove vjere, bez popuštanja i savitljivosti. Oni, hvala Allahu dž.š. vjeruju u svoju ideju, sigurni su u svoj cilj, ubijeđeni su u Allahovu pomoć i podršku sve dok u ime Njega rade i slijede uputu Resulullaha a.s.

3. Odlučno i pouzdano vođstvo: Muslimanska braća su ga, također, našli i oni su mu pokorni i pod njegovom zastavom rade.

Ovo je, brate, ukratko što sam ti htio kazati o našem pozivu - pokretu, a to je iskaz koji ima svoje značenje, a ti budi Jusuf (tj. tumač i komentator) ovih snova. Ako ti se ovo dopada, pruži nam svoju ruku da radimo zajedno na ovome putu. Allah je garant naše i tvoje pomoći, On nam je dovoljan, divan li je On Garant i Pomagač!

[ikrime]

Čišćenje srca sjećanjem na Allaha (Ibnul-Qajjim el-Dževzijje)



Dakle, kada jedan 'abid želi da slijedi neku drugu osobu, onda neka pogleda da li je ta osoba od ljudi koji se često prisjećaju Allaha ili je, pak, od onih nemarnih? Da li ta osoba sudi po svojim prohtjevima i strastima ili sudi po Objavi? Ako sudi po svojim strastima, onda je on u stvari nemarna osoba; onaj čija su djela daleko od razboritosti i čija su djela izgubljena.



Čišćenje srca

Ebu-Derda, radijallahu anhu, je rekao: “Za svaku stvar postoji nešto što je čisti, a srca se čiste sjećanjem na Allaha.”
Bilježi El-Bejheki od Ibn-Omera, radijallahu anhu, da je Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: “Za svaku stvar postoji nešto što je čisti, a srca se čiste sjećanjem na Allaha. Nema ništa djelotvornije u smislu čuvanja od Allahove kazne od sjećanja na Allaha.” Nakon toga, upitan je: “Zar ni džihad na Allahovom putu?” pa je on , sallallahu 'alejhi ve sellem, odgovorio: “Ni kada bi se borio dok ne bi slomio sablju.” [5]
Nesumnjivo, srca hrđaju kao što hrđaju bakreni i srebrni novčići. Ova hrđa se uklanja zikrom, te nakon toga srce postaje poput blistavog ogledala. Kada se zikr izostavi, hrđa se vraća. Ali, kada se pojedinac vrati zikru, onda je srce ponovo čisto. Srca hrđaju iz dva razloga:

I zanemarivanje sjećanja na Allaha,
II griješenja

Ove dvije stvari se uklanjaju sa druge dvije:

I traženjem oprosta od Allaha, i
II zikrom

Miješanje istine i laži

Ko god zanemari zikr, njegovo srce hrđa, i to srazmjerno nemaru. I kad se ova prljavština, ova hrđa nakuplja u srcu, onda ono više ne može da prepoznaje stvari onakve kakve jesu. Stoga, laž vidi kao istinu, a istinu kao laž. Ovo zato što ova hrđa stavlja veo na srce i ometa njegovu percepciju tako da na kraju ne može da vidi stvari onakvim kakve one zaista jesu. Srce onda ne prihvata istinu a ne odbija laž, i ovo je zaista, najveća nevolja koja može pogoditi ovaj komad mesa. Direktna posljedica ovakvog stanja srca je daljnji nemar u pogledu sjećanja na Allaha, te slijeđenje hirova i strasti, što dodatno gasi svjetlo u srcu i muti njegovu čistoću. Kaže naš Uzvišeni Gospodar:
“Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer u želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovome svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.” (Suretul-Kehf, 28)


Kvaliteti jednog vođe

Dakle, kada jedan 'abid želi da slijedi neku drugu osobu, onda neka pogleda da li je ta osoba od ljudi koji se često prisjećaju Allaha ili je, pak, od onih nemarnih? Da li ta osoba sudi po svojim prohtjevima i strastima ili sudi po Objavi? Ako sudi po svojim strastima, onda je on u stvari nemarna osoba; onaj čija su djela daleko od razboritosti i čija su djela izgubljena. Riječ „furat“, spomenuta u gore citiranom ajetu, je prokomentarisana na više načina, pa se tako spominje da ona znači:

I gubljenje nagrade za djela koja su od suštinske važnosti, i u kojima leži uspjeh i sreća,
II prekoračavanje granica,
III samouništavanje,
IV suprotstavljanje istini.

Allah, Uzvišen neka je On i udaljen od svih nedostataka, zabranio je slijeđenje svakog onog ko pri sebi ima navedene osobine. Mora se naglasiti da je jako važno da pojedinac pogleda da li se ove osobine nalaze pri njegovom šejhu, ili osobi čiji primjer slijedi ili osobi kojoj se pokorava. Ukoliko je odgovor pozitivan, onda se treba udaljiti od takvih. Ako je odgovor negativan (tj. ako se pri tim osobama ne nalaze nabrojene osobine), i ako se vidi da su takve osobe, u većini slučajeva, zauzete zikrom Allaha i slijeđenjem Sunneta, da njihova djela ne prelaze granice, već su razborita, tada se treba čvrsto držati takvih osoba. Zaista, nema druge razlike između živog i mrtvog do zikra, kako to Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem, kaže:
“Primjer onoga koji se sjeća Allah i onoga koji se ne sjeća je primjer živog i mrtvog.” [6]


Bilješke:

[1] El-Vabilus-sejjib min Kelimetit-tajjib, str. 78-82
[2] Hasen. Prenosi ga Ebu.Nu'ajm u “El-Hiljetul-evlija' (51361-362).” El-Albani ga je vjerodostojnim u Sahihul-Džami',
5720
[3] Sahih. Zabilježio Ibnus-Sunni u 'Amelul-jevmi vel-lejle, 3. vidjeti: Sahihul-Džami', 5446
[4] Hasen. Bilježi Ibn-Hibban, 2318., ocijenio vjerodostojnim šejh Selim el-Hileli u Sahihul-Vabilis-sejjib, str 80.
[5] Sahih. Bilježi Ahmed (4/352), od Mu'aza b. Džebela, radijallahu anhu. Ocijenjen vjerodostojnim u Sahihu-džami',
5644.
[6] El-Buhari (11/208) i Muslim (1/539).

Za Islambosnu preveo: H@ris

[ikrime]

Sjeti se Allaha u blagostanju, On će se tebe sjetiti u nevolji (Selman el-Aude)

Vjernik treba da je u svakom stanju s Allahom, u slabosti i snazi, u siromaštvu i bogatstvu, u sreći i žalosti, u cvijetu mladosti i u starosti, kako izgledom tako i u dubini duše.

Lijepo je govoriti o velikanima koji su obilježili historiju, reformatorima, vođama, naučnicima i raznim uzorima. Daleko bolje od ovoga je govoriti o poslanicima i vjerovjesnicima na čelu sa Muhammedom, a.s.
Bolje i veličanstvenije od svega ovoga je govoriti o uzvišenosti Gospodara i Njegovim lijepim imenima i svojstvima. U svakom trenutku moramo biti svjesni Allaha jer nam Poslanik savjetuje: ˝Znaj za Allaha u blagostanju i On će znati za tebe u nevolji.˝ (Sunen Tirmizi, 2516.)
Moramo ustrajati u spominjanju Allaha i moramo Ga spoznavati kroz Njegova lijepa imena i uzvišena svojstva. Svijest o Bogu ohrabruje nas u vremenima tuge, daje nam sigurnost u trenucima straha, snagu kada smo slabi, zadovoljstvo kada smo u oskudici.
Allah je izvor časti i snage koja nikada ne popušta i ne poznaje granice.

Svi ljudi, bez obzira koliko bili moćni, bogati, slavni, trebalo bi prije ili kasnije da osjete potrebu da se vrate Allahu. Međutim, mnogi to čine samo kada dođu pred zid i ne nalaze drugi izlaz.
Kada neuspjeh zakuca, kada bol postane nesnosna ili kada se suoče sa znacima smrti zavape: ˝O, Allahu!˝

Oni koji su nekad u životu poricali postojanje Allaha, pa čak i zagovornici ateizma, koji većinu svog života potroše putujući i držeći predavanja uvjeravajući ljude da Bog ne postoji, svi oni čim se suoče sa životnim nedaćama shvate koliko su nemoćni i s puno žara ili instinktivno zavape: ˝O, Allahu!˝

Pa i faraon, koji se hvalio riječima: ˝Ja sam vaš Bog, Uzvišeni, ne znam za druge bogove osim sebe˝, bio je prisiljen na kraju svog života da povjeruje u Allaha. Kada je more prijetilo da ga potopi i kad mu ništa drugo nije preostalo uzviknuo je: ˝Vjerujem da nema drugog boga osim boga Benu Israila.˝
U ovom posljednjem trenutku života faraon je povjerovao u Allaha. Dozivao je svoga Gospodara i kajao se, ali bilo je prekasno.

Allah, dž.š., kaže:

"'Zar sada, a prije si neposlušan bio i razdor sijao?! Danas ćemo izbaviti samo tijelo tvoje da bi bio poučan primjer onima poslije tebe', ali mnogi ljudi su ravnodušni prema Našim poukama." (Junus, 91.)

Mnogo je onih koji su drski i izbjegavaju svoga Gospodara ne razmišljajući o posljedicama, zavedeni ovozemaljskim životom, žudeći za bogatstvom, moći i ljepotom, ne videći ništa drugo. Vratili bi se Gospodaru tek kad je prekasno i kad nikakve koristi neće imati. To je trenutak smrti, trenutak kad čovjek gubi slobodu volje, a nastupa Allahovo obećanje koje zahtijeva vjerovanje u nevidljivi svijet, vjerovanje u Božije određenje, koje tek u tom trenutku postaje očito.
To je vrijeme kad onaj ko prije nije vjerovao nema nikakve koristi.

"Ali im vjerovanje njihovo, kada bi kaznu Našu doživjeli, ne bi nimalo bilo od koristi, prema Allahovom zakonu koji je vrijedio za sve robove Njegove koji su bili i nestali, i tada bi nevjernici stradali." ( El-Mu'minun, 85.)

Trebalo bi da razmislimo o sudbinama svih diktatora čija imena je zabilježila historija kao što su: Džingis-kan, Hulaga, Hitler i Staljin. Diktatori koji nikada nisu ni pomislili da povjeruju u Allaha. Vjernici se pitaju zašto se ne vrate Allahu i ne povjeruju u Njega svojom voljom ne čekajući trenutak kada će njihova srca sasvim ˝slučajno˝ biti ispunjena bolom?

Šta nas to košta? Udaljavanjem od Allaha, naš život neće biti sretniji i bolji. Ono ne umanjuje našu opskrbu. Umjesto toga naša opskrba se povećava i postajemo darežljiviji. Svijest o Bogu čuva nas od propasti kojoj podliježu mnogi ljudi traćeći svoj život, ne čineći ništa za ovaj svijet ili svoju dušu.
Najbolji i najsvjetliji period u životu čovjeka je vrijeme provedeno s Gospodarem. Nije dovoljno samo govoriti o Njemu, zahvaljivati Mu i obožavati Ga, nego u svakodnevnom životu biti svjestan pokornosti prema Njemu, pomažući drugima i radeći dobra djela.

Zaista, Allah je sve ovo učinio lahkim za nas:

"I daje vam da se koristite onim što je na nebesima i onim što je na Zemlji, sve je od Njega. To su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju."(El-Gashija, 13.)

Naš Gospodar je blizu nas. Svaki otkucaj našeg srca, svaka misao i pokret našeg tijela i svaki dio dana i noći je u Njegovim rukama. Niti jedan atom naše brige ne može Mu umaći.

Allah se obraća Musau:

"Ja sam s vama, Ja sve čujem i vidim." (Ta-Ha, 46.)

Sramotno je zaboraviti milost Onoga koga volimo i s Kojim ćemo se ponovno sastati. Sramotno je zaboraviti na nekog ko je bio milostiv prema nama, ko je bio s nama kada nam je bilo teško i kada smo bili tužni, kada nam je bio podrška dok smo bili nemoćni izaći na kraj sami sa sobom.

Allah je uzvišeniji od svega ovoga. On ti je bliži od žile kucavice. Neprihvatljivo je za nekog ko vjeruje u Allaha zaboraviti na Njega čak i na trenutak.


Napisao: Sheikh Selman el-Aude
Izvor: www.islamtoday.com
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

[bijela]

Znači da kada na tebe sleti mušica, da trebaš imati na umu da sam je Ja poslao, pa Me zamoli da je otjeram, odgovorio mu je Gospodar.

Bože....

[ikrime]

Ne tuguj, I dio (Aid el-Karni)

Da li bi samo vid zamijenio za planinu zlata? Da li bi svoj sluh prodao za dvije poljane pune srebra? Da li bi svoj jezik dao za prekrasne palače i dvorce, i bio nijem zbog toga? Želiš li ruke odsjeći za smaragdne ogrlice?

O ALLAHU

"Njemu se mole oni koji su na nebesima i na Zemlji; svakog časa On se zanima nečim." (Er-Rahman, 29.)

Kada se mora uznemire, valovi nasrnu, oluje nastupe, ljudi na lađi uzviknu: "O Allahu!" Kada se vodič deva u pustinji izgubi, kad putnici skrenu sa staze i karavana zaluta, svi oni dozivaju: "O Allahu!" Kada se desi nesreća, nastupi očaj, jad zavlada, čovjek sav slomljen zavapi: "O Allahu!" Kada se kapije pred prosjacima zatvore i tama prekrije njihova lica, oni poviču: "O Allahu!" Kad nestane staza i puteva, kad zgasnu nade, ljudi dozivaju: "O Allahu!" Kada ti zemlja postane tijesna, i duša se sva skupi, zajecaj: "O Allahu!"

"Sjetih Te se kad nedaća crna ko noć me sazgala,
Kad prašnjavi čador prekrio je lice vremena,
Tvoje ime izgovorih, duša mi zajeca,
I svaka je briga najednom nestala."


Do Allaha dopire lijepa riječ, iskrena dova, istinski uzdah, nevina suza i bolna patnja. Njemu zorom u dovi pružamo dlanove, ruke širimo šta god nam je potrebno, Njega oči pogledaju kad udes nas pregazi i Njemu molitve šaljemo kad nesreće nastupe. Njegovo ime zazivamo, njime dove i pjesme počinjemo. Sjećanje na Njega srca nam smiruju, duše uspokojava, unosi mir u osjećanja, razboritost povećava i u nama čvrsto uvjerenje, jekin, postojanim čini, Allah je blag prema robovima Svojim.

Allah, ime najljepše, sazdano od slova krasotnih, najiskrenija i najvrednija riječ:

"Znaš li da ime Njegovo ima iko!" (Merjem, 65.)

Allah, najveće bogatstvo, vječnost, pomoć i snaga, uzvišenost, moć i mudrost:

"Ko će imati vlast toga dana ?" - "Allah, Jedini i Svemoćni!" (El-Mu'min, 16.)

Allah! To ime označava blagost i brigu, pomoć i potporu, ljubav i dobrotu:

"Od Allaha je svaka blagodat koju uživate." (En-Nahl, 53.)

"Koliko god svetih riječi o Tvome veličanstvu da skladamo,
Da si uzvišeniji, uvijek saznamo.
I sva značenja, Gospodaru, s Tobom postaju more beskrajno."


Gospodaru naš, našu bol zamijeni utjehom, tugu radošću, a strah sigurnošću. Gospodaru naš, neka jekin zgasne požudu srca, neka rijeka imana utrne žar duše. Bože, umornim očima podari siguran san, nemirnim dušama spokoj i obraduj ih skorom pobjedom. Bože, neka Tvoj nur prosvjetli izgubljene oči, neka zalutali nađu Tvoj put, a izgubljeni Tvoju uputu.

Gospodaru naš, neka istinska zora Tvoje svjetlosti odagna šejtanska šaputanja, neka Istina prevlada zlo u nama i neka Tvoja vojska odbrane skrši sve spletke šejtanske.


RAZMIŠLJAJ I BUDI ZAHVALAN

Čovjek bi svakako trebao mnogo razmišljati o blagodati koja mu obilno dolazi sa svih strana -

"Ako vi budete brojili Allahove blagodati, nećete ih nabrojiti." (En-Nahl, 18.)

Ove blagodati ogledaju se u zdravlju tijela, sigurnosti u državi, hrani i piću, zraku i vodi. Ti posjeduješ ovaj svijet, a to ne osjećaš. Vladaš životom, ali to ne znaš.

"... i da vas darežljivo obasipa milošću Svojom, i vidljivom i nevidljivom ?" (Lukman, 20.)

Imaš oči, jezik, usne, ruke i noge:

"Pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete! " (Er-Rahman, 13.)

Misliš da blagodat hodanja nije velika stvar, pogledaj u invalide bez nogu, ili bar jednog stopala! Zar mislis da tvoj čvrst san ne vrijedi nista, dok bol sprečava mnoge ljude da spavaju ? Ti puniš svoj stomak slasnim jelima, i piješ hladnu vodu, dok mnogi zbog bolesti ne mogu ni jesti ni piti ? Razmisli o svom sluhu naspram gluhoće, o svom vidu naspram sljepoće, o zdravoj koži, koja nije ni spržena ni zaražena, i o bistrini svoga uma koji nije zahvatilo ludilo.

Da li bi samo vid zamijenio za planinu zlata? Da li bi svoj sluh prodao za dvije poljane pune srebra? Da li bi svoj jezik dao za prekrasne palače i dvorce, i bio nijem zbog toga? Želiš li ruke odsjeći za smaragdne ogrlice? Znaj da te okružuju nebrojene blagodati i beskrajna dobrota. No, ti to ne shvataš. Život ti je pun tuge, briga i nedaća, a imas vrućeg hljeba, hladne vode za piće, miran san i potpuno zdravlje. Razmišljaš o onome što nemaš, a nezahvalan si na onome sto imaš. Rastrgan si zbog određenih materijalnih gubitaka, a u ruci držiš ključeve sreće, posjeduješ sehare dobra, talenta i blagodati. Stoga, razmišljaj i budi zahvalan:

"A u vama su ajeti, zar ne vidite ?" (Ez-Zarijat, 21.)

Razmisli o sebi, svojoj porodici, domu, radu, zdravlju, prijateljima i svijetu oko sebe.

"Oni priznaju da je blagodat od Allaha, pa je poslije poriču." (En-Nahl, 83.)

Nataviće se

[ikrime]

Ne tuguj, II dio (Aid el Karni)

Ako prelistavaš stranice prošlosti, gubiš sadašnjost, uništavaš trud i uzaludno trošiš dragocjeno vrijeme. Spominjući prijašnje narode Allah kaže u prijevodu značenja: "Taj narod je bio i nestao"


ŠTO JE BILO, BILO JE

Jedna vrsta ludila i ljudske gluposti jeste često spominjanje prošlosti, nostalgija za njom, želja da se ona vrati i padanje u očaj zbog nje. Ovako se ubija volja i uništava stvarnost u kojoj živimo. Za pametne ljude knjiga prošlosti zatvorena je i više se na nju ne osvrće. Ona je zauvijek zatočena u tamnici zaborava i jakim halkama okovana. Nema joj više izaći, niti svjetlo dana ugledati, jer je to prošlost, završena stvar. Tuga je neće vratiti, briga i nedaća je neće oporaviti, ispraviti niti oživiti. Prošlosti naprosto nema, zato ne živi u košmaru prošlosti, u minulim sjenama. Spasi se i napusti avet prošlosti. Pa, zar želiš rijeku vratiti na izvor, Sunce na izlazak, dijete u majčinu utrobu, mlijeko u dojku i suzu u oko ? Ako žalis za minulim i zbog toga si nespokojan i ojađen, onda je tvoje stanje zabrinjavajuće, jadno i očajno.

Ako prelistavaš stranice prošlosti, gubiš sadašnjost, uništavaš trud i uzaludno trošiš dragocjeno vrijeme. Spominjući prijašnje narode Allah kaže u prijevodu značenja:


"Taj narod je bio i nestao" ( El-Bekare, 134. ).

To znači da je stvar bila, prošla, zato nema nikakve koristi da preturamo po lešini minulog vremena, i da pokušavamo vratiti točak povijesti.

Onaj ko se vraća prošlosti sličan je mlinaru koji melje već samljeveno žito, ili drvosječi koji reže piljevinu. Davno su govorili onome ko plače za minulim: "Mrtvi ne ustaju iz mezarja." Takodjer se prenosi da su jednom davno upitali magarca: "Zasto ne preživaš ?" A on im odgovorio: "Ne volim lagati."

Naša nesreća jeste u tome što se predajemo prošlosti i tako gubimo sadašnjost; umjesto da gradimo prekrasne palače, mi zamišljamo drevne šatore. No, da se skupe svi ljudi i džini da vrate ono sto je prošlo, ne bi uspjeli, jer je to samo po sebi nemoguće.

Ljudi ne gledaju i ne osvrću se iza sebe, jer vjetar puše pravo, rijeke i karavani teku naprijed. Stoga, ne opiri se zakonu života.

TVOJ DAN JE SAMO TVOJ

Čovječe, kada osvaneš, ne očekuj noć. Živjet ćes samo ovaj dan, ne prethodni koji je prošao zajedno sa svojim dobrom i zlom, niti budući koji tek treba da nastupi. Sunce će te zasigurno grijati samo danas. Znaj da je čitav tvoj život sadržan u jednom danu. Stoga, sve svoje misli podredi ovome danas, kao da si u njemu rođen i da ćeš u njemu umrijeti. U suprotnom, tvoj će život biti na raspuću između opsesije za prošlošću, njenim brigama i nedaćama, i očekivanja budućnosti, njenih utvara i strašnih opsjena. Svu svoju koncetraciju, zalaganje, kreativnost i trud usmjeri samo danu u kojem živiš. Danas moraš skrušeno obavljati molitve, podrobno čitati i razumijevati Kur'an, temeljito izučavati, srcem zikr činiti, biti umjeren u svim stvarima, pristojan u ophođenju s ljudima, zadovoljan stečenim, brinuti o svom izgledu, čuvati zdravlje i biti od koristi drugima.

U danu u kojem živiš, rasporedi svoje vrijeme. Od minuta načini godine, od sekundi mjesece.U njemu posij dobro, lijep primjer daj, traži oprost za grijehe svoje, sjeti se Gospodara, za put na drugi svijet pripremi se. U ovom danu živi sretno i radosno, spokojno i sigurno, budi zadovoljan opskrbom koja ti je data, svojom ženom, djecom, poslom, domom, znanjem i položajem na kojem se nalaziš.


"Ono što ti dajem, uzmi i zahvalan budi!" ( El-E'raf, 144. )

Ovaj dan provedi bez tuge, nemira, srdžbe, mržnje i zavisti.

U svoje srce ukleši jednu rečenicu i nek ti stalno bude na umu: "Tvoj dan je samo tvoj dan." Kada jedeš vruć i svjež kruh/hljeb današnji, štetu ti neće pribaviti suh i prokisao hljeb jučerašnji, niti onaj sutrašnji koga očekuješ.

Zašto žališ za jučerašnjom nepitkom vodom, i brineš se za sutrašnju, kada piješ slasnu i ugodnu vodu današnju ?

Ako u svoju dušu usadiš nepokolebljivu i snažnu volju, ona bi prihvatila činjenicu da "živiš samo danas". Tada bi iskoristio svaki trenutak ovog dana da sebe izgradiš, iskoristiš svoj talenat i svoj posao usavršiš. Zato kaži: "Lijepo ću kazivati samo za ovaj dan, neću psovati, grditi, nepristojno se izražavati ni ogovarati druge. Samo za ovaj dan kuću ću svoju urediti jer ne želim nered i zapuštenost već urednost i čistoću. Samo danas živim, stoga ću paziti na čistoću svoga tijela, urednost svoga izgleda i na umjerenost u svome držanju, hodu i govoru.

Samo danas živim, zato ću se potruditi da budem pokoran svome Gospodaru, da molitve izvršavam što potpunije, da učinim što više dobrih djela, da se družim s Kur'anom što više i da čitam i proučavam kakvu korisnu knjigu.

Samo danas živim, zato ću u svoje srce usaditi sjeme dobra i očistiti ga od korova zla i grijeha, od oholosti, samoljublja, licemjerstva, zavisti, mržnje, zlobe i loših misli.

Samo ću danas živjeti, zato ću biti od koristi drugima, lijep primjer davati, bolesnika posjetiti, ići na dženazu, izgubljenog uputiti, gladnog nahraniti, čovjeku u nevolji pomoći, za mazluma se zauzeti, za nemoćnog zalagati, nesretnika utješiti, učenome poštovanje ukazati, djetetu se smilovati i starca uvažavati.

Samo danas živim, a prošlost se okončala, nestala, zašla poput Sunca. Zato za njom neću plakati, neću joj ni trenutak svoje pažnje pokloniti jer ona nas je napustila, otišla i neće nam se više nikada vratiti."

A što se tiče budućnosti, ona leži u svijetu nepoznatoga, zato se ne želim zamarati snovima i dušu iluzijama predavati, jer sutra je ništa, još nije stvoreno, niti ikakvog spomena ima.

Čovječe, tvoj dan jeste samo tvoj. Kako li je divna ova rečenica što stoji u riječniku sreće za one koji žele ljepši i svjetliji život.

PUSTI BUDUĆNOST DA DOĐE

"Ono što je Allah odredio - dogodit će se; zato to ne požurujte!" ( En - Nahl, 1. )

Čovječe, ne prizivaj događaje, zar želiš da dijete umre prije nego što se rodi ? Zar hoćes da plod ubereš, prije nego što sazrije ? Sutra je neizvjesno, nestvarno. Ono ne postoji, nema boje ni okusa. Zašto se onda toliko zaokupljamo njime, bojimo se njegove nesreće i onoga što se treba zbiti ? Očekujemo da ce ono doći s puno nedaća, a ne znamo šta stoji između nas i sutra i da li ćemo ga doživjeti. A šta ako nam ono nosi radost i sreću? Najbitnije jeste shvatiti da sutra pripada svijetu nepoznatog i da još nije stiglo na Zemlju. Nije na nama da gradimo ćuprije kako bi do njega došli . A ko zna, možda ćemo pred ćuprijom zastati, možda će se ona srušiti prije nego što do cilja stignemo, ili ćemo je pak sigurni preći ?

Šerijatski je nedozvoljeno pretvarati naš mozak u veliki prostor za razmišljanje o budućnosti, iščitavanje knjige svijeta nepoznatog i nedaća koje bi nas mogle zadesiti. Naime, to je duga nada koju zdrav razum ne voli jer se u njoj krije propast. Većina današnjeg svijeta u svojoj budućnosti očekuje glad, siromaštvo, bolesti, oskudicu i nedaće, a sve ovo su lekcije iz šejtanove škole.

"Šejtan vas plaši neimaštinom i navraća vas da budete škrti, a Allah vam obećava oprost i nagradu Svoju; Allah je neizmjerno dobar i zna sve." (El-Bekare, 268.)

Većina ovih ljudi plaču jer mnogi od njih misle kako će sutra biti gladni, oboljeti za godinu i da će svijet skončati nakon stotinu godina. Onaj čiji je život u rukama nekog drugog ne treba razmšsljati kako će on nestati. Onaj koji ne zna kada će umrijeti nema pravo da se bavi nečim što ne postoji.

Pusti budućnost da ti dođe. Ne raspituj se o njoj, ne očekuj njen napad, jer trebaš biti okupiran ovim danas.

Zaista se ne mogu načuditi onima koji padaju u brige zbog dana čije Sunce ih nije ogrijalo, čije svjetlo nisu vidjeli. Zato se dobro čuvajte duge nade.

Šejh Aid El-Karni

Nastavlja se...